Broj 46

Osmanlijski vladari / sultani su, bez izuzetka, posebno poštivali znanje i učenjake. To je, zapravo, bio jedan od najjačih faktora stabilnosti i snage Osmanlijske države, jer su dobro znali i nosili duboko ubjeđenje da nauka i znanje u općenitom smislu mogu donijeti samo prosperitet. Još od vremena Mehmeda el-Fatiha propisane su uredbe, kodeksi i pravila koji su uređivali vjerske funkcije, pa su tako svi vjerski službenici u Istanbulu bili pod direktnim ingerencijama istanbulskog muftije, a u ostalim pokrajinama pod ingerencijama kaziaskera (vojnih sudija). U zvaničnim vjerskim školama, koje su obezbjeđivale osposobljene kadrove za spomenute vjerske funkcije, spomenuti kadrovi dijelili su se na tri kategorije: softe (učenici), koji su bili najniža kategorija; danišmend (alim) je kategorija svršenika ovih škola, a najveći stepen bio je stepen muderrisa. Najuglednija škola tog vremena bila je ''Sahnus-seman“ (Osam medresa koje su bile uvezane platoom kružnog oblika), a koju je sagradio Mehmed el-Fatih i koja je u to vrijeme slovila za prestižni univerzitet. Svršenici ovih škola poslije bi dobijali status pripravnika, a nakon stečenoga iskustva dodjeljivale bi im se samostalne kadijske, muftijske, imamske i činovničke funkcije. Mehmed el-Fatih je prvi uveo naziv šejhul-islama za nadležnosti glavnog autoriteta za vjerska pitanja u državi, a u doba Sulejmana Zakonodavca objedinjena je funkcija vrhovnog muftije i šejhul-islama. Svako pitanje od izuzetne važnosti moralo je dobiti odobrenje šejhul-islama čija bi odluka, odmah po donošenju, bila pravosnažna. 

“Znate li koji je čovjek bankrotirao?”  Ashabi odgovoriše: ''Među nama je bankrotirao onaj koji nema ni dinara niti bilo šta drugo.” Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Istinski je bankrotirao u mom ummetu onaj (čovjek) koji će na Sudnji dan doći sa namazom, postom, zekatom, ali je nekoga klevetao, nekoga je potvorio, (bespravno) je jeo imetak ovog, prolio krv onog, udario ovog, pa će se jednome dati od njegovih (dobrih) djela i drugome ce se dati od njegovih (dobrih) dijela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego vrati pravo drugih kojima je skrivio, bit će natovaren grijesima onih prema kojima se ogriješio, a zatim će biti bačen u Vatru.” (Sahihu Muslim, poglavlje: O zabrani nepravde, br. 6744.)

Nakon ikindija-namaza, Abdullah se hitro zaputio niz ulicu. Na obližnjoj livadi već su ga čekali drugovi da zajedno odigraju još jednu utakmicu.

''Evo ide Abdullah!'',  uzviknu Hasan. 

Kada je jedna muslimanka došla na pijacu Benu Kajnuka da proda neku robu, a potom otišla kod zlatara da kupi nakit, ukazala im se prilika. Muslimanka je sjela da sačeka svoj red i ljudi iz ovog plemena počeše je nagovarati da otkrije lice. Ona je to odbijala, i dok su se tako prepirali, zlatar joj priđe iza leđa i priveza njen veo u čvor i zakači ga za nešto. Kad je muslimanka ustala, otkrio joj se dio tijela pa su joj se okupljeni pripadnici plemena Benu Kajnuka počeli smijati. Žena je počela zapomagati i dozivati u pomoć, a jedan musliman pritrča i ubi zlatara, nakon čega njegovi saplemenici ubiše muslimana. Porodica ovog muslimana počela je dozivati muslimane da priteknu u pomoć protiv židova; slučaj je rasrdio muslimane i tako se desila tuča između njih i Benu Kajnuka. (Ibn Hišam, Es-Sira) Čuvši šta se desilo, Allahov Poslanik je donio odluku o raskidanju ugovora s njima kao što mu je Allah naredio: ''Čim primijetiš od nekog plemena vjerolomstvo, i ti njemu isto tako otkaži ugovor – Allah uistinu ne voli vjerolomnike.“ (Sura El-Enfal, 58.)

Ko su pripadnici paravojne formacije Šebbiha u Siriji?

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Ko bude učio znanje sa kojim se traži Allahovo, dželle še'nuh, lice, ne učeći ga osim da bi stekao neku dunjalučku korist, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu."  U hadisu je podsticaj na iskreno traženje znanja u ime Allaha, dželle še'nuh. Opomena onome koji traži znanje na čišćenje nijjeta. Opasnost rađenja djela radi nekog drugog mimo Uzvišenog Allaha. Vrijednost znanja kod Allaha, dželle še'nuh, tako da je pripremio veliku nagradu za onoga koji je iskren u njegovom traženju, a veliku kaznu za onoga ko je neiskren. 

Demokratski obrazovane osobe (bez obzira na njihovo zanimanje i vjeroispovijest) zakazale su kad je u pitanju mahrama jer “mahrama krši kodeks kojim se zabranjuje isticanje vjerskih i nacionalnih simbola u pravosudnim (a samim tim i državnim) institucijama“. (Dnevni avaz, rijaset.ba) Slobodno možemo reći da jedna pokrivena muslimanka vrlo teško može da nađe zaposlenje, bez obzira na stručnu spremnost i bez obzira da li će taj posao biti u državnom ili nekom drugom sektoru. Demokrate koji tako zdušno zagovaraju ''ljudska prava'' izgleda nisu savladali onaj dio o ljudskim pravima o vjeroispovijesti, kao i to šta mahrama  predstavlja za jednu muslimanku. “Komad platna“, kako ga nazva jedan Bošnjak (ne znam  da li se ismijavao ili ozbiljno tako tretira hidžab), predstavlja sastavni dio vjere. Mahrama je, poput namaza, obavezna svakoj punoljetnoj muslimanki i kao takvoj farz (stroga obaveza) joj je da prilikom izlaska iz kuće nosi taj ''komad platna'' na glavi.

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kod Allaha, azze ve dželle, su riznice dobra i zla. Njihovi ključevi su ljudi, pa blago onome koga Allah učini ključem dobra, a katancom zla. I teško onome koga Allah učini ključem zla, a katancem dobra." (Hadis bilježe Taberani i Dija, a šejh Albahi je hadis ocijenio hasenom, vidjeti ''Sahihu Džami'a'' , broj hadisa 4108) U predaji kod Ibn Madže navodi se: "Zaista ima ljudi koji su ljučevi dobra i katanci zla. I zaista ima ljudi koji su ključevi zla i katanci dobra, pa blago onome čijim je rukama Allah učinio ključeve dobra, a teško onome čijim je rukama Allah učinio ključeve zla." (Šejh Albani je hadis ocijenio hasenom, vidjeti ''Sahihu Džami'a'', broj hadisa 2223)

Čežnja (ar. er-regbetu) je čvrsto nastojanje za postizanjem voljenog, kao džennet i Allahov oprost, čineći odgovarajuća djela uz želju i žudnju. Razlika između nade (er-redža) i čežnje (er-ragbetu) je u tome da nada za voljenim biva samo u srcu, dok čežnja biva u srcu uz poduzimanje potrebnog za ostvarenjem onoga za čime se čezne. Strahopoštovanje (ar. er-rehbetu) je strah, strepnja, koji uzrokuje bježanje i skrivanje. Tj. to je strah koji čovjeka tjera za poduzimanjem određenih djela. Strahopoštovanje od Allaha, dželle še'nuh, tjera vjernika da strahuje od Allahove kazne i tako poštuje Njegove granice i propise. Skrušenost (ar. el-hušu'u) je poniznost i potčinjenost Allahovoj, azze ve dželle, veličini i moći. Mjesto skrušenosti je u srcu a njen plod se izražava na djelima.

''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'', tj. poslušajte moje riječi, odazovite se i prihvatite moje savjete. Kaže se da ga je narod, nakon što je čuo njegove riječi, počeo kamenovati, pa je on požurio poslanicima prije negoli ga narod ubije, da im kaže: ''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'', tj. poslušajte moje riječi kako biste mi svjedočili kod moga Gospodara. Ja sam, doista, povjerovao u Gospodara vašeg i vas slijedio! Nije bilo nikoga da ga sačuva i spasi od ubistva. Katade, rahmetullahi alejhi, kaže: ''Gađali su ga kamenjem, a on je govorio: 'Gospodaru moj! Uputi moj narod, jer, doista, oni ne znaju!' Nisu ga prestali kamenovati, a i on nije prestao izgovarati ove riječi sve dok nije umro od kamenovanja.“ Svevišnji Allah nas obavještava o završetku ovoga vjernika koji je preselio kao šehid kamenovan od svoga naroda, pa kaže: ''Rečeno mu je: 'Uđi u Džennet!' – a on je rekao: 'Kamo sreće da narod moj zna, (27) zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!''', tj. nakon što je ubijen, rečeno mu je: ''Uđi u Džennet!“

Draga braćo muslimani! Prošla je još jedna hidžretska godina. Njeni dani i njene noći su istekli. Njeno sunce više ne prži, niti Mjesec svijetli. Sve nam to govori da ovaj svijet, dunjaluk, nije mjesto vječnog boravka. Shvatimo to i prihvatimo! Koliko li je obmanjeno onih koji su smatrali da će na njemu vječno boraviti! Koliko li ih je napustilo ovaj svijet u trenucima svojih najvećih uživanja i naslađivanja! Svaka završena godina bit će kod Uzvišenog Allaha svjedok za nas ili protiv nas. Pogledajmo u svoja djela koja smo uradili u njoj i pripremimo detaljan odgovor za njih. U preostalom našem životnom vijeku požurimo da činimo što više dobrih djela. Nadoknadimo ono što smo propustili u proteklom vremenu. Iskoristimo prilike koje nam se ukazuju, prije negoli nas glasnik pozove i dođe nam ono što prekida svaku slast na dunjaluku!

Imam Malik nas je obavijestio da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Ubio Allah židove i kršćane jer su kabure svojih poslanika učinili bogomoljama', pa je rekao: ''Mrzim ovo radi hadisa i drugih predaja prenesenih od osoba mimo Poslanika, a mrzio je – a Allah najbolje zna – da se veliča bilo ko od muslimana, tj. da se njegov kabur učini džamijom, jer u tom slučaju nemoguće je sačuvati se smutnje i zablude koja dolazi nakon toga.'' Ovim hadisom dokazao je sva tri značenja  koja je spomenuo u svom govoru, što i jeste jasan dokaz da je hadis shvatio u njegovoj općenitosti, a tako je postupio i šejh Ali el-Kari' prenoseći od hanefijskih učenjaka, pa je u ''Mirkatul-mefatih šerh miškatil-mesabih'' (1/456), rekao: ''Razlog njihovog prokletstva jeste to što su se klanjali kaburima svojih poslanika veličajući ih, što je očiti širk, ili što su se molili Allahu, subhanehu ve te´ala, na mjestima gdje su ukopani poslanici, činili sedždu na njihovim kaburima, okretali se prema njihovim kaburima za vrijeme molitve smatrajući da time čine ibadet Allahu i pretjerivali u veličanju poslanika, a to je skriveni širk jer je u tome sadržano veličanje stvorenja u onome što nije dozvoljeno.

Fikhsko pravilo po kojem se u slučaju suprotstavljanja dviju koristi, tako da obje nije moguće ostvariti, daje prednost većoj. U ovom slučaju suprotstavljena je korist umrlog, koja se ogleda u tome da se njegovo tijelo ne skrnavi, s jedne strane, i s druge strane, korist edukativne obdukcije kroz koju studenti medicine razvijaju svoje sposobnosti i postaju kompetentniji u liječenju ljudi. Korist umrlog je individualna, dok je korist obdukcije opća, a korist opće prirode preferira se nad posebnom. Drugim riječima kazano, skrnavljenje tijela umrlog je nepoželjno, ali je šteta neznanja u medicini veća i ima opći karakter, stoga se tolerira manja šteta radi otklanjanja veće. Slične primjere navodili su klasični islamski pravnici. Poznati učenjak hanefijskog mezheba El-Kasani rekao je: "Desi li se da trudnica umre, a dijete u njenoj utrobi se vrti, ako prevladava mišljenje da je dijete živo, rasjeći će se i otvoriti njen stomak, jer iskušani smo sa dvije nedaće pa ćemo izabrati manju, a rezanje stomaka umrle majke je manja nedaća od uništenja živog djeteta." (Bedaius-sanai, 5/129.) 

Svaka muslimanka treba da zna da je otkrivanje i razgolićavanje žene od najvećih težnji i ciljeva onih koji pozivaju u razvrat i širenje nemorala po Zemlji. Razgolićavanje je da žena pokazuje muškarcima, koji joj nisu bliža rodbina, ljepotu svoga lica, privlačne djelove tjela, ukrasnu odjeću i nakit. Otkrivanjem se smatra i da žena skine prekrivač sa svoga lica. Otkrivanje i razgolićavanje postalo je rašireno među muslimanima u raznim oblicima i vrstama, koje predviđa širenje razvrata, nemorala, niskosti i rušenje porodica i domova. Obaveza je na muslimanci da se dobro pazi i čuva od onih koji žele da joj otmu njenu plemenitost, uskrate čednost i da se igraju s njenim razumom i imetkom. Danas imamo medijska sredstva koja koriste filmove, slike, reklame, priče i dr. samo kako bi ostavili uticaj na ženu.

Uzvišeni Allah ih je odabrao da budu drugovi Njegovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da uspostavljaju i šire Njegovu vjeru. U njihovom ponašanju i njihovoj uputi prepoznavali su se znaci dobra. Po zemlji su skromno hodili, umjesto riječima, govorili su svojim djelima. Hranili su se isključivo halalom i ponizno su robovali jedino Allahu. Danju su ustrajavali u sijamu (postu), noći provodili na kijamu (noćnom namazu). Svoje jezike zapošljavali su zikrom. Kada ih je Uzvišeni Allah pozvao da pomognu Njegovu vjeru, za nju su davali svoje imetke i svoje živote. Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svemu su iznad nas: u znanju, razumijevanju i pridržavanju vjere. Kada bi neki od njih zastupao neko mišljenje, Kur'an bi se objavljivao potvrđujući njegovo mišljenje, jer je to mišljenje izlazilo iz srca ispunjenog svjetlom i imanom, mudrošću i znanjem, spoznajom i razumijevanjem.

Dovoljno je njegovog zla to što se Allahom zakleo da će presretati čovjeka na njegovom Pravom putu. Zakleo se da će ljudima prilaziti sa svih strana: i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva. Brutalnost svoga zla manifestirao je onda kada je izveo Adema iz Dženneta. Međutim, nije stao na tome, nego je iz Ademovog potomstva uspio apsolutnu većinu – od svake hiljade po devetsto devedest i devet, prema hadisu kod imama Buharije i Muslima – navesti na Džehennem. I ne staje na tome: uporno pokušava odvratiti od pozivanja ka Allahovom putu kako bi se pozivalo njemu. Bodri na to da se on obožava, a ne Allah. Ulaže krajnje napore da ugasi Allahovo svjetlo, da uništi Allahov poziv, da uspostavi dominaciju nevjerstva i višeboštva te da uništi monoteizam i njegove svjetionike na Zemlji.

Urinarne infekcije su problem s kojim se podjednako suočavaju i muškarci i žene.

Infekcije urinarnog trakta su stanja koja se vrlo često susreću u urološkoj praksi. Govorimo, dakle, o upalnim bolestima mokraćnog sistema koje spadaju u heterogenu skupinu bolesti koje se razlikuju po uzročnicima, metodama dijagnostike i liječenja. Jasno, i prevencija je različita.

Ukoliko bi se neko zapitao, zašto se učenjak uspoređuje sa mjesecom, a ne sa suncem kada je ono mnogo sjajnije i zrači daleko više svjetlosti od sunca, u vezi ovoga navodimo dvije koristi. Svjetlost mjeseca je u suštini samo refleksija već postojeće svjetlosti (tj. svjetlosti sunca), a takav slučaj je i sa učenjakom koji samo reflektira svjetlost Allahove poslanice upućene Njegovim poslanicima, tako da je prikladnije učenjaka porediti s mjesecom nego sa suncem. Kada je riječ o svjetlosti, stanje sunca je u tom pogledu nepromjenljivo, tj. ono sija konstantno i sa istim intenzitetom, a kada je riječ o mjesecu, njegova svjetlost varira, odnosno smanjuje se i povećava, baš kao što se učenjaci u pogledu znanja razlikuju, pa neki znaju više, a neki manje. 

Algebra, izum muslimana

Izumitelj i osnivač algebre je veliki islamski učenjak El-Huvarizmi koji je preselio 232. h.g. / 846. g. Algebru je izumio da bi riješio neka teška pitanja u nasljednom pravu. Postavio je osnovne temelje i pravila algebre, što ju je učinilo posebnom naukom, pored geometrije i ostalih grana matematike.