Broj 87

Na samu spomen riječi uspjeh, odmah formiramo sliku postignutog rezultata. Najčešće uspjehom smatramo neke veće korake koje načinimo. Da bismo uspjeli u nečemu, moramo uložiti određeni trud. Međutim, uloženi trud ne daje uvijek rezultat, odnosno ne postigne se uvijek ono što se željelo niti se naplati svaki trud u onoj mjeri koliko je uloženo. Pa da li da taj “uzaludni” trud svrstamo u polje uspjeha ili neuspjeha?

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i lijepo ime El-Mutekebbir, koje se u Kur’anu spominje jedanput i to u riječima Uzvišenog Allaha: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakoga osigurava, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Onaj kojem se sve potčinjava, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!” (El-Hašr, 23)

Mjesec muharrem ove godine bio je u duhu izbora i glasanja, ali je jedna ekipa ljudima nudila poseban izbor – izbor čitanja, i promovirala posebnog čovjeka –Omera, radijallahu anhu.

Čovjek, svjestan sebe u materijalnom smislu, vodi brigu o svom tijelu, o čistoći, hrani i odjeći. Ali, malo je onih koji vode brigu o svom srcu, njegovoj čistoći, hrani i odjeći. Uspjet će samo onaj koji svoje srce očisti i ogrne ga ogrtačem bogobojaznosti, “a odjeća takvaluka, to je ono najbolje”.

Kako očistiti svoje srce i ojačati iman, naći ćemo, pored Kur’ana i sunneta, u riječima učenjaka ovog ummeta. Jedna od najbitnijih grana islamske pedagogije jeste imanski odgoj, jer on veže čovjeka za Allaha, dželle šanuhu, a ovaj je odgoj poput srca spram ostatka tijela: ako je ono zdravo – zdravo je i cijelo tijelo. Učenjaci ovu vrstu odgoja definiraju kao odgoj čovjeka onim što jača njegov iman, čisti srce, pomaže da osjeti slast imana i ostavi griješenje.

Kina započela borbu protiv halal-proizvoda

U regiji Xinjiang u Kini, gdje su većinsko stanovništvo Ujguri muslimani, državne vlasti nastavile su sa represijom nad muslimanima. Nakon zabrane hidžaba i “dugih brada”, na red su došli i halal-proizvodi.

Tako su vođe Kineske komunističke partije u glavnom gradu Urumqi u provinciji Xinjiang donijeli odluku, a i počeli je već sprovoditi, da se ukida proizvodnja i prodaja halal-proizvoda, javlja medijska kuća Saphirnews.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na pogubnost licemjerstva i ukazao na osobine i obilježja munafika – licemjera, rekavši: “Kada govori – laže, kada obeća – iznevjeri i kada mu se povjeri emanet – pronevjeri ga.” (Muttefekun alejhi)

Poštenje, čestitost i povjerenje, temelji su društvenog i moralnog života. U mnogim šerijatskim tekstovima ukoravaju se laž i lažovi, hvale iskrenost i iskrene osobe i pojašnjava se vrijednost emaneta: “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu” (El-Ahzab, 72). To je sloboda izbora kojom su odlikovani ljudi i džini nad ostalim stvorenjima. Nebesa i Zemlja bila su snažnija da ponesu emanet, ali ga je prihvatio insan uprkos svojoj slabosti. Musliman može počiniti određene grijehe, ali ne može da laže, kao što je spomenuto u hadisu.

U prošlom i ovom broju navodimo pedeset pet vjerodostojnih hadisa koji počinju sa brojem tri, a koji su preuzeti iz djela Sahihul-džami es-sagir ve zijadetuhu, šejha Nasiruddina Albanija, rahimehullah. Ovo njegovo djelo je, zapravo, obrada djela El-Džamius-sagir, imama Dželaluddina es-Sujutija, rahimehullah, u kojem je šejh Albani razdvojio vjerodostojne od nevjerodostojnih hadisa. Tako su, na temelju toga, nastala dva njegova djela: Sahihul-džamiu es-sagir ve zijadetuhu i Daiful-Džamiu es-sagir ve zijadetuhu.

Nekoliko hadisa ponavljaju se više puta i, zbog raznovrsnosti verzija, nisam ih izostavio, već sam ih, kako se i navode u djelu, sve uvrstio. U prošlom broju naveli smo hadise od broja 3021 do broja 3047, a u ovom broju od 3048 do 3075. Znači, ocjena ovih hadisa je od šejha Albanija.

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, koji je poslao Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s Uputom i vjerom istine da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

U nekoliko prošlih tekstova opisali smo kako je nastala i kako se odvijala prva fitna u ummetu. Počela je tajnim razgovorima na tajnim sastancima, sumnjama koje je ubacivao Ibn Sebe, optužbama protiv Osmana, radijallahu anhu, koje su dovele do zahtjeva za njegovom smjenom, da bi na kraju Osmana protekfirili, tj. proglasili nevjernikom, i ubili. Kada su do toga došli, smutljivci su protekfirili i Aliju i ostale ashabe. Ubili su Aliju, radijallahu anhu, a na kraju su protekfirili cijeli ummet. Haridžije smatraju da samo oni zastupaju istinu, a da su nevjernici svi koji im se suprotstave!

Natjecanje u dobru i razvijanje takmičarskog duha vrlina je uspješnih pojedinaca, ali zajednica. Čovjeku je potrebna motivacija kako bi se lakše podstakao na činjenje dobra i kako bi napravio pozitivan ambijent u kojem duša neće osjećati lijenost, nemarnost i bezvoljnost. Prva generacija muslimana, predvođena Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, prepuna je pozitivnih i svijetlih primjera natjecanja u dobru, koje nam svakako moraju i trebaju poslužiti kao inspiracija da se na putu ka uspjehu ugledamo na svoje istinske uzore.

Muslimani danas, a posebno naša omladina od koje bi trebale krenuti sve promjene nabolje, zapali su u jednu krizu apatičnosti i bezvoljnosti i ne vide izlaz iz situacije u kojoj se nalaze. Mnogi mladići i djevojke ne trude se da postave i definiraju sebi ciljeve u životu kojima bi težili i do kojih bi došli uz trud i zalaganje. Kako bismo izašli iz krize apatičnosti, bezvoljnosti i nemarnosti važno je imati nekoga ko će nas na tom putu, onda kada posustanemo i klonemo, podići, podstaći da krenemo naprijed i da nastavimo svoj put. Tu dolaze do izražaja uloga i važnost džemata i prijatelja koji su pozitivno ogledalo, u kojima čovjek vidi one koji ga bodre i podstiču na činjenje dobra i koji ga uvijek motiviraju da čini ono što je korisno njemu i drugima.

U narednim redovima navest ćemo nekoliko primjera zlatne generacije ovog umeta u međusobnom takmičenju i natjecanju u činjenju dobra kao primjer svima nama da se i mi podstaknemo i motiviramo.

Dok je hladni vjetar nosio opalo lišće i nagomilavao sive oblake iznad grada, Abdullah je nepomično gledao u krupne kišne kapi koje su udarale u prozorsko staklo. Kiša pada već cijeli dan. Amina se razočarano obrati bratu: “Još uvijek pada tako jako. Mislim da danas neće ni prestati. Trebamo nazvati djeda i nenu i reći im da nas ne očekuju, jer zbog kiše danas ne možemo otići.” Abdullah se pobuni: “Ali moramo otići. Obećali smo im. A i trebamo im pomoći. Znaš još koliko posla treba da se uradi prije nego što još više zahladni.” U sobu uđe majka. “Dođite djeco, pristavila sam čaj. Znam da vam topla šolja čaja i kolači uvijek gode, pogotovo u ovim kišovitim jesenjim danima.” Abdullah nevoljno odmahnu rukom. Vidjevši kako su djeca tužna, majka nastavi: “Vidim da ste razočarani što vam je kiša pokvarila plan te ne možete biciklima otići kod djeda i nene. Ali ova kiša ne treba da vas žalosti. Ovo je pravo vrijeme za nove avanture. Pa nije bicikl jedino prijevozno sredstvo kojim možete otići”, tajanstveno se smješkala majka. Abdullah zbunjeno pogleda Aminu: “Ne znam na šta misliš. Babo je sve do akšama na poslu. A i kad dođe, bit će preumoran da nas dvoje vodi kod djeda.”

Hodeći pravim putem, naići ćeš na tri vrste ljudi koji su poput vjetra koji puše ili u leđa, ili u lice, ili te ljulja sa strana. Svaku od ovih skupina Allah je spomenuo u Svojoj Knjizi, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, svojim primjerom pokazao kako da se prema njima odnosimo.

U posljednjih nekoliko godina susrećemo se često sa terminom koloidno srebro, bilo putem reklama, komercijalnih letaka ili kao artikla u našim apotekama. Koloidno srebro nude nam kao alternativu sintetičkim antibioticima i konzervativnoj antibiotskoj terapiji, kao sigurnu ali i mnogo učinkovitiju zamjenu. No, da li je to uistinu tako ili se radi o još jednom komercijalnom triku i može li nam u konačnici nauditi ovakav preparat i nanijeti štetu? Stoga smo se odlučili u ovom broju progovoriti malo o koloidnom srebru, njegovim značajkama i učincima.

Razmisli dva puta!

Čekajući poziv na ulazak u avion, jedna gospođa odluči da sebi prekrati vrijeme, pa kupi knjigu i kesicu slatkiša, sjede na stolicu u čekaonici i pomno poče čitati knjigu. Dok je čitala, odjednom shvati da jedna mlada djevojka sjedi pored nje i da uzima slatkiše iz kesice koja je bila stavljena između njih. Na početku, odlučila je da je ignorira, ali kako je djevojka i dalje uzimala slatkiše iz kesice, gospođa je počela osjećati nelagodu, koja je prerasla gnjev i, razmišljajući, u sebi reče: “Da nisam ovako kulturna žena, lijepog ponašanja, pokazala bih ovoj odvažnoj djevojci i svašta bih joj rekla!” I tako svaki put kada bi ona uzela slatkiš, i djevojka bi uzela slatkiš, a gospođa bi je prostrijelila pogledom. Kada je u kesici ostao zadnji slatkiš, djevojka ga je polahko uzela i prepolovila ga, a zatim ga je, blago se osmjehujući, dala gospođi jednu polovinu, a drugu je zadržala za sebe. Gospođa uze komadić i u sebi reče: “Kako je bezobrazna i nepristojna, čak mi nije rekla ni hvala!”

Opće je poznato da postoje dva redoslijeda kur’anskih sura i ajeta: redoslijed prema objavljivanju ajeta Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i redoslijed sura i ajeta u Mushafi. Prvi redoslijed je povezan s povodom objave, s događajima iz života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba, radijallahu anhum, a drugi je znatno drugačiji, drugačiji do te mjere da se prvi objavljeni ajeti nalaze u posljednjem džuzu, a posljednje objavljeni ajeti u 6. džuzu.

Ovdje se nameće pitanje: Zašto sure Kur’ana nisu poredane prema redoslijedu po kojem su objavljene?! I ovaj drugi redoslijed, trenutni u Mushafu, je Božija objava. Redoslijed kakav je Allah, dželle šanuhu, objavio svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ova ključna informacija upućuje nas na postojanje Božije mudrosti, Njegovog nadnaravnog djela i u ovom segmentu Objave.

Na zapadu Afrike postoji jedna zemlja koja se zove Burkina Faso. U ovom tekstu cijenjeni čitatelji mogu da pročitaju zanimljivosti o ovoj zemlji, njenoj povijesti i životu muslimana u njoj.

Zemljopis i demografija

Burkina Faso je zemlja na zapadu Afrike. Ova zemlja nema izlaz na mora, graniči sa Nigerom na sjeveru i na zapadu sa Malijem, sa Togom na istoku, i Beninom, Ganom i Obalom Slonovače na jugu. Burkina Faso se do 1984. godine zvala Gornja Volta, po rijekama Crna, Bijela i Crvena Volta koje teku kroz ovu zemlju. Burkina Faso na najrasprostanjenijim domaćim jezicima znači “zemlja poštenih ljudi”.

Burkina Faso, nažalost, spada u najsiromašnije države svijeta. Ranije su mnogi radili kod južnih susjeda, pogotovo u Obali Slonovače. Ekonomija se temelji na izvozu pamuka i doznakama iz inostranstva.

Uzvišeni Allah naredio nam je da izvršavamo Njegove naredbe, tj. islamske propise poput namaza, posta, hadža i drugih ibadeta koji spadaju u vidljive ibadete, a dao je da stvarnost ibadeta bude u nutrini čovjeka, tj. u srcu. U hadisu se kaže: “Islam je vanjština, a iman je u srcu.” (Ahmed, Musned; Ibn Ebu Šejba; Musannef)

Musliman ne smije dopustiti da ispunjava jednu od ove dvije stvari bez druge, da izvršava propise vjere bez imana, niti da ima samo iman bez propisa vjere, jedino kada to dvoje spoji, imat će potpunu nagradu. Od ibadeta koji spadaju u srčane jeste bogobojaznost, to ne može pokazati nekome niti mjeriti, to je isključivo između čovjeka i Gospodara.

Uzvišeni Allah kaže: “I nije dobročinstvo u tome da sa stražnje strane u kuće ulazite, nego je pravo dobročinstvo ono što čini onaj koji se Allaha boji. U kuće ulazite na vrata njihova i Allaha se bojte da biste uspjeli.” (El-Bekara, 189)

Ensarije i drugi Arapi, kada bi ušli u ihramske obrede, ne bi u kuće ulazili na njihova vrata, smatrajući to ibadetom – pokornošću Allahu, i vjerujući da je takav postupak vid dobočinstva. Uzvišeni Allah u Objavi im kazuje da to djelo nije vid dobročinstva, jer im nije propisano takvo nešto. Zato, svako onaj ko čini određeni ibadet koji On i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu propisali, smatra se osobom koja obožava Allaha putem novotarije. Upravo zbog toga, Uzvišeni Allah naređuje im da u kuće ulaze na njihova vrata, jer to je lakši način za ulazak u njih i ovo predstavlja jedno od šerijatsko-pravnih pravila i principa.

(285) “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove i poslanike Njegove: ‘Mi među poslanicima Njegovim nikakvu razliku ne pravimo!’ I govore: ‘Čujemo i pokoravamo se! Oprosti nam, Gospodaru naš, i samo Tebi je konačni povratak!’

(286) Allah nikoga ne obavezuje iznad njegovih mogućnosti, svakome je u korist dobro koje zaradi, a na njegovu štetu je zlo koje učini. ‘Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili ako šta greškom učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za šta snage nemamo! Pobriši nam grijehe naše, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa nas pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!’”

U prethodnom broju bilo je riječi o vrstama životinja čije je meso dozvoljeno konzumirati i životinjama čije je meso zabranjeno konzumirati, a u narednim redovima bit će riječi o načinu klanja životinja, uvjetima koji se moraju ispuniti da bi klanje bilo u skladu sa islamskim normama, te metodama klanja životinja u savremenim klaonicama.

Kada se radi o životinjama čije je prirodno stanište voda, one su dozvoljene i bez klanja. Kopnene životinje, čije je meso dozvoljeno konzumirati, dijele se na divlje i domaće. Kada je riječ o divljim životinjama i uvjetima da bi meso ulovljene životinje bilo halal, to je posebna tema na koju se ovom prilikom nećemo osvrtati. Da bi meso pitome životinje bilo halal, potrebno je da se životinja zakolje na propisan način, naravno ako se radi o životinji koja nije sama po sebi zabranjena, kao što je svinja ili pas. Ako bi životinja sama uginula ili bila ubijena na neki drugi način, mimo propisanog klanja, njeno meso tretira se strvinom i zabranjeno ga je jesti. Svevišnji Allah kaže: “Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano...” (El-Maida, 3). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Jedite meso životinja kojima je puštena krv i nad kojima je pritom spomenuto Allahovo ime” (Buhari i Muslim). Puštanjem krvi meso životinje se čisti, a spominjanjem Allahovog imena, zahvaljujemo se Allahu i priznajemo Njegove blagodati kad nam je tu stoku potčinio.

Psi i zarazne bolesti

Imati psa kao kućnog ljubimca i nije tako bezopasno kako neki misle. Mnogim je ljudima potpuno normalno i prihvatljivo da ih pas liže po licu ili rukama. Ali, stručnjaci upozoravaju da to može biti opasno, čak i opasno po život. Profesor John Oxford, stručnjak za virologiju i bakteriologiju, sa Queen Mary University u Londonu, pojašnjava kako se bakterije u ustima psa sakupljaju: “Psi veliki dio vremena provode na raznim nečistim mjestima i njuše izmet drugih pasa. Njihova su usta puna bakterija, virusa i klica.”

Neke od ovih bakterija toliko su opasne da mogu da prouzrokuju bolesti opasne po život. Capnocytophaga canimorsus je, naprimjer, bakterija koja se nalazi u pljuvački psa i može prouzrokovati zatrovanje krvi, što može da dovede do toga da organi ne rade ili čak da prouzrokuje smrt.

Ako je pas zaražen bakterijom Capnocytophaga canimorsus, onda se to može vidjeti, a simptomi kod psa su perut, opadanje dlaka i tamne fleke na koži. (The Sun)

U prošlom članku opisali smo glavne odrednice komercijalnog klanja mesa i naveli svakodnevne zamke u koje upadamo prilikom konzumiranja mesa takve vrste. Ovaj članak predstavlja svojevrsnu zdravstveno-znanstvenu okosnicu svega onog čemu nas uče još u mektebskim klupama. U anketi koju sam radila među djecom školske dobi, ali i među slušateljicama koje redovno posjećuju moja predavanja, poražavajuća je činjenica da niko od njih nije naveo drugačiji argument za nejedenje svinjskog mesa, osim da je nezdravo i da je masno. Stoga, smatramo ovaj članak izuzetno bitnim kako bismo se educirali u pogledu jedne od osnovnih odrednica i prepoznatljivosti muslimana glede prehrane, a to je zabrana jedenja svinjetine, krvi, strvi.

U narednim redovima slijedi opis svinje kao životinje, bolesti koje prenosi, kao i naučna pozadina nejedenja svinjetine. Moje dugogodišnje istraživanje ove teme i razgovori među nemuslimanima, te objašnjenje stavki koje ovdje iznosim dalo je rezultate da su mnogi od njih prestali sa konzumiranjam svinjetine, ali i počeli da konzumiraju samo meso zaklano na halal-način. Znanstvene činjenice, podastrte dokazima, ruše sve predrasude, samo ih treba usmjeriti u pravo vrijeme i na ispravan način.