Broj 113

Željno čekani mjesec i najljepše godišnje doba ibadeta -- mjesec ramazan već nam je na pragu. Podsjetnik je on na planove i namjere koje smo imali na umu uraditi u jednom od prethodnih ramazana, pa budi entuzijazam i skida prašinu sa svih onih mnogobrojnih obećanja koja smo dali sebi prethodnih godina, a koja smo, iako to nismo željeli, prekršili. Nismo to uradili ciljano, ali se vrijeme tiho iskralo jer je to njegova zadaća, a mi svoje ugovore koje je trebalo potpisati i ozvaničiti sa sobom, premjestili u predmete nadolazećih godina, nalazeći sebi opravdanja, jer smo u tome vješti.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Uzvišeni Allah uzročnik je svih uzroka, zakonodavac svih zakona, kreator svih pojava i dešavanja na Zemlji i nebu. Čovjek, kao centralna figura u kosmosu, kao stvorenje odlikovano razumom i zaduženo vjerom, najpozvaniji je da poznaje sve procese i prilike s kojima živi u simbiozi, odnosno koje utiču na njega, jer, sve na Zemlji Allah je upravo zbog čovjeka stvorio, kako kaže Svevišnji: "On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio..." (El-Bekara, 29).

U Abdullahovoj mahali snijeg se topio i otvarao šarena vrata proljeća. Cvjetići mirišu, trava se zeleni, ptičice na granama već smišljaju novu melodiju, a sunčevi zraci mame ljude vani da uređuju vrtove i bašte. Ipak, u Abdullahovoj mahali danas dominira dječija igra i smijeh. Sunčevi zraci izmamili su i Abdullaha i njegove drugove vani, pa su se dječaci, vidno raspoloženi, okupili da igraju fudbal. Došli su i dječaci iz susjedne mahale i bilo ih je dovoljno da naprave dva tima i da prijateljskom utakmicom otvore novu sezonu igre. Već odmah na početku protivnički tim uspio je dati gol i tako staviti do znanja Abdullahu i njegovim drugarima da nisu nimalo laki protivnici. Utakmica je tekla u sportskom ambijentu, fer i korektno, i kako se bližio kraj, igra je bila sve uzbudljivija. S velikim naporom Abdullahov tim uspio je da izjednači rezultat i kako je igra odmicala, dječaci su sve odlučnije željeli pobjedu. Ostale su još samo dvije minute igre, a rezultat je i dalje bio neriješen. Abdullahov tim je imao loptu, a on je već imao strategiju kako da u posljednjoj minuti daju gol prednosti i ostvare pobjedu. Njegovi saigrači podržali su ga i dobrom timskom igrom s lakoćom stigoše do protivničkog gola. Abdullah dodade Zejdu loptu tik ispred gola, ali je protivnički golman na trenutak bio spretniji i on odbaci loptu prema centru terena do svojih saigrača koji u kontraakciji postigoše pobjednički gol.

Musa, alejhis-selam, nije se utopio iako je bio potpuno bespomoćan -- kao beba, a faraon se utopio iako je bio na vrhuncu svoje moći i vlasti! Ko bude sa Allahom, njegova slabost neće mu naštetiti, a ko ne bude sa Allahom, njegova moć neće mu koristiti!

(Muftija dr. Ahmed Adilović)

Pokušaji iskrivljivanja značenja tekstova objave, Kur'ana i sunneta, i njihovog tumačenja na pogrešan način, datiraju iz vremena ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada se pojavila sekta haridžija, onih koji su tumačili šerijatske tekstove i shvatali ih na drugačiji način od onoga kako su ih shvatali drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Haridžije su tada zastupale čudne stavove, strane razumijevanju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba. Muslimane su zbog grijeha i nepokornosti proglašavali nevjernicima, i zbog tih stavova napustili su zajednicu muslimana, pa je borbu protiv njih poveo vladar pravovjernih Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu. Bila je to borba protiv jednog novog, ali iskrivljenog načina poimanja vjere, borba protiv tumačenja Allahove Knjige na novotarski, neutemeljen način. Prilikom jedne diskusije Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao im je: "Ja vam dolazim od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od muhadžira i ensarija, od njegovog zeta i amidžića, za čijeg je života objavljen Kur'an i koji bolje poznaju njegovo značenje od vas, a među vama nema ni jednog od ashaba." (Nesai, Sunenul-kubra, br. 8522. Hadis je prihvatljivim ocijenio šejh Mukbil el-Vadii u valorizaciji djela Delailun-nubuvva, br. 612)

Kako Turska zbrinjava više od dva miliona žrtava zemljotresa

U Turskoj je od katastrofalnog potresa u februaru 2023. do sada podignuto više od 350.000 šatora i 8.500 kontejnerskih kuća na 332 lokacije u jedanaest pogođenih provincija. Ukupno, uključujući sve vrste privremenih prihvatnih centara i hotela, zbrinuto je više od dva miliona ljudi. Najviše šatora nalazi se u Hatayu (97.419), a slijede Kahramanmaraš (77.188) i Gaziantep (49.795). Osim toga, završeno je planiranje 103.684 kontejnerske kuće koje će biti izgrađene u najkraćem mogućem roku. Postavljaju se i privremeni kontejnerski tržni centri, da ljudi mogu kupovati.

Više od pola miliona ljudi besplatno je evakuisano iz regiona koji je najviše pogođen i kojima je država obezbijedila privremeni smještaj širom Turske. Također jedan veliki dio otputovao je kod rodbine u druge gradove.

Grijesi i nepokornost Uzvišenom Allahu glavni su uzrok neuspjeha pojedinca i zajednice na dunjaluku i ahiretu. Mnogobrojne su negativne posljedice grijeha i nepokornosti, a svakako da je najopasnija potpuno uništenje jednoga naroda i zajednice. Govoreći o uništenju ranijih naroda, Uzvišeni Allah kaže: "I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli." (El-Ankebut, 40)

Činjenje grijeha u javnosti opasnije je od činjenja grijeha u tajnosti, kao što je naprimjer vrijeđanje islamskih svetinja, konzumiranje hrane i pića u toku ramazanskog dana, konzumiranje alkohola, odlazak u kladionicu, blud, razgolićenost i slično.

Neraskidiva je veza između Kur'ana i ramazana -- Kur'an je objavljen u ramazanu i učenje Allahove Knjige posebnu vrijednost ima upravo u ovom mjesecu.

Uzvišeni Allah odredio je da godina ima dvanaest mjeseci, i to nije određeno ljudskim trudom ili naučnim metodama, već upravo Njegovom odredbom. O tome nam Allah govori u suri Et-Tevba: "Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta" (Et-Tevba, 36). Od svih dvanaest mjeseci lunarne godine najbolji je mjesec ramazan, bez ikakve sumnje.

Određeni pojmovi najbolje se mogu spoznati navođenjem primjera koji su usko vezani za čovjeka, a posebno onih koji su svakodnevni. Svima je i više nego očigledno i poznato da se održavanjem fizičke higijene čuva zdravlje, da se osjeća prijatan miris, a time i pristup prema okolici. To je sasvim normalna stvar koja je prirodno urođena kod svakog čovjeka. Isti je slučaj i sa mentalnom higijenom, s tim da je ona na neki način apstraktna. Ljudi ne vode računa o mentalnoj higijeni jer njene posljedice nisu odmah vidljive. Kada uprljate svoje tijelo, to odmah vidite, kada se duži vremenski period ne kupate, ne čistite, to drugi ljudi itekako osjete. Ali, kada dugo vremna ne čitate, ne slušate korisne stvari, ne družite se sa kvalitetnim osobama, to ne možemo da primijetimo odmah. Neki to nikad ne primijete, a neki, ipak, dođu "tobe". Ovu temu smo započeli u prethodnom broju, a u ovom broju značajno ćemo je proširiti. Također, nećemo se držati striktno nekog već ustaljenog metodološkog orijentira već ćemo pisati slobodnim jezikom.

Uzvišeni i Plemeniti Allah kaže:

A kada Musa reče momku svome: 'Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.' I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: 'Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.' 'Vidi!', reče on, 'kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu -- sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem -- mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!' 'E, to je ono što tražimo!' reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli, i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili. 'Mogu li da te pratim', upita ga Musa, 'ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?' 'Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati', reče onaj, 'a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?' 'Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da', reče Musa, 'i da ti se neću ni u čemu protiviti.' 'Ako ćeš me već pratiti', reče onaj, 'onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!' I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. 'Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!' 'Ne rekoh li ja', reče onaj, 'da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?' 'Ne karaj me što sam zaboravio', reče, 'i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!' I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: 'Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!' 'Ne rekoh li ja tebi', reče onaj, 'da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?' 'Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam', reče, 'onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!' I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. 'Mogao si', reče Musa, 'uzeti za to nagradu.' 'Sada se rastajemo ja i ti!', reče onaj, 'pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpjeti.' 'Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao; što se onoga dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg; a što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov bio je dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!'

(El-Kehf, 60--82)

Japan, daleku istočnu zemlju, poznatu i kao zemlju izlazećeg sunca, nekako smo uvijek zamišljali obavijenu velom istočnjačkih miomirisa i trešnjinog cvijeta, i uvijek nam je djelovala tajanstveno i nedokučivo. Vrijeme je da otkrijemo velove tajnovitosti i naučimo nešto o ovoj divnoj zemlji i ovim preciznim i vrijednim i dugovječnim ljudima.

Allahov govor je temelj i kruna uspjeha. On je na početku i na kraju, u rahatluku i teškoći, na dunjaluku i ahiretu je sigurnost, uspjeh i zaštita. On je savjetnik, on je lijek za sve ono što je u našim prsima, on je uputa, on je Allahova milost za vjernika, on je Allahova blagodat, on je radost vjerničkim dušama.

Uzvišeni kaže: "O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima. Reci: 'Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.'" (Junus, 57--58)

Dr. Hajrudin Tahir Ahmetović,

Osjeti blagodati ramazana,

El-Kelimeh, Novi Pazar, 2021. godine

Broj strana: 176

Ramazan je najbolji i najvredniji mjesec kod našega Gospodara i da bismo iskoristili ovaj mjesec milosti i oprosta, koji dočekujemo sa osjećajem sreće i radosti, moramo imati jasan i dobro pripremljen plan i čvrstu odluku da vrijeme ramazana iskoristimo u činjenju dobrih djela.

Ashabi, prijatelji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imali su izuzetno važnu ulogu u očuvanju i prenošenju islama generacijama koje su došle nakon njih, i to je neosporna činjenica koje ćemo biti svjesniji kada shvatimo i spoznamo da su oni bili u društvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da su u njegovom prisustvu prakticirali vjeru, a da im je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, generalno odobrio, što znači da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, eventualne greške i pogrešne postupke kod ashaba ispravio i da ih je nakon toga uputio na ono što je bolje i čime su Allah i Njegov Poslanik zadovoljni.

Govoreći o prvoj generaciji muslimana, Svevišnji je rekao: "Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." (Et-Tevba, 100)

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Dobročinstvo prema roditeljima jedna je od znamenitosti i ukrasa vjere islama i jedno od najvrednijih i najboljih djela. U prošlom tekstu pod naslovom "Otkrij tajnu Allahovog zadovoljstva" upoznali smo se, na osnovu dokaza iz Kur'ana i sunneta Njegovog Poslanika, sa ljepotama i blagodatima činjenja dobročinstva roditeljima. U ovom tekstu, da bismo što bolje razumjeli ovo vrijedno djelo i ispravno postupali, izdvojit ćemo neke od propisa koji se odnose na dobročinstvo, pokornost i nepokornost roditeljima, i pokušati, na osnovu dokaza i pojašnjenja uleme, odgovoriti na neke dileme koje se javljaju u pogledu ovih propisa.

Na više mjesta u časnom Kur'anu Uzvišeni Allah podstiče nas da se natječemo u činjenju dobrih djela dajući nam do znanja da je hrljenje prema dobru uspjeh na dunjaluku i neprekidna blagodat na ahiretu. Uzvišeni kaže: "...zato se natječite ko će više dobra učiniti..." (El-Maida, 48). Poznato je da je svako natjecanje u nečemu neizvodivo bez dva ključna elementa, a to su žudnja za uspjehom i žurno kretanje ka datom cilju. U mnogim predajama kazuje se da su se ashabi natjecali u činjenju dobra. Vladar pravovjernih Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao je: "Tako mi Allaha, nikada se Ebu Bekr sa mnom nije natjecao u dobru a da me nije pretekao, pa sam mu rekao: 'Tako mi Allaha, više se s tobom neću natjecati.'" (Ibn Kajjim el-Dževzi, Knjiga o duši -- RUH, str. 130)

Islamski post ne predstavlja samo odricanje od hrane i pića, nego i duhovnu vježbu protiv strasti i poriva, kojoj se vjernik prepušta jednom godišnje, a koja opet neminovno mora ostaviti i ostavlja uticaj na njegovu dušu i tijelo.

Ateizam ili na arapskom ilhad u lingvističkom značenju predstavlja odstupanje od namjere i cilja, okretanje od nečega, a arapski izraz potiče od riječi lahd, što znači pukotina u grobu. Ilhad je izraz namijenjen svima koji odstupaju od istine. Arapi nerijetko ateistom ili mulhidom nazivaju svaku osobu koja zastupa i širi bogohulno učenje (novotariju u dogmatici -- akidi, doktrinarnim zabludama), čak i ako vjeruje u Boga i Njegovog Poslanika. Nerijetko se ova riječ upotrebljava za nevjernike i otpadnike čak i ako su pripadnici drugih religija ili vjerskih sekti.

Ateizam u terminološkom smislu ideološka je doktrina koja poriče postojanje tvorca univerzuma. Ime je izvedeno iz grčke riječi atheos, što znači bez boga. Otuda je nastala razlika između pojma ateizam i deizam i agnosticizam iako u širem kontekstu svaki od ovih pojmova upućuje na isto značenje.

Svakim danom tehnologija se sve više razvija, čovjek dolazi do novih naučnih saznanja i tehnoloških dostignuća, posebno u informatičkom sektoru, razvijaju se nove aplikacije i pojavljuju nove društvene mreže.

U početku su društvene mreže služile prvenstveno kao nezaobilazan kanal komunikacije i povezivanja ljudi, razmjene informacija, ostvarivanja novih i uspostavljanja starih veza među ljudima.

Međutim, danas je uticaj društvenih mreža znatno prevazišao svoje početne odrednice, tako da je skoro nemoguće u našem društvu pronaći osobu da nije, na bilo koji način, aktivna na društvenim mrežama.

Većina nemuslimana danas ima određenu dozu odbojnosti prema islamu, jer u njihovoj podsvijesti postoji nekoliko pitanja na koja nisu dobili adekvatan odgovor. Kada im pričate o lijepim osobenostima islama, složit će se s vama. Međutim, istovremeno će pomisliti: "Hej, pa vi ste isti oni muslimani koji dozvoljavaju brak sa više žena", "vaš Poslanik je imao više žena" i sl.

Zadovoljiti poglede Allahovom srdžbom

Najkraću hutbu u islamskoj historiji održao je poznati tuniski muftija Tahir b. Ašur, rahimehullah, rekavši: "Nema nikakva dobra u vašim namazima dok vam žene hodaju otkrivene. Uči ikamet!"

Uzvišeni Allah objavio je u Svojoj plemenitoj Knjizi: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite." (En-Nur, 31)