Granica komšiluka
Granica komšiluka, prema mišljenju šafijskog i hanbelijskog mezheba, obuhvata četrdeset kuća sa svake strane: sprijeda, straga, zdesna i slijeva. Kao dokaz za to navodi se hadis Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pravo komšije obuhvata četrdeset kuća ovako, ovako i ovako." (Ebu Ja'la, 5982; Bejheki, br. 2391. Albani ga je ocijenio slabim.)
Neki učenjaci su to suzili, pa su rekli da je komšija onaj koji je neposredno uz tebe sa svih strana ili onaj koji ti je nasuprot, između vas je uska ulica, a ne razdvaja vas široka rijeka, velika pijaca i slično.
Drugi su rekli da je komšija onaj s kojim te povezuje ista džamija ili dvije međusobno bliske džamije.
Neki su, pak, kazali da se pitanje komšiluka određuje prema običaju (urfu), a hadis o četrdeset kuća protumačili su u smislu počasti i uvažavanja, poput suzdržavanja od nanošenja štete, uklanjanja uznemiravanja, vedrog ophođenja, darivanja i slično.
Nema sumnje da je onaj koji neposredno živi uz tebe najpreči da se nazove komšijom.
Naziv komšija koristi se i za suvlasnika u nekretnini ili onoga koji dijeli posjed.
Što se tiče prava komšije, ono je izuzetno veliko. Uzvišeni Allah kaže: "I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu." (En-Nisa, 36)
Ako želimo odrediti komšiju prema broju, najbliža definicija, koja ima potporu u dokazima, jeste četrdeset komšija sa svake strane.
Vrste komšija
Koja je razlika između komšije bližnjeg i komšije daljnjeg u ajetu: "...i komšijama bližnjem i komšijama daljnjim..." (En-Nisa, 36)?
Što se tiče komšije bližnjeg, to je onaj s kojim postoji rodbinska veza, što je jasno.
A komšija daljnji jeste onaj koji je udaljen, odnosno nema rodbinske veze. Kada je Allah spomenuo komšiju rođaka, spomenuo je i drugu vrstu komšije, onoga koji nije rođak.
Komšije se općenito dijele na tri vrste:
1. Komšija koji ima tri prava: to je komšija musliman koji je ujedno i rođak. On ima:
• pravo rodbinstva,
• pravo komšiluka,
• i pravo islama.
2. Komšija koji ima dva prava: to je komšija musliman koji nije rođak. On ima:
• pravo islama,
• i pravo komšiluka.
3. Komšija koji ima jedno pravo: to je komšija koji nije musliman. On ima:
• pravo komšiluka.
Neki mufesiri su u značenje riječi Uzvišenog: "i komšijama daljnjim" uključili svakoga ko je uz tebe u nekoj zajedničkoj aktivnosti, poput posla, studija ili putovanja. Tako se i onaj ko sjedi pored tebe u avionu ili automobilu smatra komšijom u tom smislu. Također, žena je komšija svome mužu, a muž je komšija svojoj ženi, zbog bliske povezanosti i neposredne blizine koja postoji između njih.
Džibrilova oporuka Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s komšijom
U to spadaju i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Džibril mi je neprestano oporučivao da pazim na komšiju, sve dok nisam pomislio da će ga učiniti nasljednikom." (Buhari, br. 6015, i Muslim, br. 6854)
Islamski propisi objavljeni su s ciljem ostvarivanja dobra za ljude i uspostavljanja sloge i povezanosti među njima. U to spada i naredba da se lijepo postupa prema komšiji.
U ovom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava da mu je Džibril, alejhis-selam, više puta naglašavao važnost komšije. Komšija je onaj koji živi u blizini, bilo da je rođak ili stranac, musliman ili nemusliman. To podrazumijeva dobročinstvo prema njemu, čuvanje njegovog prava, ispunjavanje njegovih obaveza, pomaganje u njegovim potrebama i strpljenje na eventualnoj neprijatnosti s njegove strane.
Zbog učestalosti Džibrilove oporuke o komšiji, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pomislio je da će Uzvišeni Allah učiniti komšiju nasljednikom svoga komšije, odnosno da će komšiluk postati jedan od razloga za nasljeđivanje.
Poslanikova oporuka Ebu Zerru
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetujući Ebu Zerra, radijallahu anhu, rekao je: "O Ebu Zerre, kada skuhaš čorbu, dodaj više vode i vodi računa o svojim komšijama." (Muslim, br. 6855)
Ova Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, oporuka Ebu Zerru odnosi se na pripremu čorbe, odnosno hrane koja sadrži meso ili nešto slično. Čorba može sadržavati meso, ali i druge sastojke. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao je Ebu Zerra da, kada priprema jelo s umakom ili čorbom, poveća njenu količinu dodavanjem vode, kako bi mogao dio toga poslati svome komšiji.
Njegove riječi: "dodaj više vode" znače povećati količinu čorbe, odnosno priloga uz koji se jede hljeb, kako bi se hljeb omekšao i lakše konzumirao.
Oporuka o dopuštanju komšiji da koristi ono što je zajedničko
Između komšija često postoje zajednički objekti i površine, poput zidova, ograda i slično. Ponekad komšija ima potrebu da postavi gredu na zajednički zid ili čak na zid svoga komšije radi neke koristi. Međutim, može se desiti da mu to komšija zabrani, govoreći, naprimjer: "Ovo je moj zid" i slično. Tim povodom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Neka komšija ne zabranjuje svome komšiji da postavi gredu u njegov zid."
Zatim je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: "Zašto vidim da se od ovoga okrećete? Tako mi Allaha, ja ću vam to ponavljati i naglašavati!" (Buhari, br. 2463, i Muslim, br. 4215)
Riječi: "neka ne zabranjuje" predstavljaju zabranu uskraćivanja ove dozvole, čak i ako je zid u njegovom vlasništvu.
Riječi: "da postavi gredu u njegov zid" znače da se zamjenica odnosi na zid komšije koji zabranjuje. Dakle, ne treba zabraniti komšiji da postavi gredu u zid onoga koji je vlasnik, jer je to mala stvar u kojoj treba pokazati toleranciju i popustljivost.
Zatim je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: "Zašto vidim da se od ovoga okrećete?", tj. od ove osobine, a to je dopuštanje komšiji da koristi zid. Kao da je rekao: Zar vas ovo čudi, ili ste to zanemarili, ili to u praksi ne primjenjujete?
Njegove riječi: "Tako mi Allaha, ja ću vam to ponavljati" znače da će prenositi i naglašavati ovu praksu i oporuku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i podsjećati ih na nju, pa makar to bilo teško čuti, poput onoga ko nekoga pogodi nečim između plećki.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovom oporukom želio je uspostaviti duh saradnje i zajedničkog korištenja među komšijama. Ako komšija želi zakucati ekser, pričvrstiti uže, postaviti dio ograde, dasku ili slično, što mu koristi, a ne nanosi štetu drugome, tada mu to ne treba braniti, već mu treba omogućiti da se time okoristi.
Iz ovog hadisa neki učenjaci razumjeli su da je to obaveza, pa su se razišli u mišljenju da li je vlasnik zida dužan dopustiti komšiji da postavi gredu, i da li je grešan ako mu to zabrani. Neki učenjaci, među njima imam Ahmed, Ebu Sevr i učenjaci hadisa, smatrali su da je to obaveza, što je i očigledno značenje hadisa. Ovo mišljenje odgovara onima koji u potpunosti slijede sunnet.
Riječi Ebu Hurejre: "Zašto vidim da se od ovoga okrećete?" ukazuju na to da je primijetio njihovo čuđenje ili oklijevanje da postupaju po ovom hadisu, pa ih je zbog toga podstakao i ukorio da ga primjenjuju.
Zabrana uznemiravanja komšije i naredba lijepog postupanja prema njemu
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ne uznemirava svoga komšiju." (Buhari, br. 6018)
Uznemiravanje ima mnogo oblika, a uznemiravanje komšije strogo je zabranjeno. O nekim oblicima uznemiravanja bit će riječi kasnije.
Također je rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka lijepo postupa prema svome komšiji."
(Muslim, br. 185)
Ovdje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo i dobročinstvo i zabranu uznemiravanja, kako bi se upotpunila ova obaveza s obje strane: dobročinstvom i suzdržavanjem od štete. Jer, samo neuznemiravanje ne znači nužno i dobročinstvo, čovjek može ne nanositi štetu, ali istovremeno ne činiti dobro. Međutim, od muslimana se traži oboje: i da ne uznemirava i da čini dobro. Dobročinstvo samo po sebi isključuje uznemiravanje, ali je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno naglasio zabranu uznemiravanja, jer se to među komšijama često dešava, pa je to potvrdio s obje strane: naredbom dobročinstva i zabranom nanošenja štete.
Aiša, radijallahu anha, upitala je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahov Poslaniče, imam dvojicu komšija, pa kojem od njih da dam poklon?" Rekao je: "Onome čija su vrata bliža tvojim." (Buhari, br. 2259)
Aiša, radijallahu anha, postupala je po ovoj oporuci iako su živjeli u skromnim uvjetima. Često se u kući Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, danima nije ložila vatra niti se kuhalo jelo. Ponekad bi im bilo poklonjeno mlijeko ili nešto drugo, ali općenito nisu živjeli u izobilju. Zbog toga je Aiša pitala kome dati poklon kada ima malo, a komšija je mnogo, pa joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da prednost ima onaj čija su vrata najbliža.
Ovo je jedno od tumačenja riječi Uzvišenog: "i komšijama bližnjim" (En-Nisa, 36), iako je poznatije mišljenje da se pod tim misli na komšiju koji je i rođak.
Također je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolje komšije kod Allaha su oni koji su najbolji prema svojim komšijama." (Tirmizi, br. 1944, i Ahmed, br. 6566; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)
To znači da je najbolji komšija onaj koji koristi svome komšiji i štiti ga od štete, pomaže mu i otklanja od njega ono što ga uznemirava. Takav je među najboljim ljudima, ima najveću nagradu i najuzvišeniji položaj kod Uzvišenog Allaha.
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, zaštita od lošeg komšije
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo je više hadisa o komšiji. Između ostalog, tražio je zaštitu od lošeg komšije, govoreći: "Allahu, utječem Ti se od lošeg komšije u mjestu stalnog boravka, jer se komšija u pustinji može promijeniti (odseliti)." (Ibn Hibban, br. 1033; Ebu Ja'la, br. 6536; Hakim, br. 1951; El-Edebul-mufred, br. 117; hadis je vjerodostojnim ocijenio Zehebi, a dobrim ga je ocijenio Albani.)
Naime, komšija u prolaznom mjestu, poput onoga na putovanju ili privremenom boravku, neće dugo ostati. Međutim, loš komšija u mjestu stalnog boravka predstavlja veliku nevolju, naročito ako čovjek živi u vlastitoj kući i nema mogućnost da se lako preseli. Čak je i samo preseljenje iz kuće teško i opterećujuće.
Zato je loš komšija u mjestu stalnog boravka velika nesreća, posebno ako čovjek ne može pronaći drugo mjesto za život. Zbog težine takvog iskušenja, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je zaštitu od toga.
Pomaganje komšiji znak je imana
Čovjek ne može biti potpun vjernik ako zanoći sit, a njegov komšija gladan. To je potvrđeno u vjerodostojnom hadisu koji bilježe Taberani i Ebu Ja'la, a njegovi prenosioci su pouzdani. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Nije potpunog vjerovanja onaj ko zanoći sit, a njegov komšija gladan pored njega, a on zna za to." (Taberani, br. 750; lanac prenosilaca je dobar, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelima Sahihul-džami, br. 5505, i Sahihut-tergib vet-terhib, br. 2561.)
Riječi: "a on zna za to" ukazuju na to da neki ljudi možda ne znaju stvarno stanje svoga komšije. Međutim, kada čovjek sazna da mu je komšija u potrebi, tada je obavezan da mu pomogne, jer je nad njim uspostavljen dokaz i odgovornost.
Sretan musliman je onaj koji ima dobrog komšiju
S druge strane, smatra se da je čovjek sretan ako ima dobrog komšiju, kao što se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Sreća se ogleda i tome da čovjek ima: dobrog komšiju, udobno prijevozno sredstvo i prostran dom." (Ahmed, br. 15409, i Buhari u El-Edebul-mufredu, br. 116; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)
Također je rekao: "Četiri stvari su od sreće", i među njima je spomenuo dobrog komšiju, a zatim je rekao: "i četiri su od nesreće", i među njima je spomenuo lošeg komšiju.
Dakle, imati dobrog komšiju jedan je od uzroka čovjekove sreće na dunjaluku i ugodnog života, jer dobar komšija doprinosi miru, sigurnosti i zadovoljstvu u svakodnevnom životu.
Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, oporuka Ebu Hurejri, radijallahu anhu
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je oporuku jednom od ashaba, Ebu Hurejri, radijallahu anhu, a njen smisao odnosi se na sve muslimane.
Rekao je: "Ko će od mene uzeti ove riječi, pa postupati po njima ili poučiti nekoga ko će postupati po njima?" Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: "Rekao sam: 'Ja, Allahov Poslaniče.' Tada me je uzeo za ruku i nabrojao pet stvari, rekavši: 'Klonite se zabranjenih stvari, bit ćete najpobožniji ljudi. Budite zadovoljni onim što vam je Allah odredio, bit ćete najbogatiji ljudi. Lijepo postupajte prema svom komšiji, bit ćete pravi vjernici. Želite ljudima ono što želite sebi, bit ćete pravi muslimani. Nemojte se mnogo smijati, jer pretjeran smijeh umrtvljuje srce.'" (Tirmizi, br. 2305, i Ahmed, br. 8081; Albani je rekao da je hadis hasen li gajrihi.)
Dakle, riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Lijepo postupajte prema svome komšiji, bit ćete pravi vjernici" ukazuju na to da je dobročinstvo prema komšiji jedan od znakova potpunog imana i plemenitog islamskog karaktera.
Uznemiravanje komšije uzrok je ulaska u Vatru
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je o jednoj ženi da će biti od stanovnika Vatre uprkos tome što je klanjala, postila i davala sadaku. Razlog za to bio je što je uznemiravala svoje komšije.
U hadisu se navodi da je neki čovjek rekao: "Allahov Poslaniče, ta i ta žena mnogo klanja, posti i daje sadaku, ali uznemirava svoje komšije svojim jezikom." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ona je u Vatri." Zatim je rekao: "Allahov Poslaniče, druga žena malo posti, malo klanja i daje sadaku samo komadiće sušenog sira, ali ne uznemirava svoje komšije." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ona je u Džennetu." (Ahmed, br. 9673, Ibn Madža, br. 7304, i Hakim, br. 7304; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihut-tergib vet-terhib, br. 2560.)
Dakle, prvoj ženi nisu koristila njena brojna djela, poput namaza, posta i sadake, jer je uznemiravala svoje komšije, dok je druga žena, uprkos malobrojnim djelima, zaslužila Džennet zbog svoje dobrote i zbog toga što nije nanosila štetu komšijama.
Ovaj hadis jasno ukazuje na veliku ozbiljnost ovog pitanja i na obavezu muslimana da vodi računa o pravima komšije i da se čuva njegovog uznemiravanja.
Stanje komšija Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi praktično su primjenjivali ove uzvišene principe, pa su njihove komšije međusobno razmjenjivale darove i pomagale se.
Tako se prenosi da je jednom prilikom Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ogladnio, a u međuvremenu je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poslana posuda s mlijekom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije to zadržao samo za sebe, već je pozvao i stanovnike sofe, podijelivši mlijeko s njima. (Buhari, br. 6452)
Također, kada je Esma, supruga Zubejra, radijallahu anhuma, učinila hidžru iz Meke u Medinu, njihovo stanje bilo je veoma teško. Osnivanje doma i porodice u novoj sredini, bez imetka i sredstava, nije bilo nimalo lahko, jer su napustili Meku bez materijalnih dobara, učinivši hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika.
Esma, radijallahu anha, spominje jednu od stvari koje su joj olakšale život, rekavši: "Imala sam komšinice ensarijke koje su bile iskrene i dobre žene; pomagale su mi u pečenju hljeba i pripremi tijesta." (Buhari, br. 5224, i Muslim, br. 5821)
Potreba komšija jednih za drugima
Čovjek ima stalnu potrebu za svojim komšijom, jer postoje mnoge iznenadne situacije i nepredviđene okolnosti u kojima mu jedino komšija može pomoći. Mnogo je i neugodnih i osjetljivih situacija u kojima mu može pomoći samo njegov komšija. Kada je Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, vidjevši svoga sina Abdurrahmana kako se grubo hvata s jednim komšijom, rekao mu je: "Ne sukobljavaj se sa svojim komšijom, jer on ostaje, a ljudi odlaze." (Ihjau ulumid-din, 2/214)
Hasan el-Basri, rahimehullah, zbog veličine komšijskog prava smatrao je da nema smetnje da čovjek udijeli dio svoga kurbana i komšiji koji je jevrej ili kršćanin.
Prava komšije u islamu
Prava komšije u islamu velika su i brojna. Ona nisu ograničena samo na izbjegavanje štete, već obuhvataju činjenje dobra, iskazivanje plemenitog ahlaka i stalnu brigu o njegovom stanju. Učenjaci su naveli mnoga prava komšije, a među njima su sljedeća:
• Ako od tebe zatraži pomoć, dužan si da mu pomogneš.
• Ako od tebe zatraži zajam, posudi mu.
• Ako osiromaši, obiđi ga i stani uz njega.
• Ako se razboli, posjeti ga.
• Ako ga zadesi kakvo dobro, čestitaj mu i podijeli njegovu radost.
• Ako ga pogodi nedaća, utješi ga i izrazi saučešće.
• Ako preseli sa ovoga svijeta, isprati njegovu dženazu.
Nije dozvoljeno da nad njegovom kućom gradiš i tako mu zakloniš svjetlost ili zrak bez njegove dozvole. Ne uznemiravaj ga mirisom hrane iz svoje kuće, osim ako ćeš mu od nje nešto poslati. Ako kupiš voće, lijepo je da mu dio pokloniš. Ako to ne želiš učiniti, unesi ga nenametljivo, jer i uznemiravanje srca spada u štetu. Nije lijepo da on gleda kako unosiš namirnice dok u njegovoj kući nema nimalo.
Ne dopusti da tvoje dijete izaziva njegovo dijete pokazujući pred njim ono što ono nema. Dječije srce je osjetljivo, a islam zatvara vrata svemu što može prouzrokovati zavist, bol ili poniženje.
Pravo komšije ogleda se i u tome da mu se čini dobro na svaki mogući način i da se od njega uklanja svaka šteta. Među tim pravima je i da prvi nazoveš selam, jer ćete se često susretati na vratima svojih kuća. Ipak, nemoj ga zadržavati dugim razgovorom ako vidiš da mu to pričinjava nelagodu.
Ne ispituj njegove pogreške kako bi ga kasnije zbog njih prozivao. Ne postupaj prema njemu kao prema podređenom, već mu oprosti propuste i pokaži radost zbog onoga što ga raduje.
Ne narušavaj njegovu privatnost gledanjem u ono što mu je skriveno. Ne naslanjaj svoje stvari na njegov zid bez dopuštenja. Ne bacaj smeće pred njegova vrata. Ne sužavaj mu prolaz. Ne parkiraj tako da mu blokiraš ulaz ili zauzmeš njegovo mjesto, naročito ako je određeno i poznato.
I prikrij ono što saznaš od njegove privatnosti, jer čuvanje komšijine časti i dostojanstva dio je imana i plemenitog islamskog morala.
Čuvanje komšijine kuće u njegovom odsustvu
Ne zanemaruj brigu o kući svoga komšije dok je odsutan. Može otputovati, a zatim se vratiti i zateći kuću potpuno opljačkanu. Zato, kada komšija otputuje, njegovo je pravo da paziš na njegovu kuću u njegovom odsustvu. Ako primijetiš nešto sumnjivo pred njegovom kućom, nepoznate ljude koji stoje tu, pitaj: "Šta vam treba? Koga tražite?" Njegovu kuću smatraj kao svoju.
I ne slušaj o njemu kritike bez dokaza, niti dopusti da ti iko unese sumnju i zlobu prema njemu u srce.
Ne gledati u suprugu svog komšije
Kada ugledaš suprugu svog komšije, obori pogled. Komšija ne može spriječiti da žene iz njegove kuće, supruga ili kćeri, izlaze i ulaze. Kada izađu, može se dogoditi da žena još nije u potpunosti namjestila svoju odjeću. Neke žene, iz nemara ili slabosti u vjeri, dovršavaju namještanje odjeće tek na putu. Iako bi potpuni hidžab trebao biti upotpunjen prije izlaska iz kuće, dešava se da ga neke upotpune tek na ulici. U takvoj situaciji, šta treba učiniti komšija? Da se osloni na Allaha, da savjetuje na lijep način i da obori pogled.
Također, može se dogoditi da se automobil zaustavi ispred komšijine kuće pa iz njega izlaze žene. Prilikom izlaska iz vozila može se nenamjerno otkriti dio tijela, poput potkoljenice. Zato je obaranje pogleda obaveza dok žene ulaze u kuću i izlaze iz nje ili dok ulaze u vozilo i izlaze iz njega.
Blagost prema djeci komšije
Budi blag prema djeci svoga komšije. Jedan od velikih problema kod nekih ljudi jeste to što sebi daju za pravo da kažnjavaju komšijsku djecu. Dogodi se da dijete igra lopte i, kao što je prirodno za djecu, ponekad pogriješi ili nešto pogodi. Takve stvari treba podnijeti.
Ako dijete pretjera, podnesi koliko možeš. Ako situacija postane nepodnošljiva, obrati se njegovom ocu i razgovaraj s njim. Ali, davati sebi pravo da odmah udariš dijete, bez znanja i obavještavanja njegovog oca, nije ispravno. Od čovjeka se traži strpljenje i širina.
Dio prava komšije jeste da podneseš eventualnu neprijatnost koju doživiš od njega, a ne da mu pratiš svaki pokret i čekaš njegove greške.
Savjetovanje komšije i poučavanje vjeri
Jedno od prava komšije jeste da mu pomogneš u pitanjima vjere: da ga poučiš onome što ne zna, da ga savjetuješ u onome što je obaveza i da ga podstičeš na dobro. Treba ga podsjećati na namaz u džematu, obilaziti ga, razgovarati s njim, savjetovati ga i opominjati na lijep način.
Ako se u njegovoj kući pojavi javni grijeh koji šteti drugima, treba ga posavjetovati da to ukloni. O ovom pitanju učenjaci su govorili detaljno, posebno o negiranju zla kod komšije. Prenosi se da je Mehna el-Enbar, rahimehullah, kazao da je imam Ahmed čuo zvuk bubnja u komšiluku, pa je ustao sa svog mjesta i poslao poruku da ih opomene i zabrani to. Poslao bi nekoga da kaže: "Molimo vas, nemojte činiti ovo u kući. Njegov zvuk dopire do nas. Bojte se Allaha."
Što se tiče grijeha koji se čine unutar kuće i nisu javni, njihovo rješavanje zahtijeva posebnu mudrost. Prenosi se od imama Ahmeda, u rivajetu Muhammeda b. Ebu Harba, da je o čovjeku koji čuje grijeh iz kuće svoga komšije rekao: "Neka ga posavjetuje. Ako ne prihvati savjet, neka okupi nekoliko komšija i zajedno odu kod njega, ozbiljno ga upozore i kažu: 'U tvojoj kući dešava se to i to. To nam šteti i sramoti našu ulicu.'"
Osnova je čuvanje časti i privatnosti, a reagira se samo na ono što je očito i potvrđeno.
Podnošenje neprijatnosti od komšije
Jedno od prava komšije nije samo da se od njega suzdržiš od nanošenja štete, nego i da podneseš eventualnu neprijatnost koju doživiš od njega. Ti si dužan da ukloniš svoje zlo od njega, ali i da strpljivo podneseš ono što te od njega zadesi. Nastoj da mu prvi učiniš dobročinstvo i da prema njemu budeš otvoren u lijepom ophođenju.
Čuvaj se da pratiš pogledom ono što unosi u svoju kuću i da osluškuješ njegove razgovore. Danas, zbog blizine kuća i stanova, dešava se da komšije znaju gotovo sve jedni o drugima: detalje bračnih nesuglasica, razmirice između supruge i kućne pomoćnice i druge privatne stvari.
Šta je dužnost muslimana u takvoj situaciji? Ako, naprimjer, do tebe dopire glas iz susjedne sobe i čuješ njihov privatni razgovor, čak i ako je riječ o bračnoj svađi, udalji se u drugu prostoriju kako ne bi slušao ono što ti ne pripada.
Ako ipak nešto čuješ, nemoj to prenositi po sijelima i okupljanjima, govoreći: "Naš komšija je rekao ženi to i to, a ona mu je odgovorila tako i tako." To su tajne domova i njih treba čuvati. Čuvanje komšijine tajne dio je povjerenja i plemenitog morala.
Također, ako komšija otputuje ili bude odsutan, vodi brigu o potrebama njegove porodice. Ako im nešto zatreba, potrudi se da im to olakšaš i izađeš u susret, jer i to spada u ispunjavanje prava komšije. (Adabu eš-šer'ija, 1/279)
Neuznemiravanje komšije glasnim zvukovima
Jedno od prava komšije jeste i da ga ne uznemiravaš bukom. Neki ljudi pojačavaju uređaje do krajnje jačine i time nanose štetu svojim komšijama. To je česta i vidljiva pojava. U pojedinim kućama ili stanovima zidovi su zajednički, pa se zvuk brzo prenosi. Ono što se pušta u jednoj kući jasno se čuje u drugoj.
Bilo da je riječ o nečemu dozvoljenom, o ibadetu ili, ne dao Allah, o grijehu, nije dopušteno uznemiravati komšiju bukom. To može biti u vrijeme popodnevnog odmora, ili noću, kada čovjek traži mir i san.
Koliko je samo onih koji ostavljaju svoje smeće pred vratima komšije? Koliko je onih koji posuđuju stvari pa ih ne vraćaju? Koliko je onih koji ne čuvaju povjereno i nisu pouzdani u imetku svojih komšija?
Pozivanje komšije na dobro
Jedno od prava komšije jeste i da ga pozivaš na dobro. Ako te posjeti učen čovjek, imam ili daija, sjeti se svoga komšije i pozovi ga da prisustvuje kako bi i on imao koristi. Ako se u mahali organizuje predavanje, sijelo ili skup na kojem se govori o korisnim i lijepim temama, potrudi se da i njega obavijestiš i uključiš.
Ako je odsutan, a među vama se dijeli korisna knjiga ili predavanje, uzmi primjerak i za njega. Od vjernosti prema komšiji jeste da ga se sjetiš i u njegovom odsustvu i sačuvaš mu udio u onome što donosi korist.
Ponekad čovjek bude uznemiren od svoga komšije, ali ne može niti smije uzvraćati zlim. Međutim, dozvoljeno je koristiti dozvoljene načine da se spriječi nepravda. Među tim načinima jeste i to da se o problemu obavijeste drugi kako bi se izvršio pritisak na onoga ko čini štetu.
Ebu Davud bilježi vjerodostojan hadis o tome da je jedan čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na svoga komšiju. Poslanik mu je rekao da iznese svoje stvari na put. Čovjek je to učinio i spustio svoje pokućstvo pored puta. Ljudi su prolazili i pitali ga: "Zašto si iznio svoje stvari?" On bi odgovorio: "Zbog svoga komšije, ne mogu podnijeti njegovu štetu." Ljudi su tada počeli osuđivati i koriti tog komšiju. Kada je do njega došla vijest o tome, došao je i rekao: "Vrati se u svoju kuću, nećeš više od mene doživjeti ništa ružno."
Tako je javna opomena postala razlog da se nepravda zaustavi i da se šteta ukloni.
