Hadisi o umjerenosti u ibadetima
Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom ušao u njenu kuću i, zatekavši jednu ženu, upitao je: "Ko je ova žena?" Aiša mu odgovori: "Ovo je žena koja toliko klanja da se o njenom namazu pripovijeda", a Poslanik tada reče: "Ne, neka tako ne postupa! Svako od vas neka obavlja nafilu onoliko koliko je u stanju ustrajati, jer, tako mi Allaha, Allahu neće dosaditi dok vama samima ne dosadi." Poslaniku je najdraže bilo ono djelo u čijem činjenju čovjek ustraje. (Muttefekun alejhi: Buhari, 43, i Muslim, 785)
Učitavanje…
Pročitaj sljedeći
Povezano
Adabi dove
Dova zauzima posebno mjesto u životu vjernika i predstavlja jedan od najuzvišenijih oblika njegovog obraćanja Uzvišenom Allahu. Njome čovjek iskazuje svoju potrebu za Gospodarom, priznaje vlastitu slabost i nemoć te potvrđuje svoje pouzdanje u Allahovu moć, milost i dobrotu. U trenucima blagostanja i teškoće, nade i straha, vjernik se dovom okreće svome Gospodaru, svjestan da jedino On istinski može podariti dobro, otkloniti nevolju, oprostiti grijehe i ispuniti potrebe.
Propisanost nekog ibadeta ne ukazuje i na propisanost načina njegova izvođenja
Ovo pravilo sljedbenika sunneta iznimno je važno pravilo. Mnoge novotarije u vjeri, bilo da se odnose na akaidska ili fikhska pitanja, kao i na druge segmente vjerske prakse, proistekle su iz nepoznavanja, zanemarivanja ili neprihvatanja ovog principa.