Broj 117

Vjera islam, islamsko buđenje, poziv u Allahovu vjeru i njeno širenje među ljudima ima nasušnu potrebu za jednom vrlo važnom kategorijom muškaraca i žena, a to su ensarije, pomagači. Učenjaci, daije, profesori, mualimi i mualime, muhafizi i drugi neće moći u potpunosti izvršiti svoju misiju bez pomagača. Zbog toga nalazimo u Kur'anu i sunnetu govor o ensarijama, pomagačima Allahove vjere. Štaviše, većina Allahovih poslanika i vjerovjesnika imala je havarijine, pomagače i istinske sljedbenike. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allah nije poslao nijednog poslanika u prethodnim ummetima a da nije imao havarije, pomagače..." (Muslim), i: "Svaki vjerovjesnik imao je pomagača (havarija), a moj je pomagač Zubejr b. Avvam." (Buhari)

Ovaj svijet nije mjesto uživanja niti mjesto nagrade i kazne, već je mjesto iskušenja. Uzvišeni Allah stvorio nas je i odredio nam da živimo na ovom svijetu, a preko Svojih poslanika, alejhimus-selam, poslao nam je Uputu u kojoj nam je pojasnio kako se trebamo vladati i djelovati.

Uzvišeni Allah obdario je islamski ummet blagodatima koje nije podario nijednom drugom ummetu i proglasio ga je najboljim ummetom na Zemlji, rekavši: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete." (Alu Imran, 110)

Uzvišeni Allah dao je čovjeku mnogobrojne blagodati, koje ne može ni izbrojati i na kojima Mu ne može dovoljno ni zahvaliti. Čovjek nije u stanju da u potpunosti zahvali Uzvišenom Allahu jer je spram Njegove veličine kao zrno pijeska. Ali, kako bi barem približno spoznao veličinu Allaha, potrebno je da razmišlja o svemu što mu je On dao.

Allah je odredio da čovjek bude tek kapljica u utrobi svoje majke, pa ga je On obasuo Svojom pažnjom, čuvanjem, a onda je Svojom moći odredio da kapljica tekućine postane zakvačak, pa je podario da zakvačak postane zametak, a onda je odredio da iz zametka nastanu kosti i meso... Da li to može iko osim Allaha? Ne! (Ejmen Ahmed Muzejjen, Enciklopedija islamskog ponašanja, str. 170)

"Stani, stani, eno vjeverice na grani!", uzbuđeno povika Amina dok su se vozili autom kroz šumu ka djedu i neni. Babo zaustavi auto, a Amina i Abdullah nečujno izađoše iz auta. Tiho su koračali kako ih vjeverica ne bi čula. Približili su se jako blizu i divili se vjeverici koja je svojim prednjim šapicama držala lješnjak i brzo ga grickala dok je ispuštala simpatične zvukove. Abdullah napravi još jedan korak naprijed kako bi bolje vidio vjevericu, ali ga šuškanje opalog lišća izdade. Vjeverica se uplaši i brzo odskakuta s grane na granu. Abdullah i Amina potrčaše za njom da je prate, ali vjeverica ubrzo zamače i sakri se. Kada shvatiše da se vjeverica sakrila, krenuše prema autu i tada se Amina obrati Abdullahu: "Nisi trebao da se pomjeraš, mogli smo je gledati sve dok ne pojede lješnjak." "Nisam namjerno. Opalo lišće me odalo, pa me zato čula vjeverica", odgovori Abdullah.

Uzvišeni Allah, iz Svoje potpune mudrosti, stvorio je ljude različitim, neke je učinio hrabrijim, neke odlučnijim, općenito neke slabijim, a neke superiornim, nadmoćnijim i jačim.

Tako je On ženu stvorio slabijom u odnosu na muškarca i ona kao takva biva nemoćna da se odupre svome suprugu ukoliko se suprug ne boji svog Stvoritelja kad su u pitanju njena prava i njegove obaveze prema njoj. Kao takva nije ga u stanju "natjerati" da bude pažljiv, da je voli ili da s njom lijepo postupa. Uzvišeni ju je stvorio slabom, krhkom, u prepirci s muškarcem bespomoćnom, kao što je opisuje njen Gospodar: "Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?" (Ez-Zuhruf, 18)

Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Sve što ljudi posjeduju, sve blagodati koje uživaju su od Allaha Milostivog, Onog Koji nas obasipa Svojim blagodatima i Koji je neizmjerno prema nama darežljiv. Allah Uzvišeni kaže: "Svaka blagodat koju uživate od Allaha je." (En-Nahl, 53)

Odgoj je kontinuiran proces koji počinje izborom supružnika, ali i vlastitom kvalitetom vođenja života, pa sve do trenutka kada djeca, a tada već omladinci, trebaju sami da koračaju u svijet. Briga o mentalnom zdravlju djeteta je briga o njegovom odgoju. Jasan je islamski stav da su roditelji dužni materijalno obezbijediti svoju djecu, a to je poprilično jasno i muslimanima, jasan je također i stav islama da djeca moraju dobiti kvalitetan i zdrav odgoj, ali je to malo manje jasno muslimanima. Roditelje ne želimo puno kuditi, jer u ovakvim okolnostima oni svakako žele dobro svojoj djeci, ali izgleda da biraju pogrešne metode. Trude se svim silama da svojoj djeci obezbijede da imaju lijep i bezbjedan život, da im omoguće sve ono što oni nisu imali, ali u vidu moraju imati i probleme koji dolaze s takvim načinom života. Ono što ćemo u nastavku teksta pisati nisu nikakva nova istraživanja, niti su neki eliksiri koji će vam omogućiti bajkovit život, već je riječ o tome da jednostavno morate razgovarati sa svojim djetetom, paziti na njegova osjećanja, pomoći mu u njegovom odrastanju i razvoju. Roditelji mogu pročitati tekstova i knjiga koliko god žele o pedagogiji i odgoju djece, ali ako konkretno ne krenu u rješavanje problema, to će otići u zaborav.

Većina Amerikanaca ne podržava slanje oružja Izraelu, dok Biden traži od Kongresa da odobri dodatnu pomoć Izraelu

Prema anketi koju je proveo CBS News, između 16. i 19. oktobra, 57 posto sudionika ankete podupire slanje pomoći Gazi; 56 posto Amerikanaca izrazilo je nezadovoljstvo politikom predsjednika Joea Bidena u vezi s izraelsko-palestinskim sukobom; 85 posto sudionika izrazilo je zabrinutost zbog opasnosti od širenja sukoba na Bliskom istoku, dok je 79 posto izrazilo zabrinutost zbog mogućnosti da Sjedinjene Države provode terorističke aktivnosti. Također, 52 posto Amerikanaca usprotivilo se slanju oružja i opreme iz Washingtona Izraelu, dok 24 posto smatra da Biden Izraelu daje mnogo oružja. S druge strane, američki predsjednik Joe Biden pozvao je u petak (20. 10. 2023.) Kongres da odobri "hitan i bez presedana" proračun za koji je rekao da će biti posvećen potpori Izraelu i Ukrajini. U televizijskom obraćanju Biden je najavio da će od Kongresa tražiti finansijsku podršku za Izrael i Ukrajinu, te je kazao da je "podupiranje Izraela i Ukrajine pametno ulaganje koje će uroditi plodom za američku sigurnost za generacije koje dolaze", istaknuvši da će njegova administracija "raditi na nastavku funkcioniranja Iron Domea kako bi se zaštitio Izrael". Biden je naglasio da su uspjeh i vojna nadmoć Izraela "vitalne stvari" za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država, pozivajući na prevladavanje svih unutrašnjih (političkih) razlika u njegovoj zemlji, "kako bi se spriječila bilo kakva pobjeda" koju pokret Hamas može postići. "Imamo svoje unutrašnje razlike, ali ih moramo prevladati. Ne možemo dopustiti teroristima da postignu svoje ciljeve", kazao je Biden. Mediji su izvijestili da Biden namjerava od Kongresa zatražiti 14 milijardi dolara dodatne potpore Izraelu.

(Izvor: Anadolu Agency)

Nema roditelja koji ne žudi i ne čezne da u budućnosti vidi svoju djecu kao uspješne, sigurne, samouvjerene, karakterne i korisne jedinke društva. I to je osjećaj koji je Allah Milostivi usadio u srce svakog čovjeka, tako da je briga o djeci i njihovoj budućnosti jedna od mnogih preokupacija, ako ne i glavna preokupacija roditelja.

Međutim, jedno je vidjeti svoju djecu kako rastu, sazrijevaju, završavaju škole, pronalaze poslove i zarađuju za svoje potrebe, a sasvim je drugo, i mnogo važnije, gledati svoju djecu kako sve to isto obavljaju ali uz vjeru u Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nadajući se nagradi i vječnom uspjehu. Ovo nam pokazuje da je vjerničkoj, muslimanskoj porodici, veoma važna, ako ne bi trebala biti i najvažnija činjenica, da joj djeca odrastaju i žive u pokornosti Allahu. Koliko bi roditelj dao novca da dijete, koje je odraslo a koje ne živi u pokornosti Allahu, vrati na stazu islama i pravi put!? Dao bi sve što posjeduje.

Položaj žene prije islama, među različitim narodima, bio je kao položaj građanina trećeg reda. U mnogim narodima ona nije imala pravo na život, na odlučivanje o izboru muža, nikakvo pravo na odlučivanje u porodici, pa ni o vlastitoj djeci, nije imala pravo na obrazovanje, na nasljedstvo, bivale su eksploatisane, zlostavljane itd.

Postojale su čak i rasprave da li žena uopće ima dušu. Stiven Rozen, u svojoj knjizi Hrana za duh navodi da je Crkveni sabor u Makonu 585. godine ponajviše sazvan kako bi se odlučilo da li žene imaju dušu ili ne. Samo je u lovu na vještice spaljeno na stotine hiljada žena.

Teško je otvoriti novu temu ili poglavlje baš danas dok tkivo ummeta krvari, dok nevina djeca umiru ili ostaju bez svojih majki i očeva. Teško je, ali život neumoljivo teče i gura nas naprijed. Često čujemo negodovanja zbog nekih društvenih dešavanja, nečijih tuđih radosti dok nevini ginu. Ali, i da sve to stane, bismo li promijenili stanje onih koji pate? Zato ne kritikujmo one koji ništa ne mogu učiniti, ali se zapitajmo za one koji mogu i nijemo šute. I nekako tako možemo ili bismo mogli posložiti cijeli niz stvari koje čine život. Počnemo od sebe, onog što mi možemo učiniti, kao što skup ćelija čini tkivo jednog organizma, tako i mi i naši postupci, činimo sliku muslimana i islama u društvu i društvenoj zajednici. Ne trebamo se lagati, svaki naš postupak gleda se ne pod lupom nego pod elektronskim mikroskopom, svaki naš pogrešan korak vidi se mnogostruko jače. Ali i mimo toga, ne trebamo li mi, muslimani, sljedbenici jedine istinite Knjige i najboljeg čovjeka koji je ikad stvoren, biti najbolji ili se bar truditi dostići tu vertikalu? Kako je onda moguće da idući ulicama naših, ali i evropskih gradova, možemo vidjeti muslimane i muslimanke koji ne paze na vlastiti izgled? Vidimo ljude, muškarce i žene s povećanim brojem kilograma, s dijagnozama iz spektra pretilosti, dijabetesa, inzulinske rezistencije, policističnih jajnika? Vidimo ih s trbusima koje nose ispred sebe, jedva se uspijevaju izvući iz auta ili popeti uz stepenice. Zajapurenih lica, kratkog daha kao da su u bjekstvu, a ne u šetnji ili kupovini. Kako je moguće da vidimo djecu od četiri ili pet godina, ili još gore sa tek dvije, koja imaju kvarne, kariozne zube? Kako je moguće da mnogi naši odrasli čak i oni u najboljim godinama hodaju bezubi ili s protetskim radovima? I briga o sebi i onima za koje je čovjek odgovoran je islam, i to je dava, direktna, praktična. Slika koju o sebi šaljemo je priča koju onaj preko puta nas čita. I za to će čovjek biti pitan, jer stvoren je u najljepšem liku i obliku. Briga o svome tijelu, zdravlju, psihičkom, fizičkom i duševnom naša je dužnost. Zar se zaista mora pojesti deset puta više kalorija nego što se realno u današnjem tempu može potrošiti? Zar se mora piti gazirano od toliko načina i olakšica da se popije zdrav, cijeđen sok? Ne bojkotuj kolu i hamburger samo zbog Palestine, učini to i zbog svog zdravlja i zdravlja svoje djece. Misliš li da čašu cijeđenog soka nara, grožđa ili jabuke može zamijeniti ikakva soda voda? Eh, voda, voda je posebna tema. Kako je moguće da iza nas na izletima ostaju kese smeća i otpadaka? Kako je moguće da u rijeku ili potok neko baci ni manje ni više nego mašinu za veš? Kako je moguće da uz korita rijeka plutaju flaše i kese plastične? Zar se mora svaki put u trgovini kupiti plastična vrećica? Zar je teško vratiti se na old (but gold) fashioned platneni ceker? Nije tako teško naučiti dijete da ne baci papir od bombona na ulicu. Ekologija je, mimo naučne definicije koja ju određuje, i način i kultura života jedne zajednice. I imamo ljude koji se trude u toj oblasti, pišu knjige za djecu, tekstove, drže seminare, predavanja. Okoristimo se njihovim trudom i znanjem. Mi muslimani treba da budemo ili bar da se trudimo da budemo prvi i najbolji u svemu u svom praktičnom životu. Musliman treba da je spreman fizički i psihički na izazove snage, intelektualno nadmoćan, uključen u svaki aspekt društva u kojem živi. Naprosto bistar, jak i siguran. I zato, pokrenimo se, načinimo prvi korak ka tome, svako u skladu s vlastitim mogućnostima. Krećimo se više, trčimo, vježbajmo, trenirajmo. Jedimo i pijmo zdravije. Kontrolišimo naše zdravlje, zdravlje svih naših sistema. Našu djecu vodimo stomatolozima od nicanja prvog zubića. Učimo radi stjecanja znanja, ali i zvanja. Naša djeca treba da imaju mjesta u društvu u kojem žive i da budu njegovi stubovi. Parafrazirat ću Gazalija koji je kazao davno, kako muslimani nisu poraženi u džamijama nego u društvenom životu. Promijenimo i mijenjajmo to! Svojim izgledom, ponašanjem, obrazovanjem, stavom, svojom porodicom, svojim osmijehom.

Iako dobro znamo da smo stvoreni kako bismo robovali Allahu, kako bismo ispunili pravo koje On kao Gospodar ima kod nas, Svojih robova, iako smo svjesni šta je svrha našeg boravka na ovom svijetu, mi sve ovo često zaboravimo i prema svojim ibadetima, svrsi našeg postojanja, odnosimo se krajnje nemarno, i toliko smo ih zapostavili da ih obavljamo samo rutinski, a da ne ostavljaju traga na nama, kako bi to trebalo da bude.

Ova se konstatacija naročito odnosi na ibadete koji su nam svakodnevnica, zato što su stalni i kao da smo ih se "zasitili", pa im ne posvećujemo dovoljno pažnje, koju oni itekako zaslužuju.

"I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš, on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili. Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze, oni zlo čine sami sebi. Kome Allah ukaže na Pravi put -- bit će na Pravome putu, a koga ostavi u zabludi -- taj će izgubljen biti." (El-A'raf, 175--178)

Imam Tirmizi, rahimehullahu teala, sa svojim lancem prenosilaca, bilježi od Zubejra b. Avvama, radijallahu anhu, da je rekao: "Na dan Uhuda, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio je dva oklopa. Pokušao je popeti se na stijenu, ali nije mogao. Tada je Talhu postavio ispod sebe i popeli su se na stijenu. Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Talha je zaslužio!'"

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom.

Salavati i selami neka su Allahovom poslaniku Muhammedu.

Poštovani vjernici!

Današnju hutbu prožimaju bol i emocije, suze i želja da se nemoćnima pomogne, da se pomogne djeci i našoj braći i sestrama u Palestini! Riječi su suvišne kao reakcije na sve slike koje nam dolaze, ali ako i mi zašutimo, ko će onda dalje širiti istinu o zločinima i nehumanosti oslikanoj u ubijanju djece! Riječju počinju sve promjene! Allah nam je objavio Riječ, Knjigu, da se oko nje okupljamo i njome svoje stanje popravljamo.

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

Mnogi od nas klonu duhom kada krenu putem traženja znanja i ne nađu za kratko vrijeme ono što su zamišljali, misleći da oni ipak nisu za taj put. Međutim, ako pogledamo u životopis učenjaka prvih generacija, vidjet ćemo da je većina njih uložila gigantske napore na putu traženja znanja, da bi postali ono što su postali, i da je vrlo malo onih kojima je Allah podario izvanredno pamćenje kao Buhariji. U ovom kratkom tekstu navest ćemo nekoliko primjera iz života selefa, koji nam mogu poslužiti za buđenje ambicija na putu traženja znanja, kako ne bismo klonuli duhom na tom putu.

Razumijevanje i izvođenje propisa iz hadisa kompleksna je oblast i kako bi se dobila potpunija slika o tome, neophodno je upoznati se s pravilima razumijevanja hadisa.

Neka od ovih pravila izdvojena su iz različitih knjiga, poput poznatih hadiskih zbirki i komentara tih zbirki, i knjiga islamskog prava, zatim iz sljedećih naslova: Medžmuul-fetava, šejhul-islama Ibn Tejmijje (umro 728. h. g.), Bedaiul-fevaid, Tehzibus-sunen, Ahkamu ehluz-zimma, Ibn Kajjima el-Dževzija (umro 751. h. g.), Džamiu ulumi vel-hikem, Ibn Redžeba el-Hanbelija (umro 795. h. g.), i drugih, koje je u sažetoj formi sabrao uvaženi doktor Muhammed b. Omer Bazmul u svom djelu El-Metali vel-usul fi fehm ehadisir-resul, a na koja ćemo se u nastavku osvrnuti i ukratko pojasniti.

Čovjek koristi govor da uči, stječe znanje, da druge podučava i odgaja, ali ako hoće da zapali vatru smutnje, on također može koristiti govor kao efikasno sredstvo. Teško onima koji jezik koriste kao sredstvo za sijanje smutnje, jer čovjek će odgovarati i biti pitan za ono što govori. "On ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije." (Kaf, 18)

Govor će biti dokaz za nas ili protiv nas na Sudnjem danu, kao što se kaže u ajetu: "Na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili." (En-Nur, 24)

Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: "Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati." (En-Nisa, 114)

"Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju." (Ez-Zarijat 56)

Ovo je jasan cilj koji je definisao svrhu dunjalučkog života. Čovjek je tu da bi Allahu robovao. Svako ko je ozbiljno shvatio cilj, tako je razumio i ovaj život, tj. odgovornost prema njemu i onome što radi. Teži ka svemu onome što mu pomaže da ostvari ovaj cilj, a kloni se svega onoga što mu biva preprekom na putu njegovog ostvarenja. Veoma mu je jasno da je gubljenje vremena sve ono što mu ne pomaže na tom putu, i da je bespotrebno prosipati energiju na stvari koje ne pomažu ispunjenju cilja. Da bi čovjek uspio u svojoj namjeri, za to mu je potreban plan i strategija, a islam je sve te detalje veoma precizno razjasnio, tako da svako ko želi da bude istinski Allahov pokorni rob, zna šta treba da radi svaki dan. Taj plan sadrži detalje za one koji žele biti na jednom nižem ili višem nivou, sve je prepušteno ambicijama samog pojedinca.

Jedno od najpoznatijih djela Ibn Madže, Allah mu se smilovao, jeste zbirka hadisa koja zauzima šesto mjesto među šest poznatih zbirki čiji je zajednički naziv el-kutubus-sitte. Islamski učenjaci imaju različita mišljenja u pogledu naziva ove zbirke hadisa. Neki su je nazvali Sunenu Ibni Madže i pod ovim nazivom štampane su verzije Muhammeda Fuada Abdulbakija, Muhammeda Mustafe el-Azamija i Hašije Sindi. Drugi naziv za ovo djelo je Es-Sunen, kako se navodi u biografiji Ibn Madže (Et-Tedvinu fi ahbari Kazvini, 2/49., Tehzibul-kemali, 27/41). Zehebi bilježi od Ibn Madže da je rekao: "Ovaj Es-Sunen pokazao sam Ebu Zuri..." (Tezkiretul-huffaz, 2/636), iz čega se zaključuje da ga je sam autor nazvao Es-Sunen, što ukazuje na to da je ovaj naziv autentičan, a Allah najbolje zna. Postoje i drugi nazivi za ovo djelo, ali za njih ne postoji dokaz, kao što su: Sunenul-Mustafa, El-Musannef, Es-Sahih itd.

Steći Allahovo zadovoljstvo, ljubav i naklonost, to je čovjeku najvažnije na ovom svijetu. Kako bi došao do to uzvišenog cilja, čovjek se cijeloga života na razne načine trudi i nastoji prevazići sve prepreke na tom trnovitom putu, koje u vidu iskušenja predstavljaju jedan ispit za njega, da se pokaže je li u svemu tome iskren i odan Allahov rob, kojem je On najveći cilj.

Vjernik na ovaj svijet gleda potpuno drugačije od onoga kako ga posmatraju drugi ljudi. Vjernik gleda očima imana. Dunjaluk mu je samo jedna kratka stanica, a ahiret i Allah, džellešanuhu, prvenstvena su mu nadanja i želje...