Kur'an

"Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: 'Budi!' -- i on bi." (Alu Imran, 59)

Ovaj ajet objavljen je povodom izaslanstva iz Nedžrana, kada su prigovorili Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na njegove riječi: "Isa je Allahov rob i Njegova riječ." Rekli su: "Pokaži nam roba kojeg je Allah stvorio bez oca." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada im reče: "A Adem, ko mu je bio otac? Zar se čudite Isau što nema oca, a Adem nema ni oca ni majke?" Na to se odnose i riječi Uzvišenog: "Oni ti neće nijedan prigovor (primjer) postaviti (Isa, alejhis-selam), a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti (primjer Adema)." (El-Furkan, 33)

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

U današnjem vremenu često ćemo čuti ili pročitati da neki zamjeraju islamskim učenjacima, daijama i općenito trudbenicima za našu vjeru islam što, kako oni kažu, zastrašuju ljude, plaše ih tekstovima Objave, ajetima i hadisima, ili citiraju izreke naših imama i uleme iz reda ashaba pa nadalje, u kojima se Allahovi robovi opominju, zastrašuju, plaše Allahovom, džellešanuhu, srdžbom, Njegovom kaznom, Džehennemom, vječnom Vatrom i njenim opisom, i općenito ukazuju na loše i zle posljedice grijeha i na ovome, a još težih na onome, vječnom svijetu. Kažu da treba ljudima ulijevati nadu, ohrabrivati ih, govoriti im o Allahovoj milosti. Naravno, ovo je tačno, ali da li to isključuje govor o Allahovoj srdžbi i Njegovoj kazni i prijetnji?! Nikako! Nama je potrebno i jedno i drugo, onako kako je i rečeno u Objavi.

"Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika -- liče bašči na visoravni na koju se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše rosulje. -- A Allah dobro vidi ono što vi radite." (El-Bekara, 265)

U prethodnim ajetima i primjerima koje smo spomenuli, Uzvišeni Allah detaljno je govorio o različitim situacijama koje se mogu desiti prilikom udjeljivanja milostinje. Svevišnji je 261. ajet sure El-Bekare počeo riječima koje treba da budu motivacija za udjeljivanje na Allahovom putu, jer sadrži obećanje ogromne nagrade za milostinju koja se udijeli. Zatim je Uzvišeni pojasnio određene uslove za dobijanje obećane nagrade, a to su: ne prigovarati za udijeljenu sadaku i ne vrijeđati osobu kojoj je sadaka data. Naime, bolje je osobi da kaže/udijeli lijepu riječ nego da udijeli sadaku popraćenu prigovaranjem i uvredama, jer to ukazuje na neiskrenost i loše ophođenje prema onome ko je u potrebi. Ovdje je neophodno napomenuti da je sadaka potrebnija onome ko udjeljuje nego onome ko je prima. Siromašna osoba treba milostinju radi ovosvjetskih potreba, poput jela, pića, odjeće i plaćanja računa, dok onaj ko udjeljuje treba milostinju radi dobrih djela i ahiretske nagrade.

U savremenom dobu u kojem živimo vjernik je izložen raznim izazovima, a zasigurno jedan od najtežih izazova jeste snažno nametanje materije i materijalističkog pogleda na život, čime itekako sputavamo dušu da se duhovno uzdigne i odgoji. Za odgoj duše i srca potrebno je mnogo truda da se oslobode od bolesti i mahana, a zatim ispune onim što ih oplemenjuje i pročišćava, poput dobrih djela.

Oslobađanje od materijalističkog pristupa životu i svih drugih zala ima veliku ulogu u ispravljanju vjerovanja, odgoju duše i uljepšavanju ćudi. Doista, riječ je o važnoj stanici na koju mora svratiti svaki vjernik kako bi započeo svoje duhovno uzdizanje i s tih visina stekao širi pogled na ovaj svijet i njegovu prolaznost, u vremenu kada ga materija vuče da ostane prizemljen i kratkovid. Put ka toj stanici započinje odlaganjem tereta grijeha, potpunim oslobađanjem od njih, a zatim snabdijevanjem svime što koristi na dugom duhovnom putovanju.

"O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. -- A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na Pravi put." (El-Bekara, 264.)

U prethodnom kur'anskom primjeru u prošlom broju, koji govori o nagradi za udjeljivanje na Allahovom putu, Svevišnji Gospodar uporedio je milostinju sa zrnom koje se posije u čistu i plodnu zemlju, pa iz tog zrna nikne sedam klasova, a u svakom klasu nalazi se stotinu zrna. Ovim primjerom Milostivi Allah ukazuje na obilnu nagradu koju može očekivati onaj ko udjeljuje isključivo radi Njegovog plemenitog lica, ali i na Svoju dobrotu, milost i plemenitost, jer daruje mnogostruku nagradu za jedno učinjeno djelo.

Humran, štićenik Osmana b. Affana, prenosi da je Osman zatražio vodu za abdest, zatim polio vodu iz posude po rukama i oprao ih tri puta. Potom je desnom šakom zahvatio vodu, isprao usta, ušmrknuo vodu u nos i išmrknuo, potom je oprao lice tri puta i tri puta ruke do iza laktova, zatim je potrao glavu, a onda je svaku nogu oprao tri puta i rekao: "Ovako, kao što sam ja uzeo abdest, vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga uzima i kaže: 'Ko uzme abdest ovako kao što sam ja uzeo i klanja dva rekata namaza ne dopuštajući sebi da misli о dunjaluku, Allah će mu oprostiti minule (manje) grijehe.'" (Buhari, 164; Muslim, 226)

Volonterski rad označava čin koji obavlja pojedinac ili grupa, bilo da je fizički, intelektualni, društveni, materijalni ili vjerski, motivisan očekivanjem nagrade od Uzvišenog Allaha. Islam podstiče na volonterski rad: "Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti" (El-Maida, 2), "a za dobro koje za sebe pripremite naći ćete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono što radite" (El-Bekara, 110).

Allahovi poslanici i vjerovjesnici predstavljaju imame, predvodnike u islamskom volonterskom radu. To je bio jedan od ciljeva njihove misije, što je jasno u kazivanjima o njima.

U dobu konzumerizma, društvenih mreža, vještačkog stvaranja potrošačkih potreba i konstantnog traganja za još, više nije neuobičajeno da čovjekom vlada osjećaj nezadovoljstva, da nema ništa, da su drugi privilegirani... Ipak, Kur'an nas uči da se zahvaljujemo Svevišnjem Gospodaru i da Mu budemo zahvalni. Štaviše, Božija Riječ uči nas kako i za šta sve da budemo zahvalni.

Božija je milost to što nas u prvom ajetu El-Fatihe, nakon bismille, uči kako da Mu se zahvaljujemo: "Elhamdulillah! -- Hvala Allahu!"

"I okrenu se od njih i reče: 'O Jusufe, tugo moja!', i oči mu pobijelješe od jada, bio je vrlo potišten." (Jusuf, 84)

"Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim." (Jusuf, 86)

Jakub, alejhis-selam, ostao je tako slomljenog srca, brojeći dane. Kada su mu Jusufova braća došla s viješću da su ostali i bez drugog brata, srce mu se još više stegnulo, pa se tako počeo prisjećati Jusufa i to mu ispuni dušu. Nije imao snage da išta uradi osim da se povuče u osamu, skloni se od svih, noseći tako sa sobom potištenost i tugu. Teška tuga prekrila mu je oči, a njegov je jezik zborio: "O Jusufe, tugo moja", kao da mu se tuga pretvorila u Jusufa kojeg on doziva iz daljine.

"Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. -- A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (El-Bekara, 261)

U ovom kur'anskom ajetu Uzvišeni Allah navodi prelijep primjer koji budi srca i podstiče vjernika da udjeljuje na Allahovom putu, ne precizirajući kome treba udjeljivati: da li porodici, siromasima, bolesnima ili prezaduženima. Svevišnji Gospodar je u 248. ajetu rekao: "Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? -- A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti", općenito motivirajući vjernike da udjeljuju na Allahovom putu i da budu svjesni da će im ono što udijele mnogostruko nadoknaditi.

Stanovnici pećine bili su mladići koje je Uzvišeni Allah uputio i imanom nadahnuo, spoznali su svoga Gospodara, a suprotstavili svojim sunarodnjacima koji su obožavali idole, pa su ustali i među njima javno obznanili svoje vjerovanje, te su, bojeći se da ih njihov narod ne savlada, uzviknuli: "Gospodar naš -- Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu moliti, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili" (El-Kehf, 14), tj. ako bismo u dovama molili nekoga drugoga osim Njega, tada bismo izrekli izmišljotinu, potvoru i nepravdu.

"Narod ovaj naš je, mimo Njega, druge bogove prihvatio, zašto o njima jasan dokaz ne donesu? A ima li nepravednijeg od onog koji o Allahu iznosi neistinu." (El-Kehf, 15)

Uzvišeni Allah kaže**: "O vi koji vjerujete, ako vam kakav grešnik donese vijest, vi je odmah provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili kajete."**

Nikada nisam mogao ni zamisliti da ću jednom zastati da razmislim o uskoj vezi između ajeta časnog Kur'ana i umjetne inteligencije čije se granice i mogućnosti rapidno povećavaju iz dana u dan. U vremenu kada nas veliki jezički modeli (poput GPT-a i Claudea) fasciniraju svojim mogućnostima da imitiraju različite jezičke forme, a softveri generisanja slika (poput Midjourneya i DALL-Ea) zadivljuju nas svojim kompleksnim umjetničkim slikama, osjećam potrebu da se vratim Allahovoj Knjizi tražeći moralni i duhovni kompas koji će pokazati put kojim bi se mogle dalje razvijati ove tehnologije zarad dobrobiti i sreće čovječanstva, a ponajviše radi toga što čovječanstvo sada svjedoči velikom tehnološkom skoku koji izaziva velika pitanja o prirodi i granicama ljudskog znanja, o odnosu čovjeka i mašine, o budućnosti ljudske egzistencije u svijetu u kojem se konstantno povećava kompleksnost i neovisnost pametnih tehnologija.

Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati. A ti obraduj prave vjernike! (El-Bekara, 223)

Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. (El-Bekara, 187)

Ovaj ajet, iako u njemu nisu jasno upoređena dva pojma, može se smatrati poređenjem na osnovu značenja. Smisao ovog ajeta je da su supruge muževima poput odjeće koju oblače, koja ih prekriva i uljepšava, a i muževi su suprugama poput odjeće -- pokrivaju ih i uljepšavaju, spolja i iznutra. Riječ "odjeća" u ovom ajetu ima značenje smirenosti i sigurnosti, pa muž nalazi smirenost uz svoju suprugu i osjeća se spokojno s njom, a i žena nalazi smirenost uz svog muža i osjeća se sigurno s njim. Ovaj kur'anski primjer objedinjuje više različitih značenja u vezi sa supružnicima i odjećom, nadilazeći samo puko pokrivanje, kako je već prethodno spomenuto.

U prvom dijelu teksta "Pouke iz kur'anskog kazivanja o Musau i Harunu" u prošlom broju, ukazali smo na značaj ovog kazivanja kao izvora neiscrpnih pouka i mudrosti, korisnih za svako vrijeme i generaciju. U ovom nastavku, kroz razmatranje jasnih kur'anskih ajeta i komentara velikih učenjaka, izvući ćemo vrijedne poruke koje se tiču tevhida, oslanjanja na Allaha, odnosa prema vlasti, misije poziva u islam i drugih ključnih aspekata islamskog vjerovanja i prakse.

Ovaj drugi dio donosi još dublje uvide u Allahovu zaštitu Svojih poslanika, značenje mudžiza, te važne poruke vezane za lično popravljanje, zajedničko djelovanje i razumijevanje života kroz prizmu objave. Ove pouke nisu tek zapisi prošlosti -- one su putokazi i opomena svima nama danas.

Kur'anska kazivanja nisu puka historijska pripovijedanja, već božanska usmjerenja iz kojih svaki vjernik može crpiti smjernice za svoj život. Među njima posebno mjesto zauzima kazivanje o Musau i njegovom bratu Harunu, alejhima-selam, koje se kroz Kur'an ponavlja u više sura, donoseći važne pouke o vjeri, strpljenju, pozivu na istinu i oslanjanju na Allaha. U Kur'anu se Musa, alejhis-selam, spominje 36 puta, dok se Harun, alejhis-selam, spominje 20 puta.

Kazivanje o ovoj dvojici plemenitih poslanika nije samo podsjetnik na njihovu borbu protiv faraona i njegove nepravde, već i putokaz za svakog vjernika koji se suočava sa izazovima u svom životu. Musa, alejhis-selam, bio je poslanik kojem je Allah dao mudrost, hrabrost i čvrstu vjeru, ali je ipak osjećao potrebu za podrškom svoga brata Haruna. Njihova misija pokazuje važnost bratstva u vjeri, zajedništva i iskrene dove Allahu u trenucima slabosti.

Kroz ovo kazivanje učimo kako se istina uvijek susreće s otporom, ali i kako Uzvišeni Allah pomaže onima koji su iskreni i ustrajni na Njegovom putu. Pouke iz života Musaa i Haruna, alejhimas-selam, ostaju relevantne i danas, kao upute svima koji se bore za pravdu, pozivaju dobru i suprotstavljaju se nepravdi, bilo u društvenom, porodičnom ili ličnom vjerskom kontekstu.

Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. -- A Allah motri na ono što radite. (El-Bekara, 74)

U nastavku sure El-Bekara, a kao četvrti primjer, Svevišnji Allah navodi slučaj sinova Israilovih kojima je Allah slao veliki broj čuda i znakova ne bi li prihvatili Allaha za Gospodara i ne bi li Mu iskreno ispovijedali vjeru. Uzvišeni Allah počastio je sinove Israilove mnogim blagodatima, slao im je poslanike, spasio ih je od faraona, davao im je prelijepu hranu, podario im je dvanaest vrela, međutim, oni su i dalje bili nezahvalni i izrazito drski prema Musau, alejhis-selam, i njegovom Gospodaru. Pored svih blagodati koje su uživali, oni su od Musaa, alejhis-selam, tražili da vide Allaha, da im obilnu i raznovrsnu hranu zamijeni krastavcima, lukom i lećom, zapitkivali su ga o kravi, koju su trebali prinijeti kao žrtvu, kakva treba da bude, a povrh svega toga, napravili su sebi tele koje su pored Allaha obožavali. Toliki znaci i tolike blagodati, a opet su srca ispunili nevjerstvom i zabludom.

"Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto iznad nje; oni koji vjeruju -- ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju -- govore: 'Šta to Allah hoće s ovim primjerom?' Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje, ali, u zabludi ostavlja samo velike grešnike." (El-Bekara, 26)

Kada su licemjeri čuli ajete u kojima je Uzvišeni Allah naveo dva primjera za licemjere: "Oni su slični onome koji potpali vatru...", "Ili su slični onima koji za vrijeme silnog pljuska...", licemjeri su počeli proizvoljno tumačiti te ajete i rekli su da Allahu ne dolikuje da navodi takve primjere, jer, kako su oni smatrali, takvo navođenje primjera nije korisno i nema nikakvog smisla, naročito jer se radi o Allahu, Uzvišenom i Velikom. Želeći da se prikažu kao istinski vjernici, koji čvrsto vjeruju u Allaha i čija su srca ispunjena uvjerenjem, isticali su da nema potrebe za takvim primjerima. Itekako su shvatili prva dva kur'anska primjera i da se radi o njima, svjesni da Allah zna njihove tajne i šta u srcima kriju, pa kao da su htjeli ne samo da omalovaže objavljene ajete, koji su se odnosili na njih, već su htjeli i da omalovaže i Allaha, indirektno aludirajući na to kakav je to Gospodar pa da navodi ovakve primjere.

Uzvišeni Allah u plemenitom Kur'anu na više mjesta spominje četiri izraza: gluhoća, nijemost, sljepoća i nerazumijevanje. Svima nama poznato je značenje tih riječi, međutim, u ovim ajetima ne govori se o tjelesnim nedostacima, već o nedostacima koji se vezuju za uputu, dobro i istinu, odnosno vjeru islam. Prema kur'anskoj definiciji, gluha je ona osoba koja, i pored sluha, ne čuje uputu, dobro i istinu, nijema je ona osoba koja, pored sposobnosti govora, ne može izgovoriti dobro i istinu, slijep je onaj koji, iako ima zdrav vid, ne vidi uputu, dobro i istinu, nerazuman je onaj koji, pored blagodati razuma, ne poima uputu, dobro i istinu. To znači da se radi o gluhoći, nijemosti i sljepoći srca u pogledu upute.

Svevišnji Allah objavio je u Kur'anu mnoštvo primjera i obavijestio je ljude o tome da će im navoditi primjere kako bi oni o njima razmislili, što ukazuje na važnost kur'anskih primjera. U svakoj kur'anskoj suri Allah navodi neke primjere, a, uz Allahovu pomoć i Njegov blagoslov, počet ćemo komentar primjera iz sure El-Bekara.

U suri Muhammed, Uzvišeni Allah kaže: "Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci!" (Muhammed, 24)

Ovaj ajet postavlja ozbiljno pitanje: Da li smo mi od onih koji duboko promišljaju o Kur'anu, ili su nam srca zatvorena, zaključana kao katancima? U suri En-Nisa, Allah Uzvišeni kaže: "A zašto oni o Kur'anu ne razmisle? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti." (En-Nisa, 82) Ovaj ajet poziva nas da ne budemo samo pasivni slušatelji Kur'ana, već da budemo aktivni učesnici u njegovom razumijevanju.

Svevišnji Allah objavio je Svoju Knjigu kao uputu, lijek, milost, blagoslov i primjer cjelokupnog načina života, i to je neosporna činjenica, a isto tako pojasnio je sve što je neophodno kako bi ljudi bili sretni na ovom i budućem svijetu. Analizirajući kur'anske ajete doći ćemo do zaključka da se kur'anski tekst generalno može podijeliti na tri dijela.

Prvi dio predstavljaju ajeti koji govore o Allahu Uzvišenom i u kojima je Allah Sebe opisao. Ajeti u kojima Allah izravno govori o Sebi jesu ajeti u kojima je Svevišnji spomenuo Svoja lijepa imena i savršena svojstva, kao kada kaže da je Mudri, Milostivi, Sveznajući, Svečujući itd. Indirektno se Allah opisuje ljudima kroz ajete koji govore o stvaranju ljudi, nebesa i Zemlje, meleka i džina, Dženneta i Džehennema, i kako je On sve uredio i kako se o svemu brine.

Stranice Mushafa koje svakodnevno iščitavamo jesu listovi na kojima su ispisane riječi našeg Gospodara koje nas svaki put uvode na nove stepene znanja i razmišljanja. Koliko god dugo življeli i čitali, Kur'an nam nudi novi segment znanja kojeg u prethodnom učenju nismo bili svjesni. Kur'an ima 30 džuzova, 114 sura i 6.236 ajeta, po metodologiji učenjaka Kufe u brojanju ajeta.

Učenje Kur'ana predstavlja duboko poštovanje Gospodara i Njegovog govora i duhovnu praksu u islamu, a pravilno poštovanje adaba ključno je za ovo važno dobro djelo. Adabi prilikom učenja Kur'ana nisu samo vanjski oblici ponašanja, već odražavaju duboko poštovanje prema Božijoj Riječi i želju za duhovnim napretkom. Evo nekoliko ključnih adaba koji su važni prilikom učenja Kur'ana.

Dok se sunce ukazivalo na horizontu, Amina je poslije sabah-namaza pakovala svoje stvari koje će sa sobom ponijeti. Ide na selo, kod djeda i nene. Proljeće zna biti kišno pa Amina uvijek ponese više odjeće u slučaju da okisne dok je vani. Iz želje da što prije stigne, Amina se užurbano spremala, pa prije doručka zamoli oca da je povede. Doručkovat će kod djeda i nene, nena pravi najukusniju pogaču.

Uzvišeni Allah kaže: **"A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio -- sigurno će se zaklinjati: 'Mi smo samo najbolje željeli' -- a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci. Ti u njoj nemoj nikada molitvu obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste. Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili -- ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? -- A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. -- A Allah sve zna i mudar je." **(Et-Tevba, 107--110)

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu teala, u svojoj knjizi o vjerovanju ehli-sunneta, na kraju govora o temelju svih temelja, vjerovanju u Uzvišenog Allaha, kaže:

"Ubijeđeni smo da je istina sve što je objavljeno u Knjizi našeg Gospodara, plemenitom Kur'anu, i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da u njima ni na jednom mjestu nema proturječnosti zbog toga što Uzvišeni Allah kaže: 'A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti' (En-Nisa, 82). Proturječnost ukazuje na netačnost jednog od dijelova koji se proturječe, a to je nemoguće kada su u pitanju Kur'an i sunnet. Onaj koji tvrdi da u Kur'anu, ili u sunnetu, ili među njima ima proturječnosti, to čini ili zbog loše namjere ili zbog bolesti srca, pa neka se pokaje Uzvišenom Allahu i ostavi se svoje zablude. Onaj koji tvrdi da u Kur'anu, ili u sunnetu, ili među njima, ima kontradiktornosti, to tvrdi ili zbog malo znanja koje ima, ili zbog svog slabog shvatanja, ili zbog nedovoljnog razmišljanja."

"I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš, on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili. Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze, oni zlo čine sami sebi. Kome Allah ukaže na Pravi put -- bit će na Pravome putu, a koga ostavi u zabludi -- taj će izgubljen biti." (El-A'raf, 175--178)

Djeca su emanet, odgovornost, od Svemogućeg Allaha, Koji djecu daje kome hoće i kad On hoće, a uskraćuje iz Svoje mudrosti onome kome On hoće. Djeca kao odgovornost od Allaha zahtijevaju stalnu brigu i odgoj i obrazovanje koji će biti zasnovani na zdravim temeljima. Otuda bi svaki odgajatelj trebao da nauči kako da ovom emanetu dā njegovo pravo, učeći i koristeći sredstva i načine pomoću kojih će ostvariti svoju obavezu, a sve s ciljem da postigne najbolji rezultat.

U kazivanju o Ademu, alejhis-selam, govori se o prvom i vječnom neprijateljstvu između čovjeka i prokletog šejtana. Uzvišeni Allah ukazuje nam na to kakva je priroda čovjeka i šejtana, i na načine šejtanskog uljepšavanja ružnoga djela: "Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: 'O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?'" (Taha, 120). Naš Gospodar podučava nas da svako nije iskren savjetnik, čak i da se zakune Uzvišenim Allahom: "...zaklinjaše im se: 'Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!'" (El-A'raf, 21). Jedna od najvećih koristi spomenutog kazivanja jeste način zaštite od prokletoga šejtana: "On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju." (En-Nahl, 99)

Brak (ar. en-nikah) je ugovor koji se sklapa između muškarca i žene, i zasnovan je na šerijatskim pravima i obavezama. Brak opstoji na ljubavi i samilosti, i na dobročinstvu i međusobnom uvažavanju.

Uzvišeni Allah kaže: "I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili" (Ez-Zarijat, 49); "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte -- s imenom Čijim jedni druge molite -- i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi." (En-Nisa, 1)

Uzvišeni Allah pripovijeda Svom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, o poslanicima koji su poslati prije njega kako bi učvrstio njegovo srce i uspokojio njegovu dušu. Govoreći mu o ibadetu ranijih poslanika, o njihovoj ogromnoj strpljivosti i vjeri u Allaha, Uzvišeni Allah želi u njemu probuditi želju i žudnju da se s njima natječe u približavanju Allahu, i usmjeriti ga da strpljivo podnosi uznemiravanja svoga naroda. Mnogo je poslanika o kojima Uzvišeni Allaha govori u Kur'anu, a ovom prilikom izdvojit ćemo kazivanje o Davudu i Sulejmanu, alejhimas-selam, kako bismo izvukli neke koristi i pouke, i primijenili ih u svom životu.

Kur'an i vjerodostojni sunnet Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osnovna su dva izvora na kojima se zasnivaju šerijatski propisi, a pomoću kojih muslimani obožavaju svog Gospodara. Ova dva izvora predstavljaju Božiju objavu ljudima.

Potpuno i bespogovorno prihvatanje i na koncu zadovoljstvo u srcu koje vjernik osjeća u pogledu ova dva izvora dini-islama, to se ubraja u temelje vjere. U svojoj definiciji islam i jeste potpuna pokornost Allahu, krajnja predanost vjerskim načelima vanjštinom i nutrinom, poniznost, i na koncu svega -- robovanje.

Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, naređeno je da slijedi prethodne poslanike i vjerovjesnike, i da ih uzima za uzor: "Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put" (El-En'am, 90). Kako je to naređeno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov ummet dužan je da ga slijedi u tome. Kazivanje o Allahovim poslanicima i vjerovjesnicima dolazi upravo u tom kontekstu. Ovaj put donosimo neke koristi i pouke iz kazivanja o Ibrahimu, alejhis-selam, Halilur-Rahmanu ili Allahovom prijatelju.

Neraskidiva je veza između Kur'ana i ramazana -- Kur'an je objavljen u ramazanu i učenje Allahove Knjige posebnu vrijednost ima upravo u ovom mjesecu.

Uzvišeni Allah odredio je da godina ima dvanaest mjeseci, i to nije određeno ljudskim trudom ili naučnim metodama, već upravo Njegovom odredbom. O tome nam Allah govori u suri Et-Tevba: "Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta" (Et-Tevba, 36). Od svih dvanaest mjeseci lunarne godine najbolji je mjesec ramazan, bez ikakve sumnje.

Uzvišeni i Plemeniti Allah kaže:

A kada Musa reče momku svome: 'Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići.' I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: 'Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.' 'Vidi!', reče on, 'kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu -- sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem -- mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!' 'E, to je ono što tražimo!' reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli, i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili. 'Mogu li da te pratim', upita ga Musa, 'ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?' 'Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati', reče onaj, 'a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?' 'Vidjet ćeš da ću strpljiv biti, ako Bog da', reče Musa, 'i da ti se neću ni u čemu protiviti.' 'Ako ćeš me već pratiti', reče onaj, 'onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!' I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. 'Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!' 'Ne rekoh li ja', reče onaj, 'da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?' 'Ne karaj me što sam zaboravio', reče, 'i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!' I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: 'Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!' 'Ne rekoh li ja tebi', reče onaj, 'da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?' 'Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam', reče, 'onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!' I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. 'Mogao si', reče Musa, 'uzeti za to nagradu.' 'Sada se rastajemo ja i ti!', reče onaj, 'pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpjeti.' 'Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao; što se onoga dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg; a što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov bio je dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!'

(El-Kehf, 60--82)

Allahov govor je temelj i kruna uspjeha. On je na početku i na kraju, u rahatluku i teškoći, na dunjaluku i ahiretu je sigurnost, uspjeh i zaštita. On je savjetnik, on je lijek za sve ono što je u našim prsima, on je uputa, on je Allahova milost za vjernika, on je Allahova blagodat, on je radost vjerničkim dušama.

Uzvišeni kaže: "O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima. Reci: 'Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.'" (Junus, 57--58)

Uzvišeni i Plemeniti kaže: "I Medjenu -- brata njihova Šuajba. 'O narode moj', govorio je on, 'Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju živite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate. O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo po Zemlji praveći nered. Bolje vam je ono što Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoćete da budete vjernici; a ja nisam vaš čuvar.' 'O Šuajbe', govorili su oni, 'da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se preci naši klanjali ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si 'pametan' i 'razuman'!' 'O narode moj', govorio je on, 'shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam. O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio. I tražite oprost od Gospodara svoga, i onda Mu se pokajte! -- Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi.'

Dunjaluk je kuća iskušenja, a ne kuća nagrade ili kazne, kako mnogi ljudi pogrešno misle. Ne razumijevajući ovu činjenicu, oni steknu pogrešan dojam o dunjaluku i onome što se na njemu dešava, kako u vezi sa ovosvjetskim uspjehom i blagodati, tako i u vezi sa teškim životnim situacijama, nedaćama lii uskraćivanjem određenih blagodati. Istina je da sve ono što nam se dešava na ovome svijetu, bilo dobro ili zlo, samo su različiti oblici iskušenja, kojima naš Gospodar stavlja na ispit Svoje robove, kako bi vidio ko će se od njih ljepše vladati. Iskušenja, kao pojam, u Kur'anu se spominju u mnogobrojnim ajetima, u različitim situacijama i značenjima.

Izraz hudud -- granice spominje se na četrnaest mjesta u plemenitom Kur'anu, i to u pet sura, u devet ajeta: El-Bekara (tri ajeta, sedam puta), En-Nisa (dva ajeta, dvaput), Et-Tevba (dva ajeta, dvaput), El-Mudžadela (jedan ajet, jedanput) i Et-Talak (jedan ajet, dvaput). U svim ovim ajetima izraz hudud označava objavu, islamski šerijat i Allahove propise, s tim da se nekada spominju uopšteno propisi ili pak konkretni propisi.

Ljudi se razlikuju u odnosu prema dunjaluku. Tako neki žude za dunjalukom i odaju se njegovim čarima, drugi su askete i nikakvu pažnju ne pridaju dunjaluku niti on kod njih ima ikakvu vrijednost, a treći su umjereni: uzimaju od dunjaluka samo onoliko koliko im je potrebno za njihov ovodunjalučki život i ahiret.

Uzvišeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi veliku pažnju poklanja porodici. Mnogi ajeti, ali i drugi vjerski tekstovi, govore o važnosti porodice, podstiču na sklapanje braka i na izgradnju zdravog društva čija je osnovna ćelija zdrava i bogobojazna porodica. Kur'an o porodici govori sa više aspekata, a na neke ćemo se posebno osvrnuti.

Allah je iz Svoje neizmjerne mudrosti odredio da se uputa jasno razlikuje od zablude, tako da ljudi bez poteškoće mogu prepoznati pravi put i stranputicu. Otuda je Allah Svojim poslanicima davao razne dokaze i mudžize kako bi to bio nepobitan argument istinitosti njihovog poslanstva, koji će ljudima ukazati na to da se radi o istini, jer, u suprotnom, bilo ko od ljudi mogao bi tvrditi da je Božiji poslanik i da ga je Allah poslao.

Promišljajući o porijeklu Kur'ana, moguća su tri odgovora:

Hvaljen je i uzvišen Onaj Koji je ljudima poslao i spustio Kur'an, Svoju knjigu i Svoj govor u kojem su vijesti o onome što se dogodilo i o onome što će se zbiti. U njemu su pravedne presude, upute i propisi. Ko okrene glavu od Kur'ana, zalutat će i nastradati, a ko Kur'an uzme za uputu, bit će upućen na pravi put. Ko Kur'anom govori, istinu govori, ko po njemu postupa, nagrađen će biti, a ko njemu poziva, na pravi put upućuje.

Slanje Kur'ana kao posljednje Allahove objave ljudima, bez sumnje, neizmjerna je Allahova milost i sigurno najveća blagodat koju nam je Allah spustio s nebesa. Ljudsko oko nije vidjelo niti će vidjeti nešto veće i veličanstvenije od Kur'ana. Za ljude ne postoji ništa korisnije od Kur'ana, s obzirom na to da nudi odgovore i rješenja za sve ljudske dileme i potrebe na svim poljima i u svim aspektima ljudskog života. Zbog toga ljudski rod ne može živjeti normalno bez Kur'ana i bez njegovih uputa nema života, za one koji hoće da žive na ovom svijetu život dostojanstven čovjeka. Jedino je život s Kur'anom i uz Kur'an pravi i istinski život.

Tematski tefsir (et-tefseer el-mevdui) naučna je disciplina koja izučava različite teme kroz ajete Kur'ana u jednoj ili više sura. Ovo znači da se mufesir u ovoj vrsti ili metodi tefsira bavi jednom temom. (Almir Fatić, Uvod u tematski tefsir)

Učenje Kur'ana za materijalnu nadoknadu - komparativna analiza

Mr. Hajrudin Tahir Ahmetović,
Tefsir Kur’ana časnog – Amme džuz,
Doboj Istok, 2019. godine,
broj strana 677.

U plemenitom Kur’anu na vrlo racionalan način prezentira se pitanje proživljenja nakon smrti i na taj način uvećava se ubjeđenje mu’mina i poziva se svaki razumni nevjernik da povjeruje u njega. Rekao je Uzvišeni Allah: “...zato što Allah postoji, i što je On kadar mrtve oživiti, i što On sve može. I što će Čas oživljenja, u to nema sumnje, doći i što će Allah one u grobovima oživiti” (El-Hadždž, 6–7). Kur’an prezentira proživljenje metodom navođenja jednostavnih primjera, koje svako može da razumije.

Šta je za nas Kur’an? Kako se odnosimo prema njemu i kako ga razumijemo? Da li smo dovoljno posvećeni Kur’anu kao Svjetlu i Uputi koju nam je Svemilosni poslao? Da li imamo ispravan odnos prema Kur’anu kao Allahovoj objavi i uputi? Sve su ovo pitanja koja su veoma bitna kada je u pitanju naš ispravan odnos prema Kur’anu.

Prije svega trebamo znati da je Kur’an Allahov govor, objava od Allaha i uputa čovječanstvu, koja ima za cilj da ljude izvede iz zablude i neznanja na put upute i prosvijećenosti.

Nažalost, činjenica je da mnogi muslimani čitaju i uče Kur’an na arapskom jeziku, ne razumijevajući njegovo značenje, njegove poruke i propise. Nemali broj je i onih koji pamte i memorišu Kur’an, ali vrlo slabo razumiju njegove upute, pouke i poruke. Ali, činjenica je da je veoma mali broj onih koji izučavaju sadržaj Kur’ana, njegovo značenje, njegove poruke, propise i poruke, kako bi Kur’an ispravno i do kraja razumjeli i kako bi prema Kur’anu uredili svoj život.

S obzirom na to da živimo u podneblju u kojem ljudi ne govore arapski jezik, a u pisanju na našem jeziku ne koristimo arapska slova, harfove, mnogi ljudi ne znaju učiti Kur’an na arapskom jeziku, na jeziku na kojem je objavljen.

Neki dobronamjerni ljudi (kojima je sigurno nedostajalo šerijatskog znanja) došli su na ideju da ljudima olakšaju učenje Kur’ana, pa su izvorne riječi Kur’ana pisali latinicom, naprimjer Kul huvallahu ehad. U početku je to bilo ograničeno na ilmihale u kojima se latiničnim pismom pisalo nekoliko osnovnih sura, kako bi ljudi mogli da nauče sure koje su im potrebne da bi obavljali namaz, potom se se to proširilo, pa su pisane zasebno određene sure, kao što je sura Ja-sin, El-Bekara, El-Vakia, i na kraju je to otišlo toliko daleko da su cijeli Kur’an napisali na latinici.

Da bismo dali potpun osvrt na ovo pitanje, treba ukazati na nekoliko bitnih činjenica koje će nam olakšati razumijevanje ovog pitanja.

Poznato je da ortografski sistem Kur’ana, onako kako ga možemo uvidjeti u mushafima koje učimo, u određenoj mjeri odstupa od pravila pisanja u arapskom jeziku. Specifičan način pisanja kur’anskih riječi naziva se Osmanova ortografija (er-resm el-usmani), a podrazumijeva način pisanja kakav je zabilježen iz Osmanovog Mushafa. Stoga, oduvijek se postavlja pitanje o mogućnosti da se Kur’an ponudi u drugom ruhu, da li pismom koje potpuno podliježe arapskim ortografskim pravilima, da li transkripcijom latinskim slovima, kako bi se, ponajviše, olakšalo čitanje/učenje Kur’ana, što možemo posvjedočiti kroz razne štampe Kur’ana. No, ovo je pitanje potrebno promatrati šire, odnosno postaviti pitanje da li je način pisanja Kur’ana objava, nadnaravan, te da li zbog toga postoje dodaci u značenju koje je moguće izgubiti kada bi se ono promijenilo.

U nekoliko prošlih brojeva komentirali smo suru El-Mulk do 23. ajeta, a u ovom broju donosimo nastavak komentara, od 24. do 30. ajeta.

Komentar dvadeset četvrtog ajeta

Nakon što je u prethodnom ajetu Uzvišeni Allah ukazao na Svoje posebne blagodati kojima je počastio ljude, a one su: sluh, vid i razum, u narednom ajetu pojašnjava da će On sve ljude, ma gdje oni bili, kada nastupi Sudnji dan, dovesti pred Sebe i obračunati ih za podarene im blagodati.

Kaže Uzvišeni Allah: “Reci: ‘On vas je po Zemlji razasuo i pred Njim ćete se sakupiti.’” (24)

Reci, Allahov Poslaniče: Allah je Taj koji vas je – nakon što vas je stvorio iz ničega – razasuo po Zemlji, dao da se umnožavate i da se vaš broj poveća.

“i pred Njim ćete se sakupiti”: a pred Allahom ćete se na Sudnjem danu sakupiti da vas obračuna za vaša djela, nagradi i kazni.

Plemeniti Kur’an pridaje veliku i posebnu pažnju Sudnjem danu: različitim dokazima potvrđuje njegovo sigurno dešavanje, spominje predstojeće događanje na njemu, odgovara njegovim negatorima i opovrgava njihove pokušaje ubacivanja sumnji u njegovo dešavanje.

Uzvišeni Allah rekao je: “A šta će biti onoga Dana, u koji nema nikakve sumnje, kada ih sakupimo i kada svako dobije ono što je zaslužio, kada im neće biti učinjeno nažao?” (Alu Imran, 25). Uzvišeni Allah naredio je Svome Poslaniku, sallalahu alejhi ve sellem, da se zakune da je Sudnji dan istina: “Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: ‘Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!’ – a to je Allahu lahko” (Et-Tegabun, 7).

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće se skupiti ljudi u nekoj od Allahovih kuća, kako bi učili Allahovu Knjigu i međusobno je izučavali, a da se na njih neće spustiti smiraj i prekriti ih milost, i meleki ih okružiti, a i Allah će ih spomenuti kod onih koji su kod Njega. A koga uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo.”

Nakon što je Uzvišeni Allah pojasnio šta čeka nevjernike na drugom svijetu, te im zaprijetio da se klone svojih postupaka koji dovode do takve loše završnice, i dokazao im da je On to u stanju i da uradi s njima, u narednim ajetima Svevišnji Allah ih pita imaju li oni nekoga ko će ih zaštiti od Njega pa zbog toga oni i dalje ustrajavaju u svom nevjerstvu.

Vodeći se hadisom, koji prenosi ashab i halifa Osman b. Affan, radijallahu anhu, u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Najbolji od vas su oni koji uče Kur’an i druge njemu podučavaju” (Buhari), u ovom tekstu ćemo govoriti o metodi podučavanja tedžvida, nastojeći na jednostavan način ponuditi nekoliko korisnih metoda, praktičnih savjeta i zanimljivih iskustava svakom mualimu, roditelju ili starijem bratu i starijoj sestri koji podučavaju nekog nečemu svetom i uzvišenom.

Nakon što je Uzvišeni Allah u prethodnim ajetima sure El-Mulk pojasnio šta čeka vjernike i nevjernike na Sudnjem danu, u narednom ajetu ukazuje na Svoje sveobuhvatno znanje na kojem se grade Njegovi postupci. Time Uzvišeni Allah pojašnjava zašto jedne kažnjava, a druge nagrađuje, te da je nagrada za dobre i kazna za loše pravedna Allahova presuda.

U broju 92 počeli smo sa komentarom sure El-Mulk, od prvog do petog ajeta, a u ovom broju donosimo nastavak komentara, od šestog do dvanaestog ajeta.

Komentar šestog ajeta

(6) A za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga je patnja džehennemska, užasno li je on boravište!

Nakon što je Uzvišeni Allah naveo kakvu je kaznu pripremio za šejtane na drugom svijetu, dalje kazuje kakvu je kaznu pripremio za njihove sljedbenike nevjernike – one ljude i džine koji su slijedili šejtane na dunjaluku. Dakle, Džehennem nije kazna samo za šejtane u džinskom liku, već i za šejtane u ljudskom liku, tj. ljude nevjernike.

“koji ne vjeruju u Gospodara svoga” – tj. one koji nisu vjerovali u Allaha – Njegovo postojanje, ili nisu vjerovali da je On jedini istinski Gospodar, ili nisu vjerovali da je On jedini dostojan da se obožava, ili nisu vjerovali u Njegova lijepa imena i uzvišena svojstva, ili nisu vjerovali u Njegov šerijat, ili nisu vjerovali u Njegove poslanike, u sve ili u nešto od navedenog.

“A kada je Musa rekao narodu svome: ‘Allah vam naređuje da zakoljete kravu’, oni upitaše: ‘Zbijaš li ti to s nama šalu?’ ‘Ne dao mi Allah da budem neznalica!’, reče on. ‘Zamoli Gospodara svoga, u naše ime’, rekoše, ‘da nam objasni kojih godina ona treba biti.’ ‘On kaže’, odgovori on, ‘da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa izvršite to što se od vas traži!’ ‘Zamoli Gospodara svoga, u naše ime’, rekoše, ‘da nam objasni kakve boje treba biti.’ ‘On poručuje’, odgovori on, ‘da ta krava treba biti jarko rumene boje, da se svidi onima koji je vide.’ ‘Zamoli Gospodara svoga, u naše ime’, rekoše, ‘da nam objasni kakva još treba biti jer, nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći.’ ‘On poručuje’, reče on, ‘da ta krava ne smije biti istrošena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva biljega.’ ‘E, sad si je opisao kako treba!’, rekoše, pa je zaklaše, i jedva to učiniše. I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko njega prepirati počeli – Allah je dao da izađe na vidjelo ono što ste bili sakrili. Mi smo rekli: ‘Udarite ga jednim njezinim dijelom!’ – i eto tako Allah vraća mrtve u život i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili.” (El-Bekara, 67–73)

U nekoliko kratkih ajeta, koji mogu stati u manje od dva reda, nadnaravno se navode najvažnije biljke što čine osnovni izvor prehrane čovjeka i stoke koju uzgaja. Ovi ajeti svojom preciznošću i sveobuhvatnošću svjedoče neograničenoj moći, ljepoti stvaranja i preciznosti kreiranja našeg Uzvišenog Stvoritelja Allaha. Također, oni potvrđuju da se svi oblici ibadeta upućuju isključivo Njemu, da je On jedini Stvoritelj i jedno jedino Apsolutno Božanstvo iznad svih stvorenja. Uzvišeni kaže: “Neka čovjek pogleda u hranu svoju; Mi obilno kišu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo i činimo da iz nje žito izrasta, i grožđe i povrće, i masline i palme, i bašče guste, i voće i pića, na uživanje vama i stoci vašoj.” (Abese, 24–32)

Sura El-Mulk je 67. sura po redoslijedu kur’anskih sura. Nalazi se u Mushafu od 562. do 564. stranice. Prije nje nalazi se sura Et-Tahrim, a poslije nje sura El-Kalem.

Po redoslijedu objave, sura El-Mulk je 76. sura. Objavljena je nakon sure El-Mu’minun, a prije sure El-Hakkah. (Vidjeti: Ibn Ašur Muhammed Tahir b. Muhammed et-Tunisi, Tahrirul-Ma’nes-sedid ve tenvirul-aklil-džedid min Tefsiril-Kitabil-medžid)

Sastoji se iz 30 ajeta, 330 riječi i 1.313 harfova. (Vidjeti: Hazin, Alauddin Alija b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-tev’il fi meanit-tenzil)

Prema mišljenju učača Hidžaza, sura El-Mulk ima 31 ajet, dok prema ostalim učačima ima 30 ajeta. Razilaze se oko 9. ajeta, pa ga učenjaci Hidžaza dijele na dva ajeta, dok ga ostali smatraju jednim ajetom. (Vidjeti: Ebu Amr ed-Dani el-Endelusi, El-Bejan fi addi ajil-Kur’an)

Sa surom El-Mulk počinje 29. džuz Kur’ana poznat kao džuz Tebareke, koji je tako nazvan po početku sure El-Mulk.

Svaki poslanik imao je mudžize kojima je dokazivao istinitost svoga poslanstva, a našem Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, data je najveća mudžiza – Kur’an veličanstveni. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog vjerovjesnika a da mu nisu date mudžize na osnovu kojih su im ljudi vjerovali. Meni je data Objava koju mi je Allah spustio, pa se nadam da ću ja na Sudnjem danu imati najviše sljedbenika.” (Buhari i Muslim)

Borba plemenitim Kur’anom protiv različitih kategorija neprijatelja vjere islama najbolja je i najefikasnija borba. Uzvišeni Allah nazvao je tu borbu “džihaden kebiran”, velikim džihadom: “Zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori.” (El-Furkan, 52). Štaviše, Uzvišeni Allah naredio je Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se bori protiv nevjernika tim vidom borbe. Ova se borba realizira navođenjem neoborivih dokaza, opomena, prijetnji, odgovara koji se nalaze u plemenitom Kur’anu.

(1) El-Kariah!

(2) Šta je El-Kariah?

(3) I šta ti misliš šta je El-Kariah?

(4) Toga dana ljudi će biti poput raštrkanih leptirova!

(5) A planine će biti poput raščupane vune!

(6) Pa, što se tiče onoga čija će Vaga biti teška,

(7) on će živjeti zadovoljnim životom.

(8) A što se tiče onoga čija će Vaga biti lahka,

(9) njegovo mjesto će biti Havijeh.

(10) A znaš li ti kakvo je to mjesto?

(11) Rasplamsana vatra!

Uzvišeni Allah je poslaničku misiju čovječanstvu zapečatio Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, a poslanice upotpunio spuštanjem i objavom Kur’ana. Ono što je specifično za Kur’an, za razliku od ostalih ranijih objava, jeste to da će Kur’an do Sudnjeg dana ljudima pružati neporecive argumente svoje nadnaravnosti, tako da će se čovječanstvo, iz generacije u generaciju, iznova diviti i otkrivati Allahove ajete – dokaze i znakove. Uzvišeni Allah kaže: “Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina.” (El-Fussilet, 53)

Razmišljanje o Allahovim ajetima, izvlačenje pouka i propisa, te pronalaženje skrivenih značenja je prva stanica svakom učeniku, onome koji želi znanje, uputu i bogobojaznost. “Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!?” (Muhammed, 24)

“Kur’an je svjetlo u našim kućama. I alčak, kada hoće u nečijoj kući da zijan napravi, prvo razbije sijalicu i ugasi svjetlo. Tako i šejtan, prvo iz naših kuća udalji učenje Kur’ana i namaz, a onda on caruje i u kući radi šta hoće.” Ovim riječima je hafiz Ismet-ef. Spahić divno opisao važnost učenja Kur’ana u našim kućama. Učenje Kur’ana privlači meleke, bereket, sreću, nur i uspjeh.

Postavimo sebi pitanje: “Kad smo posljednji put učili Kur’an ili slušali učenje Kur’ana u svojim domovima?” Nažalost, našim kućama često odjekuju tonovi svačega drugog, mimo Kur’ana. Sami sebi činimo zulum, i otvaramo vrata šejtanu da nam iz kuće ukrade svjetlo. Za razliku od Kur’ana, puštanje razvratne muzike samo kućama povećava tamu, privlači šejtana, i povećava probleme.

Opće je poznato da postoje dva redoslijeda kur’anskih sura i ajeta: redoslijed prema objavljivanju ajeta Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i redoslijed sura i ajeta u Mushafi. Prvi redoslijed je povezan s povodom objave, s događajima iz života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba, radijallahu anhum, a drugi je znatno drugačiji, drugačiji do te mjere da se prvi objavljeni ajeti nalaze u posljednjem džuzu, a posljednje objavljeni ajeti u 6. džuzu.

Ovdje se nameće pitanje: Zašto sure Kur’ana nisu poredane prema redoslijedu po kojem su objavljene?! I ovaj drugi redoslijed, trenutni u Mushafu, je Božija objava. Redoslijed kakav je Allah, dželle šanuhu, objavio svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ova ključna informacija upućuje nas na postojanje Božije mudrosti, Njegovog nadnaravnog djela i u ovom segmentu Objave.

(285) “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove i poslanike Njegove: ‘Mi među poslanicima Njegovim nikakvu razliku ne pravimo!’ I govore: ‘Čujemo i pokoravamo se! Oprosti nam, Gospodaru naš, i samo Tebi je konačni povratak!’

(286) Allah nikoga ne obavezuje iznad njegovih mogućnosti, svakome je u korist dobro koje zaradi, a na njegovu štetu je zlo koje učini. ‘Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili ako šta greškom učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za šta snage nemamo! Pobriši nam grijehe naše, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa nas pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!’”

Kur’an je Božija mudžiza, nadnaravno djelo, mudžiza koja je data posljednjem Božijem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a koja je vječita, nadnaravna u bilo kojem vremenu ili prostoru. U pogledu izazova, Uzvišeni kaže: “Zato neka oni sastave govor sličan Kur’anu, ako istinu govore!” (Et-Tur, 34)

Sveobuhvatnost termina “govor” u ovom ajetu, kao i mnoštvo drugih ajeta, govori nam da je kur’anska nadnaravnost svojstvo svakog njegovog dijela, dio svakog njegovog harfa. Imam Sujuti kaže: “O tome koja je strana Kur’ana idžaz – nadnaravna i nenadmašna, njegovi istraživači davali su različite, raznovrsne odgovore. Svi odgovori i primjeri koji ih potkrepljuju približavaju nas ne samo širokoj teoriji idžaza nego, u nekoj mjeri, i tajni kur’anskog izraza, u kojem nijedan određeni dio idžaske naravi, nego je svaki ajet mudžiza.”

Na tom tragu, lingvisti su tragali za idžazom u svakom elementu kur’anskog jezika, od slova i glasa, preko riječi i strukture, do rečenice i cijelog diskursa. Od relativno “novijih” poddisciplina nauke o kur’anskom idžazu jeste poddisciplina koja proučava izbor riječi u kur’anskim ajetima. Ovdje tragamo za ljepotom izbora i preciznošću upotrebe svake kur’anske riječi. Svaka riječ u Kur’anu u potpunosti obavlja svoju funkciju u prenošenju značenja. Kur’an je objavljen na arapskom jeziku, jeziku običnih ljudi, koristi ista slova i iste riječi, no svaka njegova riječ upotrijebljena je krajnje precizno u datom kontekstu.

Izvori islama, plemeniti Kur’an i časni sunnet uče nas jednom velikom i važnom pravilu – pravilu davanja prednosti prioritetima u svakodnevnom životu. Podučavaju nas istinskom razumijevanju i poimanju prioriteta. Riječ prioritet obuhvata interese dunjaluka i ahireta. Odnosno, obuhvata šerijatske propise i ibadete. Vrlo je važno napomenuti da prioritete definiraju Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno tekstovi Kur’ana i sunneta, a ne naš ograničeni ljudski razum, emocije, strast, okolina i slično.

(1) Teško svakom klevetniku – podrugljivcu,

(2) koji blago gomila i prebrojava ga,

(3) i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti.

(4) A nije tako! On će sigurno biti bačen u Hutamu!

(5) A znaš li ti šta je Hutama?

(6) Vatra Allahova razbuktana,

(7) koja će do srca dopirati.

(8) Ona će za njima biti zatvorena,

(9) (plamenim) izduženim stupovima.

Sastav sure

Sura El-Humeze 104. je sura u Kur’anu. Prije nje je sura El-Asr, a poslije nje sura El-Fil. Sastoji se iz 9 ajeta, 30 riječi i 130 harfova. (Vidjeti: Hazin, Alauddin Ali b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-te’vil fi meanit-tenzil)

Objavljena je poslije sure El-Kijama, a prije sure El-Murselat, te je tako 32. sura po redoslijedu objavljivanja. (Vidjeti: Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

(1) Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!

(2) Zar lukavstvo njihovo nije upropastio

(3) i protiv njih jata ptica poslao,

(4) koje su na njih grumenje od gline pečene bacale,

(5) pa ih kao izjedeno lišće učinio?

Sastav sure

Sura El-Fil je 105. sura u Kur’anu i ima 5 ajeta, 20 riječi i 96 harfova. (Hazin, Alauddin Ali b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-Te’vil fi meanit-tenzil)

Što se tiče redoslijeda objave, sura El-Fil je 19. sura i objavljena je nakon sure El-Kafirun, a prije sure El-Alek ili sure Kurejš. (Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

(1) Zbog navike Kurejšija,

(2) navike njihove da zimi i ljeti putuju.

(3) Zato, neka oni Gospodaru ove Kuće robuju,

(4) koji ih gladne hrani i od straha brani.

Sastav sure

Sura Kurejš je 106. sura u Kur’anu, a 29. je sura po redoslijedu objavljivanja. Kažu da je objavljena nakon sure Et-Tin. Prije nje nalazi se sura El-Fil, a poslije nje sura El-Maun. Sastoji se iz 4 ajeta, 17 riječi i 73 harfa. (Hazin, Alauddin Alijj b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-Te’vil fi me‘anit-Tenzil, 7/296)

I ovo je jedina sura u Kur’anu u kojoj se spominje pleme Kurejš. (Halid es-Sebt, Tefsir sure Kurejš)

Svaka kur’anska naredba o dovi, kao što su, naprimjer, zabrana upućivanje dove nečemu mimo Allaha ili pohvala onih koji upućuju Allahu dovu, obuhvata dovu mesele i dovu ibadet. Dova mesele znači da se dova riječima uputi Allahu, a dova ibadet obuhvata svaki vid ibadeta.

Ovo pravilo korisno je svakom čitaocu Kur’ana. Jer, većina ljudi prilikom čitanja ili slušanja riječi dova, misli samo na dovu mesele i ne smatraju da izraz dova obuhvata svaki vid ibadeta.

Od dokaza dove ibadeta su Allahove riječi: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me (uputite dovu) i zamolite, Ja ću vam se odazvati! ...’” (El-Mu’min, 60), tj. odazvat ću se u pogledu onoga što tražite od Mene i primit ću vaša djela. A u nastavku ajeta rekao je: “Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju (ibadete) – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (El-Mu’min, 60) Uzvišeni Allah u ajetu je dovu nazvao ibadetom, jer onaj koji upućuje dovu riječima, traži svojim riječima i jezikom, a onaj koji obožava Allaha, traži od svoga Gospodara kabul, prihvatanje, nagradu i oprost grijeha sa svojim stanjem ibadeta, a ne riječima. Ukoliko bi vjernika koji obožava Allaha upitao šta želi sa svojim namazom, postom, obavljanjem hadža, izvršavanjem obaveza prema Allahu i Njegovim stvorenjima, odgovorio bi da time želi zadovoljstvo svoga Gospodara, Njegovu nagradu i bezbjednost od Njegove kazne. Zbog toga je nijet (namjera) uvjet ispravnosti djela i njihove potpunosti. Uzvišeni Allah rekao je: “Klanjate se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru...“ (El-Mu’min, 14), tj. budite iskreni u svom traženju od Allaha i djelima dobročinstva i pokornosti.

(1) Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče?

(2) Pa to je onaj koji (grubo) odbija siroče,

(3) i koji da se nahrani siromah – ne podstiče.

(4) Pa teško klanjačima,

(5) koji su nemarni prema svome namazu,

(6) koji se samo pretvaraju

(7) i nikome ništa u naruč ne daju!

Uvaženi učenjak i mufesir Abdurrahman Sa’di, Allah mu se smilovao, u svojoj knjizi Kavaidu hisan mutealliketu bi tefsiri Kur’an spomenuo je niz pravila koja čitaocu tefsira olakšavaju tumačenje i razumijevanje Kur’ana. Pravila koja ćemo spomenuti jesu tri temelja vjerovanja: tevhid – monoteizam, poslanstvo i ahiret. Autorov način pisanja putem pravila, zahtijeva od čitaoca teksta temeljito i pažljivo čitanje.

(1) “Mi smo ti, uistinu, Kevser dali,

(2) pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji,

(3) onaj koji tebe mrzi sigurno će bez spomena (svakog dobra) ostati.”

Ukratko o suri

Sura El-Kevser je 108. sura po redoslijedu kur’anskih sura. Prije nje je sura El-Maun, a poslije sura El-Kafirun. Sastoji se od 3 ajeta, 10 riječi i 42 harfa (Vidjeti: Tefsir Hazin). Ovo je najkraća kur’anska sura uzimajući u obzir broj riječi i harfova. U Kur’anu se nalaze sure El-Asr i En-Nasr također sa po tri ajeta, ali sadrže više harfova. (Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

Po redoslijedu objave, sura El-Kevser je petnaesta sura i objavljena je nakon sure El-Adijat, a prije sure Et-Tekasur. Međutim, ovo je samo mišljenje onih koji kažu da je sura mekanska.

Postoje ljudi koji cijeli život izučavaju književnost i djela velikih svjetskih književnika poput Tolstoja, Dostojevskog i Šekspira. Iako su decenije proveli čitajući te knjige, koliko njih zna napamet makar jedno cijelo poglavlje iz tih knjiga? A ako tome dodate da autorovu knjigu trebaju citirati u izvornom obliku i jeziku, bez ijedne greške, tada se ovaj izazov dodatno uvećava. Znači, Tolstoja treba citirati bez greške na ruskom, a Šekspira na engleskom jeziku. Već znate odgovor na ovaj izazov, ljudi to neće biti u stanju izvesti.

Kur’an ništa ne može zamijeniti, a sa njim dobijamo toliko toga. Druženje sa Kur’anom pomaže nam da budemo uspješni u školi, na fakultetu i u svim životnim oblastima. Učenje Kur’ana razvija u čovjeku radne navike, bolju organizaciju vremena, aktivira skrivene potencijale, unapređuje memoriju i pamćenje, olakšava učenje drugih naučnih oblasti, eliminira strahove i perfekcionizam, zbližava vas sa uspješnim ljudima, povećava bereket u vremenu, opušta i smiruje, liječi tijelo i dušu, i još mnogih drugih koristi.

(1) “Mi smo ga objavili u Noći kadr,

Jedno od imena Uzvišenog Allaha jeste Eš-Šekur – Zahvalni, Onaj koji mnogo zahvaljuje. Zahvaljuje se Svojim robovima, i za malo, On nagrađuje mnogo. Za malo ibadeta i dobrih djela na ovom prolaznom svijetu koje vjernik čini, kao nagradu dobiva vječni Džennet, sreću i zadovoljstvo. To može samo Onaj koji posjeduje sve riznice, Apsolutni Vladar i Stvoritelj, Onaj čija je milost obuhvatila prostranstva Zemlje i nebesa.

Zahvalnost se ogleda u djelima udova, govoru i srcu. Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Zahvalnost se ogleda u priznanju Allahovih blagodati jezikom i srcem, te ljubavi i pokornosti udova tijela.” (Medaridžus-salikin, 2/244)

U suri El-Adijat, Allah, dželle šanuhu, kaže: “Tako Mi onih koji dahćući jure, pa varnice vrcaju, i zorom napadaju, i dižu tada prašinu, pa u njoj u gomilu upadaju.” (El-Adijat, 1–5)

(1) “Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!

(2) neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao,

(3) ući će on sigurno u Vatru rasplamsalu,

(4) i žena njegova što drvlje nosi,

(5) o vratu njenu će biti uže od ličine usukane.”

Opći podaci o suri

Sura El-Mesed 111. je sura u Kur’anu. Ima 5 ajeta, 20 riječi i 77 harfova. (Hazin, Alauddin Alijj b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-te’vil fi meanit-tenzil, 7/296)

Što se tiče redoslijeda objave, sura El-Mesed smatra se šestom surom. Objavljena je četvrte godine po poslanstvu, nakon sure El-Fatiha a prije sure Et-Tekvir. (Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir, 22/599, Ševkani, Fethul-Kadir, 5/511)

(1) Reci: “Tražim zaštitu Gospodara ljudi,

(2) Vladara ljudi,

(3) Boga ljudi,

(4) od zla šejtana – koji nanosi zle misli pa se skrije,

(5) koji zle misli unosi u srca ljudi

(6) od džina i od ljudi.”

Opće informacije o suri

Sura En-Nas zadnja je sura u Kur’anu, 114. sura. Sastoji se iz 6 ajeta, 20 riječi i 99 harfova. (Tefsir Hazin, 7/325)

Jedna je od pet kur’anskih sura koje počinju riječju kul – reci.

Naziva se En-Nas po istoimenoj riječi en-nas koja se spominje na pet mjesta u ovoj suri.

Komentatori Kur’ana razilaze se u pogledu toga da je li sura En-Nas mekanska ili medinska sura.

Sura En-Nas govori o načinu utjecanja Uzvišenom Allahu od zla džina i ljudi, a naročito ljudi, i pojašnjava kako je srce čovjekova najveća briga na dunjaluku, da ga čuva i donese čistog pred Uzvišenog Allaha.

(1) Reci: “Utječem se Gospodaru svitanja,

(2) od zla onoga što On stvara,

(3) i od zla mrkle noći kad razastre tmina,

(4) i od zla onih koje u uzlove pušu,

(5) i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.”

Opće informacije o suri

Sura El-Felek je 113. sura u Kur’anu. Ima 5 ajeta, 23 riječi i 74 harfa. (Tefsir Hazin)

Jedna je od pet kur’anskih sura koje počinju riječju kul – reci.

Naziva se El-Felek po istoimenoj riječi spomenutoj u prvom ajetu.

Komentatori Kur’ana razilaze se u pogledu toga da li je sura El-Felek mekanska ili medinska sura.

“Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, (od zablude) sve dok im nije došao dokaz jasni: od Allaha Poslanik koji čita listove čiste, u kojima su propisi ispravni. A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kad im je došao dokaz jasni, a naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je - ispravna vjera. Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci, bit će, sigurno, u vatri džehenemskoj, u njoj će vječno ostati: oni su najgora stvorenja. A oni koji vjeruju i čine dobra djela – oni su, zbilja, najbolja stvorenja. Njihova nagrada kod njihova Gospodara su: edenski vrtovi kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno i zauvijek boraviti: Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga.” (El-Bejjina, 1–8)

“Reci: ‘O vi nevjernici, ja ne robujem onome čemu vi robujete, niti ste vi robovi Onome kome ja robujem, niti sam ja rob onome čemu vi robujete, niti ste vi robovi Onome kome ja robujem! Vama vaša vjera, a meni moja.”

“Reci: ‘On je Allah – Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i nije rođen, i niko Mu ravan nije!’”

O suri El-Ihlas

Sura El-Ihlas 112. je sura u Kur’anu. Sastoji se iz četiri ajeta, ima petnaest riječi i četrdeset sedam harfova. (Tefsir Hazin, 7/319) Jedna je od pet kur’anskih sura koje počinju riječju kul – reci. Komentatori Kur’ana razilaze se u pogledu toga da li je sura El-Ihlas mekanska ili medinska sura.

Stanje nesretnih na Dan okupljanja

Na mahšeru, nakon što ljudi provedu pedeset hiljada godina, nakon tolike žege, žeđi i gladi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zauzet će se za početak suđenja ljudima i oni će vidjeti da nešto dolazi, a to će biti Džehennem.

Uzvišeni Allah kaže: “i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na što mu je sjećanje?!” (El-Fedžr, 23) Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Toga dana će doći Džehennem, a imat će sedamdeset hiljada povodaca, a za svaki će povodac držati sedamdeset hiljada meleka.” (Muslim)

“...i grješnici će ugledati Vatru i uvjerit će se da će u nju pasti, i da im iz nje neće povratka biti.” (El-Kehf, 53) Saznat će, dakle, da će u nju ući, čut će glas Džehennema, njegovo pucketanje i gnjevno hučanje iz velike udaljenosti.

“Kad od njih bude udaljena toliko da je mognu vidjeti, čut će kako gnjevna ključa i od bijesa huči.” (Furkan, 12) Ovo će ukazivati na žestinu Vatre, tada će nevjernici biti ubijeđeni u Džehennem. Svi će narodi klečati na koljenima i svaki od njih govorit će: “Samo da se spasim!”

Ovo je drugi dio tefsira sure En-Nasr, uvaženog šejha Abdurrahmana b. Redžeba, Allah mu se smilovao i oprostio mu Svojom milošću i plemenitošću. U ovom dijelu bit će riječi o trećem, zadnjem ajetu, u kojem se govori o istigfaru.

Komentar istigfara

Allahove riječi: “I moli Ga da ti oprosti”, znače: traži njegov magfiret – oprost, a magfiret je zaštita od zla grijeha, a ne samo njegovo prikrivanje.

Razlika između afva – brisanja i magfireta – oprosta jeste u tome što je afv brisanje tragova grijeha, što ponekad može biti i poslije kazne, za razliku od magfireta koji ne biva sa kaznom – ukubetom.

U riječima: “On je uvijek pokajanje primao'' (En-Nasr, 3), nalazi se nagovještaj da On, Slavljeni, prima tevbu – pokajanje od onih koji Ga za oprost mole i Njemu se kaju, što je podsticanje na istigfar – traženje oprosta i podstrek na tevbu – pokajanje.

Skupina ashaba, radijallahu anhum, smatra da je Poslaniku, sallallahu alejhi sellem, naređen tesbih, tahmid, i istigfar, prilikom dolaska pobjede (nasr) i oslobođenja (feth) iz zahvalnosti (šukra) Allahu na toj blagodati. Kao što je i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao na dan oslobođenja Meke osam rekata, a tako je isto klanjao i Sa‘d b. Ebu Vekkas, na dan oslobođenja gradova, a taj namaz se nazivao salatul-feth – namaz pobjede.

Merjem Sofić, kćerka Asmina i Amire, rođena je 3. oktobra 2002. u Vlaardingenu u Holandiji. Uspješno je završila osnovnu školu i trenutno pohađa prvi razred gimnazije. Allahovom, dželle šanuhu, voljom, uspješno je završila učenje napamet časnog Kur’ana i uskoro joj predstoji i polaganje hifza pred komisijom u Njemačkoj.

Banane su omiljeno voće brojnih sportista koji tragaju za nadopunom nivoa elektrolita i brzim izvorom energije, ali ovo je voće mnogo više od ukusne poslastice ili dodatka doručku. Bliži pogled na naučnu literaturu otkriva čitav niz malo poznatih koristi vezanih za konzumaciju ovog voća. Reguliranje krvnog pritiska, liječenje bolesnih crijeva, olakšavanje simptoma artritisa i liječenje ovisnosti o narkoticima, samo su neke od dodatnih koristi koje se pripisuju ovom jednostavnom voću, koje je jedno od najkorisnijih, široko dostupnih i najjeftinih oblika superhrane. 

Bilježi imam Muslim da je Nafia b. Abdulharis, Omerov namjesnik u Meki, sreo Omera u mjestu Asfan (na putu između Meke i Medine), pa je Omer upitao: “Koga si ostavio kao namjesnika stanovnicima Meke?” Nafia je odgovorio: “Ibn Ebzu.” Omer je upitao: “Ko je Ibn Ebza?”, a Nafia je odgovorio: “Jedan od naših robova.” Na to je Omer rekao: “Ostavio si im roba kao namjesnika?”, a Nafia je rekao: “On je karija (poznavalac) Kur’ana i poznavalac nasljednog prava.” Čuvši to, Omer je rekao: “Doista je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Zaista Allah ovom Knjigom uzvisuje jedne narode, a na niske stepene spušta druge.’” (Muslim)

Ihsan je najbolje definirao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Ihsan je da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe zaista vidi.” (Buhari i Muslim) Robovanje Allahu na prethodno opisani način najpotpuniji je vid robovanja. No, ihsan ne možemo ograničiti isključivo na odnos između čovjeka i Allaha. Ihsan je mnogo obuhvatniji, a u svom suštinskom značenju podrazumijeva izvršavanje šerijatom naređenih obaveza, na najprimjereniji način i uz suptilnost i prefinjenost.

Imam Buhari, Allah mu se smilovao, u svom je Sahihu predzadnje poglavlje naslovio I‘tisam bikitabi ve sunneti – Pridrž‍avanje za Kur’an i sunnet, i počeo ga je bismillom i na početku je naveo pet hadisa. Navođenjem bismille na početku želio je postići berićet u svom radu i postići da sliči Allahovoj Knjizi, tj. plemenitom Kur’anu, jer i ona, kao i njene sure, počinje bismillom. U ovome se uviđa velika težnja imama Buharija da svoje riječi, djelo, razmišljanje, viziju, menhedž – životni pravac, čvrsto veže za Objavu, tj. Allahovu Knjigu.

Islamski učenjaci pojasnili su značenje samog poglavlja I‘tisam bikitabi ve sunneti rekavši da i‘tisam znači tražiti zaštitu, bezbjednost, ne činiti prijestupe i greške, u ljudskim okvirima i mogućnostima, dok termin Kitab označava plemeniti Kur’an, a termin sunnet podrazumijeva Poslanikovu praksu, riječi, djela.

Poruka koja se želi uputiti iz ovog poglavlja jeste da se trebamo čvrsto pridržavati Allahove Objave, Kur’ana i sunneta, i vraćati im se u svim segmentima našeg života. Zašto? Zato što je Uzvišeni Allah zagarantirao nepogrješivost u Svojoj objavi, Kur’anu i sunnetu. Uzvišeni Allah opisao je plemeniti Kur’an kao knjigu kojoj je “laž strana, bilo s koje strane, ona je objava od Mudroga i Hvale dostojnoga” (Fussilet, 42). Kur’an je zaštićen od svakog pokušaja mijenjanja, dodavanja ili oduzimanja.

Kada udate sestre kažu da ja imam mnogo slobodnog vremena samo zato jer nisam udata, ponekad se malo uvrijedim jer kao da time žele reći da prava “zauzetost” postoji samo u braku. “Živi dok se ne udaš, kasnije ti je kasno, vidjet ćeš i sama...” Međutim, kao ljudi imamo običaj da na prošlost gledamo kroz ružičaste naočale. Tako i udate sestre na svoju prošlost gledaju uglavnom u lijepom svjetlu (zaboravljajući tadašnje probleme koje su imale). Prisjećaju se vremena prije udaje kao vremena kada su živjele bez briga. Donekle i imaju pravo. Pomagati majci ili sestri oko kućnih poslova nije isto kao kada ste u poziciji kada se od vas očekuje da napravite ručak ili operete veš.

Ovom prilikom, s dozvolom Uzvišenog Allaha, spomenut ćemo najbolju isprobanu metodu za hifz (učenja napamet) Kur’ana. Ova metoda odlikuje se nad drugim metodama jačinom hifza kao i kratkoćom vremena, tj. praktikujući ovu metodu, čovjek će završiti brzo Kur’an i njegov hifz Kur’ana bit će izuzetno čvrst. Ovaj način hifza Kur’ana objasnit ćemo na prvoj stranici sure El-Džumua. Mi ćemo navesti, da bismo što bolje pojasnili, samo prijevod značenja umjesto arapskog teksta.

Plemeniti Kur’an je govor našeg Gospodara koji je u njemu objavio detaljna objašnjenja za sve, on je uputa, milost i radosna vijest za one koji jedino u Allaha vjeruju: “Elif-lām-rā. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga.” (Ibrahim, 1) Lijek je vjernicima, a nevjernicima on samo propast povećava: “I objavljujemo od Kur’ana ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima povećava jedino gubitak” (El-Isra, 82); “O ljudi! Doista vam je došla opomena od Gospodara vašeg, i lijek za ono što je u grudima, i Uputa i milost vjernicima.” (Junus, 57)

Prijevod Kur’ana od strane Miće Ljubibratića Hercegovca pojavio se 1895. godine. Njegovoj pojavi oštro se suprotstavila ulema iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Crne Gore, ocijenivši ga antiislamskim. Dr. Hadžijahić navodi da ideja o tome da se Kur’an prevede datira još iz 1868. godine. “Po svemu se čini da je ovaj poduhvat bio motiviran prije svega političkim razlozima s tendencijom da se izdanjem prijevoda Kur’ana postignu kod Bosanskih muslimana određeni nacionalno-politički efekti...”. (Ibid., str. 44) Isti autor navodi da su listovi Srbija i Vila obavještavali o ovom poduhvatu. U listu Vila iznosi se inicijativa “da Ujedinjena Omladina Srpska izda taj prevod” i “ona bi tim putem najjasnije pokazala svoje mišljenje o svojoj isturčenoj braći”. To je bio i povod njegovog prevodilačkog poduhvata, kao i razlog zbog kojeg je u svom prijevodu koristio hrišćansku teološku terminologiju, te se kroz čitav njegov prijevod nalaze takvi izrazi poput: Gospod, Djevica, prozba, slava, prorok, Milosrdni itd. Bitno je napomenuti da je Mićo Ljubibratić bio pravoslavni sveštenik, te da nije poznavao islamsko učenje, kao ni arapski jezik. Kur’an je preveo sa ruskog, a ruska verzija prijevoda prevedena je sa francuskog. (Dž. Latić, “Prevođenje najljepšeg govora”, str. 829., Glasnik, br. 9–10, 2003.)

Laž je potreba izazvana željom koju diktira duša, a dopunjuje je šejtan svojom vesvesom. Laž je nastala kako bi se istina mogla prepoznati i kako bi mogla preuzeti ulogu dobra i koristi. Najveća istina jeste da je samo Allah Bog. Međutim, duša, kako želi neovisnost i nesputanost, zapada u zamku da bude sama sebi bog, što, po slovu Kur’ana, predstavlja uzimanje svoje strasti za božanstvo, čime čovjek otupljuje svoje organe spoznaje: sluh, srce i vid. Naravno, ovdje i zavidnik šejtan traži svoj prostor za djelovanje, pa nudi savez najvećom laži, a to je uzimanje drugog za Boga. Otuda je glavni zadatak poslanika bio pozivanje ljudi u obožavanje samo Uzvišenog Allaha, te da sva svoja djela usmjeravaju i vezuju za istinskog Gospodara, Allaha. Poslanici su s revnosnom dušom i istinom poslati među ljude od Uzvišenog Allaha i ova činjenica mijenja situacije i prilike. Neki ljudi shvataju ovu istinu i iskreno se povode i slijede poslanike, dok drugi ih negiraju i lažno tvrde da i oni posjeduju poslaničke osobine. Tu nastaje kur’ansko kazivanje o poslanicima i njihovim narodima. Svako kur’ansko kazivanje potpuno je istinito, a istina se zrcali kroz riječi poslanika upućene ljudima i njihove odgovore poslanicima, koji su opisani u detalje u svakom događaju i kazuju kako se završio poziv u istinu i otklanjanje laži. Sâmo slanje poslanika ljudima sa porukom od Uzvišenog Allaha pokazuje koliko je ljudima potrebna nebeska smjernica i ukazuje na njihovu nesposobnost da sami iznalaze ispravan životni put i njegov smisleni završetak. Kada čovjek osjeti sposobnost da nešto postigne uz ulaganje velikog truda i napora, tada se u potpunosti posveti ostvarenju svoga cilja i često na tom putu pomisli da sve može i zna i da mu više nije potreban nikakav savjetnik. Ovo je prva, ali i najveća opasnost za slabašno biće, čovjeka. Zaboravio je pripisati, sa zahvalnošću, svoj uspjeh Gospodaru svih svjetova. Zaboravio je na Uzvišenog Allaha, pa je On dao da zaboravi svoj razlog dolaska na ovaj svijet.

Kur’an je govor Uzvišenog Allaha. Objavljen je kao vodič i uputa svim ljudima u svim generacijama i vremenima do Sudnjeg dana. Nijedna knjiga nije mu slična. Učiti Kur’an znači slušati Riječi Božije i hoditi ka Allahovom zadovoljstvu i rahmetu. Kur’an je susret između slabog insana i Snažnog Gospodara: “Elif-lām-mīm. Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja; – a Allah je silan i strog.“ (Kur’an, Ali Imran, 1-4.) Svi oni koji su Kur’an čuli s usana Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, doživjeli su ga kao živu stvarnost. U srcima nisu imali ni trun sumnje da im se Uzvišeni Allah obraća preko Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga je Allahov Govor tako duboko osvojio njihova srca i umove. Njihove su oči preplavile suze i njihova tijela prekrili žmarci. Svaku su riječ Objave smatrali bitnom i rješenjem za probleme i teškoće, pa su požurili da Kur’an primijene u životu. Kur’an je odgojio generacije selefa i promijenio nabolje, i kao pojedince, i kao zajednicu. A Arapi su od običnih trgovaca i čuvara deva i ovaca postali predvodnici čovječanstva.

“I puhnut će se u rog, pa će oni iz kabura prema Gospodaru svome pohrliti, govoreći: ‘Teško nama! Ko nas iz naših kabura oživi? Eto, ostvaruje se obećanje Svemilosnog, poslanici su istinu govorili!’ Bit će to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti.” (Prijevod značenja Jasin, 51-53.) Spomenuto puhanje u sur jeste puhanje za proživljenje. Allahovom dozvolom i Njegovom svemoći, nakon Israfilovog puhanja u sur, svi će ljudi biti proživljeni. Ustajat će iz svojih kabura i neće krenuti ka svojim kućama ili tražiti svoje porodice, svoje poznanike, već će žurno krenuti ka Uzvišenom Allahu, tj. mjestu predviđenom za iskupljanje svih ljudi. U časnom ajetu spomenuto je proživljenje, ustajanje iz kabura jer se većina ljudi ukopava u kabur, tako da će svi biti proživljeni: i oni koji su izgorjeli ili spaljeni, i oni koji su ostali pod vodom, i oni koje su zvijeri rastrgale i sl. Svi će biti proživljeni i svi će žuriti da stanu pred Uzvišenog Allaha.

Kur’anska kazivanja, pored historijske i književne vrijednosti, imaju svoj daleko uzvišeniji cilj: opomena i pouka, objašnjenje i potvrda, uputa i milost, kao što Uzvišeni poručuje: “U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.” (Jusuf, 111) Na osnovu ovih kur’anskih smjernica nastali su temelji islamskog misionarstva. Historijska kazivanja u kur’anskim pričama fragmentarno su povezana. Svrha ovih kazivanja nije samo iznošenje historijskih činjenica nego izlaganje pouka i opomena iz historijskih događaja. Kur’anska kazivanja potiču čovjeka na razmišljanje o uzročno-posljedičnim vezama, o povodima i ishodima događaja, shodno Allahovim, džellešanuhu, zakonima, što se u pravilu uvijek svodi na neiscrpnu borbu dobra i zla. Na taj način Allah, džellešanuhu, Svojim je kazivanjima historijske događaje stavio u kontekst univerzalnih događaja, uz razmatranje i opis njihovih prirodnih i društvenih segmenata.

Svejedno rekao to Uzvišeni Allah, ili Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učeni ili neuki, ko god podstiče na bogobojaznost, taj savjet treba prihvatiti. Nevjernicima se kaže: “Bojte se, čuvajte se kazne koja je pred vama, postavite pregradu između sebe i kazne koja vas može zadesiti na dunjaluku u vidu suše, vremenske nepogode, poplave, zemljotresa i sl., i kazne koja vas čeka na ahiretu, a kazna na ahiretu je teža i vječna!“ Također im se kaže: “Čuvajte se djela koja mislite činiti u budućnosti kao i djela koja ste počinili u prošlosti, čuvajte se posljedica tih djela, požurite da postavite pregradu između sebe i njih, požurite u Allahovu vjeru!“

Allahovu uputu treba cijeniti, vrednovati, ljubomorno je čuvati. Kolika je to Allahova, subhanehu ve te'ala, blagodat, saznat će svako od nas kada se prisjeti svoje prošlosti, svoga stanja prije upute, u kakvim je tminama živio. Neka takvo stanje uporedi sa sadašnjim, pa će spoznati veličinu te Allahove blagodati. Šta misliš kakvo bi tvoje stanje bilo bez Allahove blagodati upute?! Možeš li zamisliti?! Ježi li ti se koža od toga?! Šta misliš kakvo bi tvoje stanje bilo da si skončao daleko od Allahove upute?! Stoga, Allahovu blagodat upute ljubomorno čuvaj! Da. Kao što bi život bio tegoban da samo noć postoji, potpuna tama, isto bi tako bio tegoban život daleko od Allahovog svjetla, upute. Allaha Uzvišenog molimo da učvrsti naša srca u Svojoj vjeri!

U trenutku kad su mnogi muslimani u velikim iskušenjima, donosimo vam jednu radosnu vijest koja će, barem na tren, razveseliti vjernike i vjernice. U četvrtak 21. 6. 2012. / 1. ša’bana 1433. h.g., u Mekki je uručena idžaza (diploma) za položeni hifz sa lancem prenosilaca do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dvojici bosanskih hafiza i jednoj hafizi: Neziru Šariću, Muharemu Bajriću i Mineli Šarić-Gološ. Troje spomenutih hafiza proveli su proteklih mjesec dana u Mekki učeći Kur’an pred muderisima Mekanskog harema, gdje su proučili cijeli Kur’an napamet po kiraetu imama Asima, rivajetima Šu’beta i Hafsa. Za dobivanje idžaze vrlo je važno da hifz bude čvrst, a pored toga prilikom učenja muderisi su strogo pazili na tedžvid hafiza. Ovo je ogroman uspjeh jer cijeli Kur’an je naučen napamet i čak štaviše, nivo tedžvida dvojice hafiza i hafize bio je izuzetno visok, inače idžaza ne bi bila uručena. Ovime se nastavlja tradicija Bošnjaka da učenje Kur’ana prenose od muderisa Mekanskog harema. Vrlo interesantan podatak jeste to da je posljednji hafiz koji je diplomu, tj. idžazu uzeo u Mekanskom haremu bio Abdullah Kaukčija 1256. h.g., dakle, prije 177 godina.

Nema nijednog stvorenja, ničega što postoji a da nije u paru stvoreno, svejedno nalazilo se to u zemlji, iznicalo iz zemlje, ili se radilo o ljudima, životinjama, i svemu ostalom za što i ne znamo – sve je to u paru stvoreno, kako kaže Uzvišeni Allah o tome na drugom mjestu u Svojoj knjizi: ''I zasigurno sve što stvaramo, Mi stvaramo u paru, ne biste li razmislili!“ (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 49.) Dakle, sve što postoji, postoji u paru. Nemoguće je da postoji samo, da živi samo, već je potrebno drugoga. Dakle, sve postoji u paru izuzev Uzvišenog Allaha, Jednog, Jedinog, kojem nije potreban niko!

Dakle, onaj koji ismijava bilo koji segment vjere i nije zadovoljan nekim od vjerskih postulata, takav je nevjernik u Uzvišenog Allaha. Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala: ''Zato što oni preziru ono što Allah objavljuje, On će djela njihova poništiti.“ (Prijevod značenja Muhammed, 9.) A djela ne poništava ništa drugo osim nevjerstvo, kao što o tome kaže Uzvišeni Allah na drugom mjestu: ''A onaj koji od vas otpadne od svoje vjere pa umre na tome, on je nevjernik i takvima će njihova djela na dunjaluku i ahiretu biti poništena. Takvi će biti stanovnici Vatre i u njoj će vječno boraviti!“ (Prijevod značenja El-Bekare, 217.) Dakle, stvar nimalo nije lahka i bezazlena, već naprotiv itekako ozbiljna i opasna. Stoga je na svakom vjerniku i vjernici da budu zadovoljni sa svim postulatima šerijata, da to prihvate, pa ako budu postupali po tome, bit će nagrađeni za svoj rad, ali ako zapostave rad, zaslužuju da budu kažnjeni.

''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'', tj. poslušajte moje riječi, odazovite se i prihvatite moje savjete. Kaže se da ga je narod, nakon što je čuo njegove riječi, počeo kamenovati, pa je on požurio poslanicima prije negoli ga narod ubije, da im kaže: ''Ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'', tj. poslušajte moje riječi kako biste mi svjedočili kod moga Gospodara. Ja sam, doista, povjerovao u Gospodara vašeg i vas slijedio! Nije bilo nikoga da ga sačuva i spasi od ubistva. Katade, rahmetullahi alejhi, kaže: ''Gađali su ga kamenjem, a on je govorio: 'Gospodaru moj! Uputi moj narod, jer, doista, oni ne znaju!' Nisu ga prestali kamenovati, a i on nije prestao izgovarati ove riječi sve dok nije umro od kamenovanja.“ Svevišnji Allah nas obavještava o završetku ovoga vjernika koji je preselio kao šehid kamenovan od svoga naroda, pa kaže: ''Rečeno mu je: 'Uđi u Džennet!' – a on je rekao: 'Kamo sreće da narod moj zna, (27) zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!''', tj. nakon što je ubijen, rečeno mu je: ''Uđi u Džennet!“

Uzvišeni Allah u prvih jedanaest ajeta sure Jasin potvrđuje istinitost poslanice Svoga Poslanika, podstiče ga na ustrajnost u pozivu naroda kojem ranije poslanici nisu dolazili, naroda nad kojim se obistinila riječ da većina njih neće vjerovati. Kaže Uzvišeni Allah, u prijevodu značenja: 

(12) ''Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.''

Tako mi Kur’ana mudrog: Svevišnji Allah zaklinje se ovim Kur'anom čije su riječi, značenja i propisi mudri, puni mudrosti, zaklinje se Kur'anom koji je sav istinit, jasan, potpun i precizan, laž mu je strana, ne može mu prići ni sprijeda ni straga, ni sa desne ni sa lijeve strane. Ti si, uistinu, poslanik: Uzvišeni Allah zaklinje se mudrim Kur'anom da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik, pa kaže: "Uistinu si ti –o Muhammede – od poslanika!", Mi smo te poslali i Mi smo ti ovaj mudri Kur'an objavili.  Na Pravom putu: ti si doista u pravoj vjeri, na Pravom putu na kojem nema stranputica, krivina i skretanja. Po objavi Silnoga i Milostivoga: Ovaj Kur'an je objava od Allaha, Onoga koji posjeduje ogromnu snagu u Svojoj vladavini, koji uživa ponos kod Svojih stvorenja, kojem se sve potčinjava, koji može da svakog trena kazni onoga koji Mu se suprotstavi i od Njegove Knjige glavu okrene. Međutim, On Uzvišeni, Allah, Gospodar svih svjetova, je Milostivi! Milostiv je prema svim Svojim stvorenjima! Naročito je milostiv prema vjernicima koji se pokaju, uzvjeruju i od Njega za svoje grijehe oprosta traže, ali je milostiv i prema grješnicima, pa i nevjernicima. 

Pozivam sve nas da Kur'an učinimo našim saputnikom u životu na ovom svijetu. U njemu je istinsko svjetlo, svako dobro, svaki bereket. Poslušajmo šta Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu: "O Muaze! Ukoliko želiš život sretnika, smrt šehida, spas na Danu iskupljanja, sigurnost od straha na Sudnjem danu, svjetlo na Danu velikih tmina, hlad u Danu velike vrućine, da ne budeš žedan u Danu velike žeđi, težinu u Danu kada mnoga djela budu lahka i uputu na Dan kada mnogi budu odvedeni s pravog puta, ako sve to želiš, onda proučavaj Kur'an. Uistinu, on je zikr Svemilosnog, štit od šejtana i ono što će prevagnuti tereziju." (Dejlemi)

„A Kada dođe Nevolja najveća,“ – Kada nastupi Sudnji dan. Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, kaže da je Sudnji dan nazvan ovim imenom jer svaka druga nevolja i nedaća manja je od njega. „Dan Kada se čovjek bude sjećao onoga što je radio“ – Toga dana sveijedan čovjek sjetit će se svih svojih djela, dobrih i loših, koja je činio na dunjaluku. Toga dana reći će mu se: „Čitaj svoju knjigu, dosta ti je to što ćeš danas biti obračunavan.“ Toga dana čovjek će reći: „Kamo sreće da sam se za ovaj dan pripremao!“. „i Kada se Džehennem svakome ko vidi bude ukazao,“ – Sudnjeg dana Džehennem će se ukazati, sveijedan čovjek će ga vidjeti. „I nema nijednog od vas a da neće biti izložen Džehennemu! To je kod tvoga Gospodara sigurno zapisano. A zatim ćemo one koji su bogobojazni bili džehennema spasiti a nevjernike da u njemu kleče ostaviti!“ (Prijevod značenja Merjem, 71-72.)

“A bit će to samo povik jedan i evo njih – na zemlji”, tj. to će biti samo puhanje u Sur, ništa teško, sasvim lahko će biti proživljenje, drugi put puhnut će se u Sur kako bi svi ljudi bili proživljeni iz svojih kaburova, pa svi ljudi, a i ti nevjernici, makar bili truhle kosti ili prašina, ponovo će doći pred Uzvišenog Allaha onako kako ih je prvi put stvorio. Sva stvorenja bit će proživljena, stajat će na površini zemlje nakon što su bili u njenoj utrobi. Stajat će i čekati na Mahšeru (mjesto gdje će se svi ljudi sakupiti), svi tako iskupljeni, goli i bosi, prestravljeni od strahota koje vide i koje ih čekaju.

Čovječe, bježi od džehennemske vatre, udalji se od nje što više možeš čineći djela koja su razlog spasa na ahiretu! Udalji se od djela koja vode propasti na ahiretu! Čini naređena djela, a ostavi zabranjena! Pred svoje oči stavi hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Nisam vidio ništa (tako strašno) kao Džehennem. A onaj koji bi trebao od njega bježati, spava! Niti sam vidio išta (tako lijepo) kao Džennet. A onaj koji bi trebao (svim silama) nastojati da ga se domogne, također, spava!“ (Tirmizi, hasen.)

 “Primjer vjernika koji uči Kur’an je kao primjer utrudždžeta (vrsta voća nepoznata na našim prostorima, po nekima je to Mango), njen miris je lijep, a i okus joj je lijep. Primjer vjernika koji ne uči Kur’an je kao primjer datule, ona nema mirisa, a okus joj je sladak. Primjer munafika koji uči Kur’an je kao primjer rejhana (bosiljka), njen miris je lijep, a okus joj je gorak, a primjer munafika koji ne uči Kur’an je kao primjer hanzale (gorke divlje tikvice čija je stabljika ružnog izgleda), ona nema mirisa, a okus joj je gorak.'' (Buhari, 5020, Muslim, 797-243)

Svaki dio ove Knjige objavljen je sukladno novonastalim događajima i situacijama. Uz to, objavljivanje (Knjige) odvijalo se u dugom vremenskom periodu, u intervalu dužem od dvadeset godina. Nema sumnje da ova vremenska secesija i primjetna razlika između određenih uzroka objave neminovno iziskuju, po zakonu običaja, neusklađenost i disocijaciju te ne ostavljaju prostora nikakvoj povezanosti i koheziji između etapa ovog govora. Međutim, i u ovoj oblasti Kur’an časni je izvanredan. Iako je spuštan periodično i postepeno, on je savršeno skladan i precizan. Iako je objavljivanje Kur'ana upotpunjeno tek nakon dvadeset godina, savršena je njegova harmoničnost i to od samog početka pa sve do kraja. 

Na koji je način džahilijetska žena pokazivala ljepotu? Vrhunac "tog otkrivanja" pojasnili su nam komentatori Kur'ana rekavši da bi žena u džahilijjetu stavljala hidžab na glavu, a zatim bi njegove krajeve prebacila iza, tako da bi se otkrio vrat ili možda malo kose iznad čela. Gdje je to u odnosu na otkrivenost današnjih menekenki, ili u odnosu na svakodnevne prizore na ulicama? Gdje je to u odnosu na ono što se radi na morima, plažama ili još i gorim svratištima? U ovom našem "modernom džahilijjetu", džahilijetska žena bi se smatrala pokrivenom.

Prenosi se da su nevjernici iz reda židova i mušrika prigovarali Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, zbog toga što mu se Kur’an objavljuje postepeno te mu sugerirali objavljivanje odjedanput. Kao odgovor na njihove prigovore, Uzvišeni Allah objavio je ajete: "Oni koji ne vjeruju govore: 'Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen čitav, i to odjednom!' A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga sve ajet po ajet objavljujemo. Oni ti neće nijedan prigovor postaviti a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti" (prijevod značenja El-Furkan, 32 i 33).

Allah je ime Gospodara svih svjetova, ovim imenom niko drugi se ne naziva. Osnova je svih drugih imena, pa sva druga Božija imena slijede ovo ime, zbog čega se uvijek kaže ''Bismillah'', a ne ''Bismirrahman'' ili slično. Iz imena ''Allah'' proizlazi Njegova osobina ''ilahijjet'', tj. osobina koja pripada samo Njemu, subhanehu ve te'ala, a to je dostojnost da se samo On Uzvišeni obožava od strane svih stvorenja. Dva Allahova imena Er-Rahman i Er-Rahim ukazuju na Allahovu osobinu rahmeta – milosti. Er-Rahman je Onaj koji posjeduje neograničenu milost, dok je Er-Rahim Onaj koji spušta Svoju milost na Svoja stvorenja.

Nastavljamo sa dozvolom Uzvišenog Allaha, da ukratko spominjemo pouke i poruke iz sure Jusuf, moleći Uzvišenog da nas učini od onih koji slušaju i slijede ono što je najbolje i najljepše.