Šta je bio povod ovakvom drastičnom preokretu, da od najgorih postanu ubjedljivo najbolji? To je zato jer su prihvatili Objavu, slijedili su je i dosljedno primijenili, a Uzvišeni Allah pohvalio ih je u plemenitoj Knjizi kazavši**: "Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio, tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla i vjerujete u Allaha"** (El-Bekara, 110). Omer b. Hattab, radijallahu anhu, ulazeći u sporazumom oslobođeni Kuds, Jerusalem, izrekao je poznate riječi, za koje možemo slobodno kazati da su pravilo ili formula uspjeha muslimana: "Nas je Allah učinio ponosnim i jakim sa islamom i ako budemo tražili snagu i ponos u bilo čemu drugom, bit ćemo poniženi." Stoga su prve generacije muslimana, u okrilju Objave, dostigle istok i zapad, i povodeći se za riječima "rekao je Allah" i "rekao je Njegov Poslanik", osvojili su Semerkand, zatim daleku Maleziju, Indoneziju, Filipine i druge zemlje bez isukane sablje i ispaljene strijele. Pod plaštom Objave te iste generacije za kratak period postadoše predvodnici u pravu, ekonomiji, medicini, arhitekturi, općenito u znanju, a ljudi ih upamtiše i na zidove historije uklesaše to vrijeme kao zlatno doba islama i muslimana.
No, postavlja se pitanje, gdje su muslimani danas u svijetu? Gdje je iščezlo to zlatno doba? Možda nije zgoreg preformulirati pitanje i kazati: Gdje su danas muslimani u pogledu Objave? Gdje je danas Kur'an i sunnet kod muslimana? Ova su pitanja u neraskidivoj vezi sa ponosom i časti jer istinski uspjeh, sreća i prosperitet ilustrovani su nam kroz zlatno doba muslimana, to jeste na krilima Objave.
Imajući u vidu da naš Gospodar, Allah, Onaj Koji nas je stvorio i nastanio na ovom svijetu, kao apsolutni Znalac i savršeni Stvoritelj, do u tančine zna šta nam treba, šta je to najbolje za nas, na koji način da dosegnemo ono što nam treba na putu spasa i sreće, tako nam je poslao Božanska uputstva kako da živimo na Zemlji, kako da istinski uživamo sreću ovog i onog svijeta, te kako da se sačuvamo zla i svega onog što vodi u propast. Svako ljudsko otkriće, dostignuće, izum, bio to frižider, televizor, mobitel, automobil i dr., uz svaki taj izum obavezno se nalazi i knjiga uputstava, tj. detaljne upute za njegovo ispravno i uspješno korištenje. Tako je i naš savršeni Tvorac, Allah, poslao nama Svoja savršena i detaljna uputstva, a to su Kur'an i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Rekao je Uzvišeni Allah: "Zaista ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju -- bolnu patnju pripremili" (El-Isra, 9--10). A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ostavio sam vas na bijeloj stazi, čija je noć jednako jasna i svijetla kao dan, i sa nje će, nakon mene, skrenuti samo istinski propalica." (Ibn Madža, sahih)
Razuman čovjek žudi za srećom, no bez slijeđenja Božije Riječi, čovjek se uzaludno nada i njegova sreća, ukoliko postoji, kratkotrajna je, a zatim predstoji očaj, nezadovoljstvo, nemir. Pa čak i oni koji posjeduju imetak, novac, slavu, mnogi od njih zbog nepoznavanja Objave uopće nisu sretni niti zadovoljni, uprkos ovosvjetskim prednostima i predispozicijama, dok čovjek koji slijedi upute svog Gospodara, iako posjedovao malo ovosvjetskog, živi zadovoljno i spokojno.
Jednom prilikom Ibrahim b. Edhem bio je na putovanju sa svojim prijateljem, pa ogladnješe i poželješe nešto pojesti. Imali su dva suha i tvrda komada pogače. Nisu imali nikakav namaz ili supu da time smekšaju koru hljeba, te odoše do obale mora i počeše umakati stari hljeb u morsku vodu i jesti. U tom trenutku Ibrahim b. Edhem obraća se svom saputniku i kaže: "Kada bi kraljevi i njihovi sinovi znali u kakvom smo mi stanju sreće i rahatluka, oni bi se s nama sabljama borili za to" (Hil'jetul-evlija, 7--370). O kakvoj sreći i spokoju govori ovaj pobožnjak u trenutku kada nemaju ama baš ništa osim gotovo nejestivog hljeba? Te riječi zapravo su rezultat slijeđenja Objave, one u ljudima jačaju iman, vjerovanje i oslanjanje na Allaha u svakom stanju.
Svako od nas kroz život mora proći i okusiti gorčinu kušnje, što od bolesti, gubitka voljenih i bliskih osoba, oskudice u imetku i neimaštine, straha, pa čak i oni koji slijede Uputu. Uzvišeni Allah kaže: "Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom, gladovanjem i time što ćete gubiti imanja, živote i usjeve..." (El-Bekara, 155). No, Milostivi Allah šalje uputstva spasa svakome ko želi tim putem ići, kazujući u nastavku ajeta: "A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti. Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!'" (El-Bekara, 155--157).
Stoga, oni koji slijede Objavu, znaju da poslije nevolje i kušnje dolazi radost i olakšanje, pa čak i trn koji ih ubode na tom putu iskup je i nagrada. Svi koji slijede Božansku uputu, kroče putevima ovosvjetske i onosvjetske sreće i uspjeha, jer u okrilju Kur'ana i sunneta, na krilima Objave, vjernik je siguran da njegova duša hodi ka onome što joj je njen Gospodar u Kur'anu obećao: "A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!" (El-Fedžr, 27--30)
Piše: Aldin Poturković, prof.
