Početna

Gluhi, nijemi i slijepi

Pripremio: mr. Osman Smajlović, prof.

Čitanje 7 minuta

Uzvišeni Allah u plemenitom Kur'anu na više mjesta spominje četiri izraza: gluhoća, nijemost, sljepoća i nerazumijevanje. Svima nama poznato je značenje tih riječi, međutim, u ovim ajetima ne govori se o tjelesnim nedostacima, već o nedostacima koji se vezuju za uputu, dobro i istinu, odnosno vjeru islam. Prema kur'anskoj definiciji, gluha je ona osoba koja, i pored sluha, ne čuje uputu, dobro i istinu, nijema je ona osoba koja, pored sposobnosti govora, ne može izgovoriti dobro i istinu, slijep je onaj koji, iako ima zdrav vid, ne vidi uputu, dobro i istinu, nerazuman je onaj koji, pored blagodati razuma, ne poima uputu, dobro i istinu. To znači da se radi o gluhoći, nijemosti i sljepoći srca u pogledu upute.

Kur'an govori o ovim izrazima i pojavama s ciljem da upozori vjernika i vjernicu da ne budu takvi, već da čuju uputu, dobro, istinu, da ih govore, vide i poimaju. Uzvišeni Allah kaže: "Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste." (El-Bekara, 18) U ovom ajetu opisana je jedna kategorija ljudi, munafika, koji su prodali uputu za zabludu, odnosno iman, vjerovanje za nevjerovanje. U komentaru ajeta navodi se da se gluhoća odnosi na slušanje istine, odnosno na razmišljanje o istini i njeno prihvatanje, kao i na sljepoću u pogledu viđenja svjetla upute. Gluhi i slijepi, munafici nisu bili u stanju vratiti se imanu, odnosno vjerovanju i istini, nakon što su ga ostavili i zamijenili za zabludu.

Na drugom mjestu u Kur'anu, Uzvišeni Allah kaže: "Gluhi, nijemi i slijepi -- oni ništa ne shvataju." (El-Bekara, 171) Pošto su gluhi, nijemi i slijepi u pogledu upute, ne mogu razumjeti uputu kojoj se pozivaju.

Sljepilo srca, a ne očiju

Uzvišeni Allah kaže: "Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što trebaju shvatiti i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima." (El-Hadždž, 46) Uzvišeni Allah poziva mušrike, one koji kao laž vide Njegove ajete i znamenja, da putuju Zemljom i posmatraju ostatke uništenih naroda i uzmu pouku, poziva ih da srcem poimaju Allahove ajete i da ušima čuju Istinu. Međutim, oni neće moći uzeti pouku i spoznati Istinu, jer su njihova srca slijepa, a ne oči.

"Sljepoća srca je sljepoća u pogledu istine. Jer, osoba slijepa srca ne vidi Istinu kao što slijepac ne vidi vidljive stvari..." (Tefsir Seadi)

"Slijepa su njihova srca u prsima i nisu u stanju vidjeti Istinu i spoznati je." (Tefsiru Taberi)

Oni su gori od stoke

Uzvišeni Allah kaže: "Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju -- a njima ne shvataju, oni oči imaju -- a njima ne vide, oni uši imaju -- a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori -- oni su zaista nemarni." (El-A'raf, 179) Uzvišeni Allah rekao je za jednu kategoriju džina i ljudi da su gori od stoke. Zašto? Da li su im uskraćena sredstva spoznaje? Nisu, naprotiv! Oni imaju razum, oči, uši i razum, ali uprkos tome bit će stanovnici Džehennema. Allah ih nije nepravedno uveo u Džehennem, već su to zaslužili. Allah je sveznajući i On zna stanovnike Džehennema.

"Zaista je Allah stvorio za džehennemsku vatru, u kojoj će On kažnjavati one koji zaslužuju kaznu na ahiretu, mnoge džine i ljude. Oni imaju srca, međutim razumijevanje ne nastanjuje njihova srca. Ne nadaju se nagradi niti se boje kazne. Imaju oči kojima ne vide Allahove ajete, znamenja i dokaze. Imaju uši kojima ne čuju kur'anske ajete i o njima ne razmišljaju. Oni su kao stoka koja ne razumije šta joj se govori, niti shvata šta vidi, niti njeno srce poima dobro i zlo niti ih razlikuje. Naprotiv, spomenuti džini i ljudi gori su od stoke. I za razliku od njih, stoka zna šta joj koristi, a šta šteti i ide za ispašom. Oni su nemarni u pogledu vjerovanja u Allaha i pokornosti Njemu." (Tefsiru Mujesser)

Najgora bića

Uzvišeni Allah kaže: "Najgora bića kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji neće da shvataju." (El-Enfal, 22)

"'Najgora bića kod Allaha' jesu oni kojima ne koriste Allahovi ajeti, znamenja i opomena. Oni su gluhi jer ne čuju Istinu, nijemi jer ne izgovaraju Istinu, i ne poimaju šta im koristi, niti daju prednost koristi nad onim što im šteti. Oni su najgora bića i stvorenja kod Allaha, jer On im je dao čulo sluha, vida i razuma da bi ih koristili u pokornosti Njemu, a oni su ih koristili u nepokornosti Njemu i bili su lišeni mnogog dobra. A, trebali su biti najbolja bića, međutim, odbacili su taj put i odabrali za sebe da budu najgora bića." (Tefsiru Seadi)

Nisu isti onaj koji je gluh i onaj koji čuje

Uzvišeni Allah kaže: "Ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i čuje. A mogu li se oni uporediti? Pa zašto ne razmislite?" (Hud, 24)

Uzvišeni Allah naveo je primjer nevjernika (idolopokonika) i vjernika. Nevjernici su slijepi i gluhi, a vjernici su oni koji vide i čuju. Nevjernik je slijep, ne vidi istinu na dunjaluku, a na ahiretu neće se uputiti prema dobru niti će ga prepoznati. Također, nevjernik je gluh, ne čuje dokaze vjere islama niti se njima koristi. Mu'min je pronicljiv i razuman, vidi istinu i razlučuje istinu i neistinu, a zatim slijedi dobro i ostavlja zlo. Čuje dokaze vjere islama i razlikuje istinske dokaze i sumnju. Ne može mu se potkrasti neistina. Da li su isti primjer nevjernika (slijepca i gluha) i vjernika (koji vidi i čuje)? Pa zašto ne razmislite!? Mogu li se oni uporediti? Da li su isti? Dio prethodnog kur'anskog ajeta objavljen je u formi pitanja, a njegovo značenje je negacija: nisu isti i ne mogu biti isti. Pa zašto ne razmisle o tome i ne uzmu pouku?

Tmine neznanja i nevjerovanja

Uzvišeni Allah kaže: "A oni koji dokaze Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga hoće -- Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoće -- na Pravi put izvodi." (El-En'am, 39)

Oni koji dokaze Allahove poriču gluhi su, ne čuju istinu, i nijemi, ne govore istinu. Nalaze se u tminama neznanja, nevjerstva, nepravde, prkosa, inata i grijeha. Oni koji poriču Allahove dokaze gluhi su i nijemi, u tminama su. U svom neznanju, pomanjkanju spoznaje i nerazumijevanju oni su poput gluhog i nijemog u tminama. Pa, kako da se ovaj uputi do Pravog puta i da izađe iz stanja u kojem se nalazi? (Tefsiru Ibn Kesir)

Robovi Milostivog

Uzvišeni Allah u suri El-Furkan spomenuo je osobine Svojih robova, robova Milostivog, a jedna od tih osobina jeste da oni vide Allahove dokaze, da ih slušaju i razumijevaju, odnosno da im koristi opomena o dokazima Gospodara.

Uzvišeni Allah kaže: "... i oni koji, kada budu opomenuti dokazima Gospodara svoga, ni gluhi ni slijepi ne ostanu." (El-Furkan, 73)

"Kada se opomenu kur'anskim ajetima i dokazima o Allahovoj jednoći, ne ostaju nemarni, kao da su gluhi, ne čuju dokaze i slijepi, ne vide dokaze. Naprotiv, poimaju ih svojim srcima i razumom, pa su Allahu pokorno pali na sedždu." (Tefsiru Mujesser)

Ne budi živi mrtvac!

Izraz gluh označava onoga koji ne čuje istinu, slijep onoga koji je ne vidi, a uz ove kategorije spominju se i mrtvi i oni koji nemaju pameti. Mrtvi označava osobu čije je srce Allah, s pravom, zapečatio i umrtvio. Riječ mrtav u kur'anskom rječniku označava mrtvilo srca naspram objave i istine, a izraz oni koji nemaju pameti označava osobu koja, pored podarene blagodati pameti i razuma, ne shvata objavu, Kur'an i sunnet i uputu.

Uzvišeni Allah kaže: "Reci: 'Ja vas opominjem Objavom!' -- ali, gluhi ne čuju poziv kad se opominju" (El-Enbija, 45); "Ti ne možeš mrtve dozvati, niti gluhe dovikati kada se leđima okrenu, niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati" (En-Neml, 80--81); "Ti ne možeš mrtve dozvati, ni gluhe, kad se od tebe okrenu, dovikati, niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u ajete Naše vjeruju, jedino oni će se odazvati" (Er-Rum, 52--53); "Zar ti da dozoveš gluhe i uputiš slijepe i one koji su u očitoj zabludi?!" (Ez-Zuhruf, 40); "Ima ih koji dolaze da te slušaju. A možeš li ti učiniti da te čuju gluhi, koji ni pameti nemaju?" (Junus, 42).

Tekst Gluhi, nijemi i slijepi je objavljen u broju 122, 23. septembar 2024. - 20. rebiul-evvel 1446. AH, Permalink

Povezano

Kur'an Broj 132

Adem i Isa

"Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' -- i on bi." (Alu Imran, 59)

Ovaj ajet objavljen je povodom izaslanstva iz Nedžrana, kada su prigovorili Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na njegove riječi: "Isa je Allahov rob i Njegova riječ." Rekli su: "Pokaži nam roba kojeg je Allah stvorio bez oca." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada im reče: "A Adem, ko mu je bio otac? Zar se čudite Isau što nema oca, a Adem nema ni oca ni majke?" Na to se odnose i riječi Uzvišenog: "Oni ti neće nijedan prigovor (primjer) postaviti (Isa, alejhis-selam), a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti (primjer Adema)." (El-Furkan, 33)

Kur'an Broj 131

Kur'anski princip ravnoteže nade i straha

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

U današnjem vremenu često ćemo čuti ili pročitati da neki zamjeraju islamskim učenjacima, daijama i općenito trudbenicima za našu vjeru islam što, kako oni kažu, zastrašuju ljude, plaše ih tekstovima Objave, ajetima i hadisima, ili citiraju izreke naših imama i uleme iz reda ashaba pa nadalje, u kojima se Allahovi robovi opominju, zastrašuju, plaše Allahovom, džellešanuhu, srdžbom, Njegovom kaznom, Džehennemom, vječnom Vatrom i njenim opisom, i općenito ukazuju na loše i zle posljedice grijeha i na ovome, a još težih na onome, vječnom svijetu. Kažu da treba ljudima ulijevati nadu, ohrabrivati ih, govoriti im o Allahovoj milosti. Naravno, ovo je tačno, ali da li to isključuje govor o Allahovoj srdžbi i Njegovoj kazni i prijetnji?! Nikako! Nama je potrebno i jedno i drugo, onako kako je i rečeno u Objavi.

El-Asr

Islamski informativni časopis — edukativni sadržaj na principima Kur'ana i Sunneta.

© 2026 El-Asr. Sva prava zadržana.