Broj 131

Čovjek u toku dana prolazi kroz mnoštvo obaveza, briga, susreta i odluka. Savremeni život nameće ubrzan ritam u kojem se od čovjeka očekuje stalna reakcija, prisutnost i učinkovitost. U takvom okruženju srce lako postane opterećeno, a misao rastresena. Čovjek može obaviti mnogo posla, a ipak osjećati unutrašnju iscrpljenost. Islamsko učenje ne poziva na povlačenje iz života, nego na njegovo uređenje kroz trajnu svijest o Allahu. Ta svijest daje pravac, smirenost i dubinu svakodnevnim postupcima.

"Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: 'Trgovina je isto što i kamata.' A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu." (El-Bekara, 275)

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dvije su blagodati u kojima su mnogi ljudi na gubitku: zdravlje i slobodno vrijeme." (Buhari, br. 6412)

Ragib, rahimehullah, rekao je: "Komšija je onaj čija je kuća blizu tvoje. To je uzajamni pojam, jer neko nije komšija drugome osim ako je i taj drugi komšija njemu, poput brata ili prijatelja." (El-Mufredat fi garibil-Kur'an, str. 211)

Terminološko značenje komšiluka jeste: blizina u stanovanju ili onome što ima isto značenje.

Ovaj broj dolazi nam kao postramazanski, što bi ujedno značilo i bajramski, ali ove godine i proljetni. Naime, nekako ublizu nam stižu i Ramazanski bajram, a i proljeće, pa bismo se mogli nekako već tradicionalno malo osvrnuti na proljetno čišćenje organizma (ali i ono postblagdansko). Ne radi se samo o manjem unosu kalorija ili povećanom unosu voća, povrća, cjelovitih žitarica i orašastih plodova. Želim malo ukazati na to koliko je pojam zdrave i planirane prehrane važan terapijski u medicini. Možda ste mnogo puta naišli u internet bespuću na članke o osobama koje su imale tumore, rak ili neku neizlječivu bolest degenerativnog tipa i tvrde kako su se izliječili prehranom, tačnije njezinom promjenom. To je suštinski mač sa dvije oštrice.

Bajram je već zamirisao u Amininoj kući. Prije Bajrama Amina i mama očiste svaki kutak kuće, a Abdullah sa babom uredi avliju. U kuhinji se širio miris oraha i badema, a na stolu su se presijavale tanke jufke. Amina je stajala pored mame, pažljivo držeći oklagiju.

"Polako, kćeri", govorila je mama. Baklava se pravi polako s ljubavlju.

Dunjaluk je u nekom stalnom kretanju. Konstantno se nešto dešava. Voda kruži u prirodi, godišnja doba se smjenjuju... Čovjek se rađa, odrasta, stari i na kraju umire. Dok na jednoj strani neko umire i napušta ovaj svijet, negdje se rađa novi život. Jedni odlaze u penziju, a drugi tek zasnivaju radni odnos, neki ljudi završavaju svoje školovanje, a neki se tek upisuju u prvi razred. I tako su stalno neke nove smjene. Ljudi se vraćaju s putovanja, a neki tek polaze na putovanje. Mi smo na jednom velikom putovanju s kojeg nema povratka. Idemo ka jasnom odredištu i cilju. Nema nekih novih pokušaja ili popravnih ispita.

Vjerovatno smo svi čuli za izraz fikh razilaženja ili adabi razilaženja, ali ono što nam najčešće pada na pamet kada čujemo tu riječ jeste da je to dio općeg bontona i neka fakultativna stvar, nešto dodatno, a ne osnovna potreba u našem životu, posebno na vjerskom planu. Vjernik, zapravo, trebao bi obratiti pažnju na to da su razilaženje i njegovi propisi -- osnovno, suštinsko, šerijatsko pitanje.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko god propisno i potpuno uzme abdest, pa ode na džuma-namaz i pomno sasluša hutbu, bit će mu oprošteni grijesi, od tog trenutka do sljedeće džume, i još dodatno tri dana, a ko bespotrebno bude dodirivao kamenčiće (ko skrene pažnju sa slušanja hutbe na nešto drugo), pogriješio je." (Muslim, 857)

Hvala Allahu Koji prima pokajanje od Svojih robova, i prašta grijehe, i zna šta radimo i šta u prsima krijemo. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinoga, Koji prašta i Koji je milostiv. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, kojeg je Allah poslao kao milost svjetovima.

O vjernici, znajte da vam se Uzvišeni Allah obraća pozivom i kaže:

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

U današnjem vremenu često ćemo čuti ili pročitati da neki zamjeraju islamskim učenjacima, daijama i općenito trudbenicima za našu vjeru islam što, kako oni kažu, zastrašuju ljude, plaše ih tekstovima Objave, ajetima i hadisima, ili citiraju izreke naših imama i uleme iz reda ashaba pa nadalje, u kojima se Allahovi robovi opominju, zastrašuju, plaše Allahovom, džellešanuhu, srdžbom, Njegovom kaznom, Džehennemom, vječnom Vatrom i njenim opisom, i općenito ukazuju na loše i zle posljedice grijeha i na ovome, a još težih na onome, vječnom svijetu. Kažu da treba ljudima ulijevati nadu, ohrabrivati ih, govoriti im o Allahovoj milosti. Naravno, ovo je tačno, ali da li to isključuje govor o Allahovoj srdžbi i Njegovoj kazni i prijetnji?! Nikako! Nama je potrebno i jedno i drugo, onako kako je i rečeno u Objavi.

Vrijeme noćnog namaza počinje nakon jacije i traje sve do sabaha, ali njegova najdragocjenija riznica krije se u posljednjoj trećini noći. To je vrijeme kada se tama pretvara u smiraj, a dunjaluk kao da na trenutak zastane i utiša svoje brige.

Dan nas rasprši na sve strane: obaveze, rokovi, porodica, ljudi, razgovori. U toj neprestanoj žurbi srce često ostane bez svoje hrane. Prođu sati, prođu dani, a mi ne primijetimo koliko smo se udaljili od istinskog mira.

Izraz: "O vi koji vjerujete" navodi se u plemenitom Kur'anu na oko 90 mjesta, i to na početku sura, osim na jednom mjestu u suri El-Ahzab, gdje se navodi u 56. ajetu. Ove riječi navode se u 20 kur'anskih sura, a najviše u suri El-Maida, 16 puta. Tri sure počinju riječima "o vi koji vjerujete": El-Maide, El-Hudžurat i El-Mumtehane.

Prve žene muslimanke, muhadžirke i ensarijke, dale su velik doprinos hidžri. Neke od njih učinile su same ili sa svojim muževima prvu i drugu hidžru u Abesiniju ili u Medinu i zbog toga su nazvane muhadžirke. Ensarijke su pak pomogle hidžru i prve muhadžire ili su pak ugostile najvećeg i najvažnijeg muhadžira, Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Hidžra, preseljenje radi svoje vjere, predstavlja veliki ibadet i za njega je predviđena obilna nagrada. Uzvišeni Allah rekao je: **"A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna.

Ramazan nije samo početak ispunjen emocijom i poletom. On je prilika koja traje do njegovog zadnjeg trenutka. Istinska vrijednost ramazana ne ogleda se samo u prvim danima posta, nego u završnici, kada se mjeri ozbiljnost našeg imana, čvrstina naše odluke i iskrenost našeg nijeta. Ko razumije ramazan, zna da se cilj ne napušta pred sami kraj.

Već nekoliko decenija zaredom nameću se određeni stereotipi za kojima se povodi veliki broj ljudi, jer medijske kampanje imaju jak utjecaj na mase. Tako, recimo, ukoliko se spomene terorista, to kod znatnog broja ljudi znači musliman duge brade u galabiji, pored njega žena u nikabu, koji jako žele da ubijaju nemuslimane i prolijevaju nevinu krv. Pored toga, islam se predstavlja kao ekstremistička vjera koja zagovara ubijanje i nasilje. S jedne strane tome je doprinijela jaka medijska kampanja, a s druge strane to je potpomogla pasivnost muslimana u pogledu organizovanih kampanja koje će razbijati te laži i izmišljotine koje se vežu za islam i muslimane. Možemo reći da još jedan stereotip postoji u našim zajednicama vezan za žene.

U ovom životu svako od nas pokušava da nađe "pravog sebe". To počinje lutanjem i traženjem, dubokim istraživanjem i uranjanjem u samog sebe, sve dok osoba ne spozna svoju prirodu, dok ne spozna samu sebe.

Postoje ljudi koji nikada ne otkriju sebe niti spoznaju svoju nutrinu, ostajući tako zarobljeni u prohtjevima svoje nezadovoljne duše. Uzvišeni Allah stvorio je ljudsku dušu i u nju usadio dva usmjerenja: jedno je sklonost razvratu i griješenju (fudžur), a drugo je bogobojaznost (takvaluk). Uzvišeni kaže: "...i duše i Onoga Koji je ispravnom stvori, pa je nadahnuo da zna šta je razvrat, a šta bogobojaznost." (Eš-Šems, 7--8)

Aiša, radijallahu anha, rekla je: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je davati prednost desnoj strani prilikom obuvanja, češljanja, čišćenja, i u drugim stvarima." (Buhari, 168; Muslim, 268)

Današnji čovjek živi u strahu. Od svega i svačega. I to je bolna istina. Savremeni razvoj tehnologije produbio je sve vrste straha u tolikoj mjeri da je strah od poželjne emocije u određenim situacijama postao toksično sredstvo koje narušava čovjekovo i psihičko i fizičko zdravlje, tako da danas, posebno među mladima, vlada epidemija straha i anksioznosti.

Nakon što smo ukazali na nužnost poslanstva, njegovu mudrost i neophodnost za ljudsku zajednicu, ostaje da se osvrnemo na konkretizaciju te božanske milosti u historiji čovječanstva. Ako je poslanstvo najuzvišeniji dar kojim Uzvišeni Allah usmjerava ljude, onda je kruna tog dara posljednja objava i posljednji Poslanik koji je njome zadužen. Vjerovanje u poslanike ne ostaje apstraktno načelo, već traži upoznavanje njihovih života, njihove misije i dokaza njihove istinitosti. U tom kontekstu posebnu pažnju zaslužuje poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koje predstavlja završnicu lanca vjerovjesništva i konačno obraćanje čovječanstvu do Sudnjega dana.