U prethodnim ajetima Allah naređuje vjernicima da Ga spominju mnogo i često, zbog potrebe Njegovih robova za zikrom, te zbog njihove slabosti i manjkavosti. Svaki trenutak koji muslimanu prođe a da u njemu nije spominjao Uzvišenog, a mogao je, tretirat će se štetnim za njega, jer će se, kada sretne svoga Gospodara, kajati za vrijeme koje mu je prošlo bez spominjanja Milostivog. Prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Ljudi koji sjede u skupu i napuste skup ne spomenuvši Allaha na njemu, kao da su ustali sa lešine magarca. To će im biti žalost na Sudnjem danu.“ (Ebu Davud, Hakim, vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Zehebi i Albani) Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obiluje primjerima koji ukazuju na važnost spominjanja Allaha, na njegovu ulogu i bitnost u životu muslimana. Prenosi Ebu Derda'a, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Hoćete li da vas obavijestim o najboljem djelu, onom koje je najčišće kod vašeg Gospodara, i koje je najvećeg stepena, i koje je za vas bolje od udjeljivanja zlata i srebra, i koje je bolje od izravne borbe sa vašim neprijateljima?“ Ashabi rekoše: „Naravno, Allahov Poslaniče.“ Na to Poslanik reče: „Spominjanje Allaha.“ (Tirmizi, Ibn Madže, Hakim. Šejh Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim) Prenosi Ebu Musa el-Eš‘ari, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primjer onoga ko spominje svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje, je kao primjer živog i mrtvog.“ (Buhari) Ibn Kajjim je rekao: „Spominjanje Allaha sadrži preko stotinu koristi...“, pa je Ibn Kajjim pobrojao koristi, gdje svaka za sebe predstavlja podsticaj muslimanu da spominje Allaha Uzvišenog. A kako ne bi spominjao Gospodara kada On Uzvišeni kaže: „I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.“ (prijevod značenja Es-Sedžde, 17) Ovdje ćemo samo spomenuti jednu od koristi, koja proizlazi iz spominjanja Allaha, a to je udaljavanje šejtana od osobe koja spominje Milostivog. Kaže Allah: „Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog spominjao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati“ (prijevod značenja Zuhruf, 36); „Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.“ (prijevod značenja El-E‘araf, 201) Prenosi Haris el-Eš‘ari da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u podužem hadisu rekao: „Allah je naredio Jahji, sinu Zekerijaa, pet riječi, pa mu je Isa, alejhis-selam, rekao: 'Allah ti je naredio pet riječi i naredio ti je da postupaš po njima, i naredio ti je da sinovima Israila narediš tih pet riječi kako bi i oni postupali po njima. Pa ako im ti nećeš narediti, onda ću im ja narediti.' Tada je Jahja okupio sinove Israila i rekao im: 'Allah mi je naredio pet riječi da postupam po njima i da vam naredim da i vi postupate po njima.'” Pa je u nastavku hadisa spomenuo tevhid, namaz, post, sadaku i spominjanje Allaha, a potom je rekao: „Neće se rob sačuvati od šejtana osim ako bude spominjao Allaha.“ (Ahmed, Tirmizi, Hakim. Šejh Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim) Rekao je Ibn Kajjim: „Da u spominjanju Allaha nema druge koristi osim ove, on tada ne bi izostavio spominjanje Allaha ni u jednom trenutku. To je lijek protiv neprijatelja, šejtana, koji napada roba onda kada je on nemaran, tj. kada ne spominje Allaha.“ Rekao je Ibn Abbas, radijallahu anhuma: „Šejtan sjedi na srcu sina Ademovog. Pa ako on postane nemaran i ne spominje Allaha, on mu dolazi sa vesvesama, a kada spomene Allaha, on pobjegne.“ (Ibn Ebu Šejbe, sa ispravnim lancem prenosilaca)
(Iz djela “Fikhul-edije vel-ezkar“ Abdurrezaka b. Abdul-Muhsina el-Bedra)
