"Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?" (El-Enbija, 10)
Nama muslimanima u svakoj situaciji, a posebno u ovim teškim situacijama, Kur'an i sunnet nude smiraj, spas, perspektivu i pravac djelovanja!
Srce ostaje slomljeno kada pročita riječi palestinskog oca koji govori:
"Bilo je malo nade za moje dijete da preživi, tako mi je kazao doktor. Otišao sam i vratio se... ne nađoh više svoje dijete, niti doktora, niti bolnicu..."
Ovo ostavlja bez daha, ali znaj, brate, da je naš Gospodar kazao:
"Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli. Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga. Radosni su zbog onoga što im je Allah iz obilja Svoga dao, i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim tugovati neće." (Alu Imran, 169--170)
Naši učenjaci savjetuju nas i kažu: Znaj, uvaženi brate, da je naše saosjećanje sa ranama ummeta dobro u onoj mjeri u kojoj na nas djeluje konstruktivno, tako što nas podstiče na dugoročno samounapređenje i istinski doprinos ummetu, bilo individualno ili kolektivno, lokalno ili globalno, koliko ko može. A nikako nije dobro ako na nas utječe negativno-destruktivno, tako što smo bezvoljni da učimo i doprinosimo, ili pak stanemo da krivimo sve oko sebe, ili se trenutno napunimo entuzijazmo, a onda splahne taj isti val volje pa potrošimo svoju emotivnu energiju u potpunosti i na kraju stavimo vjeru u drugi plan ili jednostavno postanemo ravnodušni na sve i padnemo u stanje letargije i dunjalučke svakodnevice.
Najmanji korak koji možeš, koji svi možemo napraviti jeste dova! Najslabiji je onaj ko nema snage da čini dovu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pored porodice Jasirove dok su ih mušrici mučili, u vremenu kada muslimani nisu bili u stanju da im pomognu, pa ni on lično, i rekao im je: "Strpite se porodico Jasirova, doista ćete vi biti u Džennetu." I tada je Ebu Džehl ubio Sumejju, koja je prvi šehid u islamu, i niko nije mogao ništa da učini. Svako vrijeme ima svoje adekvatne reakcije na konkretne situacije, a cilj je da te naše reakcije ne budu ono što nas vodi u destrukciju, iako ljudska duša tome teži. Takvim postupanjem neće se promijeniti ništa nabolje, jer za boljitak ummeta potrebni su projekti, a ne trenutačne reakcije čije je dejstvo kratko i iscrpljujuće. I neće se desiti oslobođenje zemalja dok se ne desi oslobođenje naših srca i umova.
Mi živimo u okruženju u kome je sloboda govora vrijednost! Širimo istinu, ali samo provjerenu istinu. Pomozimo svojim imecima, a naše institucije će se pobrinuti da to bude pouzdanim i transparentnim putevima!
Nažalost, mnogi moćnici su stali uz nasilje, uz nasilnike. Historija je zabilježila da su prije nekoliko decenija mnogi od njih stali uz nasilje nad jevrejskim narodom i palili ih u gasnim komorama. Danas ponovo mnogi staju otvoreno na stranu nasilnika koji ubijaju djecu, žene i nevine ljude. Sutra će nalaziti riječi opravdanja, ali mi muslimani nikada ni na tren nećemo stati uz nasilje niti ga prešutjeti, a još manje zaboraviti ove nevine žrtve, kao što i Sumejja i Jasir nisu zaboravljeni.
Što se tiče reakcija naših muslimanskih vladara, njih ne vrijedi spominjati, posebno ne na ovako časnim mjestima! Lekcija koju smo dobro naučili jeste da diktatori nisu nikako predstavnici naroda kojim vladaju, već oni koji iscrpljuju taj isti narod i prvi su u saradnji sa nasilnicima, kako je to nažalost i u slučaju Palestine.
Allahu, pomozi potlačene, budi zaštitnik palestinske djece i svih obespravljenih ma gdje oni bili. Mi smo nemoćni, a Ti si svemoćan, osnaži pravedne, a oslabi nepravedne! Allahu, usmjeri nasilje nasilnika na njih same i sačuvaj nas njihova zla! Amin!
Hutba je čitana na dan džume 20. 10. 2023. u svim džamijama u Luksemburgu.
Vjerski poglavar muslimana Luksemburga: hfz. Hilmija-ef. Redžić, prof.
