Zašto musliman mora davati zekat?

Čitanje 7 minuta

Islamski su učenjaci jednoglasni u pogledu toga da islamski propisi donose korist šerijatskim obveznicima i da su plodovi praktične primjene islama vidljivi još na ovom svijetu. Iako određeni ibadeti zahtijevaju ulaganje velikog truda ili dio imetka, onaj ko ih izvršava postiže korist i uživa u blagodatima činjenja tog ibadeta. Ova je činjenica izražena u svim ibadetima, naročito zekatu. Zekat je propisan radi čišćenja imetka i njegovog pospješivanja, iako na prvi pogled djeluje da zekat umanjuje čovjekovu imovinu (Ibn Mulekkin, El-I’lam). Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sadaka ne može umanjiti imetak.” (Muslim)

Zekat je, prema mišljenju većine islamskih učenjaka, propisan nakon Hidžre, a neki učenjaci smatraju da je zekat propisan druge godine po Hidžri, prije propisivanja ramazanskog posta. (Fethul-Bari)

Uzvišeni Stvoritelj, naređujući Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da prikuplja zekat od svojih sljedbenika, kaže: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i unaprijediš, i moli za njih” (Et-Tevba, 103). U ovom ajetu jasno se i nedvosmisleno ukazuje na to da izdvajanjem zekata šerijatski obveznik čisti svoj imetak i unapređuje ga. Plemeniti Stvoritelj pohvalio je vjernike koji daju zekat, kazavši: “A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. Allah je doista silan i mudar.” (Et-Tevba, 71)

S druge strane, onome ko bude izbjegavao ovu obavezu zbog pretjeranog tvrdičluka ili iz drugog razloga, Zakonodavac prijeti bolnom kaznom: “Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju. Na Dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!” (Et-Tevba, 34–35). Imetak na koji se daje zekat ne tretira se nagomilanim imetkom čijim vlasnicima Uzvišeni Allah prijeti u prethodnom ajetu, bez obzira na to o kolikoj se količini imetka radilo (Kurtubi, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an). Imam Ibn Bettal u vezi s tim navodi konsenzus učenjaka (Ibn Bettal, Šerhu Sahihil-Buhari).

Ummu Selema prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Imetak koji dostigne visinu nisaba (nisab je količina imetka koja, shodno odredbi Zakonodavca, podliježe zekatu), pa se na njega dadne zekat, ne računa se nagomilanim kapitalom.” (Ebu Davud i Darekutni. Imam Nevevi i šejh Albani ovo su predanje ocijenili dobrim. Vidjeti: El-Medžmua, Es-Silsiletus-sahiha, Sahihul-džamia)

Kada je Ibn Omer upitan o tome šta se smatra nagomilanim imetkom, rekao je: “Imetak na koji se ne daje zekat.” (Malik; Abdurrezzak, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha)

Imam Buhari u svome Sahihu naslovio je poglavlje: “Imetak na koji se daje zekat ne smatra se nagomilanim kapitalom” (Umdetul-kari). Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada ljudi prestanu davati zekat, Allah će im uskratiti kišu, a da nije stoke, kiša im ne bi ni pala.” (Ibn Madža i Hakim. Imam Hakim, Zehebi i Albani ovu predaju smatraju ispravnom. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha)

Neke mudrosti propisivanja zekata

Vjerniku je dužnost pokoriti se Allahovim naredbama bez obzira na to da li dokučio mudrost Njegovih propisa ili ne. Nije sporno upitati o mudrosti određenog propisa, ali ne s ciljem da se izbjegne izvršavanje ukoliko se ne dođe do željenog odgovora. Samo Uzvišeni Allah zna pravu mudrost propisivanja zekata, a nama su otkrivene neke od tih mudrosti:

● Davanjem zekata vjernik se odaziva kur’anskoj naredbi i time zaslužuje veliku nagradu. Svevišnji Allah kaže: “Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!” (El-Bekara, 43); “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se, na Pravome putu” (Et-Tevba, 18). Obećavajući nagradu onima koji izvršavaju obavezu zekata, Plemeniti kaže: “One koje vjeruju i čine dobra djela i molitvu obavljaju i zekat daju čeka nagrada kod Gospodara njihova; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.” (El-Bekara, 277)

● Iskazivanje zahvalnosti Milostivom Allahu na blagodati imetka. Uzvišeni kaže: “I kad je Gospodar vaš objavio: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” (Ibrahim, 7) Imam Tekijjuddin es-Subki kaže: “Izdvajanjem zekata šerijatski obveznik zahvaljuje se Gospodaru na blagodatima. Smisao ove zahvale sadržan je u svim ibadetima, tjelesnim i materijalnim, jer je Uzvišeni Allah podario čovjeku blagodat tijela i imetka pa je dužnost zahvaliti se Allahu na tim blagodatima.”

● Čišćenje šerijatskog obveznika od grijeha. Uzvišeni kaže: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i dovi za njih, dova tvoja će ih, sigurno, smiriti. A Allah sve čuje i sve zna.” (Et-Tevba, 103)

U komentaru ovog ajeta šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Zekat čovjeka, neminovno, čisti od grijeha” (Medžmuu fetava). Muaz b. Džebel prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sadaka poništava grijehe, kao što voda gasi vatru.” (Tirmizi, Ahmed i Ibn Madža. Imami Tirmizi i Albani ovu su predaju ocijenili ispravnom. Vidjeti: Irvaul-galil)

Ako dobrovoljna sadaka gasi grijehe, kakav je onda slučaj s propisanom sadakom, tj. zekatom?

● Šerijatski obveznik oslobađa se tvrdičluka. Imam Ebu Bekr el-Kasani kaže: “Davanjem zekata čovjek se čisti od grijeha i navikava sebe na darežljivost i plemenitost, a odstranjuje od sebe tvrdičluk i škrtost, jer je duša čovjeka po svojoj prirodi sklona tvrdičluku” (Bedaius-sanaia). Uzvišeni Stvoritelj zaprijetio je onima koji škrtare, rekavši: “Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite.” (Alu Imran, 180)

● Čisti se imetak na koji se daje zekat. U vjerodostojnom hadisu, koji bilježi imam Muslim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje svojoj porodici uzimanje zekata, nazivajući ga “prljavštinom ljudi”, što ukazuje na to da je iz imetka izdvojeno ono što treba odstraniti. (Napomena: Zekat je nazvan prljavštinom zato što se njime čisti ostali imetak, odnosno zekat je poput vode kojom se pere odjeća: nakon pranja ta voda je prljava. Uzvišeni Allah kaže: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.” Što se pak šerijatskog obaveznika tiče, on je davanjem zekata učinio jedno od najvrednijih djela i ispunio jedan od ruknova islama (vidjeti: Ibn Usejmin, Medžmuu fetava). Uzvišeni Allah kaže: “Allah uništava kamatu, a unapređuje sadaku. Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika.” (El-Bekara, 276)

● Iz srca siromaha odstranjuje se zavist i zloba prema bogatom muslimanu. Kada siromah osjeti blagodat imetka bogate osobe, tada u njegovom srcu blijede sve predrasude i ružne misli koje nerijetko kolaju mislima siromaha. Nu’man b. Bešir prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Primjer vjernikā u međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećanju je kao primjer jednog tijela: kada oboli jedan njegov organ, cijelo tijelo pati od nesanice i groznice.” (Buhari i Muslim)

● Davanjem zekata zaslužuje se velika nagrada i postižu se visoki stepeni. Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.” (El-Bekara, 261) A Allah najbolje zna!

(Napomena: O zekatu i mnogim propisima vezanim za praktičnu primjenu ovog ibadeta, možete čitati u drugom tomu knjige Vodič za muslimansku porodicu, koja će iz štampe izaći u prvoj polovini 2018. godine.)

zekat propisi fikh

Pročitaj sljedeći

Zemlja ne jede tijela vjerovjesnika i šehida

Povezano

Fikh Broj 77

Izdvojeno

Zekat na med

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Poslanika milosti Muhammeda, njegovu časnu porodicu, vrle ashabe i sve njegove sljedbenike.

Med je čovjeku hrana, poslastica i lijek. U suri koja nosi naziv Pčela, Svevišnji Allah u kontekstu govora o blagodatima kojima je obdario čovjeka spominje i med: “Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: ‘Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!’ Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima.” (En-Nahl, 68–69)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je med. Aiša, radijallahu anha, kazuje kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravio kod Zejnebe i kod nje jeo med... (Buhari)

Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, med je preporučivao kao lijek: “Ako u nečem od vaših lijekova ima koristi, onda je to u gutljaju meda, ili u hidžami (puštanju krvi kupicom), ili u paljenju vatrom (kauterizaciji), a ja ne volim liječenje vatrom.” (Buhari)

Islamski pravnici spominju med u poglavlju o zekatu, gdje iznose opsežne debate i oprečne stavove u pogledu toga da li je zekat na med obavezan ili ne. U narednim redovima slijedi prikaz tih mišljenja, njihovih argumenata i odabrano mišljenje.

dr. Hakija Kanurić

Pročitaj

Fikh Broj 52

Savremena pitanja iz poglavlja o zekatu (četvrti dio)

Bračnom vezom čuva se čast i osigurava se život, odnosno opstanak ljudske vrste novim potomstvom. Prema tome, osobi koja želi formirati porodicu stupanjem u brak, a ne posjeduje za to neophodna sredstva, niti ima staratelja, poput oca, djeda i sl., sposobnog i voljnog da ga u tome pomogne, ispravno je udijeliti zekat, jer je ženidba jedna od elementarnih ljudskih potreba. Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, govorio je: "Ako bismo sreli osobu sposobnu da radi i zaradi za hranu, piće i stan, a u potrebi je za brakom, međutim ne posjeduje za to neophodna sredstva, da li je dozvoljeno da mu se udijeli zekat kako bi se tim sredstvima oženio? Odgovor: Da, dozvoljeno je da mu se za to da zekat pa i cijeli iznos mehra. Ako bi neko upitao: na osnovu čega je dozvoljeno dati potrebnom zekat kako bi se oženio iako se pri tome daje velika vrijednost? Odgovorit ćemo da je potreba čovjeka za brakom velika, ponekad je poput potrebe za jelom i pićem, stoga su učenjaci naglasili da je staratelj koji je dužan brinuti se o svom skrbniku dužan oženiti ga ako ima imovine koja je za to dovoljna. Ocu je vadžib da oženi sina ako je sin u potrebi za brakom." (Fetava Erkanil-islam, 4/14)

dr. Hakija Kanurić

Pročitaj