Zašto je ovih pet stvari nazvano ključevima gajba?!
Zato što svaka predstavlja prvi korak u pet različitih aspekata gajba o kojima znanje čovjeku nije dato, a koji su usko vezani za njega. Učenjak Ibn Usejmin pojašnjava: "Sudnji dan je ključ ahireta; spuštanje kiše je ključ života na Zemlji; ono što je u maternicama -- bilo da je riječ o čovjeku ili životinji -- ključ je postojanja na ovom svijetu; ono što sutrašnji dan donosi ključ je budućnosti; a smrt je ključ prelaska s ovog svijeta na budući. Zbog toga je ovih pet stvari nazvano ključevima gajba."
Zašto je baš ovih pet stvari označeno posebnim iako svijet gajba, o kojem isključivo Uzvišeni ima znanje, obuhvata mnoge stvari?
Zato što čovjek često pita o Sudnjem času i žudno želi znati pojedinosti koje se vezuju za taj dan, a kroz ovih pet gajb stvari Uzvišeni Allah skreće pažnju čovjeku na to da misli o stvarima koje će mu pomoći da čini ono od čega će imati korist i da se vezuje za svog Svevišnjeg Gospodara. Kao da se čovjeku poručuje: "Ti pitaš o Sudnjem času i kada će nastupiti, a postoje stvari bliže tvojoj svakodnevnici o kojima ništa ne znaš. Ne znaš kamo će te život odvesti i kada ćeš sve napustiti; ne znaš šta ćeš sutra zaraditi, iako danas na tome radiš i vrijeme u to ulažeš; ne znaš gdje ćeš umrijeti, iako se uvijek vezuješ za neko mjesto -- pa kako onda da saznaš kada će nastupiti Sudnji čas?"
Uzvišeni Allah nije nam dao znanje o sutrašnjoj zaradi, iako bi nam to koristilo u planiranju sadašnjeg života; niti nas je obavijestio gdje ćemo umrijeti, iako bi nam to koristilo da drugačije stvari poredamo u svojoj sadašnjosti. Uzvišeni je tako odredio kako bi nas podučio da se u svakom vremenu u vezi s nafakom uzdamo u Allaha i oslanjamo se isključivo na Njega, te nam nije otkrio u kojoj ćemo zemlji umrijeti kako se ne bismo osjećali bezbjednim od smrti u drugim zemljama. Tako da, ako nam Uzvišeni nije otkrio ono što bi nam neke stvari promijenilo, zašto bi nam otkrio ono o čemu nam znanje ništa puno ne mijenja, jer je nama dovoljno da budemo ubijeđeni da će Sudnji dan biti, što nam je Uzvišeni poručio preko Svojih poslanika.
Učenjak Ibn Kesir navodi: "Ovo su ključevi gajba o kojima je znanje Uzvišeni zadržao isključivo za Sebe. Vrijeme nastupanja Sudnjeg dana ne zna nijedan poslani vjerovjesnik, niti ijedan odabrani melek. Slično tome o kiši zna samo Allah, ali kada On naredi da padne, za to saznaju meleki koji su zaduženi za kišu i stvorenja koja Allah odabere. Također, isto je i za ono što je u maternicama -- to zna samo Allah, ali kada On odredi da bude muško ili žensko, sretno ili nesretno, to saznaju meleki zaduženi za to i stvorenja koja Allah odabere. Također, nijedna osoba ne zna šta će sutra prirediti, ni za ovaj, niti za budući svijet; niti zna gdje će umrijeti, da li u svojoj ili nekoj drugoj Božijoj zemlji. Jer, to znanje nije dato nijednom stvorenju."
Gajb je ono što je skriveno od ljudskog znanja
Pitanje ovih pet stvari i to što čovjek može saznati, a šta ne može, naročito sada u modernom i tehnološki naprednom vremenu, nužno nas vodi ka definiranju "gajba" kao pojma kako ne bi došlo do zabune i kako bismo spoznali granice gajba koji se može nekako spoznati i gajba koji se ne može nikako otkriti. Gajb, po definiciji, je ono što je skriveno od ljudskog znanja. Dijeli se na dvije vrste: stvarni gajb -- koji zna samo Allah i relativni gajb -- koji neka stvorenja mogu znati, dok drugima ostaje nepoznato, u zavisnosti od njihove prirodne sposobnosti i stečenog znanja. U ovu podjelu ne ulaze saznanja iz stvarnog gajba koja Uzvišeni daruje nekim poslanicima, jer to nije rezultat nečeg što su oni stekli, nego je to posebna odlika poslanstva.
Gajb, kao što se razlikuje, može biti apsolutan ili relativan. Apsolutni gajb je onaj koji zna samo Allah, o čemu Uzvišeni kaže: "U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna" (El-En'am, 59). Relativni gajb je ono što neko stvorenje može spoznati bez potpune spoznaje svakog aspekta tog pitanja. Za tu osobu takva spoznaja je rezultat znanja iz našeg opipljivog materijalnog svijeta, dok za druge, koji nemaju takav vid spoznaje, takva stvar ostaje gajb, nepoznata. U to se ubrajaju spoznaje koje se navode u ovom ajetu: "I On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On za njega ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi" (El-En'am, 59).
Na tragu toga dolazimo do pitanja: da li je savremena nauka uspjela spoznati gajb?
Ibn Kesir gajb dijeli na dvije vrste. Prva se odnosi na znanje o događajima prije nego što nastanu: prije formiranja kiše i nastanka svakog uzroka koji dovodi do nje; prije nego što se ono što je u maternici pojavi u vidljivom svijetu. Ovaj dio spoznaje, zapravo, potpada pod znanje koje je Allah zadržao isključivo za Sebe i na koje se prvenstveno odnosi hadis o pet ključeva gajba.
Druga vrsta odnosi se na znanje nakon što se te pojave ukažu u vidljivom svijetu i potpadnu pod zakone stvaranja i uzročnosti. To je znanje koje neka stvorenja mogu steći Allahovim dopuštenjem i ono ne isključuje Allahovo apsolutno znanje gajba, jer se pod Njegovim posebnim znanjem podrazumijeva potpuno i sveobuhvatno znanje o svim detaljima, dok je znanje meleka i pojedinih ljudi ograničeno i nepotpuno.
"Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u maternicama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten." (Lukman, 34).
Autor: Dr. Ramadan Abu Ali
Priredio: Mr. Muaz Smajlović
