Bogati i siromašni
Siromašni ashabi, radijallahu anhum, došli su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se na svoju braću koja su bili bogata. Nisu se žalili da im bogati ashabi uskraćuju njihovo pravo u imetku, ili da im čine nepravdu, ili škrtare u pogledu njih, nego su rekli: “O Allahov Poslaniče, pretekli su nas vlasnici imetka u nagradi i vječnom boravištu”, znači: oni koji imaju imetak pretekli su nas u dijeljenju sadake i oslobađanju robova, što je veliko, ogromno djelo, a na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Hoćete li da vas podučim nečemu pomoću čega ćete sustići one koji su bili prije vas i ostati u prednosti nad onima koji će doći poslije vas? Niko neće biti bolji od vas osim onoga koji bude radio što i vi radite?” “Svakako, Allahov Poslaniče”, odgovoriše oni. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Poslije svakog propisanog namaza izgovorite po trideset tri puta ‘subhanallah – slavljen neka je Allah’, ‘elhamdulillah – hvala Allahu, i ‘Allahu ekber – Allah je najveći’. Nakon toga siromašni muhadžiri ponovo su se vratili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: ‘Naša braća bogataši čuli su ono što smo uradili, pa sada i oni tako postupaju.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: ‘To je Allahova blagodat koju On daje kome hoće.’” (Buhari i Muslim)
Vidimo kako su se ashabi natjecali u dobru i pokornosti Uzvišenom Allahu. Njihova briga nije bilo natjecanje u imetku i materijalnim stvarima, već ko će dostići veće stepene u Džennetu i ko će učiniti više dobra za islam i muslimane. Danas vidimo muslimane kako se natječu u stvarima od kojih nemaju koristi ni na dunjaluku ni na ahiretu, na što troše enormna sredstva dok njihova braća jedva preživljavaju u siromaštvu i bijedi.
Natjecanje Omera sa Ebu Bekrom
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skupljao sredstva za opremanje vojske, Omer je odlučio da pretekne Ebu Bekra u tome odlučivši da će dati pola svoga imetka. Došao je i stavio pred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zlatnike i srebrenjake koje je donio, a Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, upita ga: “Šta si ostavio svojoj porodici?” Omer odgovori: “Isto toliko”, dakle pola svoga imetka je podijelio, a pola ostavio svojoj porodici. U nadi da će preteći svoga druga u dobru, Omer je sjeo da čeka Ebu Bekra da dođe i da vidi koliko će on donijeti i udijeliti od svoga imetka. Kada je došao Ebu Bekr i stavio ćup sa zlatnicima i dirhemima, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: “Šta si ostavio svojoj porodici?”, a on odgovori: “Bolje od toga.” “A šta to?”, upita Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Ostavio sam im Allaha i Njegovog Poslanika!”, odgovori Ebu Bekr. Omer je tada rekao: “Nikad se nisam takmičio sa Ebu Bekrom a da me nije pretekao.” (Tirmizi, hasen-sahih)
Ovo je bilo iskreno natjecanje na putu postizanja Allahovog zadovoljstva, natjecanje u kojem je svaki od sudionika dobitnik i pobjednik. Natjecanje koje svima nama treba da posluži kao svijetli primjer kako se imetkom mogu postići veliki stepeni i nagrada. Zaista je divno kada se bogatstvo i imetak nađu u ruci onoga koji svojim imetkom pomaže islam i muslimane.
Natjecanje u činjenju dobra muslimanima
Jednom prilikom, zajedno sa Ebu Bekrom i Omerom, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je u mesdžid, u kojem su čuli Abdullaha b. Mesuda kako klanja i uči Kur’an. Nakon što je klanjao namaz, Abdullah b. Mesud podigao je svoje ruke i učio dovu, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je na njegovu dovu: “Traži, bit će ti udovoljeno!” Omer odluči da porani ujutro i da Abdullahu ispriča kako je postupio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želeći da obraduje i unese radost u srce Abdullaha b. Mesuda. Kada je pokucao na njegova vrat, Abdullah b. Mesud upita ga: “Šta si trebao, Omere?” Kada mu je Omer rekao razlog svoga dolaska, Abdullah b. Mesud reče mu: “Već je bio Ebu Bekr i obavijestio me o onome što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio.” (Ahmed)
Ebu Bekr je znao da je vrijedno djelo obradovati brata muslimana i upravo iz tog razloga požurio je prije Omera i pretekao ga u ovom dobrom djelu koje je, nažalost, danas rijetkost kod mnogih muslimana. Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu se natjecali u raspravama i gubljenju vremena, niti u postizanju dunjalučkih funkcija i pozicija. Oni su se natjecali ko će više dobra učiniti za islam i muslimane, ko će više sadake udijeliti, ko će više znanja i Kur’ana naučiti, i po naučenom živjeti. Ovi svijetli primjeri moraju biti naša inspiracija i motivacija na putu činjenja dobra i borbe za promoviranje istinskih vrijednosti. Našoj omadini moramo govoriti o uzrocima uspjeha naših prvaka kako bi uspjeli povratiti slavu i dostojanstvo.
