Početna

Znaju... a ne znaju

Mnoge civilizacije ostavile su za sobom tragove koji pokazuju njihovu moć u mnogo čemu. Čak i danas, kad se otkrije nešto od njihovih ruševina, svijet ostaje zadivljen. Tako i današnja civilizacija, svojim napretkom, oduzima dah mnogima.

Kroz stoljeća, ovaj svijet sa svim svojim strastima bio je glavna preokupacija mnogih ljudi i njihova najveća briga. O drugome nisu ni razmišljali. Činili su sve što je u njihovoj moći kako bi im se dunjaluk pokorio sa svim svojim ukrasima, sve dok nisu pomislili da njime potpuno vladaju.

Uzvišeni Allah kaže: "Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovome svijetu, a prema onome svijetu su ravnodušni." (Er-Rum, 7)

Dakle, oni znaju ono što se tiče njihovog življenja i dunjalučkih potreba, ali su nemarni spram ahireta: niti žude za Džennetom, niti strahuju od Vatre, niti se pripremaju za stajanje pred Allahom i susret s Njim.

"...ali većina ljudi ne zna"

Ajeti iz časnog Kur'ana govore nam da većina ljudi nema znanje koje se odnosi na vjerovanje u Allaha i Njegove poslanike. Naime, jedanaest ajeta završava se riječima Uzvišenog: "...ali većina ljudi ne zna."

"Sud pripada jedino Allahu, On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna." (Jusuf, 40) Većina ljudi ne zna da sud (vlast i odredba) pripada jedino Allahu u svakom pitanju naše vjere i dunjaluka, te da se niko drugi ne obožava osim Njega Jedinog, koji nema sudruga. To je prava, postojana i ispravna vjera koja vodi ka svakom dobru.

"Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri Allahovoj, prema kojoj je On ljude načinio -- ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer je to prava vjera, ali većina ljudi ne zna." (Er-Rum, 30) Većina ljudi ne zna da je upravo ta vjera, kojom je On zadovoljan za Svoje robove, ona prava i postojana vjera, vjera istine, u čijem je duhu On ljude stvorio. Njihovo ustrajavanje u njoj i pridržavanje njenih propisa predstavlja opstojnost u Allahovoj prirodnoj vjeri (fitri), zato se samo nje i treba držati i ne mijenjati Allahovo stvaranje.

"Reci: 'Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće, a i uskraćuje, ali većina ljudi ne zna.'" (Sebe', 36) Većina ljudi ne zna da je Allah jedini Opskrbitelj Svojih robova, On daje u obilju onome kome hoće, a uskraćuje onome kome hoće. To ne čini niti zbog ljubavi niti zbog mržnje prema nekome, već to radi s uzvišenom mudrošću, koju spozna onaj kome je znanje dato, a ostane u neznanju onaj ko je uskraćen.

• "Obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna." (Er-Rum, 6) Većina ljudi ne zna da je Allahovo obećanje istina i da On Svoje obećanje ne krši. Sve što je Allah obećao Svojim robovima, vjernicima, kao i ono čime je zaprijetio drugima, sigurno će se ostvariti onda kada i onako kako Allah bude htio.

• "Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno veće od stvaranja roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna." (El-Mu'min, 57)

• "Reci: 'Allah vam daje život, zatim će učiniti da poumirete, a poslije će vas na Sudnjem danu sabrati -- u to nema nikakve sumnje -- ali većina ljudi ne zna.'" (El-Džasije, 26)

• "Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom: 'Allah neće oživiti onoga koji umre!' A hoće, to je Njegovo obećanje koje će se, zaista, obistiniti, ali većina ljudi ne zna." (En-Nahl, 38) Uprkos tome što je jasno da je stvaranje nebesa i Zemlje veće od stvaranja ljudi, te da je Onaj Koji ih je stvorio -- uprkos njihovoj veličini i prostranstvu-- itekako moćan da proživi mrtve iz njihovih kaburova kako bi polagali račun i bili nagrađeni ili kažnjeni. Onaj ko ih je oživio i usmrtio prvi put, moćan je da ih oživi i drugi put na Sudnjem danu. Allahovo obećanje o proživljenju mrtvih i njihovom oživljavanju nakon što postanu prašina, te njihovom sabiranju na Dan u koji nema sumnje, istinito je -- ali većina ljudi ne zna.

• "Pitaju te o Smaku svijeta: 'Kada će se zbiti?' Reci: 'To jedino Gospodar moj zna, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći.' Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: 'To jedino Allah zna, ali većina ljudi ne zna.'" (El-A'raf, 187) Većina ljudi ne zna ništa o Sudnjem danu, jer je znanje o njemu skriveno od njih, ono je isključivo kod Allaha.

• "Mi smo te poslali svim ljudima samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna." (Saba, 28) Većina ljudi ne zna da je naš prvak Muhammed, alejhis-selam, poslan cijelom čovječanstvu kao donosilac radosnih vijesti i kao onaj koji opominje, te da je njegova poslanica univerzalna za sve ljude.

• "Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna." (Jusuf, 21) Većina ljudi ne zna da, kada Allah nešto odredi, On nadvlada ljudske namjere i podredi ih onome što On hoće. Tada se okolnosti i prilike poslože tako da se Allahova odredba izvrši.

• "I kad uđoše onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah odredio, jedino se ostvarila želja Jakubova, koju je izvršio, a on je, zaista, znanje imao, jer smo ga Mi poučili, ali većina ljudi ne zna." (Jusuf, 68) Većina ljudi ne zna ishode stvari niti njihove suptilne pojedinosti, u što spada i znanje te spoznaja kojima Allah nadahnjuje Svoje vjerovjesnike i odabranike. Naš prvak Jakub, alejhis-selam, posjedovao je golemo znanje od Allaha, do njega nije došao svojom moći niti snagom, već Allahovom dobrotom i time što ga je Allah podučio.

"...ali većina njih ne zna"

Petnaest ajeta se završava riječima Uzvišenog: "...ali većina njih ne zna." Među njima su:

• "A da ih upitaš: 'Ko je stvorio nebesa i Zemlju?', sigurno bi rekli: 'Allah!' -- a ti reci: 'Hvaljen neka je Allah!' -- ali većina njih ne zna." (Lukman, 25) Većina njih ne zna da Onaj Koji je jedini u stvaranju i upravljanju jeste Onaj Koji mora biti jedini i u obožavanju, ibadetu, i monoteizmu, tevhidu, zbog tog neznanja su Mu druge ravnim smatrali.

• "Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali. Mi smo ih stvorili sa ciljem (u istini), ali većina njih ne zna." (Ed-Duhan, 38--39) Većina njih ne zna da On nije stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih iz zabave, već ih je stvorio s jasnom svrhom i istinom.

• "Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne, nego većina njih ne zna." (En-Neml, 61) Većina njih ne zna da je On, Uzvišeni, zaj koji je Zemlju učinio postojanom kako bi Njegovi robovi na njoj mogli boraviti, On ju je poravnao i načinio na ovaj zadivljujući način kako bi mogli na njoj stanovati, sijati, graditi i slobodno se kretati. Kroz nju je proveo rijeke kojima se Njegovi robovi koriste za svoje usjeve, piće i napajanje stoke. Postavio joj je planine koje je učvršćuju i drže stabilnom kako se ne bi tresla i naginjala. Između dva mora, slanog i slatkog, postavio je pregradu koja sprečava njihovo miješanje, čime bi se izgubila svrha i korist svakog od njih.

• "Oni govore: 'Zašto mu Gospodar njegov ne pošalje kakvo čudo?' Reci: 'Allah je kadar poslati čudo, ali većina njih ne zna.'" (El-En'am, 37) Većina njih ne zna da se spuštanje čuda, ajeta, odvija isključivo prema Allahovoj mudrosti, a ne prema onome što oni zahtijevaju. Ovo također ukazuje na to da oni ne bi povjerovali čak i da im dođu čuda koja su sami predložili, njihov nedostatak vjere ne proizlazi iz manjka dokaza, već iz oholosti i poricanja.

• "Kada Mi jedan ajet zamijenimo drugim -- a Allah najbolje zna što objavljuje -- oni govore: 'Ti samo izmišljaš!' A nije tako, nego većina njih ne zna." (En-Nahl, 101) Većina njih nema spoznaju o svome Gospodaru, niti o Njegovim zakonima i propisima. Kada zamijenimo jedan ajet drugim, a Allah najbolje zna šta je dobro za Njegove robove u pogledu propisa koje objavljuje u različitim vremenima, nevjernici kažu: "Ti samo lažeš!"

• "Uistinu, Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji! Uistinu, Allahovo obećanje je istina, ali većina njih ne zna." (Junus, 55) Većina njih ne spoznaje istinu -- da je sve na nebesima i na Zemlji u Allahovom vlasništvu i da niko drugi osim Njega nema udjela u tome, te da je Allahovo obećanje o proživljenju i nagradi istina.

• "I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito, ali većina njih ne zna." (El-Kasas, 13) Većina njih ne zna da je Allahovo obećanje istina i da On Svoje obećanje ne krši, ono će se desiti bez ikakve sumnje. Većina njih ne poznaje Allahovu mudrost u Njegovim postupcima i njihovim ishodima.

• "Zar oni da pored Njega uzimaju bogove? Reci: 'Dokažite!' Ova Opomena je za one koji su sa mnom, a i za one koji su bili prije mene. Ali većina njih ne poznaje Istinu, pa se zato i okreću." (El-Enbija, 24) Većina njih ne poznaje Istinu i ne mogu je razlikovati od neistine. Zbog toga su okrenuti od Upute, a usmjereni ka zabludi, jer, ko god nešto ne poznaje, on to smatra neistinom.

• "A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane pristup Časnom hramu, a oni nisu njegovi čuvari? Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna." (El-Enfal, 34) Većina njih ne zna da oni nemaju pravo upravljanja nad Časnim hramom, Mesdžidul-haramom, te prisvajaju sebi nešto na što drugi imaju veće pravo. Njegovi istinski čuvari su oni koji vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika, koji Allahu iskazuju jedinstvo, tevhid, i ibadet, iskreno Mu ispovijedaju vjeru i boje Ga se izvršavajući Njegove naredbe i kloneći se grijeha.

• "Oni govore: 'Ako s tobom budemo pravi put slijedili, bit ćemo brzo iz rodnog kraja protjerani.' Zar im Mi nismo dali da borave u svetom i sigurnom mjestu u koje se slijevaju plodovi svake vrste kao opskrba od Nas? Ali većina njih ne zna." (El-Kasas, 57) Većina njih ne zna da im je Gospodar omogućio boravak u sigurnom gradu, u kojem je ljudima zabranjeno prolijevanje krvi i u koji se, kao opskrba od Njega, donose plodovi svake vrste.

• "I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: 'Ovo smo zaslužili', a kad bi ih snašla nevolja, Musau i onima koji su s njim bili to bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih ne zna." (El-A'raf, 131) Većina njih ne zna da je sve što ljude zadesi, bilo dobro ili zlo, isključivo uz Allahovu odredbu i određenje, a da su nedaće i iskušenja koja ih pogađaju samo posljedica onoga što su njihove ruke zaradile. Oni to pripisuju nekom drugom mimo Allaha, govoreći ono što im njihovi prohtjevi i neznanje nalažu.

• "Kad čovjeka nevolja snađe, Nama se mole, a kad mu Mi poslije blagodat pružimo, on govori: 'Ovo mi je dato prema znanju.' A nije tako, to je samo iskušenje, ali većina njih ne zna." (Ez-Zumer, 49) Većina njih ne poznaje suštinu iskušenja kojima Allah iskušava Svoje robove. Kada čovjeka pogodi nevolja i teškoća, on moli svoga Gospodara da mu pomogne, a kada mu On otkloni nedaću i podari Svoje blagodati, čovjek ponovo postane nezahvalan i poriče Njegovu dobrotu, govoreći: "Ovo što mi je dato dobio sam zahvaljujući svom znanju, genijalnosti, spremnosti, trudu i nadmoći u korištenju sredstava koja vode do bogatstva i ugleda." Međutim, stvar nije onakva kakvom je on smatra -- Allah mu je to dao isključivo kao vid provjere i ispita.

• "Allah navodi kao primjer čovjeka koji je u vlasti ortaka koji se oko njega prepiru i čovjeka koji je u vlasti samo jednog čovjeka -- jesu li njih dvojica u istom položaju? Hvaljen neka je Allah! Ali većina njih ne zna." (Ez-Zumer, 29)

• "Allah navodi kao primjer roba u tuđem vlasništvu koji ništa nema, i onoga koga smo Mi plemenitom opskrbom obdarili i koji udjeljuje iz nje, i tajno i javno -- jesu li oni jednaki? Hvaljen neka je Allah! Ali većina njih ne zna." (En-Nahl, 75) Većina njih ne zna istinu da je onaj koji Allahu druge ravnim smatra u stalnoj pometnji i sumnji, dok je vjernik u miru i spokoju. Allah je naveo primjer roba koji je u vlasništvu više međusobno zavađenih vlasnika, pa je on zbunjen i ne zna kako bi im svima udovoljio, nasuprot robu koji pripada samo jednom vlasniku, čije namjere poznaje i zna šta ga raduje -- jesu li njih dvojica isti? Također, Allah je naveo primjer roba koji je u tuđem posjedu, nemoćan da bilo šta poduzme i koji ništa ne posjeduje, nasuprot drugom čovjeku koji je slobodan, ima imetak stečen na dozvoljen, halal, način kojim ga je Allah opskrbio, te njime raspolaže i udjeljuje iz njega i tajno i javno. Može li ijedan razuman čovjek reći da su ta dvojica jednaki?

• "A za one koji su nepravedni bit će i drugih kazni, pored onih, ali većina njih ne zna." (Et-Tur, 47) Većina njih ne zna da nasilnike čeka kazna s kojom će se suočiti još na ovome svijetu prije kazne na Sudnjem danu. Ta kazna ih pogađa kroz ubijanje, zarobljavanje, progon iz domova, glad, sušu, bolove, bolesti, iskušenja, te gubitak imetka i djece. Kažnjavaju se na dunjaluku i iskušavaju nevoljama ne bi li se povratili i pokajali.

"A vama je dato samo malo znanja"

Što se tiče dunjalučkih nauka, oni o njima nisu znali, niti će ikada znati išta osim malo, i nikada neće dosegnuti vrhunac znanja. Uzvišeni kaže: "A vama je dato samo malo znanja." (El-Isra, 85) Primjera za to je mnogo, a neki od njih su:

• Znaju kako liječiti mnoge bolesti, ali im lijek za neke i dalje izmiče. I dalje viđamo i slušamo o bolestima koje ranije nisu postojale, ili su postojale, a niko za njih nije znao. Kad god suzbiju jednu epidemiju, pojavi se druga, i uz sve svoje znanje ne mogu zamisliti svijet potpuno slobodan od bolesti. I dok mogu pretpostaviti blizinu smrti osobe koja leži u poodmakloj fazi bolesti, nemaju nikakvo znanje o iznenadnoj smrti onoga ko je u punoj snazi i zdravlju, u cvijetu mladosti, dok obavlja svoje svakodnevne aktivnosti. Nemaju znanja o onima koji stradaju u saobraćajnim nesrećama, padovima aviona, u vozovima, rušenju zgrada, uraganima, zemljotresima ili požarima.

• Znaju da ubojitim oružjem koje posjeduju mogu uništiti čitav svemir u nekoliko trenutaka, i iz dana u dan proizvode ga sve više, ali ne znaju kako ga upotrijebiti da uspostave istinu i suzbiju neistinu. Ne znaju kako oživiti makar jedno ubijeno biće, bilo da je čovjek, životinja, ptica ili biljka. Nisu niti će ikada stvoriti jednu sjemenku ni iz čega, a kamoli neko složenije biće, niti mogu napraviti jedan jedini list bilo koje biljke i udahnuti mu život da postane onakav kakav je bio. Uzvišeni kaže: "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi toga svi sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to od nje ne bi mogli izbaviti. Slab je i onaj koji traži, a i onaj od koga se traži!" (El-Hadždž, 73) Svi zajedno nisu sposobni stvoriti jednu mušicu, pored sve njene slabosti i sitnoće, pa kako bi tek stvorili nešto veće? A ako bi mušica uzela nešto od mirisa ili sličnog s njih, ne bi to mogli povratiti.

• Oni mogu saznati spol djeteta u završnim fazama njegovog formiranja u majčinoj utrobi, ali to ne znaju na samom početku, kada muško sjeme dospije u maternicu žene, niti kakve gene taj nosi koji će s genima jajne ćelije formirati osobine djeteta. Stoga ne znaju kakve će karakteristike dijete imati nakon rođenja. Uzvišeni kaže: "On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće -- mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini neplodnim." (Eš-Šura, 49--50) Također, to sjeme što se u maternice ubacuje, da li ga oni stvaraju čovjekom ili Allah? I ko određuje da li će se taj proces prekinuti? Uzvišeni kaže: "Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi život dajete ili Mi to činimo?" (El-Vakia, 58--59); "Pa smo onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao drugo stvorenje oživljujemo -- pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!" (El-Mu'minun, 14).

• Isto tako, oni ne znaju hoće li plod doći na ovaj svijet ili će doći do spontanog pobačaja. Uzvišeni kaže: "...i šta maternice kraće nose, a šta duže." (Er-Ra'd, 8)

• Znaju pravila ponašanja i protokole serviranja i konzumiranja hrane i pića, ali ne znaju šta je od toga dozvoljeno (halal), a šta zabranjeno (haram). Također su nemarni i ne mare za izvor svog novca, je li to čisti halal bez sumnje, ili je rezultat trgovine zabranjenim stvarima, kamatnih uloga, mita ili drugih zabranjenih načina stjecanja dobiti.

• Znaju kako izumiti sredstva komunikacije među ljudima, ali ne znaju kako među njima posijati poznanstvo, bliskost i ljubav. Nekada su se stanovnici svake mahale i sela međusobno poznavali i stalno okupljali na javnim mjestima, nalazeći se jedni uz druge u svim prilikama. Danas, u sjeni društvenih mreža, niko od nas ne poznaje svog komšiju u istoj zgradi niti u komšiluku.

• Znaju kako otići na Mjesec i kretati se među planetama, ali ne mogu promijeniti putanju nijedne od njih, niti zaustaviti Zemlju u njenom kretanju, niti promijeniti izlazak i zalazak Sunca, pa čak ni promijeniti klimu i vrijeme u našem svijetu, pretvoriti ekstremno hladne predjele pokrivene snijegom u vrela područja, ili obrnuto.

• Znaju kako preorati zemlju za sjetvu, posijati sjeme i navodnjavati ga potrebnom vodom, rade na uzgoju novih sorti postojećih usjeva, ali ne mogu učiniti da svako posijano zrno nikne. Čak i nakon što ono nikne, procvjeta i pokaže znakove rasta, oni ga ne mogu u potpunosti zaštititi od štetočina, uragana, oluja i glodara, niti spriječiti da propadne i pretvori se u suho rastinje od kojeg nema koristi. Uzvišeni kaže: "Kažite vi Meni: šta biva sa onim što posijete? Da li mu vi dajete snagu da niče ili Mi to činimo? Ako hoćemo, možemo ga u suho rastinje pretvoriti..." (El-Vakia, 63--65)

• Vjetrovi prenose polen s muških na ženske biljke kako bi se upotpunio proces oprašivanja, mogu li oni poslati te vjetrove i usmjeriti ih na jednu stranu, a ne na drugu, ili ih potpuno zaustaviti i spriječiti? Uzvišeni kaže: "Mi šaljemo vjetrove da oplodnju vrše..." (El-Hidžr, 22)

• Znaju kako skrenuti tok rijeke i desalinizirati morsku vodu, ali ne znaju kako spustiti slatku vodu iz oblaka na tačno određeno mjesto, a uskratiti je drugom. Ko god tvrdi da spušta kišu, neka je spusti u pustinje i od nje napravi rijeke u predjelima pogodnim za kultivaciju, i neka spriječi sušna razdoblja u kišovitim područjima. Uzvišeni kaže: "Kažite vi Meni: vodu koju pijete -- da li je vi iz oblaka spuštate ili Mi to činimo?" (El-Vakia, 68--69) Isto tako, oni ne mogu otopiti ledene planine u polarnim područjima i pretvoriti ih u rijeke.

I na kraju... Uzvišeni kaže: "To je vrhunac njihova znanja" (En-Nedžm, 30). Kako nas časni Kur'an obavještava, onog trenutka kada stanovnici Zemlje pomisle da njome potpuno vladaju i da su sve što je na njoj podredili svojim željama, doći će Allahova odredba i Njegova presuda o uništenju svega na njoj, bilo noću ili danju, kao da do jučer ništa nije ni postojalo. Uzvišeni kaže: "...i kad stanovnici njezini pomisle da su oni njezini gospodari, dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to učinimo pokošenim, kao da jučer ništa nije ni bilo" (Junus, 24); "Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada -- znat će oni!" (El-Hidžr, 3) Ostavi ih neka jedu i uživaju u svojim nasladama, i neka se nadaju vječnom ostanku na dunjaluku, što ih odvraća od ahireta, saznat će oni da su im djela postala propast i očaj. Neka ih ne zavara to što im Allah daje vremena, jer to je Njegov zakon koji je važio za sve narode.

Tekst Znaju... a ne znaju je objavljen u broju 132, 20. maj 2026. - 03. zul-hidže 1447. AH, Permalink

Povezano

Akida Broj 132

Ljubav, nada i strah -- pokretačka snaga vjernika

Sva hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

Ljubav prema Allahu, nada u Njegovu milost i strah od Njegove kazne položaji su i stanice na kojima se mora zaustaviti i u kojima mora boraviti srce onoga koji putuje ka Allahu, kako bi se upotpunio njegov hod ka Stvoritelju i Dobročinitelju. Čuveni tabiin Tavus b. Kejsan, rahimehullah, rekao je: "Voli Allaha tako da ti ništa ne bude draže od Njega, boj Ga se tako da ti ništa ne ulijeva veći strah od Njega i nadaj se Njegovoj milosti tako da ti ništa ne ulijeva veću nadu od Njega." (Ibn Redžeb, Medžmuur-resail, 3/385--386)

Akida Broj 132

Preispitivanje savjesti i stanja duše

Putnici -- pobožnjaci na svome putu do Uzvišenog Gospodara, ma koliko njihovi putevi i iskustvo bili različiti, jednoglasni su u mišljenju da prohtjevi, odnosno nefs -- čovjekova duša ometa srce da stigne do svoga Gospodara.

U tom pogledu, dvije su vrste ljudi: jedna, čija je duša njima zagospodarila i prisilila ih da njenim prohtjevima budu pokorni i poslušni, pa su propali, i druga koja je svojom dušom zagospodarila i prisilila je da bude pokorna i poslušna njihovim naredbama. Zato onaj ko uspije savladati svoj nefs, uspio je i pobijedio, a onaj ko dopusti da ga savlada njegov nefs, izgubio je i propao.

El-Asr

Islamski informativni časopis — edukativni sadržaj na principima Kur'ana i Sunneta.

© 2026 El-Asr. Sva prava zadržana.