sunnet

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom ušao u njenu kuću i, zatekavši jednu ženu, upitao je: "Ko je ova žena?" Aiša mu odgovori: "Ovo je žena koja toliko klanja da se o njenom namazu pripovijeda", a Poslanik tada reče: "Ne, neka tako ne postupa! Svako od vas neka obavlja nafilu onoliko koliko je u stanju ustrajati, jer, tako mi Allaha, Allahu neće dosaditi dok vama samima ne dosadi." Poslaniku je najdraže bilo ono djelo u čijem činjenju čovjek ustraje. (Muttefekun alejhi: Buhari, 43, i Muslim, 785)

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah među ljudima ima bližnje." Neko je upitao: "Ko su oni, o Allahov Poslaniče?", a on je rekao: "Ehlul-Kur'an, hum ehlullahi ve hassatuhu. / Sljedbenici Kur'ana -- oni su Allahovi bližnji i Njegovi odabranici."

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko god propisno i potpuno uzme abdest, pa ode na džuma-namaz i pomno sasluša hutbu, bit će mu oprošteni grijesi, od tog trenutka do sljedeće džume, i još dodatno tri dana, a ko bespotrebno bude dodirivao kamenčiće (ko skrene pažnju sa slušanja hutbe na nešto drugo), pogriješio je." (Muslim, 857)

Aiša, radijallahu anha, rekla je: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je davati prednost desnoj strani prilikom obuvanja, češljanja, čišćenja, i u drugim stvarima." (Buhari, 168; Muslim, 268)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uzvišeni Allah kaže: 'Ko bude neprijatelj Mome štićeniku -- evliji, Ja mu najavljujem rat. Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom prihvata, njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli za nešto, sigurno ću mu udovoljiti, a ako zatraži Moju zaštitu, sigurno ću ga zaštititi.'" (Buhari, 6502)

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prenio riječi svoga Uzvišenog Gospodara: "Kada Mi se rob približi za pedalj, Ja se njemu približim za podlakticu, kada Mi se približi za podlakticu, Ja se njemu približim za hvat (dužina dviju raširenih ruku), a kada Mi dolazi koračajući, Ja mu dođem užurbano." (Buhari, 7405)

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dvije blagodati obmanu većinu ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme." (Buhari, 6412)

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Mejita prati troje: porodica, imetak i djela. Dvoje se vrati, a jedno ostane s njim. Vraćaju se porodica i imetak, a djela ostaju s njim." (Buhari i Muslim)

Ovaj hadis spada među one kratke, ali izuzetno jezgrovite hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje nose snažnu životnu poruku. U nekoliko riječi, Poslanik nas podsjeća na prolaznost dunjaluka, na varljivost ovosvjetskih užitaka i na istinsku vrijednost dobrih djela. To je hadis koji bi svaki vjernik trebao često ponavljati i o njemu razmišljati, jer on jasno pokazuje šta čovjeka zaista čeka nakon smrti. Veliki ibret koji možemo vidjeti u ovom hadisu jeste i sama ova riječ "mejit" -- zajednička riječ za sve umrle. Kada budeš stavljen u onaj tabut, o čovječe, nisi više taj i taj, sin tog i tog, već si mejit, i ljudi se prema tebi tako ophode, oslovljavaju te tim imenom, pa ih čujemo kako kažu: "De pridrži mejita!", "Pazite da vam ne ispadne mejit!", "Jeste li mejita dobro okrenuli?"... Stanje je ovo od kojeg svi zaziremo, ali je jedna velika realnost, za koju se moramo pripremati. Dok smo živi, i dok je duša u nama, mislimo da imamo neku kontrolu nad sobom, međutim, onda kada preselimo, vidjet ćemo da smo samo mislili da mi nešto kontrolišemo. Vidjet ćemo da nam je i to tijelo bilo samo privremeno posuđeno, kako bi određeno vrijeme u njemu proveli, a onda se na koncu u istinski i pravi život vratili.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Požurite s činjenjem dobrih djela, jer će se pojavljivati smutnje koje će biti poput mrkle noći (svaki naredni dio mračniji je od prethodnog). Čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, i omrknut će kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik. Prodavat će svoju vjeru za bezvrijedni dunjaluk." (Muslim, 118)

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Predočeni su mi narodi, pa sam vidio vjerovjesnika i sa njim grupicu sljedbenika, vjerovjesnika i sa njim jednog ili dva čovjeka, i vjerovjesnika s kojim nije bilo nikoga. Tada se preda mnom ukazala brojna skupina, pa pomislih da je to moj ummet. Rečeno mi je: 'Ovo je Musa i njegov narod, ali pogledaj na tu stranu', pa pogledah i vidjeh ogromnu skupinu, a onda mi je rečeno: 'Pogledaj i na drugi kraj', pa opet ugledah veliku skupinu, i tad mi je rečeno: 'Ovo je tvoj ummet, i sa njima sedamdeset hiljada onih koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez prethodne kazne.'" Zatim je ustao i otišao u svoju kuću, a ljudi počeše razgovarati o onima koji će ući u Džennet bez polaganja računa i prethodne kazne. Jedni rekoše: "Možda su to oni koji su se družili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem", a drugi rekoše: "Možda su to oni koji su rođeni u islamu, pa Allahu nikada nisu pripisali sudruga", a spominjali su i druge. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada izađe pred njih i upita ih: "O čemu to raspravljate?" Obavijestiše ga, a on reče: "To su oni koji ne uče rukju, niti traže da im se uči rukja, niti su sujevjerni, a na svoga se Gospodara oslanjaju." Tada ustade Ukkaša b. Mihsan i reče: "Moli Allaha da me učini jednim od njih!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Ti si jedan od njih." Zatim ustade i drugi čovjek i reče: "Moli Allaha da i mene učini jednim od njih!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: "Ukkaša te je pretekao u tome." (Muslim, 220)

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, kazuje: "Jednog dana sjedili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada se iznenada pojavi čovjek u izrazito bijeloj odjeći i izrazito crne kose, na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja, a niko ga od nas nije poznavao. Približio se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i sjeo pred njega, naslonivši svoja koljena na njegova koljena i stavivši svoje dlanove na njegove natkoljenice, te mu rekao: 'Muhammede, obavijesti me o islamu!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Islam je da svjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da obaviš hadž, ukoliko imaš mogućnosti.' Čovjek reče: 'Istinu si kazao!' Začudili smo se kako ga pita, a zatim potvrđuje ono što je rekao. Zatim čovjek reče: 'Obavijesti me o imanu!', pa je Poslanik rekao: 'Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u određenje dobra i zla.' Čovjek opet reče: 'Istinu si kazao!', a zatim reče: 'Obavijesti me o ihsanu!' Poslanik reče: 'Da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe sigurno vidi.' Zatim čovjek reče: 'Obavijesti me o času nastupanja Sudnjeg dana!' Poslanik reče: 'Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji pita.' Čovjek reče: 'Obavijesti me o njegovim predznacima!' Poslanik reče: 'On će nastupiti kada ropkinja rodi svoju gospodaricu i kada vidiš bose, gole i siromašne čobane kako se takmiče u izgradnji visokih građevina.' Potom je čovjek otišao, a nakon nekog vremena Poslanik me upita: 'Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek?' Ja mu odgovorih: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: 'To je bio Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri.'" (Hadis bilježi Muslim, 8.)

Talha b. Ubejdullah, radijallahu anhu, prenosi da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi ugledao mlađak, rekao: "Allāhumme ehillehū alejnā bil-emni vel-īmāni, ves-selāmeti vel-islāmi, Rabbī ve Rabbukallāhu, hilālu rušdin ve hajr! -- Allahu moj, neka nam mlađak dođe sa sigurnošću i imanom, sa mirom i islamom. Moj i tvoj Gospodar je Allah, ti si mlađak upute i dobra!" (Tirmizi, 3451, koji kaže da je hasen.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je izuzetnu poslovnu reputaciju, koja se temeljila na povjerenju, iskrenosti i poštenju. Njegov primjer pokazuje kako moralne vrijednosti u trgovini mogu donijeti uspjeh i blagoslov, ne samo pojedincu, već i društvu u cjelini. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odrastao je u Meki, jednom od najvažnijih trgovačkih centara na Arabijskom poluotoku. Već u ranoj mladosti imao je priliku učestvovati u trgovačkim karavanama Kurejšija, putujući s njima između devete i dvanaeste godine. Tako je stekao iskustvo u trgovini i upoznao se s njenim pravilima. Ipak, ono što ga je izdvajalo od ostalih trgovaca bile su njegove jedinstvene osobine i pristup poslu, koji su ga učinili uzorom u trgovini.

Dobra poslovna reputacija temelji se na povjerenju, emanetu, koje je ključno za uspjeh u trgovini. Kada se povjerenje spoji s iskrenošću i pravednošću, trgovina se razvija u zdravom i stabilnom okruženju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je poznat po svojoj pouzdanosti i čestitosti čak i prije nego što je primio objavu. Njegova besprijekorna poslovna reputacija donijela mu je ugled i nadimak El-Emin -- Povjerljivi. Upravo zahvaljujući toj osobini, hazreti Hatidža, radijallahu anha, povjerila mu je vođenje svog trgovačkog poslovanja, a kasnije ga i odabrala za supruga. Njegov primjer pokazuje kako poslovni ugled može imati dalekosežan utjecaj na društvo i ekonomiju.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada se neko od vas abdesti, neka uvuče vodu u nos pa je ispuše. Ko se čisti nakon obavljanja nužde, neka to učini neparan broj puta. A kada se neko od vas probudi iz sna, neka opere ruke prije nego što ih stavi u posudu za abdest, jer niko ne zna šta su mu ruke dodirivale tokom noći." A u verziji koju bilježi imam Muslim kaže se: "Neka uvuče vodu u nozdrve i ispere ih." U drugoj verziji hadisa stoji*: "Ko se abdesti, neka ispere nos."* (Buhari, br. 162; Muslim, br. 278)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: "Tako mi Allaha, zaista zatražim oprost od Allaha i pokajem Mu se više od sedamdeset puta u jednome danu." (Buhari, br. 6307)

Egarr b. Jesar el-Muzeni, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O ljudi, pokajte se Allahu i tražite oprosta od Njega, jer zaista ja to uradim stotinu puta u jednome danu." (Muslim, br. 2702)

Ebu Hamza Enes b. Malik el-Ensari, radijallahu anhu, sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu se Allah više obraduje pokajanju Svoga roba nego što bi se neko od vas obradovao zbog pronalaska svoje izgubljene deve u pustinji." (Muttefekun alejhi: Buhari, br. 6309, i Muslim, br. 2747)

Abdullah b. Amr b. As, Ebu Hurejra i Aiša, radijallahu anhum, prenose da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Teško se petama od Vatre!" (Buhari, br. 60; Muslim, br. 241)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko izgubi abdest, Allah mu ne prima namaz sve dok ponovo ne uzme abdest." (Buhari, 135; Muslim, 225)

Vođa vjernika Omer b. Hattab, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Djela se vrednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je namjeravao. Čija hidžra bude radi Allaha i Njegovog Poslanika, ona je, uistinu, radi Allaha i Njegovog Poslanika, a čija hidžra bude radi ovosvjetske koristi koju želi postići, ili žene kojom se želi oženiti, njegova je hidžra radi onoga zbog čega je čini." (Muttefekun alejhi: Buhari, 1, i Muslim, 1907)

Majka vjernika Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Jedna će vojska krenuti u pohod na Kabu, pa kada dođe do velikog pustinjskog prostranstva, svi iz te vojske propast će u zemlju, od prvog do zadnjeg." Aiša kazuje: "Tada sam upitala: 'Allahov Poslaniče, kako će propasti u zemlju od prvog do zadnjeg kada će među njima biti i podređenih, a i prisiljenih?', a on reče: 'Propast će u zemlju od prvog do zadnjeg, a zatim će biti proživljeni shodno svojim nijetima.'" (Muttefekun alejhi: Buhari, 2118, i Muslim, 2884. Tekst hadisa je Buharijev.)

Prvi hadis iz djela "Umdetul-ahkam"

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, kazuje: "Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: 'Doista se djela vrednuju prema namjerama, i doista svakom čovjeku pripada ono što je naumio, pa ko učini hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku, njegova hidžra je ka Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko učini hidžru radi neke dunjalučke koristi ili radi žene da se njome oženi, njegova hidžra je za ono što je naumio.'" (Buhari, 1; Muslim, 1907)

Muavija, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kome Allah želi dobro, podari mu da razumije vjeru." (Muttefekun alejhi: Buhari, 71, i Muslim, 1037)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zavidjeti se ne smije osim u dva slučaja: čovjeku kojem je Allah dao imetak pa ga on nemilice troši na putu istine i čovjeku kojem je Allah dao znanje pa on u skladu s njim sudi i druge podučava." (Muttefekun alejhi: Buhari, 73, i Muslim, 816)

Ebu Malik Haris el-Eš'ari, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čistoća (tjelesna i moralna) polovica je imana, zahvala Allahu (elhamdulillahi) puni vjerniku vagu njegovih dobrih djela, veličanje Allaha (subhanallahi) puni sve između nebesa i Zemlje, namaz je nur (svjetlost), sadaka je dokaz (vjere), sabur je sjaj, a Kur′an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek, kada osvane, svoju dušu prodaje, pa je otkupi od (kazne) ili je upropasti." (Muslim)

Uzvišeni Allah kaže: "... Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati." (El-Mulk, 2)

Veliki islamski učenjak Fudajl b. Ijad rekao je da ovaj ajet znači: "Koji od vas će biti iskreniji i ispravniji", pa su ga upitali: "Kako to iskreniji i ispravniji?" Na to je on odgovorio: "Ako djelo bude iskreno, a ne bude ispravno, neće biti primljeno, niti će biti primljeno ako bude ispravno, a ne bude iskreno, sve dok ne bude i iskreno i ispravno. Iskreno učinjeno djelo znači učinjeno u ime Allaha, a ispravno znači urađeno u skladu sa praksom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."

Sunnet poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče muslimana da ima samopouzdanje i da ne zavisi od drugih, i da ne pristaje na poniženje i siromaštvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Bolje je da neko od vas uzme svoje uže, ode u planinu, donese naramak drva na svojim leđima, proda ih i time sačuva svoje dostojanstvo, nego da prosi od ljudi, koji će mu dati ili uskratiti." (Buhari)

Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, kazuje: "Molio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je dao. Zatim sam ga opet molio, pa mi je opet dao. Treći put sam ga molio, pa mi je ponovo dao. Tada mi je rekao: 'O Hakime, ovaj imetak je sladak i privlačan. Ko ga uzme velikodušno, bit će mu blagoslovljen, a ko ga uzme sa pohlepom, neće mu biti blagoslovljen i bit će poput onoga koji jede, a nikad se ne zasiti. Gornja ruka (ona koja daje) bolja je od donje ruke (one koja prima)." (Buhari)

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, rekao je: "Na dan borbe na Uhudu donesen je mrtav moj otac, izmasakriran, i položen je pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a bio je pokriven nekom tkaninom. Ja sam htio da ga otkrijem, ali su me moji saplemenici spriječili. Kasnije sam opet otišao da ga otkrijem, ali su me moji saplemenici spriječili. Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio, pa je on podignut. Utom je čuo ženski krik i upitao: 'Ko je ova žena?' 'Kćerka Amrova', odgovorili su ashabi, ili su rekli: 'Sestra Amrova (tetka ubijenog).' 'Pa zašto jauče?', ili je rekao: 'Neka ne plače! Meleki su mu svojim krilima pravili hlad sve dok ga nisu podigli.'"

Učenjaci, ulema, kroz cjelokupnu ljudsku historiju, a posebno našu islamsku historiju, svjedoče Allahovoj zakonitosti, da Allah uzdiže i čuva spomen na one koji se predaju znanju i provode ga u praksi. Sunnet Allahova poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, upravo traži ove dvije komponente od onoga koji ga proučava, traži intelektualnu komponentu visokog nivoa pamćenja i razumijevanja, a zatim emotivnu imansku komponentu koja za posljedicu ima provođenje ovog sunneta u praksu kroz dobra djela. Kada se ovo dvoje objedini, onda Allah Uzvišeni visoko uzdiže ovakve ljude nad ostalim ljudima.

Uzvišeni kaže: "Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!'" (Ez-Zumer, 9); "I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah zna ono što radite." (El-Mudžadela, 11)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio je Amra b. Asa, radijallahu anh, za vojskovođu u Bitki Zatus-selasil.

U islamu, poštovanje prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ne ogleda se samo u izvršavanju vjerskih obaveza, već i u usvajanju edeba -- načina na koji se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponašao u životu i njegovanju osobina koje su bile njegova karakterna crta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je ne samo nositelj Božije objave već i oličenje savršenstva u moralnom i ljudskom smislu. Dakle, edeb prema Poslaniku, alejhis-selam, predstavlja dublje razumijevanje islamskih načela kroz praktičnu primjenu tih vrijednosti u svakodnevnom životu.

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu teala, u svojoj knjizi o vjerovanju ehli-sunneta, na kraju govora o temelju svih temelja, vjerovanju u Uzvišenog Allaha, kaže:

"Ubijeđeni smo da je istina sve što je objavljeno u Knjizi našeg Gospodara, plemenitom Kur'anu, i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da u njima ni na jednom mjestu nema proturječnosti zbog toga što Uzvišeni Allah kaže: 'A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti' (En-Nisa, 82). Proturječnost ukazuje na netačnost jednog od dijelova koji se proturječe, a to je nemoguće kada su u pitanju Kur'an i sunnet. Onaj koji tvrdi da u Kur'anu, ili u sunnetu, ili među njima ima proturječnosti, to čini ili zbog loše namjere ili zbog bolesti srca, pa neka se pokaje Uzvišenom Allahu i ostavi se svoje zablude. Onaj koji tvrdi da u Kur'anu, ili u sunnetu, ili među njima, ima kontradiktornosti, to tvrdi ili zbog malo znanja koje ima, ili zbog svog slabog shvatanja, ili zbog nedovoljnog razmišljanja."

Čovječanstvo je živjelo u poniženju, nepravdi i primitivizmu svaki put kada bi se udaljilo od objave. Kulminacija takvih negativnih pojava dogodila se prije poslanstva posljednjeg Allahovog poslanika. Međutim, od momenta poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa do Sudnjeg dana, čovječanstvo je obasjano svjetlom objave koja živi kako tekstom tako i praksom. Kur'an koji hoda, jedan je od najljepših opisa Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kur'an i sunnet time su postali neodvojivi dio znanja i prakse muslimana i ponudili svijetu neviđene civilizacijske vrijednosti. Pojedinci ili grupe koji se kroz historiju odlučuju na korake neprijateljstva prema islamu i muslimanima konstantno ponavljaju istu grešku. Smatrajući sunnet nedostatnim, uvijek započinju napade na islam uz napad na ličnost, govor ili prasku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovakav pristup je direktno vrijeđanje posljednjeg Allahovog Poslanika. Shodno tome Uzvišeni je objavio: "Onaj koji tebe (Poslaniče) mrzi, sigurno će on bez spomena ostati." (El-Kevser, 3)

Imam Tirmizi, rahimehullahu teala, sa svojim lancem prenosilaca, bilježi od Zubejra b. Avvama, radijallahu anhu, da je rekao: "Na dan Uhuda, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je dva oklopa. Pokušao je popeti se na stijenu, ali nije mogao. Tada je Talhu postavio ispod sebe i popeli su se na stijenu. Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Talha je zaslužio!'"

Razumijevanje i izvođenje propisa iz hadisa kompleksna je oblast i kako bi se dobila potpunija slika o tome, neophodno je upoznati se s pravilima razumijevanja hadisa.

Neka od ovih pravila izdvojena su iz različitih knjiga, poput poznatih hadiskih zbirki i komentara tih zbirki, i knjiga islamskog prava, zatim iz sljedećih naslova: Medžmuul-fetava, šejhul-islama Ibn Tejmijje (umro 728. h. g.), Bedaiul-fevaid, Tehzibus-sunen, Ahkamu ehluz-zimma, Ibn Kajjima el-Dževzija (umro 751. h. g.), Džamiu ulumi vel-hikem, Ibn Redžeba el-Hanbelija (umro 795. h. g.), i drugih, koje je u sažetoj formi sabrao uvaženi doktor Muhammed b. Omer Bazmul u svom djelu El-Metali vel-usul fi fehm ehadisir-resul, a na koja ćemo se u nastavku osvrnuti i ukratko pojasniti.

Opće je poznata činjenica da je Uzvišeni Allah, pored poslanika koje je odabrao da dostave poslanicu, odabrao određene Svoje robove kojima je ukazao Svoju ljubav i bereket, i učinio ih predvodnicima dobra, onima koji, nakon poslanika, upućuju ljude ka Pravom putu, podstičući ih da čine dobra djela i da izbjegavaju činjenje loših djela. Allahu su, nakon poslanika, najdraži, i najviše voli, učenjake, koje je učinio nasljednicima poslanika. Uzvišeni kaže: "A samo se Allaha, među robovima Njegovim, boje učeni." (Fatir, 28)

Na posebnost i odlikovanost učenjaka ukazuju mnogi kur'ansko-hadiski tekstovi koji govore o vrijednosti znanja općenito. Tako svaki kur'anski ajet koji govori o vrijednosti znanja indirektno govori o vrijednosti učenjaka, a i svaki hadis koji govori o vrijednosti znanja indirektno govori i ukazuje na vrijednost islamskih učenjaka.

Imam Buhari bilježi u svome Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, da je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je u Danu saveznika (Jevmul-ahzab): 'Ko će nam doći s vijestima iz naroda?' Zubejr je rekao: 'Ja.' Zatim je ponovo upitao: 'Ko će nam doći s vijestima iz naroda?', a Zubejr je odgovorio: 'Ja.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio je pitanje: 'Ko će nam doći s vijestima iz naroda?', a Zubejr je isto tako ponovio: 'Ja.' Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Uistinu, svaki je vjerovjesnik imao havarijja, pomoćnika, a doista je moj pomoćnik Zubejr.'"

Ibn Hibban, rahimehullah, u svome Sahihu sa svojim lancem prenosilaca preko Ebu Seleme b. Abdurrahmana b. Avfa bilježi od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista me vaše stanje (stanje njegovih žena) nakon mene mnogo brine. S vama nakon mene neće moći biti strpljiv osim onaj koji je uistinu mnogo strpljiv." Zatim je Aiša, radijallahu anha, rekla: "Allah napojio tvoga oca s džennetskog Selsebila!" Tim riječima aludirala je na Abdurrahmana b. Avfa. "On je izdržavao Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge izdvajajući imetak u iznosu od četrdeset hiljada."

Govoreći o islamu kao vjeri, opće je poznato da je islam utemeljen na dvije komponente: Kur'anu i sunnetu. Kur'an je Allahov govor koji je objavljen poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, preko meleka Džibrila, dok je sunnet, pojednostavljeno rečeno, razumijevanje i rad po Kur'anu u praktičnom smislu. Tako nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim postupcima, praktično pojasnio kur'anske smjernice i upute.

Kada je u pitanju poznavanje hadiske znanosti, prvo što razumijemo pod tim izrazom jeste poznavanje vjerodostojnih i nevjerodostojnih hadisa, jer su upravo ove dvije vrste hadisa povezane s razumijevanjem sunneta i zaključivanjem praktičnih propisa iz tih hadisa. Međutim, podjela hadisa prema njihovoj vjerodostojnosti predstavlja krajnji rezultat do kojeg je osoba došla, a nakon što je prethodno uložila trud i napor, primjenjujući pravila i metodologiju drugih grana hadiske znanosti. Ovdje nećemo spominjati odlike i vrijednost hadiske znanosti, jer bi nam to uzelo isuviše prostora, ali je dovoljna odlika ta što se ova nauka bavi drugim izvorom vjere, to jest riječima, djelima i prešutnim odobrenjima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koji su objava od Gospodara svjetova: "On ne govori po hiru svome, to je Objava koja mu se obznanjuje." (En-Nedžm, 3--4)

Kur'an i vjerodostojni sunnet Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osnovna su dva izvora na kojima se zasnivaju šerijatski propisi, a pomoću kojih muslimani obožavaju svog Gospodara. Ova dva izvora predstavljaju Božiju objavu ljudima.

Potpuno i bespogovorno prihvatanje i na koncu zadovoljstvo u srcu koje vjernik osjeća u pogledu ova dva izvora dini-islama, to se ubraja u temelje vjere. U svojoj definiciji islam i jeste potpuna pokornost Allahu, krajnja predanost vjerskim načelima vanjštinom i nutrinom, poniznost, i na koncu svega -- robovanje.

Iščitavajući knjige islamskih učenjaka općenito, a učenjaka islamskog prava posebno, ne možemo a da se ne zapitamo kako su oni dolazili do konačnog propisa određenog pravnog pitanja. Kroz historiju islama upoznat ćemo plejadu vrsnih poznavalaca islama, kako njegovih osnova tako i njegovih sporednih disciplina, koji su ostavili neizbrisiv trag u historiji kompletnog čovječanstva. Kao pripadnici ovog časnog i plemenitog ummeta ponosni smo na sve one vrsne poznavaoce islamskih znanosti, koji su, žrtvujući svoje vrijeme, zdravlje, porodice i imetak, ostavili iza sebe izrazito veliku riznicu praktičnog znanja i mudrosti. Ono što će nama, običnim muslimanima, uvijek biti aktuelna teme jeste pitanje kako su ovi veliki učenjaci stekli tako obimno znanje i kojim su principima dolazili do određenih zaključivanja i na koji su način izvodili određene islamske propise.

Huzejfa, radijallahu anhu, kazivao je: "Akib i Sejjid, dvojica prvaka Nedžrana, došli su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, s namjerom da se oni i on međusobno prokunu, ali jedan od njih dvojice reče svome saputniku: 'Nemoj to činiti, jer, tako mi Allaha, ako je on vjerovjesnik, a pristupi uzajamnom proklinjanju s nama, nećemo se spasiti ni mi ni naše potomstvo poslije nas!'

Kada su došli, rekli su mu: 'Dat ćemo ti ono što si tražio od nas, a ti pošalji s nama povjerljiva čovjeka. Ne šalji s nama nikog drugog do povjerljivog čovjeka!'

Na to im je Poslanik rekao: 'Uistinu, poslat ću s vama povjerljivog, istinski povjerljivog čovjeka!' Drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pogledaše prema njemu sa zanimanjem za tu počast, a on reče: 'Ustani Ebu Ubejda, sine Džerrahov!' Kada je ustao, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Ovo je povjerenik moga ummeta!'" (Hadis su zabilježili: Buhari, br. 4380; Muslim, br. 2419, u nešto drugačijoj formi; Ibn Ebu Šejba, br. 37018; Bezzar, br. 1920; Tahavi, Šerhu Muškilil-asar, br. 3895; i drugi.)

Ashabi, prijatelji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imali su izuzetno važnu ulogu u očuvanju i prenošenju islama generacijama koje su došle nakon njih, i to je neosporna činjenica koje ćemo biti svjesniji kada shvatimo i spoznamo da su oni bili u društvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da su u njegovom prisustvu prakticirali vjeru, a da im je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, generalno odobrio, što znači da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, eventualne greške i pogrešne postupke kod ashaba ispravio i da ih je nakon toga uputio na ono što je bolje i čime su Allah i Njegov Poslanik zadovoljni.

Govoreći o prvoj generaciji muslimana, Svevišnji je rekao: "Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." (Et-Tevba, 100)

Prilikom razumijevanja sunneta i procesa zaključivanja pravnih propisa, pored poznavanja kur'anskih ajeta, koji govore o određenoj islamsko-pravnoj tematici, neophodno je poznavati hadise koji govore o tom istom poglavlju. Prethodno smo govorili o važnosti tematskog sakupljanja hadisa te analiziranja njihove autentičnosti, a ovdje ćemo detaljnije govoriti o poznavanju hadisa koji govore o pravnim propisima u islamu -- ehadisul-ahkam.

Ehadisul-ahkam u širem smislu odnosi se na hadise koji govore o propisima, a u užem smislu odnosi se na hadise koji su preneseni sa ispravnim lancem prenosilaca, iz kojih se, na vrlo specifičan način, može zaključiti određeni pravni propis.

Uspostaviti sklad i red na dunjaluku iz perspektive razuma jedan je od najtežih zadataka. Ovaj zadatak bio bi čovjeku posebno otežan kad ne bi imao smjernice i to one praktične od Gospodara svjetova. Te smjernice ogledaju se u primjeni Allahovih riječi u praksi, a u tome se posebno ističu Njegovi poslanici. O našem miljeniku, posljednjem Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Gospodar svjetova kaže: "A tebe smo kao milost svjetovima poslali!" (El-Enbija, 108.) Često razmišljajući o ovom ajetu zaboravimo činjenicu da ova milost nije prestala smrću Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego je ostala da živi kroz Kur'an i kroz sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako nas ovaj ajet direktno upućuje na jedan od izvora Allahove milosti, koji pravi sklad i red u našim životima -- sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Poznavanje vrste hadisa u kojima se neki od prenosilaca dvoumi, bilo da je u pitanju ashab ili generacija poslije ashaba, od velikog je značaja za onoga ko nastoji da izvuče i zaključi određene propise iz hadisa. Smisao ovog pravila jeste da osoba koja treba da dođe do određenog propisa ima znanje o tome da li je određena riječ ili rečenica u hadisu dvoumljenje prenosioca ili nije, zatim koja je riječ mjerodavna u datom hadisu, te da li je moguće uskladiti obje riječi.

Pod dvoumljenjem prenosioca podrazumijeva se da prenosilac hadis prenosi s dva izraza naglašavajući i praveći između njih razliku riječju "ili". Također, u ovu vrstu hadisa ubraja se hadis koji prenosilac jednom prenosi koristeći jedan izraz, a drugi put drugi izraz.

Imam Muslim, rahimehullahu teala, rekao je: Pričao nam je Ebu Bekr b. Ebu Šejba koji je rekao: Pričali su nam Vekia i Ebu Muavija prenoseći od A'meša, kao što nam je pričao Jahja b. Jahja i ovo je njegov citat, pa je rekao: Obavijestio nas je Ebu Muavija prenoseći od A'meša, on od Adijja b. Sabita, a on od Zirra da je rekao: "Rekao je Alija: 'Tako mi Onoga Koji čini da sjemenka raspukne i iz ničega živo biće stvara, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, koji nije ni čitao ni pisao, obećao mi je da će me samo vjernik voljeti i da će me samo licemjer mrziti.'"

Imam Ahmed, rahimehullahu teala, bilježi od Abdurrahmana b. Semure, radijallahu anhu, da je rekao: "Jednom prilikom, kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, opremao Vojsku el-usra / Tegobnu vojsku, došao mu je Osman b. Affan sa hiljadu dinara u svojoj odjeći, pa ih je sasuo u Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, krilo. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo ih je prevrtati svojom rukom, pa je rekao: 'Nakon ovog dana Affanovom sinu neće nauditi što god da uradi!', ponovivši to nekoliko puta."

Za razumijevanje sunneta potreban je određen nivo znanja i poznavanja stručnih termina, posebno vrsta hadisa, kao što su općeniti (ām) i posebni (hās), kao i o neodređeni (mutlak) i određeni (mukajjed) hadisi, a kako bi se razumijevanje ove tematike upotpunilo, neophodno je nešto kazati i o mubejjen i mudžmel hadisima.

U arapskom jeziku riječ idžmal znači nešto sabrati ili sažeti, dok se ova riječ u metodologiji islamskog prava definira kao "sve što ima potrebu da bude pojašnjeno".

Imam Nesai, Allah mu se smilovao, napisao je veliki broj djela, kako iz hadisa tako i iz drugih šerijatskih disciplina. Među njegovim najpoznatijim djelima jesu dvije zbirke hadisa, tj. dva sunena: Es-Sunenul-kubra (Veliki Sunen) i Es-Sunenus-sugra (Mali Sunen).

Imam Nesai prvo je napisao Es-Sunenul-kubra koji je zatim sažeo i tako je nastao Es-Sunenus-sugra. Kada je u povratku sa putovanja prolazio pored Palestine, odsjeo je u gradu Remla i tamošnji namjesnik grada upitao ga je da li je sve što se nalazu u djelu El-Kubra vjerodostojno, a imam Nesai odgovorio mu je da nije. Tada mu namjesnik reče da izdvoji vjerodostojne hadise i razdvoji od slabih, što je i uradio, i na taj način nastalo je djelo Es-Sunenul-sugra. (Ibn Esir, Džamiul-usul, 1/197)

Za pravilno razumijevanje sunneta potrebno je poznavati određena pravila. U prošlom broju govorili smo o pravilu poznavanja općenitosti i posebnosti hadisa, a ovom prilikom posvetit ćemo se temi koja se usko veže za prethodnu, a to je neodređenost (mutlak) i određenost (mukajjed) hadisa.

Iako su ovo izrazi koji se najviše koriste u disciplini poznatoj kao metodologija islamskog prava (usuli-fikh), ipak se koriste i u drugim islamskim disciplinama, kao što je slučaj u hadiskoj nauci, a detaljnije u nauci o razumijevanju sunneta.

Amr b. Mejmun je kazao: "Vidio sam Omera b. Hattaba u Medini (nakon što se vratio s hadža 23. h. g.), nekoliko dana (četiri dana) prije nego što je ubijen, kada je stao pred Huzejfu b. Jemana i Osmana b. Hunejfa i rekao: 'Kako ste postupili? Bojite li se da na zemlju niste propisali veći porez nego što ona može podnijeti?' Oni rekoše: 'Propisali smo na nju porez onoliki koliki ona može podnijeti, jer daje veliki prinos.' Omer kaza: 'Vodite računa da na zemlju ne propišete veći porez nego što ona može podnijeti.' 'Vodit ćemo računa o tome', odgovoriše njih dvojica. Omer tada reče: 'Ukoliko me Allah poživi, opskrbit ću iračke udovice tako da poslije mene neće imati potrebe nikome da se obraćaju za pomoć.'

Kada govorimo o razumijevanju sunneta, te propisa sadržanih u hadisima, neminovno je posjedovanje znanja o tome da znamo da li je određeni tekst hadisa općenit (ām) ili poseban (hās). Općenitost podrazumijeva da određeni izraz obuhvata veći broj značenja, kao naprimjer izraz "ljudi", dok posebnost podrazumijeva da određeni izraz ima samo jedno značenje, kao naprimjer izraz "Muhammed".

Pored poznavanja propisa sadržanih u hadisima, poznavanjem općenitih i posebnih hadisa dolazimo do saznanja šta je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namjeravao i koji je razlog izrečenog teksta. Govoreći o općim i posebnim tekstovima imam Ahmed rekao je sljedeće: "Nismo poznavali opće i posebne tekstove sve dok nam imam Šafija to nije pojasnio." (El-Bahrul-muhit, 3/5)

Poznavanje derogirajućih i derogiranih hadisa jedan je od važnih instrumenata razumijevanja sunneta. Praktično je nezamislivo da učenjak, alim ili muftija ne poznaju ovu veoma važnu naučnu disciplinu, koja je posebno važna za učenjake usula -- metodologije šerijatskog prava, hadiske učenjake, kao i učenjake fikha.

Derogiranje predstavlja dokidanje propisa, koji je prethodno ustanovljen Objavom, naknadnim propisom Zakonodavca. Upravo kroz ovu definiciju vidimo zašto je poznavanje ovog instrumenta važno učenjacima različitih islamskih disciplina. Bilježi se da je Alija, radijallahu anhu, prošao pored čovjeka koji je podsticao ljude na dobro kazivanjem različitih priča, pa ga je upitao: "Poznaješ li ti derogirajuće i derogirane tekstove?" Čovjek odgovori: "Ne", na što Alija reče: "Propao si i propali su one koje savjetuješ."

Ebu Derda, radijallahu anhu, kazao je: "Sjedio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je došao Ebu Bekr držeći u rukama krajeve svoje odjeće, koju je toliko podigao da su mu se ukazala i koljena. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Vaš prijatelj se s nekim sporječkao.' Ebu Bekr je nazvao selam i rekao: 'Između Ibn Hattaba i mene došlo je do nekih razmirica. Pokajao sam se zbog toga i žurno sam otišao do njega da zatražim da mi oprosti, ali on odbi da mi oprosti, i zato sam došao tebi.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Allah ti oprostio, Ebu Bekre!' i to je ponovio tri puta. Nakon toga Omer se pokajao, otišao Ebu Bekrovoj kući i upitao: 'Je li Ebu Bekr u kući?' 'Nije', odgovorili su mu, i Omer se uputi Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i nazva mu selam. Vjerovjesnikovo lice poče se, od srdžbe, mijenjati, pa se Ebu Bekr pobojao za Omera. Ebu Bekr, radijallahu anhu, sjeo je na koljena i dva puta rekao: 'Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, ja sam kriv!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na to kaza: 'Doista me je Allah poslao vama, pa ste me vi u laž utjerivali, a Ebu Bekr je rekao: 'On istinu govori.' Pružio mi je potporu i lično i imetkom, pa hoćete li ostaviti moga druga na miru?!', i to je ponovio dva puta. Nakon toga Ebu Bekra više niko nije uznemiravao."

Jedna važna hadiska nauka, odnosno instrument razumijevanja sunneta, jeste poznavanje povoda nastanka hadisa. Ovo je nauka kojoj su ashabi, imami i ispravni prethodnici pridavali veliku važnost. Iako je ova nauka, kao posebna oblast unutar hadiske nauke, nastala u kasnijim hidžretskim stoljećima, to ne znači da ona u prvim stoljećima islama nije bila prisutna. Na prisutnost ove nauke u prvim stoljećima islama ukazuje činjenica da su učenjaci zapisivali hadise i grupisali ih, pa ćemo tako u mnogim hadiskim djelima naći zapisane hadise sa spomenutim događajem koji je bio povod izricanja datog hadisa.

Jedno od najpoznatijih hadiskih djela jeste Džamiut-Tirmizi, djelo poznatog hadiskog kritičara, velikog učenjaka, eksperta u hadisu, Ebu Isaa Muhammeda b. Isaa et-Tirmizija, Allah mu se smilovao. Imam Tirmizi bio je učenik imama Buharija, Allah mu se smilovao, pa je ovim djelom želio krenuti putem svoga učitelja, nakon što je od njega usvojio obilno znanje o hadiskoj znanosti. Prvo je samo sabrao hadise, a nakon što je od njega zatraženo da na kraju svakog hadisa navede i stepen vjerodostojnosti, to je i uradio.

Djelo je završio na dan Kurbanskog bajrama 270. godine po Hidžri. (Mukaddimetu tuhfetil-ahvezi, 6)

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada biste se vi oslanjali na Allaha istinskim osloncem, On bi vas zasigurno opskrbio kao što neprestano opskrbljuje ptice: one ujutro polijeću praznih stomaka, a navečer se vraćaju punih." (Hadis bilježe Ahmed, Tirmizi, Nesai, Ibn Madža, Ibn Hibban, Sahih, i Hakim. Tirmizi je rekao: "Ovaj hadis je hasen-sahih.")

Uzvišeni Allah kaže: "On ne govori po hiru svome -- to je samo objava koja mu se obznanjuje." (En-Nedžm, 3--4)

U ovom ajetu Uzvišeni Allah pojašnjava nam da sve o čemu je govorio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to nije govorio sam od sebe, već je govorio objavom, koja mu se obznanjuje od Njega Uzvišenoga.

Uzvišeni Allah kaže: "On je Onaj Koji je nekima poslao, između njih Poslanika, da im kazuje Njegove znake, i da ih očisti, i Knjizi i mudrosti ih nauči, premda su prije bili u očitoj zabludi!" (El-Džumua, 2)

Imam Šafija u vezi sa navedenim ajetima kaže: "U ovim ajetima Uzvišeni Allah ističe da su Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeni Knjiga i mudrost. Knjiga je Kur'an, a mudrost nije ništa drugo do hadis ili sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." (Muhammed b. Idris eš-Šafii*,* Er-Risala, str. 78) Ovako je većina učenjaka shvatila riječ mudrost u navedenim ajetima.

Prethodno smo govorili o važnosti sakupljanja svih puteva -- rivajeta jednog hadisa, te smo pored primjera naveli koristi koje ovaj korak (instrument) ima kao rezultat.

Nakon što smo sakupili sve puteve jednog određenog hadisa, neophodno je također da na jednom mjestu sakupimo sve hadise koji govore o jednoj temi. Mnogobrojne su koristi ovog postupka, a ovdje ćemo izdvojiti neke najvažnije.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je da ljudima, pored poziva u islam, praktično pokaže kako se vjera shvata i živi. U mnogim događajima njegovog života sudjelovali su i njegovi časni ashabi, koji su nam pomno prenijeli i najsitnije detalje njegovog blagoslovljenog života. Tako o samo jednom događaju od ashaba možemo čuti različite predaje koje se međusobno nadopunjavaju, što je prva od koristi tematskog sakupljanja hadisa, jer nam daje uvid u kompletnu sliku jednog događaja.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Svako novorođenče rađa se u fitri -- prirodnoj vjeri, pa ga njegovi roditelji učine jevrejom ili kršćaninom ili vatropoklonikom, baš kao što domaće životinje rađaju mladunčad bez ikakvih mahana, i pitam vas, ima li među njima onih koji nemaju ušiju?" Zatim je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: "Učite ako hoćete: 'Allahova vjera u kojoj je stvorio sve ljude! Nema izmjene u Allahovom stvaranju!' (Er-Rum, 30)."

Metodologija ehli-sunneta vel-džemata u akidi -- vjerovanju gradi se na jasnim, snažnim i nedvosmislenim principima i pravilima. U ovom tekstu bit će riječi o principima najbolje generacije muslimana, naših ispravnih prethodnika, spašene skupine, u akidi, ehli-sunneta vel-džemata, koji su ih u svemu slijedili.

U prethodnim tekstovima govorili smo o sunnetu i njegovoj važnosti, o ljubavi ashaba prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom sunnetu, o periodu zapisivanja hadisa i razlozima pogrešnog razumijevanja sunneta, a u ovom dijelu govorit ćemo o konkretnim pravilima razumijevanja sunneta. Pravila koja ćemo navesti predstavljaju sredstvo u rukama onog ko se bavi istraživanjem hadiskih tekstova, a koja, ukoliko se primijene na pravilan način, olakšat će i, uz Allahovu pomoć, vodit će istraživača ka ispravnom razumijevanju Poslanikovog sunneta.

Ovdje je neophodno ukazati na to da postojanje više rivajeta, odnosno verzija ili lanaca prenosilaca hadisa, pa tako i izraza hadisa, ne znači da je određeni hadis slab niti da određeni prenosilac ima slabo pamćenje. Naprotiv, razloga za postojanje više verzija jednog hadisa može biti mnogo, a mi ćemo ovdje navesti osnovne.

Ibn Omer, radijallahu anhu, kazuje: "Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uhvatio me je za ramena i rekao mi: 'Budi na ovome svijetu kao da si stranac ili prolaznik.'"

Ibn Omer, radijallahu anhuma, govorio je: "Kada omrkneš, ne očekuj jutro, a kada osvaneš, ne očekuj večer. Iskoristi svoje zdravlje za svoju bolest i svoj život za svoju smrt." (Buhari)

Sunen Ebu Davuda

Sunen imama Ebu Davuda, Allah mu se smilovao, jedno je od njegovih najpoznatijih djela, a ujedno i hadisko djelo koje zauzima posebno mjesto u islamu.

U prethodnim tekstovima govorili smo o važnosti i ulozi sunneta te trudu i naporu ashaba i učenjaka u njegovom očuvanju, a u ovom dijelu, prije nego što pređemo na konkretna pravila razumijevanja sunneta, navest ćemo osnovne razloge koji vode nerazumijevanju sunneta i njegovom pogrešnom tumačenju.

Imam Muslim b. Hadždžadž, Allah mu se smilovao, napisao je veliki broj djela iz hadisa i hadiskih znanosti, međutim njegovo najpoznatije djelo, koje mu je donijelo slavu, jeste El-Musnedus-sahih, zbirka hadisa koja je po vjerodostojnosti, kako smatra većina islamskih učenjaka, odmah nakon Sahiha imama Buharija.

Sahih imama Muslima poznat je pod nazivom Sahihu Muslim, međutim puno ime ovog djela je El-Musnedus-sahihul-muhtesaru mines-suneni bi naklil-adli anil-adli an resulillah, sallallahu alejhi ve sellem.

المسند الصحيح المختصر من السنن بنقل العدل عن العدل عن رسول الله صلى الله عليه و سلم

Mnogo je izdanja Sahiha, ali je malo onih koji su ovo djelo naslovili onako kako ga je nazvao njegov autor. Štaviše, mali je i broj komentatora Sahiha, čija su djela do nas došla a da su ovu tematiku tretirali, kao što su Kadi Ijad, Ibn Salah, Nevvevi, Ebu Abbas el-Kurtubi i ostali.

Nakon što smo podrobno govorili o sunnetu, njegovoj ulozi i o mjestu koje je zauzimao kod prve generacije muslimana, u narednim redovima, a prije nego što navedemo konkretna pravila za razumijevanje sunneta, osvrnut ćemo se na jednu važnu temu, a to je zapisivanje hadisa u prvim stoljećima islama. Naime, mnogi kritičari islama, kao i oni koji djelimično ili potpuno odbacuju sunnet, ili prigovaraju predajama koje su zabilježene u hadiskim zbirkama, često kao argument navode da su te knjige napisane relativno kasno u odnosu na period kada je živio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dokazujući to i time da postoji velika vjerovatnoća da su te predaje, tokom vremena, bile izložene različitim izmjenama, bilo da se nešto dodalo ili oduzelo od njihovog originalnog teksta, te ih kao takve smatraju neprihvatljivim odbacujući dio ili čak sve hadise.

Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude imao četiri svojstva, taj je čisti licemjer, a ko bude imao jedno od tih svojstava, taj i ima jedno svojstvo licemjerstva sve dok ga se ne oslobodi. Ta svojstva su: kada govori – laže, kada obeća – iznevjeri, kada raspravlja – drsko i bestidno govori, i kada sklopi ugovor – pronevjeri ga.” (Buhari i Muslim)

Ashabima, prijateljima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prema definiciji hadiskih učenjaka, smatraju se svi oni koji su vidjeli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, živjeli kao muslimani i kao takvi i umrli. Analizirajući ulogu ashaba i zadatke koje su obavljali za života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a i nakon njegove smrti, uvidjet ćemo da je bilo nemoguće da se ova vjera sačuva bez njihovog direktnog angažmana.

Nakon što su se uvjerili u istinitost Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poziva, prihvatili su islam čistog srca i predali su se i pokorili Allahu na način kako bi On sa njima bio zadovoljan. Plemeniti Allah odabrao je ovu generaciju kako bi prihvatila, naučila, primijenila i, naposljetku, i prenijela ovu uzvišenu vjeru na sljedeću generaciju muslimana. Odabrani su za najuzvišeniji zadatak – čuvanje Allahove vjere.

Štapić za žvakanje, čišćenje zuba, misvak, sivak – sve su nazivi koji označavaju grančicu pomalo zapostavljenog i sve više zaboravljenog sunneta. Naziv je dobio od arapske riječi yudlik, koji se ugrubo može prevesti kao “masaža”, tj. masaža unutrašnjosti usta. To znači više od “četkanja zuba”. Dobiva se od biljke kharijal (lat. Salvadora persica), koja se može naći u suhim i sušnim područjima.

Zbog svojih pozitivnih farmaceutskih djelovanja na zdravlje čovjeka i činjenice da se koristi već stoljećima, od 1986. godine nalazi se u preporukama Svjetske zdravstvene organizacije za oralnu higijenu. No, zbog prilično slabe osviještenosti ljudi i nezainteresiranosti, naučno se proučava tek unatrag dva desetljeća pa su saznanja o njegovim djelovanjima dosta ograničena.

Meleki su stvorenja koja nikad nisu nepokorna Uzvišenom Allahu, ali su, kao i ljudi i džini, stvorenja obdarena razumom i oni razmišljaju. Ono što je manje poznato jeste da nekad meleki razgovaraju na način koji se opisuje kao rasprava među njima.

Tirmizi i Ahmed bilježe sljedeći hadis od Muaza b. Džebela, radijallahu anhu: “Jednog jutra Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije izašao da klanja sabah namaz sa nama. Čekali smo ga dok gotovo nismo vidjeli sunce kako izlazi. Onda je brzo izašao, proučen je ikamet i predvodio je namaz. Kratko je klanjao. Kada je predao selam, pozvao nas je rekavši: ‘Ostanite da sjedite u safovima.’ Potom se okrenuo prema nama i rekao: ‘Ispričat ću vam šta me spriječilo da izađem jutros. Ustao sam da klanjam noćni namaz, abdestio se i klanjao koliko sam mogao, a onda sam zadrijemao u namazu i zaspao dubokim snom. Odjednom sam vidio svog Gospodara u najljepšem liku. On mi reče: ‘O Muhammede!’ ‘Odazivam Ti se, Gospodaru moj!’, rekao sam. On reče: ‘O čemu se raspravljaju meleki?’ ‘Ne znam, Gospodaru moj’, rekao sam. Onda je stavio svoju ruku među moja pleća, tako da sam osjetio hladnoću Njegove ruke među svojim grudima i sve mi je postalo jasno, znao sam odgovor. Onda mi reče: ‘O Muhamede, o čemu se raspravljaju meleki?’ Tada rekoh: ‘Raspravljaju se o iskupima i stepenima.’ ‘A šta su iskupi?’, upitao je, a ja rekoh: ‘To su: pješke na namaze u džemat odlaziti, nakon namaza u džamiji sjediti i u nelagodama abdest upotpunjavati.’ ‘A šta su stepeni?’, upitao je, a ja rekoh: ‘Sirotinju hraniti, lijepe riječi govoriti i dok svijet spava klanjati.’ Potom mi reče: ‘Traži šta god hoćeš’, a ja rekoh: ‘O Allahu, molim Te da činim dobra djela, a da ostavim sve loše, da volim siromahe, da mi oprostiš i da mi se smiluješ, i ako budeš htio neki narod da iskušaš, da me usmrtiš prije iskušenja. I molim Te za Tvoju ljubav, za ljubav onih koji Tebe vole, i za ljubav prema svakom djelu koje približava Tvojoj ljubavi.’” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ove riječi su istina, izučite i naučite ih.”

Od prvih dana kada je svjetlo islama granulo na Arabijskom poluotoku, u knjigama historije, kao i u drugim knjigama kur’ansko-hadiske tematike, poput zbirki hadisa, tefsira, islamskog prava itd., naći ćemo mnoge primjere u kojima je oslikana velika želja prvih generacija muslimana – ashaba, tabiina i tabi tabiina, da na ispravan način shvate i u konačnici primijene islamske propise u svojim životima. Njihova privrženost i želja za ispravnim razumijevanjem kur’ansko-hadiskih tekstova rezultat je prevashodno Allahove milosti prema njima, potom njihove ispravne percepcije ovodunjalučkog života kao mjesta ispita, testiranja i kušnje, i svjesnosti o tome da će svaki od njih, ponaosob, stati pred Uzvišenog da odgovara za svoja djela. Ashabi su se trudili da budu najbolji muslimani, da islam žive u svakom njegovom segmentu, i u tome su svakako uspjeli, čemu svjedoče riječi Uzvišenog: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh” (Et-Tevba, 100).

Islamski učenjaci prije imama Buharija, Allah mu se smilovao, u svojim pisanim djelima nisu odvajali sahih (vjerodostojne) hadise od onih koji su na stepenu hasena (dobrog) i daif (slabih) hadisa, niti su hadisi bili poredani po poglavljima, kao što će to kasnije biti poznato među učenjacima, već su hadisi bili pomiješani, npr. hadis o čistoći, nakon njega hadis o braku, zatim hadis o tefsiru itd.

Nakon ovog načina zapisivanja hadisa, dolazi sljedeća generacija koja hadise zapisuje na taj način što ih razvrstava po poglavljima, shodno njihovom značenju, kao što je Muvetta, imama Malika, Musannef, Abdurrezaka, Musannef, Ibn Ebu Šejbe… Međutim, hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ovim djelima, iako si bili poredani po poglavljima, bili su pomiješani sa izrekama ashaba i tabiina.

Predmet istraživanja ekologije jesu međusobni odnosi živih bića unutar prirode, kao i utjecaj živih bića na prirodu i obrnuto. Jasno definiran status čovjekovog bivstvovanja na Zemlji, prihvatanja odgovornosti i dobivanja privilegije korištenja prirodnih resursa očitovani su kroz brojne ajete i hadise. U ovom tekstu predstavit ćemo četrdeset hadisa koji govore o ekološkim pitanjima. Prvi hadis odnosi se na najvažniji element u čovjekovom životu – iman, odnosno vjerovanje u Uzvišenog Allaha. I kao jedan od ogranaka vjerovanja u Allaha spomenuto je uklanjanje prepreka s puta, što znači da mi svoje vjerovanje u Allaha potvrđujemo i održavanjem čiste naše okoline. Naredna četiri hadisa, također govore o dimenzijama uklanjanja neprijatnosti s puta, zatim smo naveli četiri hadisa (od šestog do devetog) koja govore o prirodi, vodi, okolišu i njihovom zajedničkom korištenju. Deseti i jedanaesti hadis govore o sađenju sadnica. Naredna četiri hadisa govore o zagađivanju i pretjeranom iskorištavanju prirodnih dobara. Šesnaesti i sedamnaesti hadis govore o obrađivanju zemljišta. Naredna tri hadisa govore o posebnom statusu Meke i Medine, što predstavlja odličan koncept za osnivanje nacionalnih parkova i zaštitu biodiverziteta.

Abdullah b. Busr, radijallahu anhuma, rekao je: “Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Allahov Poslaniče! Propisanih djela u islamu za nas je previše, pa reci nam nešto sveobuhvatno čega ćemo se čvrsto pridržavati.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Neka ti je jezik stalno vlažan od spominjanja Allaha.’” Hadis je na ovakav način zabilježio imam Ahmed.

Uzvišeni Allah poslao je Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da ljudima dostavi i pojasni Njegovu Knjigu. Kao što je u cijelosti dostavio Allahovu Knjigu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i pojasnio je Kur’an, i kao što je dostavljanje Objave teklo pod nadzorom Uzvišenog Allaha, tako je zasigurno i njeno pojašnjenje nadzirao Svemogući i Sveznajući Allah.

Stoga, sunnet je pravosnažan izvor vjere islama. Obaveza ga je prihvatiti i raditi po njemu, kao što je obaveza prihvatiti Kur’an i postupati po njemu.

Pojedine zabludjele skupine negirale su pravosnažnost sunneta. Zarad svoga cilja izmislile su hadis, iznijele laž na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da tvrde kako je rekao: “Ono što vam dođe od mene, vi to uporedite sa Allahovom Knjigom, pa ukoliko bude sukladno Allahovoj Knjizi, onda sam ja to doista i rekao, dok ukoliko bude suprotno Allahovoj Knjizi, ja to nisam ni rekao. Kako da se suprotstavljam Allahovoj Knjizi kada me je On uputio njome?!” Abdurrahman b. Mehdi, rahimehullahu teala, rekao je: “Zindici i havaridži izmislili su ovaj hadis.” Jahja b. Mein, rahimehullahu teala, rekao je: “Doista je ovo izmišljen hadis. Izmislili su ga zindici.” Imam Šafija, rahimehullahu teala, rekao je: “Niko od povjerljivih prenosilaca, čiji se hadisi prihvataju, ne prenosi ovaj hadis.”

Ovom prilikom spominjem nekoliko dokaza o pravosnažnosti sunneta u vjeri islamu, moleći Allaha da nam podari imana i razboritosti.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće se skupiti ljudi u nekoj od Allahovih kuća, kako bi učili Allahovu Knjigu i međusobno je izučavali, a da se na njih neće spustiti smiraj i prekriti ih milost, i meleki ih okružiti, a i Allah će ih spomenuti kod onih koji su kod Njega. A koga uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo.”

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prouči jedno slovo iz Allahove Knjige, njemu za to pripada nagrada koja se uvećava deseterostruko! Ne kažem da je elif-lam-mim slovo, već je elif slovo, lam je slovo i mim je slovo.”

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao nam je: ‘O skupino mladića, ko je od vas u mogućnosti da se oženi, neka se ženi, to će mu pomoći u obaranju pogleda i čuvanju stidnog mjesta. A ko nije u mogućnosti, neka posti, jer će mu to umanjiti strasti.’”

Izvod hadisa

Hadis je zabilježio imam Buhari u svom Sahihu, u Poglavlju o postu pod naslovom “Post onoga ko se, zbog toga što je neoženjen, boji da će upasti u grijeh”, br. 1905; kao i u Poglavlju o braku, pod naslovom “O Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ‘Ko je od vas u mogućnosti da se oženi, neka se ženi, to će mu pomoći u obaranju pogleda i čuvanju stidnog mjesta’” i treba li se ženiti onaj ko ne osjeća potrebu za brakom, br. 5065; i pod naslovom “Ko nije u mogućnosti da se oženi, neka posti”, br. 5066.

Imam Muslim ovaj hadis zabilježio je u svom Sahihu, u Poglavlju o braku, pod naslovom “O preporučenosti braka onome ko ima potrebu za brakom i ima mogućnosti, a onaj koji nije u mogućnosti, neka se posveti postu”, br. 1400.

Hadis su zabilježili i Ebu Davud, br. 2046, Nesai, br. 2239, Tirmizi, br. 1081, i Ibn Madža, br. 1845. Dakle hadis je zabilježen u šest hadiskih zbirki.

Pred nama je drugi dio od osamdeset vjerodostojnih hadisa koji počinju riječima “najbolje” ili “vaši najbolji” (خير و خياركم), a koji su preuzeti iz djela Sahihul-Džamius-sagir ve zijadetuhu, šejha Nasiruddina Albanija, rahimehullah, koje je, zapravo, obrada djela El-Džamius-sagir imama Dželaluddina es-Sujutija, rahimehullah, i u kojem je šejh Albani razdvojio vjerodostojne od nevjerodostojnih hadisa. Tako su, na temelju toga, nastala dva njegova djela: Sahihul-Džamius-sagir ve zijadetuhu i Daiful-Džamius-sagir ve zijadetuhu. Dakle, ocjena ovih hadisa je šejha Albanija. Kako u prvom dijelu tako i u ovom, nekoliko hadisa se ponavlja više puta i, zbog raznovrsnosti verzija, nisam ih izostavio, već sam ih, kako se i navode u djelu, sve uvrstio.

Jedan od primarnih ciljeva dini-islama jeste izgradnja čvrste veze među muslimanima. Ta veza se postiže, učvršćuje i održava nastojanjem svakog muslimana da bude od koristi svome bratu, drugom muslimanu: da mu pomogne ostvariti svaku moguću korist i odagnati od njega svaku moguću štetu.

Pred nama je gotovo osamdeset vjerodostojnih hadisa koji počinju riječima “najbolje” ili “vaši najbolji” (خير و خياركم), a koji su uzeti iz djela Sahihul-Džamiul-sagir ve zijadetuhu, šejha Nasiruddina Albanija, rahimehullah. Kao što smo u jednom od prethodnih brojeva naveli, ovo njegovo djelo je, zapravo, obrada djela El-Džamius-sagir imama Dželaluddina es-Sujutija, rahimehullah, gdje je šejh Albani razdvojio vjerodostojne od nevjerodostojnih hadisa. Tako su, na temelju toga, nastala dva njegova djela: Sahihul-Džamiul-sagir ve zijadetuhu i Daìful-Džamius-sagir ve zijadetuhu.

Znači, ocjena ovih hadisa je šejha Albanija. Nekoliko hadisa se ponavlja više puta i, zbog raznovrsnosti verzija, nisam ih izostavio, već sam ih, kako se i navode u djelu, sve uvrstio.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko otkloni od vjernika neku dunjalučku nevolju, Allah će od njega otkloniti neku od nevolja na Sudnjem danu. Ko olakša zaduženom, Allah će njemu olakšati na ovom i budućem svijetu. Ko prekrije muslimana, Allah će ga prekriti na ovom i budućem svijetu. Allah je na pomoći robu, dok je on od pomoći svom bratu. Ko odabere put da na njemu traži znanje, Allah će mu njime olakšati put do Dženneta. Neće se skupiti ljudi u jednoj od Allahovih kuća (džamija) kako bi učili Allahovu knjigu i međusobno je proučavali, a da se na njih ne spusti smiraj, i prekrije ih milost, i okruže ih meleki, i Allah ih spomene onima koji su kod Njega. Koga na tom putu uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo.”

Ibn Mesud, radijallahu anhu, kazuje: “Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koji je grijeh najveći?’, a on je rekao: ‘Da smatraš Allahu nekoga ravnim a On te je stvorio.’ Rekao sam: ‘Doista je to veliko!’ ‘A koji je grijeh nakon njega najveći?’, ponovo sam upitao. Rekao je: ‘Da ubiješ svoje dijete iz straha da jede s tobom.’ Upitao sam: ‘A nakon njega?’ Rekao je: ‘Da činiš blud sa suprugom svoga komšije.’” (muttefekun alejhi)

U prošlom i ovom broju navodimo pedeset pet vjerodostojnih hadisa koji počinju sa brojem tri, a koji su preuzeti iz djela Sahihul-džami es-sagir ve zijadetuhu, šejha Nasiruddina Albanija, rahimehullah. Ovo njegovo djelo je, zapravo, obrada djela El-Džamius-sagir, imama Dželaluddina es-Sujutija, rahimehullah, u kojem je šejh Albani razdvojio vjerodostojne od nevjerodostojnih hadisa. Tako su, na temelju toga, nastala dva njegova djela: Sahihul-džamiu es-sagir ve zijadetuhu i Daiful-Džamiu es-sagir ve zijadetuhu.

Nekoliko hadisa ponavljaju se više puta i, zbog raznovrsnosti verzija, nisam ih izostavio, već sam ih, kako se i navode u djelu, sve uvrstio. U prošlom broju naveli smo hadise od broja 3021 do broja 3047, a u ovom broju od 3048 do 3075. Znači, ocjena ovih hadisa je od šejha Albanija.

U djelu Sahihul-džamius-sagir ve zijadetuhu, šejh Albani bilježi pedeset pet vjerodostojnih hadisa koji počinju sa brojem tri, a ovo njegovo djelo zapravo je obrada djela El-Džamius-sagir, imama Dželaluddina es-Sujutija, rahimehullah. Tokom obrade ovog djela, šejh Albani razdvojio je vjerodostojne od nevjerodostojnih hadisa, i tako su, na temelju toga, nastala dva djela: Sahihul-džamius-sagir ve zijadetuhu i Daiful-džamius-sagir ve zijadetuhu, a to znači da je šejh Albani ocijenio hadise koji se navode u El-Džamius-sagiru ili kao sahih – vjerodostojne ili kao daif – slabe.

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kod koga se nađe troje, osjetit će slast vjerovanja: da su mu Allah i Njegov Poslanik draži od svih drugih, da voli čovjeka samo u ime Allaha, i da mrzi povratak u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru.” (Buhari i Muslim)

Prenosilac hadisa

Enes b. Malik b. Nadir b. Damdam el-Ensari, Ebu Hamza i Ebu Sumama el-Medeni, bio je drug i sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, imao je deset godina. Kada je Enes b. Malik bio mali, njegova majka Ummu Sulejm, radijallahu anha, dovela ga je kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “O Allahov Poslaniče, moli Allaha za malog Enesa!” Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu moj, povećaj mu imetak i potomstvo i uvedi ga u Džennet!” Enes, radijallahu anhu, govorio je: “Doživio sam da se ostvari prvo dvoje, a nadam se da ću doživjeti i treće.”

Služio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve vrijeme njegovog života u Medini, tj. deset godina.

Izvori islama, plemeniti Kur’an i časni sunnet uče nas jednom velikom i važnom pravilu – pravilu davanja prednosti prioritetima u svakodnevnom životu. Podučavaju nas istinskom razumijevanju i poimanju prioriteta. Riječ prioritet obuhvata interese dunjaluka i ahireta. Odnosno, obuhvata šerijatske propise i ibadete. Vrlo je važno napomenuti da prioritete definiraju Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno tekstovi Kur’ana i sunneta, a ne naš ograničeni ljudski razum, emocije, strast, okolina i slično.

Vrijednost vjerovanja u Allahovu jednoću

Ubada b. Samit, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posvjedoči da nema istinskog boga mimo Allaha, jedinog, koji nema sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, i da je Isa Allahov rob i Njegov poslanik, i riječ koju je uputio Merjemi, i duša od Njega, i da je Džennet istina i Vatra istina, Allah će ga uvesti u Džennet s djelima koja ima.” (Buhari i Muslim)

U verziji koju bilježi imam Muslim navodi se: “Allah će ga uvesti na koju god od osam džennetskih kapija hoće.”

Istihara-namaz široko je prihvaćen među muslimanima, međutim, često se prakticira na pogrešne načine i u pogrešnom obliku, čemu doprinosi i razvoj komunikacijskih sredstava, prije svega interneta, na kojima se plasiraju pogrešne upute u pogledu obavljanja istihara-namaza. U hadisima koje bilježi Buhari precizno se, sveobuhvatno i jezgrovito govori o utemeljenosti istihara-namaza, pojašnjava se način obavljanja ovog ibadeta i navodi se dova koju klanjač treba proučiti tom prilikom. Naravno, postoje i drugi hadisi o istihari, međutim, oni se nalaze na stepenu slabih – daif hadisa, za koje ne možemo kazati da su preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U nekima od tih hadisa navodi se da se klanja namaz, ali se ne navodi istihara-dova, u drugima se navodi dova, ali je izostavljen namaz, a u nekima se ne navode ni dova ni namaz.

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, kazuje: “Doista sam bio kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu došli neki ljudi iz plemena Temim, pa im on reče: ‘Primite radosnu vijest, o pleme Temim!’ ‘Već si nam donio radosnu vijest, daj nam nešto drugo’, odgovoriše oni. Zatim su mu došli neki ljudi iz Jemena, pa on i njima reče: ‘Primite radosnu vijest, o stanovnici Jemena, kada je nisu htjeli primiti pripadnici plemena Temim.’ Oni mu odgovoriše: ‘Primamo je. Došli smo ti da se podučimo vjeri i da te upitamo o početku svijeta, šta je tada bilo.’ Odgovorio je: ‘Allah je bio oduvijek i prije Njega ništa nije bilo! Njegov je Arš bio na vodi. Zatim je On stvorio nebesa i Zemlju, i sve je zapisao u Zikru – Knjigu.’” (Hadis bilježe: Buhari, Tirmizi, Nesai, Sunenul-kubra, Ahmed, Ibn Hibban, Bejheki, Sunenul-kubra, Taberani, Mu’džemul-kebir, Tahavi, Šerhu Muškilil-asar, Rujjani, Musned)

Hadis Imrana b. Husajna, radijallahu anhu, govori o postanku ovoga svijeta, stvaranju nebesa i Zemlje i pojašnjava ko je njihov Stvoritelj.

Aiša, radijallahu anha, kazuje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao jednog čovjeka da predvodi izvidnicu. On je svoje drugove predvodio u namazu i uvijek bi završavao namaz učeći suru Kul huvallahu ehad. Kada su se vratili, to su spomenuli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: “Upitajte ga zbog čega to čini.” Oni su ga upitali, a on je odgovorio: “U toj suri spomenuta su svojstva Milostivog i zato volim da je učim.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je rekao: “Recite mu da i njega Uzvišeni Allah voli.” (Hadis bilježe: Buhari, br. 7375; Muslim, br. 813; Nesai, br. 993; Bejheki, Šuabul-iman, br. 2539; Ebu Avane, Musned, br. 3950; Ebu Nuajm, Mustahredž, br. 1841, i dr.)

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, kazuje: “Jednog dana sjedio sam iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi reče: ‘Mladiću, podučit ću te nekim riječima: Čuvaj Allaha, Allah će tebe čuvati! Čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno ispred sebe. Kada moliš, moli Allaha, a ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, kada bi se cijeli ummet sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim onoliko koliko ti je to već Allah propisao. A i kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. Podigla su se pera i osušile su se stranice.’” (Tirmizi)

U predajama koje su zabilježene u drugim hadiskim zbirkama navodi se: “Čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno ispred sebe. Znaj za Allaha kad si u blagostanju, Allah će znati za tebe kada budeš u oskudici. I znaj, ono što te je mimoišlo, nije te moglo zadesiti, a ono što te je zadesilo, nije te moglo mimoići. Znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti, izlaz u nevolji, a olakšica u tegobi.” (Hakim)

Ebu Zerr Džundub b. Džunada i Ebu Abdurrahman Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, prenose se da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: “Boj se Allaha ma gdje god bio! Ako uradiš loše djelo, nakon njega uradi dobro, koje će izbrisati ono loše, i lijepo se ophodi prema ljudima!” Hadis bilježi Tirmizi, koji kaže: “Hadis je dobar”, a u pojedinim primjercima stoji: “Hadis je hasen-sahih.”

Prenosioci hadisa

Ebu Zerr el-Gifari Džundub b. Džunada b. Kajs b. Amr b. Mulejl b. Suajr (historičari se razilaze u pogledu njegovog imena) primio je islam na početku objave u Meki i bio jedan od prvih ashaba u islamu, četvrti ili peti. Primio je islam sebebom svoga brata Unejsa, a zatim se, po naredbi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vratio svome narodu. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, Ebu Zerr, radijallahu anhu, otišao je za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, gdje se družio i borio s njim.

Prvi je ashab koji je nazvao selam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Dao je prisegu Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da će govoriti samo istinu i da se na tom putu neće bojati ničijeg prigovora. Po svome ibadetu i svojoj skromnosti u pogledu dunjaluka nalikovao je Isau, sinu Merjeminom. O sebi je govorio kako je tri godine prije primanja islama obavljao namaz. Noću bi klanjao dugo dok ga umor i san ne bi savladali.

U Medini je služio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada bi završio s time, odlazio bi u mesdžid. Ljubomorno je čuvao savjet svoga voljenog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da voli siromahe i da sjedi s njima.

Dok je jednom prilikom Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u posjeti kod Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, Džabirova supruga zamolila je: “O Božiji Poslaniče! Donesi salavat na mene i moga supruga”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah je donio salavat na tebe i tvoga muža!” (Nesai, Sunenu Kubra, i Ebu Davud, hadis je vjerodostojan)

Ova plemenita ashabijka zvala se Suhejma bint Mesud b. Evs, radijallahu anha, i bila je supruga plemenitog ashaba Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu. Suhejma je bila razvedena i Džabir se oženio njome kako bi se brinula o njegovim sestrama koje su ostale na brigu Džabiru nakon što im je otac preselio kao šehid u Bitki na Uhudu. Iz bračne veze Džabira i Suhejme rođeni su Abdurrahman i Ummu Habib. Jedna je od onih koje su dale prisegu Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Bila je jako inteligentna. (Ibn Hadžer, El-Isaba, Ibn Esir, Usdul-gaba, Ibn Abdulberr, El-Istiab)

Odabir i ustoličenje vrhovnog vođe svih muslimana kolektivna je obaveza ummeta, a na tu obavezu ukazuju Kur’an, sunnet i konsenzus sljedbenika sunneta. Imamet je vrsta ugovora između ummeta, tj. svih muslimana i imama – vođa i predvodnika, čiji je primarni cilj uspostava hilafeta utemeljenog na principima vjerovjesništva, kako bi se očuvala vjera, ali i regulirala ovosvjetska pitanja i interesi. Vrhovni imam – halifa bira se na nekoliko načina: konsenzusom muslimana, odabirom i prisegom koju mu daju ugledne i mjerodavne ličnosti iz različitih branši i profesija koje predstavljaju sve muslimane, ukoliko halifa lično postavi svoga nasljednika, ako silom, tj. pučem, dođe na vlast, a potom se muslimani slože i prihvate ga kao halifu. 

Prenosi se od Ebu Amra Sufjana b. Abdullaha, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu, o čemu poslije tebe više nikoga neću morati pitati?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Reci: ‘Vjerujem u Allaha’, a zatim ustraj u tome.” (Muslim)

Prenosilac hadisa

Sufjan b. Abdullah b. Ebu Rebia b. Haris es-Sekafi, poznat kao Ebu Amr ili Ebu Amra, bio je stanovnik Taifa i jedan od drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Učestvovao je u Bitki na Hunejnu u kojoj je ubijen njegov brat Osman. Primio je islam sa delegacijom plemena Sekifa.

Omer ga je postavio za namjesnika Taifa, 15. h. g., posebno da se brine o prikupljenom zekatu u Taifu (Ibn Hadžer, El-Isaba), nakon što je smijenio Osman b. Ebu Asa (Ibn Abdulberr, El-Istiab), i ostao je namjesnik Taifa sve do 23. h. g. (Taberi, Tarih).

U svome djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak, dr. Muhammed Jusri, je na sažet i koncizan način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje: “Neki čovjek reče Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Preporuči mi nešto.’ Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: ‘Ne srdi se!’ Čovjek je pitanje ponovio više puta, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, svaki put mu je odgovorio: ‘Ne srdi se!’” (Buhari)

U svom djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak dr. Muhammed Jusri na sažet i koncizan način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao je na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja. U ovom tekstu dr. Jusri govori o stavu sljedbenika sunneta o ashabima, radijallahu anhum.

Ebu Mesud Ukba b. Amr el-Ensari el-Bedri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što su ljudi zatekli od prvog poslanstva jesu riječi: ‘Ako se ne stidiš, radi što hoćeš.’” (Buhari)

Prenosilac hadisa

Ebu Mesud el-Bedri Ukba b. Amr b. Sa’leba el-Ensari, iz plemena Hazredž, učestvovao je u Drugoj prisezi na Akabi sa sedamdeset drugih Medinjana i bio najmlađi od njih. Bio je Džabirove dobi. Nazvan je El-Bedri zato što je stanovao na Bedru, a nije bio od onih koji su učestvovali u Bitki na Bedru, prema mišljenju većine historičara. Buhari i Muslim smatraju da je ipak učestvovao u Bitki na Bedru (Ibn Hadžer, El-Isaba). Učestvovao je u Bitki na Uhudu i u svim bitkama nakon nje. Ubraja se u učenije ashabe.

Poslije je otputovao u Kufu i određeno vrijeme proveo u njoj. Bio je jedan od drugova Alije, radijallahu anhuma, koji ga je jedanput ostavio kao svoga zamjenika u Kufi. Poslije se ponovo vratio u Medinu gdje je i umro 41. ili 42. h. g. Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenio je 102 hadisa. (Ibn Hadžer, El-Isaba; Tehzibut-Tehzib; Ibn Abdulberr, El-Istiab; Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela)

● Zejd b. Eslema prenosi od svoga oca da je Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao za Crni kamen: “Tako mi Allaha, ja znam da si ti kamen, ne donosiš korist niti otklanjaš štetu, i da nisam vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da te je poljubio, ni ja te ne bih poljubio”, a zatim je rekao: “Ono što smo vidjeli da radi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to ne volimo da ostavimo.” (Buhari)

U svom djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak dr. Muhammed Jusri na sažet i koncizan način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao je na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja. Ovo je drugi dio teksta u kojem se govori o stavu ehli-sunneta prema novotarima.

Ebu Hurejra, Allah bio zadovoljan njime, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Od čovjekovog lijepog islama jeste da se kloni onoga što ga se ne tiče.”

Pojašnjenje riječi u hadisu

“od lijepog islama” – od potpunog čovjekovog islama i njegovog istinskog imana.

“ostavljanje” – obuhvata i riječi i djela, tj. udaljavanje od svega beskorisnog, a ukoliko se upusti u beskorisno, onda ostavljanje uz pokajanje.

“onoga što ga se ne tiče” – tj. sve ono od čega nema koristi ni u vjeri ni u dunjaluku.

U djelu Metnu durretil-bejanfiusulil-iman, egipatski učenjak dr. Muhammed Jusri na sažet i koncizan način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao je na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja. U prethodnom tekstu bilo je riječi o općem stavu sljedbenika sunneta prema novotarijama u vjeri, a u ovom i narednom tekstu, uz Allahovu pomoć, bit će riječi o stavu ehli-sunneta prema novotarima:

● Odnos sljedbenika sunneta prema svim novotarima nije isti, već se prema njima, u zavisnosti od prilika i okolnosti, odnose na različite načine. Ponekad oni novotarima pojašnjavaju istinu i ispravan stav savjetujući ih korektno i nepristrasno, ponekad im laskaju i postavljaju se prema njima krajnje ljubazno, nastojeći ih pridobiti, a nekad ih izbjegavaju i od njih se distanciraju, te nastupaju prema njima strogo i oštro, a sve u zavisnosti od stepena i vrste novotarije u koju su zapali, kao i stanja u kojem se nalaze dotični novotari. Također, sljedbenici sunneta prilikom zauzimanja stava naspram novotara uzimaju u obzir princip koristi i štete, kao i okolnosti, kao što su mjesto i vrijeme. Sve spomenuto spada u domen šerijatske politike, tj. praktičnih pravnih i društvenih odnosa, koji se u osnovi temelje na principu pribavljanja koristi i otklanjanja ili barem ublažavanja štete.

Ebu Muhammed Hasan b. Alija b. Ebu Talib, unuk Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazuje: “Zapamtio sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ostavi ono što ti je sumnjivo, a prihvati se onoga što ti nije sumnjivo.’”

Izvod hadisa

Hadis su zabilježili Tirmizi, Nesai, Ahmed, Darimi, Ibn Huzejma, Ibn Hibban, Hakim, Bejheki, Šuabul-iman, Sunen Kubra, Taberani, Mu‘džemul-kebir, Abdurrezzak, Tajalisi i drugi.

Hadis su vjerodostojnim ocijenili Tirmizi, Ibn Huzejma, Hakim, Ibn Džarud, Ibn Hibban i Zehebi, dok ga je Ibn Hazm ocijenio slabim. (Muhalla)

Hadis sličnog značenja prenose i Abdullah b. Omer, Enes b. Malik, Vasila b. Eskaa i Vabisa b. Ma‘bed. 

Novotari su odstupili od dosljednog slijeđenja sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prakse prvih generacija, pa ih zbog toga karakteriziraju neznanje, ekstremizam, pristrasnost, te slijeđenje strasti i prohtjeva. Oni se raspravljaju bez ispravnog znanja i validnih argumenata, i spore se oko istine, iako im se ona objelodanila i postala jasna. Bez obzira na razlike među njima, novotari su ujedinjeni u nastojanjima da omalovaže i obezvrijede metodologiju – shvatanja i primjenu šerijatskih tekstova, prvih generacija, te zajednički izražavaju neprijateljstvo prema sljedbenicima ehli-sunneta.

Ebu Rukajja Temim b. Evs ed-Dari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjera je savjet.” Upitali smo: “A kome?” Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, odgovori: “Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, vladarima muslimana i svim muslimanima.” (Muslim)

Značaj hadisa

Ovaj je hadis od izuzetne važnosti i, pored svoje kratkoće, obuhvata cijelu vjeru, sve vjerske propise, sve to obuhvaćeno je samo jednom riječju u ovome hadisu, a to je “ve li kitabihi – i Njegovoj Knjizi”, jer svi propisi, primarni i sekundarni, praktični i srčani, proizlaze iz Allahove Knjige, pa ukoliko bude vjerovao u nju i sve ono što ona sadrži, on će vjerovati u cijeli šerijat jer Allah u Knjizi ništa nije izostavio. (Vidjeti: Hammud b. Abdullah, Fevaid zehebijje min Erbe'ne Nevevijje)

Muhammed b. Nasr el-Mirvezi, rahimehullahu teala, rekao je: “Ove riječi obuhvataju svako dobro u koje treba vjerovati i svako zlo kojeg se treba čuvati i na koje treba upozoravati.” (Ta’zimu kadris-salat)

Imam Nevevi, rahimehullahu teala, rekao je: “Ovo je veličanstven hadis na kojem se temelji cijela vjera. Jedna skupina učenjaka kaže da je ovo jedan od četiri hadisa na kojima se temelji cijela vjera, ali to nije tačno! Ispravno je da se cijela vjera temelji na samo ovom jednom hadisu.” (Šerh Nevevi ala Sahihi Muslim)

Nu‘mana b. Bešir, radijallahu anhuma, kazuje: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ljudi ne poznaju. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, sačuvat će svoju vjeru i čast, a ko zapadne u sumnjive stvari, taj će zapasti i u zabranjeno, kao pastir koji čuva svoje stado oko vladarevog zabranjenog posjeda i samo što ne upadne u njega. A zar svaki vladar nema zabranjene posjede?! Zaista, Allahovi zabranjeni posjedi jesu Njegove zabrane. U tijelu doista postoji jedan komad mesa, pa kada je on zdrav, cijelo je tijelo zdravo, a kad on oboli, i cijelo tijelo oboli, a to je srce!’” (Buhari, 52, 2051, Muslim, 1599, Ahmed, 17883, Ebu Davud, 3329, Nesai, 5710, Tirmizi, 1205, Ibn Madža, 3984; Darimi, 2531, Ibn Hibban, 721, Bejheki, 5/264, Begavi, Šerhus-sunna, 2031, Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 3/33, 270)

Ovaj hadis, pored Nu‘mana b. Bešira, radijallahu anhuma, prenose još sedmerica ashaba: Alija b. Ebu Talib i njegov sin Hasan, Abdullah b. Mesud, Džabir b. Abdullah, Abdullah b. Omer, Abdullah b. Abbas i Ammar b. Jasir, Allah svima njima bio zadovoljan. (Ibn Mulekkin, El-Muin ala tefehhumil-Erbein, str. 121)

Ehli-sunnet vel-džemat – sljedbenici sunneta i zajednice jesu oni koji slijede uputu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, znanjem, ubjeđenjem, riječima, djelima i ponašanjem. Oni su prethodnica ovoga ummeta, tj. ashabi i tabiini i oni koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana. Oni se okupljaju oko Kur’ana i sunneta i ustrajavaju u njihovom slijeđenju, kloneći se cijepanja i uvođenja novina u vjeru. Za njih se kaže selefus-salih ili dobri prethodnici, spašena skupina, potpomognuta skupina i dr. Nazivaju se ehlis-sunnet jer slijede sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i za njih se još kaže vel-džemat jer se okupljaju na istini i ne odvajaju se od nje.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka bude pažljiv prema svom komšiji! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka počasti svoga gosta!” (Buhari i Muslim)

Prenosilac hadisa

Ebu Hurejra Abdurrahman b. Sahr ed-Devsi poznat je po svom nadimku Ebu Hurejra koji mu je otac nadio u džahilijetu. Islamski se učenjaci u pogledu njegovog imena razilaze na oko trideset mišljenja. Hafiz Ibn Abdulberr kaže: “Mišljenje na kojem se smiruje duša jeste da mu je ime Abdurrahman b. Sahr.” Ovo mišljenje zastupali su i Muhammed b. Ishak, Hakim i Nevevi. Ebu Hurejra je ashab koji je prenio najveći broj hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Spominje se da je Bekijja b. Mahled u svome Musnedu zabilježio 5.374 hadisa od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Niko od ashaba ne prenosi ni približno broju hadisa koje on prenosi. Imam Buhari rekao je: “Od njega je hadis prenosilo 800 ljudi ili više.” Umro je u Medini 59. godine po Hidžri u 78. godini života i ukopan je na mezarju Bekija, Allah bio zadovoljan njime. (Vidjeti: Ibn Abdulberr, El-Istiab; Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib)

U medijima se daje veliki prostor učenjacima i intelektualcima koji šire novotarska učenja, a vodi se prljava kampanja protiv učenjaka i intelektualaca koji zagovaraju vraćanje autentičnom islamu. Neviđeni pritisci kojima su izloženi muslimani općenito, a posebno bezočne potvore na selefijski menhedž, koji na najljepši način predstavlja islam, doveli su do popuštanja nekih selefija. Da li zbog nedovoljnog znanja, ljudske slabosti, slabog pridržavanja vjere, straha za vlastiti život, imetak i porodicu, da li zbog neke ovosvjetske koristi, tek, pojedinci napuštaju selefijski menhedž koji su do jučer slijedili, preobražavajući se u njegove ljute protivnike i kritičare, predstavljajući svoje nečasno ponašanje kao naučnu kritiku i povratak utemeljen na spoznaji. To se dešavalo u prošlosti i nastavit će se dešavati. To je iskušenje sljedbenicima Istine, jer je Allah, dželle šanuhu, odredio da će biti iskušavani neprijateljstvom izvana i izdajstvom iznutra: “...da propadne nesretnik poslije očiglednog dokaza, i da uspije sretnik poslije očiglednog dokaza...” (El-Enfal, 42) Ispravno je kritizirati skupine koje su skrenule s ispravnog menhedža, kao što je prihvatljivo ukazati na grešku nekog učenjaka u određenom pitanju, ali napadati nekoga samo zato što je kao svoj put izabrao da slijedi Kur’an i sunnet prema shvatanju selefa, to je destruktivno i ono je odraz slijeđenja devijantnih ideja.

Uzvišeni je Allah Svojim robovima naredio da Mu upućuju dovu i obećavši im da će je primiti iz Svoje milosti i plemenitosti. Uzvišeni Allah kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli...” (El-Bekara, 186); “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’” (El-Mu’min, 60) Ovo je obećanje koje je dao Uzvišeni Allah, a On ne krši Svoja obećanja. Uzvišeni kaže: “Allah će, zaista, održati obećanje.” (Alu Imran, 9)

Vjerovanje da Allah ne krši Svoje obećanje i da će ispuniti ono što obeća, predstavlja vjerovanje koje vjernik ima u pogledu svoga Gospodara. To vjerovanje proizlazi iz kur’anskih i hadiskih tekstova, kao što može potvrditi čista i prirodna vjera kod čovjeka, čisti razum, kao i običaji koji postoje među plemenitim ljudima, a Allahu pripada najljepši primjer. Kada plemenita osoba obeća, ona mora održati obećanje, pa šta tek onda reći za Onoga koji je najplemenitiji, čija milost obuhvata sve?

Kada se za nekog čovjeka kaže da je ponizan, to znači da je on, i pored toga što je plemenitog i časnog porijekla i izuzetno ugledan i utjecajan, u svakom pogledu i dalje skroman i skrušen, i da se nimalo ne oholi. Ova vrlina ubraja se u najljepše i najplemenitije osobine koje mogu krasiti jednog čovjeka, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, dostigao je vrhunac i u tom pogledu, te se u tome sa njim niko, ni prije ni poslije njega, ne može mjeriti. Ove tvrdnje sušta su istina i potvrđuju ih, prije svega, autentično i vjerodostojno zabilježene riječi koje je izgovarao Poslanik i govori, vazovi, u kojima se obraćao svojim sljedbenicima, kao i različite situacije i događaji iz njegovog života, koji će kod vjernika, koji se upoznaju sa svim segmentima njegovog života, probuditi želju da se što više ugledaju na svoga Poslanika i da postanu što skromniji i ponizniji.

Kada te snađu tuga, bolest, potištenost, poniženje ili glad, ti tri puta reci: “Allah je moj Gospodar i ja nikoga Njemu ne smatram ravnim”, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svakome onome koga bi zadesilo ono što ga činilo tužnim naređivao bi da to izgovara.

Strpi se nad svim dunjalučkim nesrećama i tugama koje te zadese jer Uzvišeni Allah kaže:

“Reci: ‘O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovome svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova je zemlja prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.’” (Ez-Zumer, 10) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista je sabur spram imana poput glave spram tijela.”

Ni sa kim se ne prepiri, pa makar bio i u pravu, jer je došlo do mene da riječi Uzvišenog Allaha: “...nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi i nema svađe u danima hadža” (El-Bekara, 197), znače međusobno raspravljanje.

Kada se odlučiš da učiniš neko dunjalučko djelo, dobro razmisli o njegovom konačnom ishodu, pa ako nađeš da se za njega spominje Allahova nagrada, pristupi mu, a ako se bojiš u njemu Allahove kazne, ostavi ga. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se odlučiš na neki dunjalučki posao, dobro razmisli o njegovom konačnom ishodu (posljedicama), pa ako bude dobar, uradi ga, a ako bude grijeh, ostavi ga.”

Šeddad b. Evs, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada ljudi budu gomilali zlato i srebro, vi gomilajte, skupljajte ove riječi: ’Allahumme inni es’elukes-sebate fil-emri vel-‘azimete aler-rušdi, ve es’eluke šukre ni‘metike ve husne ibadetike, ve es’eluke kalben selima ve lisanen sadika, ve es’eluke min hajrin ma te‘alemu ve e‘uzubike min šerrin ma te'alemu, ve estegfiruke lima e‘alemu, inneke Ente ‘Allamul-gujub! – Allahu moj, ja Te uistinu molim za postojanost u islamu i odlučnost na Pravome putu; i molim Te za zahvalnost na Tvojim blagodatima i za lijepo obožavanje Tebe; i molim Te za čisto srce i za istinoljubiv jezik; i molim Te za svako dobro koje Ti poznaješ i utječem Ti se od svakog zla koje Ti poznaješ; i oprost tražim od Tebe za grijehe koje samTi učinio; a doista si Ti Onaj koji sve poznaje.” (Hadis su zabilježili imam Ahmed u Musnedu, Tirmizi u Sunenu, Ibn Hibban u Sahihu, Hakim u Mustedreku; a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim i spomenuo u svojoj Zbirci vjerodostojnih hadisa, br. 3228)

Imam Buhari, Allah mu se smilovao, u svom je Sahihu predzadnje poglavlje naslovio I‘tisam bikitabi ve sunneti – Pridrž‍avanje za Kur’an i sunnet, i počeo ga je bismillom i na početku je naveo pet hadisa. Navođenjem bismille na početku želio je postići berićet u svom radu i postići da sliči Allahovoj Knjizi, tj. plemenitom Kur’anu, jer i ona, kao i njene sure, počinje bismillom. U ovome se uviđa velika težnja imama Buharija da svoje riječi, djelo, razmišljanje, viziju, menhedž – životni pravac, čvrsto veže za Objavu, tj. Allahovu Knjigu.

Islamski učenjaci pojasnili su značenje samog poglavlja I‘tisam bikitabi ve sunneti rekavši da i‘tisam znači tražiti zaštitu, bezbjednost, ne činiti prijestupe i greške, u ljudskim okvirima i mogućnostima, dok termin Kitab označava plemeniti Kur’an, a termin sunnet podrazumijeva Poslanikovu praksu, riječi, djela.

Poruka koja se želi uputiti iz ovog poglavlja jeste da se trebamo čvrsto pridržavati Allahove Objave, Kur’ana i sunneta, i vraćati im se u svim segmentima našeg života. Zašto? Zato što je Uzvišeni Allah zagarantirao nepogrješivost u Svojoj objavi, Kur’anu i sunnetu. Uzvišeni Allah opisao je plemeniti Kur’an kao knjigu kojoj je “laž strana, bilo s koje strane, ona je objava od Mudroga i Hvale dostojnoga” (Fussilet, 42). Kur’an je zaštićen od svakog pokušaja mijenjanja, dodavanja ili oduzimanja.

Treba da nas brine činjenica da se u mnogim knjigama koje su sa arapskog na naš jezik preveli prvenstveno svršenici islamskih fakulteta, vrlo često može naići na djelimično ili potpuno pogrešno prevedene hadise. Da se razumijemo, lapsus i greška mogu se desiti svakom čovjeku, pa tako i najsposobnijem prevodiocu, bez obzira koliko on učen i sposoban bio, međutim, opravdanje pred Allahom za eventualni propust i previd prevodilac će imati samo u slučaju da je u nastojanju da ispravno shvati i prevede riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje se smatraju vidom objave, uložio maksimalan trud i sav svoj fizički i umni potencijal. To prije svega podrazumijeva dobro poznavanje arapskog jezika, ali i jezika na koji se prevodi, upućenost u materiju i opću šerijatsku terminologiju, intenzivno konsultiranje stručne literature, prvenstveno komentara hadiskih zbirki (ar. šuruhul-hadis) i djela u kojima se pojašnjavaju manje poznate riječi i termini upotrijebljeni u hadisima (ar. garibul-hadis), ali i mnogo vremena i strpljenja, kao i konsultacije sa stručnim i iskusnim osobama.

Ebu Muslim el-Havelani, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Učeni su na Zemlji poput zvijezda na nebu: kada izađu pred ljude, ljudi se posredstvom njih upućuju na Pravi put, a čim ih nestane, ljudi počnu lutati.” Poznato nam je kroz kur’anske ajete da zvijezde na nebu imaju tri funkcije, odnosno tri su razloga njihovog stvaranja: da se njima ukrasi dunjalučko nebo, da se ljudi orijentiraju pomoću njih i da se njima gađaju nepokorni džini. Isti je slučaj i sa učenima: oni su naš najveći ukras na Zemlji, kao što je to lijepo naznačio Sufjan b. Ujejna rekavši: “...nakon vjerovjesništva na dunjaluku nema ničega vrednijeg od znanja!”, zatim, posredstvom učenjaka ljudi se upućuju na Pravi put i učeni suzbijaju laž i ušutkuju njene nosioce (slično poređenje prenosi se od Ibn Redžeba, rahimehullahu te‘ala).

Allahova, dželle šanuhu, mudrost ogleda se i u tome što je u ovom muhammedanskom ummetu, čiji je šerijat trajan i nepromjenjiv, nadahnuo jednu grupu ljudi da čvrsto vjeruju, revnosno izvršavaju šerijatske propise i tako postaju živi dokaz da je praktična primjena islamskih propisa moguća na svakom mjestu i u svakom vremenu, da je to vjera koja ne slabi i čiji sljedbenici ne zapadaju u očaj. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U mome ummetu neprestano će biti skupina koja će postupati po Allahovim odredbama; neće im nauditi oni koji ih ostave na cjedilu niti oni koji im se suprotstave.” (Hadis bilježi Buhari u svom Sahihu pod brojem 3369) Hadis ukazuje na to da je ova skupina koja će postupati po Allahovim propisima sačuvana od štete koja proizlazi iz dvije stvari: iz toga da budu ostavljeni na cjedilu i iz toga da budu napadnuti od drugih ljudi. Razlika između prvog i drugog ogleda se u tome što ostavljanje na cjedilu dolazi od ljudi iz vlastitih redova, a napad od strane neprijatelja izvana. (Vidjeti: Fetava šejhul-islam, 28/416) Dakle, to su dvije opasnosti koje vrebaju svaki pokret ili vjeru koja se nastoji nametnuti i uzdići.

U porodičnim i društvenim odnosima tazbinstvo se smatra jednim od načina za približavanje različitih porodica, rodova i plemena, i shodno tome zauzima veliko i važno mjesto u životu. Imajući u vidu veliku važnost tazbinskih veza, bilo koji vid vrijeđanja tazbinstva smatra se nedoličnošću i sramotom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u tazbinskim vezama sa određenom skupinom svojih drugova – ashaba. Oženio je Aišu, kćerku Ebu Bekra es-Siddika, a također je oženio Hafsu, kćerku Omera el-Faruka. Svoje kćeri Rukajju i Ummu Kulsum, Poslanik je udao za Osmana Zun-Nurejna, a kćerku Fatimu udao je za Aliju b. Ebu Taliba. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povezao je i na ovaj način učvrstio svoje veze sa spomenutim ashabima koji su bili stubovi islama i koji su bili svjedoci svih važnijih događaja u islamu, te koji su izašli iz njih kao istinski muslimani. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tazbinske veze, putem udaje ili ženidbe, nije ulazio osim sa dobrima i čestitima, povodeći se za kur’anskom porukom: “...čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene...” (En-Nur, 26)

Tazbinstvo između ehlul-bejta (Poslanikove porodice i loze) i ashaba i njihovih potomaka, sigurno ukazuje na međusobnu ljubav, poštovanje i pobija sve laži šiija-rafidija o postojanju mržnje između ehlul-bejta i ashaba, tj. Poslanikovih drugova. U narednom izlaganju spomenut ćemo neke primjere tog tazbinstva.

Ehli-sunnet je poznat po baštinjenju džihada i odbrani vjere. Sunnije su ti koji su se suprotstavili nevjerničkim pohodima i oslobađali zemlje. Omer, radijallahu anhu, uništio je Perziju i Bizantiju. On je osvojio Jerusalem, a kada su ga zauzeli krstaši, oslobodio ga je sunnijski vojskovođa Salahuddin el-Ejjubi. Kada su Tatari poharali istočne dijelove islamske države, njihovo napredovanje zaustavio je sunnijski vojskovođa Sejfuddin Kutuz. Sunnijske vojske su te koje su granicu islamske države pomjerile do Kine, koje su osvojile Sind, Indiju, Afriku, Andalus, i proširile islam na sve krajeve svijeta. Nasuprot tome, islamskom ummetu šiije nisu dale ništa osim brojnih izdaja, ubijanja, atentata na velike vođe islamskog ummeta i kolaboriranja sa svakim neprijateljem koji bi nasrnuo na muslimane. Čitajte historiju njihovih sekti i država koje su osnovali, kao što su keramiti, fatimije (ubejdije), safevije, nusajrije (alevije). Njihova saradnja sa nevjernicima u borbi protiv sunnija je općepoznata, a fetve o obaveznosti borbe protiv sunnija “ukras” su brojnih knjiga izašlih iz pera njihovih autoriteta. U čitavoj historiji islama nećete naći da je neki šiijski vojskovođa osvojio barem jedan pedalj zemlje od nevjernika ili da je oslobodio makar jedno okupirano muslimansko selo.

O važnosti odgoja i obrazovanja u Kur’anu i sunnetu

Nijedna religija u svijetu ne posvećuje pažnju nauci i obrazovanju kao što je to slučaj u islamu. Razum, dokaz, znanje, razmišljanje, mudrost i slično, termini su koji su rijetko upotrebljavani u tekstovima ranijih religija.

● Riječ el-‘ilm / znanje, nauka, u Kur’anu je spomenuta 80 puta, a njene izvedenice na stotine i stotine puta.

● Riječ el-‘akl / um, razum, nije spomenuta u Kur’anu, ali se zato umjesto nje u istom značenju šesnaest puta spominje riječ elbab i dva puta riječ nuha. Izvedenice iz korijena ‘akl spominju se u Kur’anu četrdeset devet puta.

● Isto je sa izvedenicama fikh, koje se spominju osamnaest puta. Izvedenice iz korijena fikh / shvatanje, razumijevanje, spominju se dvadeset jedan put.

Čvrsto ubjeđenje da je susret sa Uzvišenim Allahom istina, temelj je imana svakog muslimana. Ubjeđenje u susret sa Allahom sastavni je dio petog imanskog šarta, tj. vjerovanja u Sudnji dan i proživljenje poslije smrti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na pitanje Džibrila, alejhis-selam, o tome šta je iman, odgovorio je: “Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, Njegovu Knjigu, u susret sa Njim, u Njegove vjerovjesnike i da vjeruješ u proživljenje poslije smrti.” (Buhari i Muslim) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao je spominjati ovu činjenicu u dovi na početku svog noćnog namaza: “Ti si Hakk (Istiniti) i susret sa Tobom je hakk (istina).” (Buhari i Muslim)

Ehli-sunnetski učenjaci navode da iman – vjerovanje, podrazumijeva čvrsto ubjeđenje u srcu, verbalno potvrđivanje te praktično djelovanje koje izvršava svojim tjelesnim udovima. Shodno tome, i vanjština muslimana sastavni je dio i ulazi u okvire njegovog imana i ima veliku važnost, kako u islamu tako i u životu svakog muslimana, i nije bezvrijedna “ljuska” koja se može odbaciti. Rekao je Uzvišeni Allah: “Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.” (El-Enfal, 2–4) U spomenutom ajetu navodi se neke karakteristike pravih vjernika, a to su, između ostalih, obavljanje namaza i udjeljivanje imetka, a zasigurno da se ta djela izvršavanju tjelesnim organima i u direktnoj su vezi sa vanjštinom osobe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, definirao je iman sljedećim riječima: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko, ili šezdeset i nekoliko ogranaka. Njegov najbolji i najvredniji dio jesu riječi la ilahe illallah (nema boga osim Allaha), njegov najniži dio je s puta ukloniti ono što smeta, a i stid je dio imana.” (Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, a hadis je vjerodostojan)

Prijetnje su neprestano stizale i njegov život nalazio se u sve većoj opasnosti. Tako je bilo sve do 23. redžeba 1407. h.g. Tada je šejh prisustvovao simpoziju učenjaka koji je organizirala organizacija Ehlul-hadis. Na tom skupu bilo je oko dvije hiljade zvanica. Negdje oko jedanaest sati uvečer, dok je držao govor, na binu je donijeta vazna na kojoj se pisao: “Ihsan Ilahi Zahir, koji se na Allahovom putu ne boji ničijeg prijekora”. Nakon dvadesetak minuta vazna je eksplodirala usmrtivši devet osoba i ranivši desetine. Eksplozija je šejha Ihsana odbacila 20-30 metara, raskomadavši trećinu njegovog tijela, njegovo desno oko, uho, desni bok i desnu nogu, ali je i dalje bio pri svijesti. Ljudi su se žurno okupili oko njega, a on im je, iako teško ranjen, govorio: “Ostavite me i pobrinite se za druge ranjenike.”

Od plemenitog ashaba Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Od lijepog islama čovjeka je da ostavi ono što ga se ne tiče!” (Tirmizi, 2487, Ibn Madže, 4111, Muvetta, 1638, Musned, 1737.)

Allahov Poslanik, salavatullahi ve selamuhu alejhi, podučio nas je i ukazao nam na brojne koristi koje nas čine boljim vjernicima, braćom, komšijama. Slijedeći njega, alejhis-selam, približavamo se Allahovoj ljubavi i Njegovom zadovoljstvu. Kaže Uzvišeni Gospodar, azze ve dželle: ''Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!' - A Allah prašta i samilostan je. Reci: 'Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!' A ako oni glave okrenu – pa Allah, zaista, ne voli nevjernike.” (Prijevod značenja Ali Imran, 31-32.)

Prenosi se od Nu'mana ibn Bešira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko nije zahvalan na nečemu malom, nije ni na velikom; ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu. Spominjati i govoriti o Allahovim blagodatima je zahvalnost, a ne govoriti o njima je nezahvalnost. Zajednica (jedinstvo) je rahmet (Allahova milost), a razjedinjenost je azab (Allahova kazna).“ (Hadis bilježi imam Ahmed u Musnedu, 4/278, 375, Abdullah ibn Ahmed u Ez-Zevaid, 4/375, kao i Ebu Abdullah El-Kuda'i u Musned Eš-Šihabi, 1/43) Iz ovoga hadisa koji sadrži mnoge poruke i koristi, mi ćemo govoriti samo o jednom njegovom dijelu, a to su riječi: ''Zajedništvo (jedinstvo) je rahmet (Allahova milost), a razjedinjenost je azab (Allahova kazna).“ Govoriti o ovoj temi posebno je važno u vremenu sveopće razjedinjenosti i nejedinstva islamskog ummeta, kako na globalnom, tako i na lokalnom planu. Ova tema, odnosno, razumijevanje muslimanskog jedinstva, od izuzetne je važnosti i za Bošnjake muslimane na ovim prostorima, naročito u kontekstu posljednjih psiholoških ratova koji se otvoreno vode protiv njih. 

Menhedž (pravac) ehli-sunneta vel-džemata u pogledu Allahovih imena i svojstava zasnovan je na dva osnovna principa: potvrda bez poređenja i otklanjanje bez negiranja. Otuda ne porede Allahova svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja, kao ni Njegovo biće sa bićima Njegovih stvorenja, niti negiraju svojstva Njegovog savršenstva koja su potvrđena Kur'anom i sunnetom.  Vjeruju da Allahu nije ništa slično, a On sve čuje i vidi. Ovo je osnova vjerovanja bez kojeg nema ispravnog imana. Jer onaj ko odbaci ili porekne neko od Allahovih svojstava ili imena, nije vjernik, a također ni onaj ko Allahova svojstva  uporedi, poistovijeti sa svojstvima Allahovih stvorenja. Slavljen neka je Allah i visoko iznad oni s kojima ga nevjernici porede. Naim ibn Hammad, rahmetullahi alejhi, rekao je: ''Ko Allaha s nečim uporedi, nevjernik je, i ko zaniječe ono čime Allah sebe opisuje, nevjernik je. A u onome kako Allah sam Sebe opisuje i kako Ga Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje, nema poređenja.“ (Šerhul-i'atikad – Le'lekaija, br: 936)

Jedan od mnogobrojnih ispravnih prethodnika koji su žrtvovali svoje imetke i živote na putu stjecanja šerijatskog znanja jeste primjer Beki’a ibn Mahleda (201. – 276. h.g., koji je prvi put, tražeći znanje, putovao u Egipat i Šam, a drugi put u Hidžaz – oblast između Mekke i Medine i Bagdada. Prvo putovanje je trajalo 14 godina, a drugo 20 godina. Ovaj velikan preselio je u Endelusu 276. h.g. Prenio nam je sljedeće: “Kada sam se približio Bagdadu, došla je do mene vijest o iskušenju imama Ahmeda ibn Hanbela (164. – 241 h.g), i da mu je zabranjeno održavanje i slušanje predavanja, što me mnogo rastužilo.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Ko bude učio znanje sa kojim se traži Allahovo, dželle še'nuh, lice, ne učeći ga osim da bi stekao neku dunjalučku korist, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu."  U hadisu je podsticaj na iskreno traženje znanja u ime Allaha, dželle še'nuh. Opomena onome koji traži znanje na čišćenje nijjeta. Opasnost rađenja djela radi nekog drugog mimo Uzvišenog Allaha. Vrijednost znanja kod Allaha, dželle še'nuh, tako da je pripremio veliku nagradu za onoga koji je iskren u njegovom traženju, a veliku kaznu za onoga ko je neiskren. 

Primjerno ponašanje krasi samo istinske pripadnike ehli-sunneta. Oni su svjesni značenja Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''Najbolji vjernici su oni koji su najprimjernijeg ponašanja“ (Ahmed 2/472, Ebu Davud, br. 4682, sahih), dok se prividni pripadnici ehli-sunneta zavaravaju zaboravljajući na riječi Allahovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Najpotpuniji iman ima onaj vjernik koji ima najljepši ahlak.“ (Buhari, sahih) Stvarni pripadnici ehli-sunneta znaju da je profinjen ahlak i lijepo ponašanje nešto najvrednije i najteže što će biti stavljeno na vagu na Sudnjem danu jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ''Na Sudnjem danu ništa neće biti teže na vagi vjernika od lijepog ponašanja.“ (Ahmed 6/442, Ebu Davud, br. 4799, Tirmizi, br. 2004, hasen-sahih) Isto tako, oni vjeruju da su ljudi koje krasi primjeran ahlak i lijepo ponašanje Allahu najdraži i vjerovjesnicima najbliži. U tom kontekstu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Hoćete li da vas obavijestim ko je od vas Allahu najdraži i ko će meni na Sudnjem danu biti najbliži?“ ''Hoćemo“, rekoše ashabi, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: ''Oni koji budu najljepšeg ponašanja.“ (Ibn Hibban, br. 478, sahih)

Ovo je važan članak učenjaka i muhaddisa šejha Ahmeda Muhammeda Šakira, Allah mu se smilovao, sa kojim je započeo serijal članaka u časopisu ''El-Hedjun-Nebevijj’' (Poslanička uputa), a u kojem pojašnjava propuste uleme u ukazivanju na riječ istine u vezi sa mnogim muslimanskih pitanjima te pojašnjava da se trebaju pokajati Allahu zbog ovih propusta.

Ove godine učesnik u spomenutom programu hafiza hadisa u Mekki, u ogranku muttefekun alejhi, bio je mladi hafiz Abdullah Porča koji nas je prije dvije godine obradovao stjecanjem idžazetname i seneda u Kur'anu, o čemu smo svojevremeno pisali. Naime, hafiz Abdullah uspio je položiti napamet usmeno i pismeno sa najvišim ocjenama od strane stručne komisije i pohvalama voditelja programa šejha Jahje sve hadise muttefekun alejhi koje prenose Buharija i Muslim u svojim sahihima. Pored toga, dobio je cjelokupni program koji je posebno priređen za hafize hadisa kojeg može prenositi na kandidate koji pokažu kvalitet i zainteresiranost. To je za sve nas vrijednost koja se ne može procijeniti. Svakako da je to na prvom mjestu Allahova blagodat koja zahtijeva veliku zahvalnost Uzvišenom Gospodaru, a nakon toga trud koji se uloži od strane hafiza hadisa kao i rezultat odgoja i usmjerenja roditelja i posebnog programa obrazovanja. Hafiz magistar Muhammed Porča, otac hafiza Abdullaha, kao i njegov otac hafiz Fadil, muhaffiz svih u porodici, imali su veliki utjecaj, sa Allahovom pomoći, u postizanju ovakvih izvanrednih rezultata i fascinantnog uspjeha. Neka ih Uzvišeni Allah sve nagradi najljepšom i najvećom nagradom i pomogne, podrži i zaštiti u nastavku širenja naše izvorne nauke.

Učenjaci hadisa i hadiskih nauka, kao učenjaci i poznavaoci arapskog jezika, dali su svoj doprinos u pojašnjenju i komentaru nepoznatih riječi u hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi olakšali ljudima njihovo shvatanje, a samim tim spoznaju i shvatanje vjere. Također kako bi olakšali i postupanje u skladu sa propisima koji se nalaze u spomenutim hadisima, pa su napisali djela koja se pojavljuju gotovo i približno u isto vrijeme, tj. krajem drugog, a početkom trećeg hidžretskog vijeka. Jedan od najranijih i prvih pisaca u ovoj vrsti nauke je Ebul-Hasan En-Nadr ibn Šemil El-Mazini, koji je umro 203. h., a koji je bio jedan od šejhova Ishaka ibn Rahivejha, a Ibn Rahivehejh je bio šejh imama Buharije.

Ljudsko se tijelo smatra najkompliciranijim ''uređajem'' na licu Zemlje. Mi, čitav svoj život, pomoću tog tijela gledamo, slušamo, dišemo, hodamo, trčimo, jedemo, govorimo, pamtimo i sl. To tijelo posjeduje – svojim kostima, mišićima, arterijama, živcima, unutrašnjim organima i sl. – savršeno i precizno isplaniran sistem. Što više upoznajemo detalje tog sistema, sve više nas zadivljuje njegova preciznost. Ovi dijelovi tijela izgledaju različiti, međutim, svi oni su izgrađeni od iste ''cigle'' koja se zove ćelija. Jedna skupina ćelija formira kosti, druga nerve, jetru, unutrašnje organe, želudac, kožu, slojeve oka itd. 

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: „Tako mi Alaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje!“ Rečeno je: „Ko, Allahov poslaniče?“ Rekao je: „Onaj od čijih uznemiravanja nije siguran njegov komšija!“ (Muttefekun alejh) Ebu Hurejre, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Posljednji dan, neka ne uznemirava svoga komšiju!“ (Muttefekun alejh) Ibnu Mes'ud, radijallahu 'anh, prenosi da je jedan čovjek upitao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Kako da znam jesam li nešto uradio ispravno ili ne?“ Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovorio mu je: „Ukoliko čuješ svoje komšije da govore da si dobro postupio, onda si dobro i postupio, a ukoliko ih čuješ da si pogriješio, onda si i pogriješio.“ (Sahih: Ibnu Madže, 4222, 4223.) Također, o veličini komšijskog prava i obaveze dobročinstva prema njemu Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao je: „Džibril mi je toliko oporučivao dobročinstvo prema komšiji da sam pomislio da će jedan drugoga nasljeđivati!“ (Muttefekun alejh)