Broj 52

Uzeo sam komad svoje odjeće i počeo brisati njegovo lijepo lice. Kada je to osjetio, podigao je pogled prema meni i kazao: ‘Amidža, zar brišeš moju krv svojom odjećom? Briši krv mojom odjećom, o amidž‍a!’ Plakao sam toliko da nisam mogao da mu odgovorim. Zatim je prošaptao slabašnim glasom: ‘Amid‍ža, zaklinjem te, ako ja umrem, vrati se u Er-Rekku i obraduj moju majku da je Allah primio njenu hediju i da je njen sin poginuo na Allahovom putu okrenut neprijatelju prsima, a ne leđima. I reci joj, ako Allah prihvati moj šehadet, da ću prenijeti njen selam babi i daidž‍ama u D‍žennetu.’ Zatim je rekao: ‘O amidža, bojim se da moja majka neće povjerovati kada joj ovo budeš govorio, stoga uzmi dio moje odjeće koja je krvava, pa kad je moja majka vidi, povjerovat će da sam poginuo, i reci joj da ćemo se sastati u Džennetu, inšallah! Amidža, kada odeš mojoj kući, naći ćeš moju mlađu sestru koja ima devet godina. Nikad nisam ušao u kuću a da se ona nije tome radovala, niti sam izašao iz kuće a da nije tugovala i plakala. Propatila je zbog smrti oca prošle godine, a patit će i ove zbog moje smrti. Kada je vidjela na meni odjeću za putovanje i da mi je majka oblači, kazala je: -Brate moj, nemoj da kasniš, već pož‍uri da nam se vratiš. Kad je vidiš, olakšaj njena prsa lijepim riječima i reci da joj je brat poručio da će ga Allah zamijeniti kod nje.’

Pošto su učenjaci nasljednici vjerovjesnika, oni su također naslijedili i određeni položaj i ugled u šerijatu, određena prava kod drugih ljudi vjernika. ugled i položaj, pravo i obaveze učenjaka dobro su poznavali naši ispravni prethodnici, pa su ih tako i vrednovali, davali su im mjesto koje im i dolikuje. Međutim, nakon njih, posebno u naše vrijeme, došle su generacije koje učenjake ili smatraju običnim ljudima, ne pridaju im nikakva značaja i u tome se poistovjećuju sa havaridžima, čija je završnica sigurna propast, zalutali su i druge odveli u zabludu, vjeru pocijepali u stranke i grupacije, svaka zadovoljna s onim što zagovara, ili su učenjake uzdigli iznad stepena koji im dolikuje, pripisali im osobine kojih nisu dostojni, slijepo i pristrasno ih slijede, u čemu se poistovjećuju sa ravafidima čija je završnica, također, sigurna propast. Postoji i treća skupina, koja je objedinila obje spomenute krajnosti: ne smatraju učenjake običnim ljudima, smatraju da učenjaci ne mogu pogriješiti, međutim, kada se dokaže njihova greška, tada ih potpuno odbacuju. Ovaj tekst javio se kao rezultat spomenutih stavova prema učenim ljudima.

U životu svakog vjernika sigurno dođe trenutak kada ga iz kolotečine dunjalučke svakodnevnice prene i trgne pitanje: ''Šta sam uradio za Allahovu vjeru? Šta sam dao, žrtvovao za Allahovu vjeru?'' Duboko zavirimo u svoja srca i pronaći ćemo odgovor koji treba da ražalosti svakog vjernika – žrtvovali smo ništa ili vrlo malo, nismo ništa poduzeli i ništa ne poduzimamo. Kada dobijemo ovaj poražavajući odgovor, zar onda ne bismo trebali promijeniti svoj stav prema radu za vjeru i aktivirati se u tom polju? Indolentan odnos i pasivnost u pogledu vjerskog djelovanja neminovno nameće druga pitanja: Šta se to dešava sa islamskim narodom, narodom tevhida?! Je li je ovo narod kojeg je Uzvišeni Allah pohvalio riječima: ''Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio!“ (prijevod značenja Ali Imran, 110.) Je li ovo narod kojeg je Uzvišeni Allah učinio pravednim i svjedokom nad drugim narodima kada je rekao: ''Mi smo vas tako učinili pravednom zajednicom kako biste bili svjedoci protiv svih ljudi, a Poslanik svjedok vama!“ (prijevod značenja El-Bekare, 143.) Je li ovo narod kojeg je Uzvišeni pohvalio u Kur'anu po jedinstvu, međusobnoj ljubavi, zajednici i slozi, kada je rekao: ''Uistinu je ovaj vaš narod jedan narod, a Ja sam vaš Gospodar, pa samo se Mene i bojte!“ (prijevod značenja El-Mu'minun, 52.) Muslimanski narod postao je ponižen nakon što je bio ponosan, postao je neuk nakon što je prednjačio u znanju, postao je slabašan i nejak, nakon što je posjedovao ogromnu snagu, našao se na začelju ljudske karavane, nakon što ju je predvodio i bio u pročelju... Danas takav ummet ne zna za svoj put kojim treba da hodi. Šta se to događa? Taj isti muslimanski ummet ostavio je Allaha, izmijenio je Allahov zakon i Allahove propise, ostavio uputu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! A Uzvišeni Allah je rekao: ''Uistinu, Allah neće izmijeniti jedan narod sve dok on ne izmijeni sebe!“ (prijevod značenja Er-Ra'd, 11.)

Ispravno je reći da su Milostivi, Svemilosni, Stvoritelj, Plemeniti, Mudri – Allahova imena, a ne da je Allah ime Milostivog, Svemilosnog ili ime Plemenitog i tome slično. Isto tako, od posebnosti ovog imena jeste i to da ono ukazuje na značenja svih ostalih lijepih imena, a lijepa imena su pojašnjenje svojstava božanstva. Otuda je Allah ime na koje se vraćaju sva ostala Allahova lijepa imena i značenja svih Allahovih imena ukazuju na njega. Od njegovih posebnosti jeste i to da elif i lam prilikom dozivanja ostaju pri njemu. Zato kažemo: Ja Allah, pa je elif i lam sastavni dio imena Allah. Ali, kada se Allah doziva nekim drugim imenom onda se elif i lam brišu, pa ne kažemo: ja Er-Rahman, ja Er-Rahim, ja El-Gafur, nego ćemo reći: ja Rahman, ja Rahim, ja Gafur. Također, od posebnosti ovog imena jeste i to da su općepoznati, vjerodostojno preneseni zikrovi vezani za ovo ime. Tako su tesbih, tehmid, tekbir, tehlil, bismilla i mnogi drugi zikrovi vezani za ovo ime, naprimjer izgovaramo: subhanallah, elhamdulillah, Allahu ekber, la ilahe illallah, bismillah itd. Dakle, svugdje se spominje ime Allah. Od posebnosti ovog imena također je i to što se ono najviše spominje u Kur’anu, tj. spomenuto je više od dvije hiljade i dvjesto puta, što nije slučaj sa drugim Allahovim lijepim imenima, i Allah je ovim imenom započeo trideset i tri kur’anska ajeta.

Muhammed Halil Herras rođen je 1915. godine u gradu Šejn, u zapadnom dijelu Egipta. Godine 1926. upisao se na Al-Azhar, da bi 1940. godine, sa svojih 25 godina, diplomirao na Fakultetu za usulid-din. U tom periodu svog života bio je eš‘arijske akide, te je za svoju užu specijalizaciju na postdiplomskim studijama odabrao smjer filozofije i logike. Bio je veliki neprijatelj Ibn Tejmijje, jer je znao za Ibn Tejmijjino neprijateljstvo prema filozofima i logičarima, pa je odlučio doktorski rad posvetiti odgovoru Ibn Tejmijji. S tim ciljem sakupio je Ibn Tejmijjine knjige koje su mu bile dostupne i potpuno se posvetio njihovom detaljnom i dubioznom proučavanju. Nakon što je za tri mjeseca završio sa njihovim proučavanjem, izjavio je da nije razumio islam osim nakon proučavanja ovih knjiga. Iz neprijatelja ehli-sunneta i Ibn Tejmijje pretvorio se u najvećeg pomagača ehli-sunnetskog pravca i najvećeg branioca Ibn Tejmijje. Tada je temu za magistarski rad nazvao “Ibn Tejmijje es-selefi”, i u njoj odbranio ovog velikog učenjaka od potvora i napada njegovih neprijatelja.

Borci sirijske opozicije bilježe velike uspjehe

Pored velikog uspjeha na međunarodnom diplomatskom polju, priznanja koja je sirijskoj opoziciji, kao jedinom pravom predstavniku sirijskog naroda, uputilo preko 130 država, vojska sirijske opozicije bilježi i značajne i velike uspjehe na bojnom polju. Prenosimo nekoliko važnih uspjeha koje su prenijele svjetske medijske kuće:

● Borci sirijske opozicije izjavili su da su pod svoju kontrolu stavili jednu helikoptersku bazu koja se nalazi 15 km istočno od Damaska. Ovo je druga vojna baza na rubovima glavnog grada Sirije koja je pala u ruke opozicije u zadnjih mjesec dana. Aktivisti su javili da su u napadu uništena dva helikoptera i jedna radarska stanica, a petnaest vojnika režimske vojske je zarobljeno. Također su jedno kratko vrijeme kontrolirali jednu bazu za zračnu odbranu blizu oblasti El-Hadžerul-esved južno od Damaska, gdje su zarobili oružje i MTS prije nego su se povukli kako bi izbjegli osvetu sirijske avijacije.

Medijska agencija opozicije SANA objavila je da je Slobodna vojska uništila osam tenkova režimske vojske u Dariji u predgrađu Damaska, a jedno auto puno eksploziva eksplodiralo je u naselju El-Kabun u glavnom gradu. Također je Slobodna sirijska vojska (FSA) po prvi put napala je režimske snage kod trga u naselju Ruknud-din u Damasku. Pucnjava između dvije strane odvijala se na deset mjesta u glavnom gradu.

Sva dešavanja oko Damaska ukazuju da je ovo uvod i priprema za odlučujuću bitku u Damasku. Borbe se sve više rasplamsavaju u zadnjim sedmicama na rubovima glavnog grada i njegovom predgrađu, dok sa druge strane Asadova vojska pojačava zračne udare na pozicije Slobodne vojske. Porast borbenih dejstava doveo je do povećanja broja žrtava. Relativno je ovaj broj premašio broj žrtava u Homsu u kojem je palo najviše mrtvih u revoluciji u periodu od skoro dvije godine, shodno izvorima za ljudska prava. Predgrađe Damaska je mjesto gdje su pale mnoge žrtve, pogotovo u zadnjim sedmicama, u vremenu kad su opozicionari zauzeli mnoge oblasti oko glavnog grada. Istodobno se šire vijesti da se režimska vojska povlači iz mnogih gradova i dolazi u glavni grad za koji se smatra da je od ključne važnosti za revoluciju.

(Izvor: Al-Arabiya Net)

● Damask-France Press izvještava da nakon što je potvrđeno da su opozicionari uspjeli da presijeku puteve koji povezuju mjesto Er-Rikka sa Halebom (Alepo), da su zauzeli jednu strateški važnu branu na rijeci Eufrat. Istovremeno, sirijske vlasti priznaju da je sukob u zemlji dostigao najviši nivo poteškoća i agresije. Direktor Sirijskog opservatorija Rami Abdur-Rahman pojasnio je da je uzimanje brane jedan vrlo važan korak, jer to praktično znači da su putevi koji vežu Er-Rikku sa Halebom zatvoreni režimskoj vojsci.

U drugom dijelu Sirije borci Slobodne sirijske vojske (FSA) nastavljaju svoje operacije kako bi pritisnuli režimske snage u Halebu u kojem se već četiri mjeseca odvijaju krvave bitke. Da bi doveli pojačanja u Haleb iz Damaska preko autoputa, režimske snage morale bi da prolaze kroz grad Mearretun-Nu’man koji je pao pod kontrolu pobunjenika već 9. oktobra 2012.

(Izvor: Al-Arabiya Net)

Dijabetes (šećerna bolest) je poremećaj metabolizma karakteriziran hroničnom hiperglikemijom (povišenom razinom šećera u krvi) zbog poremećaja izlučivanja inzulina, djelovanja inzulina ili oboje. Što je inzulin i kako djeluje? Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača u svojim beta stanicama. Ima ulogu ključa za propuštanje šećera (glukoze) u stanice. Kod dijabetesa gušterača proizvodi premalo inzulina da bi omogućila da sav šećer koji unesemo hranom iz krvi pređe u mišiće i druge stanice koje proizvode energiju. Problem nastaje ako šećer ne može ući u stanice i biti iskorišten. Tad se nakuplja u krvi. Tako je i osnovna značajka šećerne bolesti povišen nivo šećera u krvi, koji na dulje staze dovodi do oštećenja na očima, živcima, bubrezima i krvnim žilama. Pobrojana oštećenja spadaju pod kategoriju hroničnih komplikacija šećerne bolesti. Sad ćemo se malo osvrnuti na metabolički proces koji prethodi nastanku energije u tijelu, a nastupa nakon uzimanja obroka. Ako ljudsko tijelo pokušamo predstaviti kao savršen stroj, što ono u svakom slučaju i jeste, i ako pokušamo zamisliti njegov rad, na samom početku postavlja se problem beskonačne opskrbe tog preciznog stroja energijom. Za proizvodnju energije tijelu je potrebna hrana (ugljeni hidrati, masti i bjelančevine). Nakon obroka ugljikohidrati iz probave ulaze u krv, putem krvi dalje odlaze do stanica. Dakle, unos energije obavlja se svakodnevnim obrocima hrane koji se prerađuju metabolički u crijevima i jetri. Glavnina te energije sadržana je u šećeru, ostatak čine bjelančevine i masnoće. Za iskorištavanje šećera u krvi ključnu ulogu ima hormon inzulin, po strukturi peptid, a proizvodi ga, kako smo već naveli, dio gušterače koji se označava imenom Langerhansovi otočići (latinski insula = otok, ostrvo; Paul Langerhans – student medicine koji je proučavao gušteraču 1869. godine), pa otuda i imena za sam hormon kao i cjelokupnu regiju koja ga proizvodi. Nakon pojedenog obroka nastupa značajan porast šećera u krvi, što ima za posljedicu pojačanu proizvodnju inzulina. Inzulin unosi šećer iz krvnih žila u tkiva i tako omogućava rad savršeno preciznog stroja – ludskog tijela. Ukoliko gušterača djelimično proizvodi inzulin ili ga uopće ne proizvodi, šećer se gomila u krvnim žilama jer ne može ući u tkiva, tijelo nema dovoljno energiije i nastaje bolest koja se označava kao šećerna bolest ili dijabetes. Medicinski naziv za šećernu bolest je diabetes melitus. Termin diabetes označava pretjerano mokrenje, a riječ melitus znači med. U prošlosti su liječnici dijagnosticirali dijabetes kušajući pacijentov urin. Sladak okus urina potvrđivao je dijagnozu. Danas, na sreću, promijenio se način dijagnosticiranja bolesti. Treba naglasiti da u većini slučajeva pacijent sam može ustanoviti sumnju na ovo oboljenje, a njegov liječnik naravno nakon testova i zvanično potvrditi dijagnozu. Vodeći simptomi dijabetesa su često i obilno mokrenje, gubitak na težini, slabost, umor i zamagljen vid. Postoje dvije kategorije dijabetesa: tip 1 i tip 2. Dijabetes tip 1 javlja se u djetinjstvu ili mladosti i inzulin je neophodan u liječenju. Izazvan je samim imunim sistemom koji uništava stanice gušterače koje proizvode inzulin (beta stanice). Dijabetes tip 2 obično se polahko razvija kod odraslih i napreduje vremenom. S početka se može liječiti dijetom i tjelovježbom, ali u kasnijoj fazi bolesti uvode se medikamenti i inzulin. Faktori koji utječu na glukozu u krvi su prvenstveno hrana (ugljikohidrati – podižu nivo glukoze u krvi), zatim tjelesna aktivnost koja snižava nivo glukoze te stres koji može podići nivo. Ako bismo se sad zapitali, a što to dovodi do nastanka samog oboljenja, unatoč mnogim pokusima i istraživanjima te praćenjima velikog broja populacije kroz studijske skupine i mada su inkorporirane sve znanstvene i prvenstveno medicinske discipline i koriste se svi benefiti savremene tehnologije, još uvijek nema jedinstvenog i egzaktnog odgovora na to pitanje. Pouzdano se može kazati da je za ovo oboljenje potrebna kombinacija nasljedne sklonosti i vanjskih faktora. Prepoznati su geni čija pojava i kombinacija može poslužiti kao procjena mogućnosti oboljenja. Statistički, ako otac djeteta boluje od dijabetesa tipa 1 šanse da dijete oboli su 5% veće nego da majka ima isto oboljenje. Bolest je češća u manje sunčanim krajevima te shodno tome stoji pretpostavka da dio uloge u nastanku oboljenja ima i nedostatak vitamina D. Utjecaj stresnog načina života čovjeka današnjice kao i zagađenost okoline i namirnica koje unosimo, ukazuju na porast javljanja dijabetesa tokom zadnjih deset godina. Na kraju, što reći? Genetiku izmijeniti ne možemo, ali možemo paziti na prehranu, tjelesnu aktivnost i pozitivno gledati na život.

Ebu Bekr, Allah bio zadovoljan njime, dobio je nadimak Es-Sidik kada je njegovo ubjeđenje u obavijest Poslanika, sallallahu alejhi vesellem, došlo do izražaja i dostiglo svoj vrhunac. Mušrici Mekke došli su mu i podrugljivo rekli da ih je njegov drug, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da je u jednoj noći, noći Israa i Miradža, otišao iz Mekke u Bejtul-makdis – Kuds, a potom na nebesa i potom se vratio u Mekku. Odgovor Ebu Bekra, Allah bio zadovoljan njime, bio je: “Ako je to rekao, onda je to istina.” Svoj jekin uvjetovao je vjerodostojnošću Poslanikog, sallallahu alejhi ve sellem, govora, smatrajući da je potpuna istina sve što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao svojim drugovima u Bitki na Bedru: “Krenite prema Džennetu, čija je širina kao širina nebesa i Zemlje”, plemeniti ashab ensarija Umejr ibn Humam, Allah bio zadovoljan njime, rekao je: “Behin, behin (riječi koje ukazuju na divljenje).” Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, upita ga: “Šta je te navelo da to izgovoriš?”, a on je odgovorio: “Ništa drugo do moja nada da budem od njegovih stanovnika.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Ti si od njih”, i Umejr, Allah bio zadovoljan njime, preselio je u toj bitki kao šehid.

Srdačnost je bila poznata i u prijašnjim i kasnijim generacijama, kao što kaže Suhejl ibn Ebu Salih, rahimehullah: “Bio sam sa ocem na Arefatu, pa smo stali da vidimo Omera ibn Abdul-Aziza, a on je bio emir (zapovjednik) na hadždžu. Rekao sam: ‘Oče, ja mislim da Allah voli Omera!’ On reče: ‘Po čemu znaš?’ Rekoh: ‘Kako ja vidim, on unosi u srca ljudi srdačnost i ljubav, a ti si čuo Ebu Hurejru – Suhejl ibn Ebi Salih je pričao, a on od svog oca, koji je od Ebu Hurejre prenio da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Kada Allah zavoli nekog Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: ‘Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti...’“ (Sijeru a‘alamu nubela, 5/119) Zbog toga se mora vratiti osnovi ukoliko se želi zadobiti ljubav ljudi, slijedeći imanske uzroke, a jedan od njih jeste slijeđenje Poslanika, alejhis-selam: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti!’” (prijevod značenja Ali Imran, 31) Kada vas Allah zavoli, pozove Džibrila, stanovnike nebesa, ta se ljubav spusti na zemlju, pa se oko vas okupljaju ljudi i njihova se srca ispune ljubavlju. Kaže Zejd ibn Eslem: “Rečeno je: ‘Ko se boji Allaha, ljudi će ga voljeti makar to prezirali.’” (Derrul-mensur, 1/53)

Bilo je to jednog školskog dana. Sva djeca su već sjedila u školskim klupama i vrijedno radila svoje zadatke. Abdullah je krišom pogledao vani i radovao se snijegu koji je lagano prekrivao zemlju. I ostala djeca su gledala kroz prozor, radosna što će uskoro pauza pa će trčati i igrati se na prvom snježnom pokrivaču. U razred ponovo uđe učiteljica. Za njom je išao jedan dječak. Učiteljica se obrati djeci u razredu: „Draga djeco, ovo je Ahmed. On će od danas biti u našem razredu. Vjerujem da ćete ga lijepo prihvatiti i pomoći mu u izvršavanju zadataka. A ti, Ahmede, evo možeš sjesti pored Zejda.“

Kome se naša djeca obraćaju kada imaju probleme? Ocu ili majci? Ili im se nikako ne obraćaju, već rješenje traže na internetu, u lošem društvu ili negdje treće? Ko je našoj djeci uzor? Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ili fudbaleri, pjevači? Ukoliko dijete ne odraste u sredini u kojoj se osjeća sigurno, zaštićeno i ukoliko se boji izreći svoje mišljenje jer će ga roditelji ismijati i izgrditi, ono će zaostati na polju razvoja i čitavog života mogu ga pratiti problemi poput manjka samopouzdanja, samopoštovanja, depresije, anksioznosti... Nemojmo misliti da je to samo trenutna reakcija djeteta. Nažalost, bol u dječijoj duši ostaje i kada ono odraste, i nemarnim odnosom danas spram naših mališana, narušavamo i njihov normalan razvoj i kasniji život.

Njegovom milošću i uzvišenim ahlakom nisu počašćeni samo oni koji su ga slijedili, već i njegovi najljući neprijatelji. Onaj ko je pristao da bude sa njim, ko je povjerovao njegovoj poruci i uspio se družiti sa njim, postao je velik i odabran. I tako rade veliki ljudi – oni sve one koji pristanu da budu njihovi iskreni sljedbenici povedu stazama uzvišenosti i promijene ih u predvodnike svega onoga što je dobro, a ne prave od njih robove, slijepe i gluhonijeme poslušnike koji ništa korisno da nauče, već im je uloga da plješću, navijaju i čuvaju poziciju svom pretpostavljenom. Zar primjer Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije, Halida ibn Velida, Muaza ibn Džebela i mnogih drugih ashaba, Allah svima njima bio zadovoljan, nije najbolja potvrda toga. Objava je postepeno spuštana da njega, sallallahu alejhi ve sellem, odgaja, priprema i vodi ka uspješnom dostavljanju Božanske poruke čovječanstvu. Tako je u tom svom pozivu poslanstva dosegao najuzvišenije stepene i (p)ostao primjer svim generacijama u svim vremenima kako se živi islam, kako se ophodi prema vjernicima i nevjernicima, imućnima i siromasima, jakima i slabima, živom i neživom... prema svemu što egzistira.

Majka joj treba dodijeliti neke zadatke koje je u mogućnosti učiniti, a ako bi pogriješila, majka je treba pohvaliti za njenu inicijativu, a zatim joj reći kako je trebala uraditi. Ponekad treba samo da je pohvali za njen trud, a zatim da, kako bi joj pokazala, završi njen posao ophodeći se sa njom na blag način, bez da joj govori direktno. Ako zadatak ne može sama izvršiti, onda će se posavjetovati sa majkom i ponekad treba od njih da traži da daju svoje mišljenje o nekim stvarima, i da joj objasni kada pogriješi kako je ispravno, kako bi djevojčica znala da je svako sklon pogreškama i ispravnosti, što će joj ojačati odlučnost. Roditelji bi je trebali ohrabrivati pred njenim rođacima i prijateljima, i dati joj nagrade primjerene njenom trudu. Da je pohvale za djela u kojima obožava Uzvišenog Allaha, kao što je redovno klanjanje, učenje Kur’ana napamet, dobrom učenju, lijepom ahlaku, itd.

Bračnom vezom čuva se čast i osigurava se život, odnosno opstanak ljudske vrste novim potomstvom. Prema tome, osobi koja želi formirati porodicu stupanjem u brak, a ne posjeduje za to neophodna sredstva, niti ima staratelja, poput oca, djeda i sl., sposobnog i voljnog da ga u tome pomogne, ispravno je udijeliti zekat, jer je ženidba jedna od elementarnih ljudskih potreba. Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, govorio je: "Ako bismo sreli osobu sposobnu da radi i zaradi za hranu, piće i stan, a u potrebi je za brakom, međutim ne posjeduje za to neophodna sredstva, da li je dozvoljeno da mu se udijeli zekat kako bi se tim sredstvima oženio? Odgovor: Da, dozvoljeno je da mu se za to da zekat pa i cijeli iznos mehra. Ako bi neko upitao: na osnovu čega je dozvoljeno dati potrebnom zekat kako bi se oženio iako se pri tome daje velika vrijednost? Odgovorit ćemo da je potreba čovjeka za brakom velika, ponekad je poput potrebe za jelom i pićem, stoga su učenjaci naglasili da je staratelj koji je dužan brinuti se o svom skrbniku dužan oženiti ga ako ima imovine koja je za to dovoljna. Ocu je vadžib da oženi sina ako je sin u potrebi za brakom." (Fetava Erkanil-islam, 4/14)

El-Muhasibi, Allah mu se smilovao, kazao je: „Ako Iblis spozna da si oprezan i da brineš o stanjima u kojima se nalaziš, on te neće nagovarati na gibet i na laž, jer zna da se ti takvih stvari kloniš. Međutim, on će pokušati da te spoji s tvojim prijateljem, pa nakon što budete spominjali Allaha, on će vam uljepšati bespotreban govor i dunjalučke ljepote, pa kada se upustite u to, onda će vam uljepšati gibet. Pa ako vas dvojica budete od onih koji su obazrivi prema grijesima, onda će vam šejtan prići i gibet donijeti kao nešto čime se vi srdite u ime Allaha ili ste zaprepašteni pa negirate određenu stvar kod onoga koga ogovarate. S druge strane, ako niste obazrivi, onda ćete ogovarati u srdžbi i ljutnji kako biste uzvratili onome ko je vas spomenuo ili jednog od vas, dok će drugi to odobravati.“

● Prenosi Hišam b. Urve od svoga oca da je Omer, radijallahu anhu, došao u Šam gdje su ga dočekali uglednici i predvodnici koje je, nakon dočeka i dobrodošlice, upitao: “Gdje je moj brat Ebu Ubejde?” Oni mu rekoše: “Sad će doći.” Ubrzo se pojavio Ebu Ubejde jašući na slabašnoj devi, a Omer je zamolio prisutne da ih ostave nasamo. Nakon toga otišli su do Ebu Ubejdove kuće. Kada je Omer ušao u njegovu kuću, nije vidio ništa osim sablje i kacige.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, rekao: „Podudario sam se sa odlukom svoga Gospodara u tri slučaja. Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, kad bismo uzeli Mekami-Ibrahim kao mjesto za namaz’, i objavljeno je: ‘...Uzmite Mekami-Ibrahim kao prostor za namaz...!’ O propisu pokrivanja (žena), rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, kad bi naredio svojim ženama da se pokrivaju, jer s njima razgovara i čestiti i prijestupnik’, pa je objavljen propis o pokrivanju žena, i Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge su se udružile u ljubomori na njega, pa sam im rekao: ‘Možda će mu njegov Gospodar, ako vam da razvod braka, dati u zamjenu bolje od vas’, pa je i o ovome objavljen ajet.“ (Sahihul-Buhari, broj 402)

Spominjanje Allaha predstavlja jedan od puteva i načina približavanja Allahu. To je jedno od dobrih djela čije je izvršavanje Allah spomenuo na mnogim mjestima u Svojoj plemenitoj Knjizi. Kaže Uzvišeni: „O vi koji vjerujete, Allaha mnogo spominjite“ (prijevod značenja El-Ahzab, 41); „I kad završite obrede svoje, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite.“ (prijevod značenja El-Bekare, 200); „Oni koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju.“ (prijevod značenja Alu Imran, 191); „I muškarcima koji mnogo spominju Allaha i ženama koje mnogo spominju Allaha, Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio“ (prijevod značenja El-Ahzab, 35).

Draga sestro, sjeti se Dana kada će protiv tebe biti mnogo svjedoka, kada će te udovi i koža osramotiti. Kuda misliš pobjeći i gdje ćeš utočište naći?! Svjedoci od tebe, a protiv tebe! Mjesto na kojem si grijeh počinila svjedočit će protiv tebe, čak i vrijeme u kojem si grijeh počinila bit će svjedok protiv tebe. Prisjeti se sabranog i zapisanog od Meleka pisara koji nisu izostavili ni mali ni veliki grijeh, kada će ti se srce od tuge i jada istopiti, sagorjeti od kajanja i brige. Onda kada će se listovi savijeni razviti, ti si ih zaboravila, ali nije ih zaboravio Onaj koji će račun svesti. Vidjet ćeš sva ta djela kada nastupi Čas kajanja, kada nestanu slasti i ostanu tuga i jad, iščeznu strasti, a ostanu njihove loše posljedice. Prisjeti se Knjige koja će pred tobom biti otvorena, njen teret je za tebe ili protiv tebe. I znaj da su zabilježeni svaka izgovorena riječ, učinjeno svako djelo i svaki tvoj pokret. Zato radi i govori samo ono što će te obradovati na Danu sudnjem, kada sretneš Allaha. Prisjeti se smrti i njenih muka, kabura i njegovih tmina, Vage i njene preciznosti, Sirata i njegove britkosti, skupljanja i njegovih strahota. Kakvo li će tvoje stanje tada biti?! Kakve li će biti tvoje riječi u tim tegobnim trenucima, kada budeš došla noseći grijehe kojima si Allahu prkosila danonoćno, javno i tajno? Kakvog lica ćeš sresti Allaha, kada Njegove naredbe nisi izvršavala, i granice koje je On postavio prelazila? Jesi li odgovor pripremila?

Mravi koji grade mostove: prelijep primjer požrtvovanja i saradnje

Svijet mravi je jedan čudan i poseban svijet. Naučnici uvijek otkrivaju nove stvari koje pokazuju veličinu ovog malog stvorenja koje stvarno jeste vrijedno da po njemu jedna sura bude nazvana “Mravi”. Svaki put kad se ljudi koji imaju sumnju smiju ovom Kur’anu, Allah dadne da neko otkrije čuda Kur’ana i zapanji ateiste. Nevjernici su se od vremena objave Kur’ana izrugivali poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, zato što su insekti poput mravi spomenuti u ovoj Knjizi.

Slavljen neka je Allah! Oni koji sumnjaju i danas isto govore da je Kur’an pun legendi i oni kao primjer spominju da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, surama davao imena insekata. Ali, Allah Svemogući kaže: “A Allah neće dati priliku nevjernicima da unište vjernike.” (Prijevod značenja En-Nisa, 141) Ko razmišlja o otkrićima naučnika, primijetit će da su oni zbunjeni i zapanjeni pred ovim malim stvorenjem koje se zove mrav. Naučnici kažu da je težina mozga jednog mrava jedan stoti dio grama, dok je mozak kita sto hiljada puta teži od mozga mrava. Međutim, mrav je u stanju da izvrši inteligentnije zadatke i radnje nego ovaj veliki kit! Ova stvarnost zapanjuje i zbunjuje naučnike, ali kad bi samo čitali Allahovu Knjigu i razmišljali o njoj, oni bi našli da je Allah Stvoritelj ovog mrava, On je mrava naučio i ukazao mu put. Allah kaže o Sebi: “On je Stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna. To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi! Pogledi Ga u potpunosti ne mogu spoznati, a On u potpunosti može poglede spoznati; On je milostiv i upućen u sve.” (Prijevod značenja El-En’am, 101-103)