Broj 90

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Hurma ili datula plod je palme Phoenix dactylifera, koja pripada porodici Arecaceae. Uzgaja se u suhim tropskim regijama, a izvorni raspon je teško odrediti, jer se proširio kroz kultiviranje već hiljadama godina, i više se ne pojavljuje u divljini, ali općenito se smatra da je nastao u regiji oko Perzijskog zaljeva – sjeverne Afrike, Arabijskog poluotoka, i u sjeverozapadnoj Indiji. Istraživanja su pokazala da je uzgajana još u antičkom vremenu, u Mezopotamiji i Babilonu, pa sve do pretpovijesnog Egipta, možda već 4000. godina p. n. e. Stari Egipćani su smatrali datule i simbolom plodnosti, a koristili su ih i za liječenje bolesti mokraćnog mjehura, želuca i crijeva. Osim toga, postoje brojni arheološki dokazi da se datula uzgajala u istočnoj Arabiji 6000. godina p. n. e.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko otkloni od vjernika neku dunjalučku nevolju, Allah će od njega otkloniti neku od nevolja na Sudnjem danu. Ko olakša zaduženom, Allah će njemu olakšati na ovom i budućem svijetu. Ko prekrije muslimana, Allah će ga prekriti na ovom i budućem svijetu. Allah je na pomoći robu, dok je on od pomoći svom bratu. Ko odabere put da na njemu traži znanje, Allah će mu njime olakšati put do Dženneta. Neće se skupiti ljudi u jednoj od Allahovih kuća (džamija) kako bi učili Allahovu knjigu i međusobno je proučavali, a da se na njih ne spusti smiraj, i prekrije ih milost, i okruže ih meleki, i Allah ih spomene onima koji su kod Njega. Koga na tom putu uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo.”

Noć je. Mračna i tiha. Amina spava dubokim snom. Svjetlost ulične svjetiljke lagano osvjetljava njenu sobu praveći sjenke na zidu. Odjednom se Amina probudi. Začu lagane korake u hodniku. Amina pogleda na sat: dva sata poslije ponoći. “Ko to šeta hodnikom u ovo doba?”, pitala se Amina. Tiho se prišunja do vrata svoje sobe i začu kako se koraci udaljavaju. Neko silazi niz stepenice. “Da nije provalnik?”, pitala se Amina. “Sigurno jeste”, pomisli, “jer da je to Abdullah budan, upalio bi svjetlo u hodniku i ne bi se tako šunjao kroz kuću u mraku.” Uplašena Amina nije znala šta da radi. “Moram nekako da probudim Abdullaha i svoje roditelje!”, pomisli. “Moram ih upozoriti da je u našoj kući provalnik! Ali kako da izađem? Šta ako me provalnik čuje ili vidi?” Odjednom se začu otvaranje vrata. Prvo jedna, pa druga. “Hm.. znači ima ih više”, pomisli Amina. Ona lagano odškrinu vrata svoje sobe, i kad se uvjeri da gore u hodniku nema nikog, tiho, na prstima se ušunja u Abdullahovu sobu. Ali Abdullahov krevet je bio prazan. Sad joj već ništa nije bilo jasno. Zašto Abdullah ne spava u svom krevetu a dva su sata poslije ponoći? Ubrzo zatim Amina ugleda da su vrata od sobe njenih roditelja otvorena, te da je i njihov krevet prazan. Silazeći niz stepenice ugleda kako njena majka postavlja sofru.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Ovo je drugi tekst u kojem govorimo o određenim blagodatima jutarnjeg i večernjeg zikra i propisima vezanim za njih, koji nam pomažu da na najpotpuniji način postignemo te blagodati.

Život nam kazuje da je gotovo nemoguće bit neutralan: čovjek uvijek bude ili na jednoj ili drugoj strani. Nekada se i prividna neutralnost iskazuje indirektnom podrškom jednog opredjeljenja, ali to je u ovosvjetskim stvarima, a kada je vjera u pitanju, onda je moguće deklariranje ili na jednu ili na drugu stranu. Kur’an i hadis jasno govore da će na ahiretu biti samo dvije strane: skupina džennetlija i skupina džehennemlija. To je krajnji ishod ahiretskog stanja. Skupina onih koji su sljedbenici Iblisa, neka je na njega Allahovo prokletstvo, i skupina onih koji će biti pripadnici ummeta jednog od Božijih poslanika.

I ove se godine dolazak najodabranijeg gosta – mjeseca ramazana poklapa sa dolaskom proljeća i približavanja toplijim periodima, a što aktuelizira i teme čišćenja, odnosno detoksikacije organizma. O temi detoksikacije organizma zatrpani smo i ove godine, kao i prethodnih, ali opet valja kazati da uistinu nije sve to marketinški trik, i zaista je našem organizmu potrebno čišćenje od toksina kao i neka vrsta repair procesa. Stoga trebamo s ponosom istaknuti činjenicu da mi muslimani imamo najbolji primjer detoksikacije i osvježavanja organizma kroz naš najodabraniji mjesec kojim smo počašćeni od našeg Stvoritelja – post u mjesecu ramazanu.

Bogatstvo iranskog vođe Hameneija Amerikanci procjenjuju na 200 milijardi dolara

Ministarstvo vanjskih poslova Iraka zatražilo je 28. aprila od američke ambasade da sa svoje Facebook stranice ukloni “uvredljivu objavu”, koju smatraju kršenjem diplomatskih normi. Uzrok svega je bogatstvo iranskog vođe ajatolaha Alija Hameneija.

Američka ambasada u Bagdadu nekoliko dana ranije objavila je na svojoj Facebook stranici da vrhovni vođa iranske revolucije Ali Hamenei “posjeduje bogatstvo koje se procjenjuje na 200 milijardi dolara”, te da je “korupcija ovladala svim porama iranskog režima, počevši od vrha”.

“Nije siroče dijete čiji roditelji zbog briga skončaše i dijete jadno iza sebe ostaviše. Siroče je dijete koje živa majka i otac zapuste, pogrešnim stvarima zauzeto i lošem društvu prepušteno.“ (Abdullah Nasih el-Ulvan, Odgoj djece u islamu)

Čovjek je društveno biće, tako kažu društvene nauke. Islam nas je naučio da je Adem, alejhis-selam, tražio sebi društvo i u Džennetu. Dobrovoljna djela od kojih korist imaju drugi ljudi i zajednica vrednija su od onih od kojih ima korist samo onaj ko ih čini. Neki ibadeti su vredniji ako se obave u džematu, poput namaza, dok neki ibadeti nisu ispravni osim u džematu, poput džuma-namaza. Jedna od koristi zajedničkih ibadeta jeste približavanje ljudskih srca, dnevni namazi okupljaju komšiluk oko džamije, džuma-namaz malo širi krug ljudi, a hadž je godišnja skupština muslimana. Sve navedeno čini muslimana dijelom njegove društvene zajednice.

Autor ovog putopisa je princ Muhammed Ali-paša, rođen 1875. godine u Kairu, sin Teufika (1852–1892), šestog namjesnika Egipta od potomaka čuvenog Muhammeda Ali-paše, osmanskog paše, Albanca, koji se uspeo do pozicije upravitelja Egipta i Sudana u prvoj polovici 19. stoljeća i čija je vlast, u određenom periodu, obuhvatala Egipat, Sudan, Palestinu, Siriju, Hidžaz, Moreje, Tasosa i Krete.

Jezik je jedna od najvećih blagodati i organ kojim se mogu postići mnogobrojna dobra djela. Šehadet, učenje Kur’ana, zikr, naređivanje na dobro i odvraćanje od zla, nazivanje selama, iskren savjet i učenje dove, samo su neki od ibadeta koji se, pored srčane namjere, izvršavaju prvenstveno jezikom.

Međutim, kako smo u mogućnosti da svojim jezikom zaradimo Allahovo zadovoljstvo, isto tako se može desiti, ne dao Allah, da zbog riječi koju prevalimo preko našeg jezika zaslužimo Allahovu srdžbu do Sudnjega dana.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Sva zahvala pripada Uzvišenom Allahu Gospodaru svjetova, i neka su salavat i selam na poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i na njegove ashabe!

Određenim kategorijama ljudi dozvoljeno je da ne poste tokom mjeseca ramazana, a radi se o četiri kategorije ljudi:

• bolesnici kojima šteti post i putnicima kojima je dozvoljeno skraćivanje namaza tokom putovanja;

• žene u stanju hajza i nifasa;

• trudnice i dojilje;

• nemoćni, koji zbog starosti ili neizlječive bolesti ne mogu da poste.

Libijski general Halifa Hafter započeo je 4. aprila vojnu operaciju s ciljem zauzimanja Tripolija. Glasovi osude i protivljenja operaciji bili su poprilično “tihi”, a neki i licemjerni. Dok su ga pozivale da obustavi napad, neke zemlje su istovremeno Hafteru potajno dostavljale naoružanje i pružale logističku podršku kako bi odnos snaga prevagnuo u njegovu korist. I tu se ne radi samo o nekim arapskim zemljama, nego i o nearapskim, poput Francuske, Rusije i SAD-a. To su zemlje koje, očito je, pokreću njihovi interesi u Libiji. Pored želje da unište grupacije tzv. političkog islama, ove zemlje žele libijsku naftu. Osim toga, svaka od tih zemalja ima svoje posebne razloge koje ćemo pokušati rasvijetliti u nastavku.

Ako razmislimo o glavnim karakteristikama današnjeg društva, primijetit ćemo jedno stanje moralne krize. Sve je više zastupljen materijalizam, a sve manje etičke vrijednosti. Mnogi se “okite” moralnim osobinama ako u tome vide korist, što je samo po sebi suprotno moralnom. Biti moralan je obaveza, makar izostao rezultat. U tome se i ogleda vrijednost čovjekove namjere da čini dobro, za što će, čak iako bude spriječen da učini dobro, biti nagrađen.

Davne 1993. bili smo u izbjeglištvu u Holandiji i u prvom azilantskom centru u koji smo došli veoma brzo smo se sprijateljili sa Ibrahimom koji je dolazio iz Liberije. Mnogo nam je bio drag i bili smo zapanjeni njegovom blagom naravi i lijepim ponašanjem. Mi dotad nismo nešto mnogo znali o toj zemlji i muslimanima u njoj, a velika je vjerovatnoća da ni on nije mnogo znao o Bosni i Hercegovini i muslimanima u njoj. Na svijetu ima zemalja koje su male, nemaju mnogobrojnu populaciju, kao naprimjer Indonezija ili Pakistan ili Egipat, ali nisu nimalo manje interesantne. Naprotiv, baš i o ovim malim zemljama bitno je govoriti kako bi šire mase došle do saznanja o muslimanima u njima, i kako bi islamski ummet bio jači i više jedinstven, važno je da jedni za druge znamo. To posebno prijateljstvo sa Ibrahimom podstaklo je autora da izabere Liberiju za ovaj tekst za rubriku “Islamski atlas”.

Na pragu je najodabraniji mjesec u godini, mjesec u kojem je počela objava Kur’ana, mjesec koji je proljeće svakog vjernika, mjesec u kojem dobijamo priliku za suštinski imanski preporod. Koliko je važna prilika u pitanju, shvatit ćemo to najbolje iz riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko isposti ramazan vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni svi grijesi.” (Muttefekun alejhi)

Hvala Allahu, Uzvišenom Gospodaru, koji daje mir i obilno nagrađuje, Posjedniku ponosa i plemenitosti, koji nas je uputio u islam, i kroz namaz i post, ukazao nam veliku počast.

Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio mlađak, govorio bi: “Allahu moj, učini ga mjesecom blagoslova i imana, sigurnosti i islama. Moj i tvoj Gospodar je Allah.” (Tirmizi, a hadis je hasen)

Allahova jednoća, monoteizam, najvažniji je propis u vjeri islamu. Od svakog muslimana i muslimanke traži se da jedino obožavaju Allaha, da spoznaju Njegova lijepa imena i plemenita svojstva i Njegove radnje svojstvene samo Njemu, kao što je davanje života i smrti, opskrbe, upravljanje svijetom.

Mubarek mjesec ramazan, pored fikhskih propisa vezanih za njega, odlikuje se i obiluje obilježjima monoteizma, Allahove jednoće, i on je velika prilika da postač izađe iz mubarek mjeseca ramazana a da još više voli svoga Gospodara, veliča Ga, zahvaljuje Mu, pokorava Mu se i bolje Ga poznaje.

(1) El-Kariah!

(2) Šta je El-Kariah?

(3) I šta ti misliš šta je El-Kariah?

(4) Toga dana ljudi će biti poput raštrkanih leptirova!

(5) A planine će biti poput raščupane vune!

(6) Pa, što se tiče onoga čija će Vaga biti teška,

(7) on će živjeti zadovoljnim životom.

(8) A što se tiče onoga čija će Vaga biti lahka,

(9) njegovo mjesto će biti Havijeh.

(10) A znaš li ti kakvo je to mjesto?

(11) Rasplamsana vatra!

Dobitnik Nobelove nagrade za medicinu dokazao da je post zdravstveno koristan

Yoshinori Ohsumi, biolog iz Japana, 2016. godine dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu “za otkriće mehanizma autofagije (autophagy)”.

U saopćenju za javnost Komiteta Nobelove nagrade navodi se: “Ohsumijevo otkriće dovelo je do nove paradigme u našem razumijevanju kako ćelija obrađuje svoj sadržaj. Njegova otkrića otvorila su novi način razumijevanje temeljne važnosti autofagije za veliki broj fizioloških procesa, kao što su prilagođavanje gladi i odgovor na infekciju.”