Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo
"Ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriču?" (El-Mu'minun, 69)
Vjera islam bazira se na vjerovanju u istinitost poslanice posljednjeg Božijeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Suština vjerovjesništva je dostavljanje istinite vijesti. Uvjet da bismo vijest prihvatili i smatrali istinitom jeste spoznaja da dolazi od onog ko govori istinu, da njegov govor razum ne poriče i da se podudara sa stvarnošću. Da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uistinu Božiji poslanik pokazat će analiza njegovog života i tragova koji su iza njega ostali. Čak i kada ne bi postojala čuda, nadnaravne pojave koje su Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pratile, njegov životopis dovoljan je dokaz njegovog poslanstva. U tom smislu Ibn Hazm, rahimehullah, konstatuje i kaže: "Životopis Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nužno će navesti svakog ko ga analizira i razmotri na zaključak da on govori istinu i da njegova biografija svjedoči da je uistinu Božiji poslanik. Kada Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi imao niti jedno drugo čudo mimo svog životopisa, to bi bilo dovoljno." (Ibn Hazm, El-Faslu fil-mileli vel-ehvai ven-nihal, 2/73) Na tom tragu osvrnut ćemo se na životopis Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da bismo pobliže upoznali ovog Božijeg odabranika i otkrili ponešto od onog što ukazuje na istinitost njegove poslanice.
Na početku vrijedno je istaknuti da je životopis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sačuvan s velikom pažnjom, kako nije zapamćena i sačuvana biografija bilo kojeg drugog čovjeka u ljudskoj historiji. Ibn Tejmijja kaže: "Na dunjaluku ne postoji znanje bazirano na vijestima i predajama a da znanje o znakovima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i propisima njegove vjere nije jasnije i očitije, niti postoji neko od ranijih vjerovjesnika, vladara, znanstvenika i učenjaka čija su riječ, djelo i biografija sačuvani a da znanje o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, nije jasnije od znanja o njemu." (Ibn Tejmijja, El-Dževabus-sahih li men beddele dinel-Mesih, 6/360) Isto to potvrđuju i brojni istraživači nemuslimani od kojih je francuski orijentalista Ernest Renan kazao: "Korijeni islama nastali su i razvili se pod budnim okom historije, za razliku od drugih vjera čiji su temelji obavijeni tamom, temelji islama vidljivi su na površini historije. Biografija utemeljitelja islama nama je poznata kao što nam je poznata biografija bilo kog reformatora iz 16. stoljeća." (Ernest Renan, Mahomet et les Origines de I'Islamisme Revue des Deux Mondes, Nouvelle periode, tome 12, 1851., p1025.; Sami Amiri, Berahinun-nubuvveti ver-redu ala i'itiradatil-mustešrikine vel-munessirin, str. 78) Izvori iz kojih crpimo informacije o životu Allahovog Pslanika, sallallahu alejhi ve sellem, toliko su obimni i detaljni tako da čitalac nužno stječe dojam da je vrlo blizak životu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gotovo poput njegovih savremenika. Otkrivaju mu se vrlo precizni detalji iz njegovog života i stanja njegove duše, na način kakav čovječanstvu nije poznat o bilo kojoj drugoj ličnosti koju historija pamti. (Vidjeti: Sami Amiri, Berahinun-nubuvveti, str. 27--30)
Osnovni izvori iz kojih se crpi znanje o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem
• Časni Kur'an u kojem u izobilju nalazimo informacije o početku islamske misije, njenom razvoju, njenim protivnicima, kao i brojne detalje koji osvjetljavaju život posljednjeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Časni Kur'an validan je historijski izvor svejedno vjerovao čitalac u njegovo božansko porijeklo ili ne i kao takvog prihvataju ga orijentalisti i nemuslimanski istraživači.
• Pored Kur'ana, istražujući životopis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pozivamo se na tefsire -- komentare Kur'ana časnog, a naročito one nastale u ranom periodu nakon poslanstva, kao što je Tefsir Ibn Vehba (umro 197. h.), Tefsir Jahjaa b. Selama, (umro 200. h.), Tefsir Abdurrezaka (umro 211. h.) i drugi.
• Nezaobilazan izvor životopisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jesu hadiske zbirke i posebne knjige o biografiji Allahovog Poslanika, njegovim svojstvima i znakovima poslanstva.
Biografija Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegove riječi i djela sačuvani su na preciznim, znanstvenim temeljima. Još u prvim generacijama islama, nakon pojave skupina koje se nisu libile laži kako bi opravdali svoj pravac i svoje ciljeve, učenjaci islama kazali su: "Navedite nam imena onih koji su vijest prenijeli!" Time se udaraju temelji selekcije i provjere svega što se pripiše Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Pod lupu je stavljena istinoljubivost onih koji vijest prenose, njihova pravednost i dostojanstvo, preciznost u prenošenju, savremeništvo i susretanje sa onim od koga vijest prenose te kompatibilnost sa drugim predajama i odsustvo svega što bi narušilo autentičnost predaje. Samo predaje koje zadovolje sve te standarde tretiraju se autentičnim izvorima iz kojih se deriviraju vjerski propisi i iz kojih upoznajemo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako je uspostavljena hadiska znanost putem koje se razlučuju vjerodostojne predaje od slabih i apokrifnih.
Moral i ćud Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Najčasnija i najvažnija misija koja može biti povjerena čovjeku jeste poslanstvo. Sasvim je prirodno da poslanik mora biti prepoznatljiv po svom moralu, etici i ophođenju sa drugima. Muhammed, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proveo je svoj život među ljudima, dijeleći s njima dobro i zlo. Živio je u okrutnoj, pustinjskoj sredini koja je generalno učinila da grubost i krutost budu prepoznatljivi na ljudima tog područja. Svojstva snage, moći i sile respektovana su u tom podneblju, a blaga priroda nije bila poznata uz silu, moć i snagu. Stoga je spoj tih vrlina u Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bio posve neobičan. Objedinio je snagu i hrabrost uz blagost i plemenitost. To su svojstva koja su učinila da njegovi pratioci u njemu prepoznaju veličinu koja ih neodoljivo privlači. Mi nismo imali čast da fizički budemo uz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali sebi možemo priuštiti čast da ga izbliza upoznamo kroz svjedočenja onih koji su tu čast imali.
Ako pitaš o govoru Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, opisao ga je njegov sluga Enes, radijallahu anhu, riječima: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vrijeđao, nije govorio prosto niti je proklinjao. Kada bi korio nekog od nas, rekao bi: 'Šta mu je, čelo uprašio.'" (Buhari, br. 6031) "Čelo uprašio" je fraza u arapskom jeziku u značenju dove: Allahu na sedždu padao.
Ako pitaš o hrabrosti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegov ashab Bera b. Azib, radijallahu anhu, kaže: "Kada bi se zaoštrila bitka, sklanjali bismo se iza njega, a među nama je bio hrabar onaj ko se borio rame uz rame s njim (tj. Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem)." (Muslim, br. 1776)
Ako pitaš o njegovoj veličini u praštanju, poslušaj kazivanje Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, koji opisuje kako su bili zajedno sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u vojnom pohodu u pravcu Nedžda. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sustigao ih je u dolini prepunoj sitnog rastinja, te je odsjeo ispod jednog drveta a sablju je objesio na jednu granu. Ostali borci su se rasuli dolinom tražeći hladovinu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Došao mi je čovjek dok sam spavao i uzeo moju sablju. Probudio sam se a on stoji iznad moje glave sa isukanom sabljom u rukama. Potom mi reče: 'Ko će te od mene sačuvati?' 'Allah', rekao sam. Ponovo je upitao: 'Ko će te od mene sačuvati?' 'Allah', rekao sam. Potom je sablju vratio u korice i evo ga sjedi ovdje." Na kraju ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oslobodio i nije ga kaznio. (Buhari, br. 2910, i Muslim, br. 843)
Ako pitaš o njegovoj plemenitosti, poslušaj šta njegovi ashabi kažu: "Nije se desilo da se nešto traži od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da on to nije dao. Jednom prilikom došao je neki čovjek pa mu Poslanik dade veliko stado ovaca koje je bilo između dva brda. Kada se taj čovjek vratio svom narodu, rekao je: "Narode moj, prigrlite islam, doista Muhammed dijeli i ne boji se neimaštine." (Muslim, br. 2312)
Prava ćud čovjeka jasno se otkriva kroz ophođenje prema "nižerangiranim", jer tu nema potrebe za kurtoazijom i dodvoravanjem, kao što se otkriva kroz bliske odnose u dugom vremenskom periodu. Enes, radijallahu anhu, bio je sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i služio ga je jako dugo, a o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najljepšeg morala. Jednom me je poslao zarad neke potrebe. Rekao sam: 'Tako mi Allaha, neću otići.' A pomislio sam: 'Otići ću.' Potom sam krenuo i naišao pored djece koja su se igrala u čaršiji. Tu sam se malo zadržao. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prišao mi je odzada i dotakao me za zatiljak. Okrenuh se, a on se nasmija i reče: 'Eneščiću, idi gdje sam te poslao.' Rekoh: 'Evo, odoh, Allahov Poslaniče!' Tako mi Allaha, služio sam ga devet godina, nikada me, za nešto što sam uradio, nije upitao: 'Zašto si to uradio?', niti mi je ikada za nešto što nisam uradio, rekao: 'Zašto to nisi uradio tako i tako?'" (Muslim, 2309--2310)
Ako pitaš o njegovom stidu, Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je stidljiviji od djevice u svojim odajama, a kada mu se nešto nije svidjelo to bi se primijetilo na njegovom licu." (Buhari, br. 6102, i Muslim, br. 2320)
Ako pitaš o dobroćudnosti i toleranciji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslušaj šta kaže njegova supruga Aiša, radijallahu anha: "Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije bila data mogućnost da bira između dvoga, a da nije izabrao ono što je lakše, ukoliko nije bilo grijeh. A ako bi bio grijeh -- pa on bi bio najudaljeniji čovjek od njega. I nije se Allahov Poslanik svetio zbog sebe, osim kad bi se prekršile Allahove zabrane. Tada je kažnjavao radi Allaha." (Buhari, br. 6786, i Muslim, br. 2327)
Ako pitaš o noćnom namazu Allahovog Pslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegova supruga Aiša, radijallahu anha, svjedoči da je noću klanjao jedanaest rekata, a na jednoj sedždi ostao bi toliko dugo da bi se u tom vremenu proučilo pedeset ajeta prije nego što bi podigao glavu. (Buhari, br. 1123) Njegov pratilac Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: "Jedne noći klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a on je tako dugo ostao stojeći da sam bio naumio nešto loše. 'Šta si bio naumio?', upita neko, a Ibn Mesud reče: 'Bio sam naumio da sjednem i ostavim ga.'" (Buhari, br. 1135, i Muslim, br. 773) Huzejfa, radijallahu anhu, opisujući namaz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pripovijeda: "Jedne noći klanjao sam sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je namaz počeo učenjem sure El-Bekara. Pomislio sam: 'Učinit će rukū nakon stotinu proučenih ajeta', ali je nastavio. Tada sam pomislio: 'Na dva će rekata proučiti suru', ali je nastavio. Pomislio sam: 'Učinit će rukū nakon što je čitavu prouči', ali on započe učiti suru En-Nisa i prouči je, pa započe učiti suru Alu Imran i prouči je. Učio je tako da se svaki harf raspoznavao. Kada bi proučio ajet u kojem se slavio Allah, i on bi rekao: 'Subhanallah!', kada bi proučio ajet u kojem se nešto moli, i on bi zamolio, kada bi proučio ajet u kojem se utječe Allahu od nečega, i on bi se utjecao. Potom je učinio rukū i počeo govoriti: 'Subhāne Rabbijel-Azīm! -- Neka je slava mom Veličanstvenom Gospodaru!' Njegovo pregibanje potrajalo je koliko i stajanje. Zatim je rekao: 'Semiallāhu limen hamideh, Rabbenā lekel-hamd! -- Čuje Allah onoga ko Mu zahvaljuje, Gospodaru naš, Tebi pripada zahvala!' Potom je dugo stajao, približno onoliko koliko je ostao na rukūu. Nakon toga, učinio je sedždu i rekao: 'Subhāne Rabbijel-A'lā! -- Neka je slava mome Uzvišenom Gospodaru!' Dužina njegove sedžde bila je približna njegovom stajanju." (Muslim, br. 772)
Enes, radijallahu anhu, kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavljao bi post u toku jednog mjeseca tako da bi mislili da uopće i ne posti u tom mjesecu, a postio bi toliko da bi mislili da uopće ne prekida post u tom mjesecu. Isto tako, kad god bi htio noću vidjeti ga kako klanja, mogao si, a kad god bi htio vidjeti ga kako spava, mogao si." (Buhari, br. 1141)
Ako pitaš o tome kako je Kur'an djelovao na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ibn Mesud, radijallahu anhu, pripovijeda: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom mi reče: 'Prouči mi nešto (iz Kur'ana).' Rekoh: 'Allahov Poslaniče, kako ću ti ja proučiti kada je tebi objavljen?' On reče: 'Volim ga slušati od drugoga.' Ja počeh učiti suru En-Nisa. Kad sam stigao do: '...a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...' (En-Nisa, 41), Poslanik reče: 'Stani!', i vidjeh da su Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, oči pune suza." (Buhari, br. 4583, i Muslim, br. 800)
Ako želiš znati o njegovom zikru i slavljenju Svevišnjeg Allaha, poslušaj šta kaže njegova supruga Aiša, radijallahu anha: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao je Allaha u svim svojim stanjima." (Muslim, br. 373)
O tome koliko je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio Allaha za oprost Ibn Omer, radijallahu anhuma, kaže: "Znali smo izbrojati na samo jednom sijelu da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stotinu puta kaže: 'Rabigfirli ve tub alejje inneke Entet-Tevvabul-Gafur! -- Gospodaru, oprosti mi i primi od mene pokajanje, uistinu samo Ti primaš pokajanje i praštaš!'" (Tirmizi, br. 3434. Hadis je hasen sahih po ocjeni Tirmizija.)
Ako pitaš o njegovoj zahvalnosti, poslušaj riječi Mugire b. Šu'be, radijallahu anhu, koji pripovijeda: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, toliko je dugo stajao u namazu da su mu noge otekle. Rečeno mu je: 'Allahov Poslaniče, zašto ti tako postupaš a Allah ti je oprostio sve prethodne i naredne grijehe?' Poslanik na to reče: 'Zar ja ne trebam biti Allahov zahvalni rob?!'" (Buhari, br. 4836)
Ako pitaš o njegovoj skromosti, Enes, radijallahu anhu, kazao je: "Ashabima nije bio niko draži od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I pored toga oni, kad bi ga ugledali, ne bi (iz poštovanja) pred njim ustajali, znajući da on to prezire." (Tirmizi, br. 2754. Hadis je sahih.)
Jedna djevojčica, medinska robinja, uzela bi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za ruku i zajedno s njim bi hodala koliko god bi htjela (sve dok ne bi ispunio ono što bi tražila). (Buhari, br. 6072)
Ako pitaš o njegovom strpljenju u oskudici, Aiša, radijallahu anha, kaže: "Porodica Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od kada je došla u Medinu, pa do kraja njegovog života, nije se zasitila pšeničnog kruha tri noći zaredom." (Buhari, br. 6454, i Muslim, br. 2970)
O njegovoj skromnosti u pogledu imetka Ukba b. Haris, radijallahu anhu, pripovijeda: "Allahov Poslanik predvodio nam je ikindija-namaz. Pošto je predao selam, žurno je ustao i koračajući preko svijeta prošao kroz safove i otišao do jedne od soba svojih supruga. Ljudi su se uplašili njegove žurbe. Kasnije se vratio i, primijetivši da su se začudili njegovoj žurbi, rekao im je: 'Sjetio sam se da imamo nešto neobrađenog zlata pa nisam želio da budem zaokupiran razmišljanjem o njemu, tako da sam požurio da naredim da se podijeli.'" (Buhari, br. 851)
Ako pitaš o njegovoj brizi o "običnom" svijetu, poslušaj kako Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je jedan čovjek (crnac) ili žena (crnkinja) brinuo o čistoći džamije, pa je umro, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao za njegovu smrt. Nakon nekog vremena Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeti se tog čovjeka te upita: "Šta bi sa onim čovjekom?" "Umro je, Allahov Poslaniče", rekoše prisutni. "Zbog čega me niste obavijestili?", upita Poslanik, a oni rekoše da je bilo tako i tako s njim ne pridajući mu značaja. "Pokažite mi njegov mezar!", reče Poslanik, pa je otišao do njegovog kabura i klanjao mu dženazu. (Buhari, br. 458)
Ako pitaš kako se ophodio prema onima koji se prema njemu ružno odnose, poslušaj riječi Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, koji kaže: "Neki beduin priđe Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći da mu izmiri dug i u tome je bio jako grub, čak je rekao: 'Ja ću ti smetati sve dok mi ne vratiš dug!' Ashabi na njega povikaše i rekoše mu: 'Teško tebi, znaš li s kim razgovaraš!?' 'Ja samo tražim svoje pravo', reče on, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaza: 'A zašto niste stali uz onog ko je u pravu?' Potom je poručio Havli bint Kajs: 'Ako imaš datula, posudi nam ih dok nam ne dođu naše, pa ćemo ti vratiti.' 'Svakako', odgovori ona, 'draži si mi od oca, Allahov Poslaniče.' Potom je ona dala zajam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je vratio dug beduinu i nahranio ga. Beduin potom kaza: 'Pošteno si vratio, neka ti Allah nadoknadi', a Poslanik reče: 'Najbolji ljudi su u ovom ummetu. Ne može niti jedan narod biti čist i častan ako slabi u njemu dolaze do svog prava samo pognutih glava!'" (Ibn Madža, br. 2426, sahih po ocjeni Albanja.)
Ako pitaš o tome šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio kada bi ušao u kuću, Aiša, radijallahu anha, kazala je: "Pomagao bi svojoj porodici. A kada bi nastupilo namasko vrijeme, otišao bi da klanja." (Buhari, br. 676)
Ako pitaš o lijepom sjećanju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zahvalnosti, Aiša, radijallahu anha, rekla je: "Nisam bila ljubomorna ni na jednu Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, suprugu, kao na Hatidžu. Ja nju nisam vidjela, ali je nju Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često spominjao. Kada bi zaklao ovcu i odvojio njene dijelove, on bi jedan dio darivao Hatidžinim prijateljicama. Znala bih mu reći: 'Kao da na svijetu nema druge žene do Hatidže!', a on bi rekao: 'Ona je bila takva i takva, i s njom sam imao djecu.'" (Buhari, br. 3818)
Ako pitaš o njegovoj blagosti prema ženama i suptilnosti, Enes, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na putu. U karavani je bilo i žena, a sluga po imenu Endžeš žurno je tjerao deve, te mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Teško tebi Endžeša, polahko sa staklenkama!" (Buhari, br. 6149), tj. budi nježan i osjetljiv kao da voziš lako lomljive čaše. Na Oproštajnom hadžu, neposredno prije nego što će napustiti ovaj dunjaluk, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, daje ovom ummetu važne savjete i kaže: "I lijepo sa ženama postupajte!" (Tirmizi, br. 1163, hadis je hasen sahih, po ocjeni Tirmizija.)
Ako pitaš o njegovoj milosti i poštovanju starijih, prisjetimo se kako je postupio na dan oslobođenja Meke, kada je Ebu Bekr došao sa svojim ocem kako bi dao prisegu Allahovom Poslaniku, a Poslanik reče Ebu Bekru: "Zašto nisi ostavio starca kod kuće tako da mi njemu dođemo?" (Ahmed, br. 26956. Hadis je hasen.)
Ako pitaš o njegovoj blagosti prema djeci i empatiji prema majkama, poslušaj njegove riječi: "Desi se da stupim u namaz i htjednem ga oduljiti, a onda začujem plač djeteta i ja (učenje u namazu) skratim, jer mi je poznat bol majke zbog plača njenog djeteta." (Buhari, br. 709)
Ako pitaš o njegovoj igri sa djecom i pažnji prema njima, poslušaj riječi Enesa, radijallahu anhu: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao se igrati s nama tako da je mom mlađem bratu govorio: 'Ebu Umejre! Šta se dogodilo vrapčiću?'" (Buhari, br. 6129) Malo dijete nazivao je kako se nazivaju odrasli "ebu", i pitao ga o ptičici s kojom se igrao.
Ako pitaš o njegovoj blagosti i pažnji prema životinjama, njegov pratilac Ibn Mesud, radijallahu anhu, pripovijeda: "Bijasmo s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom putovanju, pa je otišao da obavi prirodnu potrebu. Ugledasmo crvenoglavu pticu s dva ptića. Uzesmo ptiće, a ptica raširenih krila poče obilaziti oko nas. Kad je došao, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ko je ovu pticu ražalostio zbog njenih ptića? Vratite joj njene ptiće!'" (Ebu Davud, br. 5268. Hadis je sahih.)
Ako uopćeno pitaš o njegovoj ćudi i moralu, Aiša, njegova supruga, radijallahu anha, rekla je: "Moral Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je Kur'an!" (Muslim, br. 746.) (Vidjeti: Sami Amiri, Berahinun-nubuvveti ver-redu ala i'itiradatil-mustešrikine vel-munessirin, str. 113--124)
Nakon svih vrlina koje smo spomenuli, ostaje da se ukaže na posebno bitno svojstvo, koje ima svaki moralan čovjek, a naročito onaj ko dostavlja Božiju poruku -- svojstvo istinitosti i istinoljubivosti. O ovom plemenitom svojstvu, ako Allah da, bit će govora u narednom broju.
