Broj 126

Proljetni dani su vrijeme kada se u našim krajevima vrše pripreme za sijanje, sađenje i kasnije uzgajanje raznih vrsta plodova. Običaj je to na koji naš narod vrijedno pazi i o kojem vodi računa od pamtivijeka. Plodovi koji se u vaktu sjetve uberu, koriste se u preostalim dijelovima godine i čuvaju se sve do sljedeće godine kada dođe vrijeme za ponovnu sjetvu. Okolnosti koje nam je Allah, džellešanuhu, dao u našoj plodnoj zemlji, poslužile su nam kao izuzetna prilika da iskoristimo ovu Allahovu blagodat prema nama. Umjereno vrijeme, bez velikih suša i jakih hladnoća ljeti, uzrokovali su da naša zemlja bude plodno tlo za uzgoj raznih kultura voća i povrća, a mnoštvo rijeka i česte kiše poslužile su nam da plodovi koje uzgajamo budu još kvalitetniji i da nam brže prispiju. Sve su ovo Allahove blagodati prema nama na kojima Mu trebamo stalno zahvaljivati.

Jedna od najvećih Allahovih blagodati prema vjernicima jeste to što im je dao zikr -- sjećanje na Njega -- kao lijek, svjetlo, smiraj i zaštitu od svega što im može nauditi. U vremenu u kojem su ljudi svakodnevno izloženi raznim duhovnim i psihičkim pritiscima, tjeskobama, zavisti, zlim pogledima, sihiru i utjecaju šejtana i džina -- zikr postaje nužnost, a ne samo preporuka. Posebno treba obratiti pažnju na jutarnje i večernje zikrove, koji predstavljaju štit za vjernika od zla šejtana, utjecaja džina, sihira, uroka i zavisti, i zato je neophodno da svakoga dana odvojimo tih nekoliko minuta za jutarnji i večernji zikr, kako bismo zaštitili svoju dušu i nahranili srce spominjanjem Allaha.

U svakome od nas krije se talenat. Ne postoji čovjek bez dara -- možda je skriven, možda nepriznat, ali je tu. Talenat nije privilegija samo rijetkih genijalaca. Svako od nas je original, neponovljiv i poseban, a upravo u toj posebnosti leži naš dar. Nije važno da li se radi o sposobnosti da inspirišeš, da razumiješ, da stvaraš ili da služiš -- tvoje mjesto na ovom svijetu čeka na tebe. Ali, talenat sam po sebi nije dovoljan. On bez etike postaje oholost, bez skromnosti -- prazna ambicija, bez odgovornosti -- izgubljena prilika. Prava veličina ogleda se u spoju dara i čestitosti. Onaj ko je obdaren, treba biti i zahvalan. Onaj ko je nadaren, treba biti i svjestan da sve može prestati u jednom trenu. Priznanje dolazi, ali i odlazi. Ostaje samo ono što se gradi u tajnosti -- karakter. Talenat je čudo stvaranja. On nije luksuz, privilegija izabranih niti hir prirode. Talenat je poput sjemena -- nosi u sebi ogroman potencijal, ali ostaje beskoristan ukoliko ne naiđe na plodno tlo, svjetlo spoznaje, vodu strpljenja i ruku koja će ga njegovati. U knjizi Stazama egoizma dr. Selman el-Aude pristupa ovoj temi na jako interesantan način rezimirajući pogled islama na talenat: "Najveći talenat je etičnost, a najveća čestitost način ophođenja prema samome sebi." (Stazama egoizma, str. 104) Svaka osoba je talentirana u nečemu i svaka osoba je original. Najbitnije je da čovjek bude ono što jeste, a ne neko drugi. Talenat traži svijest, zrelost i spremnost da se ponese odgovornost. U istoj knjizi autor nas podsjeća na mnoge velike ličnosti iz historije: Jusufa, alejhis-selam, čiji je put do uspjeha bio popločan strpljenjem i moralom; Muhammeda Alija, koji je rekao: "Mrzio sam svaku minutu treninga, ali sam rekao: 'Ne odustaj! Sada pati, a ostatak života živi kao šampion!'", ili Walta Disneyja, čiji su prvi radovi ismijavani, a danas milioni djece rastu uz njegove kreacije.

Znanje u islamu nije samo informacija -- ono je sredstvo približavanja Allahu, put spasa i svjetlo na ovom i budućem svijetu. Da bi znanje bilo korisno, tragalac za znanjem mora imati određene osobine i pridržavati se pravila ponašanja koja su kroz stoljeća isticali učenjaci i praktikovali najbolji među muslimanima. Ovi adabi su temelj na kojem se gradi uspješno stjecanje znanja i njegovo življenje u svakodnevnici.

Jedno od važnih životnih pravila jeste način definisanja našeg pristupa onome što se dešava oko nas. Na osnovu našeg pristupa životnim situacijama dolazi i naša reakcija na sve to. Tako, ukoliko imamo nelimitirano povjerenje koje bude iznevjereno, mi ćemo se duboko razočarati. Ako pristupamo situaciji svjesni da možemo očekivati određene neugodnosti, onda se spremimo na to, pa i ako se dese, mi smo već pripremljeni za takvu situaciju. Onda kada očekujemo provokaciju, mi držimo samokontrolu na nivou i ne reagujemo na to, jer znamo da ćemo samo zakomplikovati stanje svojim žustrim reagovanjem.

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.

Sira -- životopis našeg voljenog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, puna je poučnih i za nas korisnih događaja. Poslanikova sira sastavni je dio njegovog sunneta, uputa za nas i putokaz kako ispravno živjeti, međusobno se ophoditi i na putu ka Allahovu zadovoljstvu uspjeti. Uzvišeni Allah kaže: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji nadu polaže u Allaha i Posljednji dan, i koji često Allaha spominje." (El-Ahzab, 21) Da bi nam Poslanik bio uzor, nužno je da poznajemo njegov životopis, da ga proučavamo i uzimamo iz njega pouke i poruke za nas. Također, i izvidnice ashaba koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao radi ostvarivanja misionarskih, vojnih, političkih, ekonomskih i društvenih ciljeva, sastavni su dio njegovog životopisa jer su bile vođene i usmjeravane njegovim direktnim ili prešutnim odobrenjem.

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, kazuje: "Jednog dana sjedili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada se iznenada pojavi čovjek u izrazito bijeloj odjeći i izrazito crne kose, na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja, a niko ga od nas nije poznavao. Približio se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i sjeo pred njega, naslonivši svoja koljena na njegova koljena i stavivši svoje dlanove na njegove natkoljenice, te mu rekao: 'Muhammede, obavijesti me o islamu!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Islam je da svjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da obaviš hadž, ukoliko imaš mogućnosti.' Čovjek reče: 'Istinu si kazao!' Začudili smo se kako ga pita, a zatim potvrđuje ono što je rekao. Zatim čovjek reče: 'Obavijesti me o imanu!', pa je Poslanik rekao: 'Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u određenje dobra i zla.' Čovjek opet reče: 'Istinu si kazao!', a zatim reče: 'Obavijesti me o ihsanu!' Poslanik reče: 'Da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe sigurno vidi.' Zatim čovjek reče: 'Obavijesti me o času nastupanja Sudnjeg dana!' Poslanik reče: 'Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji pita.' Čovjek reče: 'Obavijesti me o njegovim predznacima!' Poslanik reče: 'On će nastupiti kada ropkinja rodi svoju gospodaricu i kada vidiš bose, gole i siromašne čobane kako se takmiče u izgradnji visokih građevina.' Potom je čovjek otišao, a nakon nekog vremena Poslanik me upita: 'Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek?' Ja mu odgovorih: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: 'To je bio Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri.'" (Hadis bilježi Muslim, 8.)

Bilo je kasno proljetno popodne kada je Amina stigla kod nene na selo. Sunce je još milovalo brežuljke, a zrak je bio pun mirisa procvjetalih voćki i svježe pokošene trave. Vozeći se vijugavim seoskim putem, Amina je gledala kroz prozor i upijala prizore -- zelene livade prošarane maslačcima, djecu kako trče bosa po travi, i stare nene koje sjede ispred kuća i pletu šarene džempere. Nena ju je već čekala na pragu, raširenih ruku, s toplim zagrljajem, mirisom svježe ispečene pite i sokom od zove.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispravljao je pogrešna shvatanja kod pojedinaca i u zajednici. Adi b. Hatim, Allah njime bio zadovoljan, rekao je: "Kada je objavljeno: '... dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore...', uzeo sam crni i bijeli konac i stavio pod jastuk. Noću sam ih gledao i nisam mogao razlikovati. Sljedećeg jutra došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu ispričao, a on reče: 'To je samo crnina noći i bjelina dana.'" (Buhari) Iz hadisa se može uvidjeti da je Adi pogrešno shvatao ajet, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispravio shvatanje riječima: "To je samo crnina noći i bjelina dana."

Enes b. Malik, Allah njime bio zadovoljan, prenosi kako je jedan pustinjak počeo pomokriti u džamiji, pa su se ashabi prema njemu uputili, ali je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte ga prekidati!" Zatim je naredio da se donese kanta vode, pa je polivena na to mjesto. (Buhari) Ovaj pustinjak došao je iz pustinje u kojoj su na drugačiji način razumijevali način obavljanja nužde i smatrali su da mogu obaviti nuždu u svakom slobodnom prostoru. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispravio je njegovo krivo poimanje riječima: "Doista ove džamije nisu prikladne za bilo šta od mokraće ili prljavštine, nego su za zikr, spominjanje Allaha, namaz i čitanje Kur'ana." (Muslim)

U vremenu kada se ljudi sve više udaljavaju od Allahove vjere, a osnovne vjerske istine, postulati, postaju neznanica i onima koji se smatraju muslimanima, sve češće se u govoru naroda udomljuju izrazi koji na prvi pogled djeluju bezazleno, ali nose opasne poruke i kobne posljedice. Jedan od takvih izraza, koji se sve češće čuje u svakodnevnom govoru naroda na našim prostorima, jeste: "Sirotinjo, i Bogu si teška".

Mjesec maj je nacionalni mjesec svjesnosti o mentalnom zdravlju, koji se obilježava od 1949. godine. Upravo s dolaskom ovog mjeseca pravo je vrijeme za podizanje svijesti o onima koji žive sa mentalnim ili bihevioralnim zdravstvenim izazovima i pomoć u smanjenju stigme o mentalnim bolestima.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka niko od vas ne mokri u stajaću vodu, koja ne teče, a zatim da se u njoj okupa." U drugoj verziji hadisa stoji: "Neka se niko od vas ne kupa u stajaćoj vodi dok je džunup." (Buhari, 239; Muslim, 282 i 283)

Vrijeme je život. A za sve u životu postoji tačno određeno vrijeme: vrijeme blagostanja i vrijeme nedaća, vrijeme rušenja i vrijeme gradnje, vrijeme rađanja i vrijeme umiranja...

Kao što i u životu postoje ovi antonimni parovi, tako postoje i u samom čovjeku, kada se u duši smjenjuju različiti osjećaji: radost i tuga, blagost i ljutnja, zadovoljstvo i nezadovoljstvo... Od svih osjećaja zadovoljstvo je možda najpresudniji osjećaj koji čovjeku osigurava i fizičko i duhovno blagostanje. Šta je zadovoljstvo? Zadovoljstvo je osjećaj koji čovjek doživljava kad ispuni neku svoju težnju, želju, kada postigne neki cilj, da li ovosvjetski ili onosvjetski, to uveliko zavisi od čovjekove ličnosti. Cijeli čovjekov život upravo je posvećen tome -- postizanju zadovoljstva koje je blizanac sreće, a svaki čovjek duboko u sebi nosi neutaživu želju za srećom. A šta je sreća? Nekome je to materijalno blagostanje, nekome djeca, nekome supružnik, nekome zdravlje, nekome karijera, ugled u društvu, pozicija... A, rijetko koji čovjek da ne priželjkuje upravo sve navedeno. I to je sve u domenu ovosvjetskog, insanskog. Tako se neki ljudi u potpunosti predaju postizanju ukrasa na ovome svijetu, govoreći: "'Gospodaru naš, daj ti nama na ovome svijetu!' Takvi na onome svijetu neće imati ništa" (El-Bekara, 200).

Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. (El-Bekara, 187)

Ovaj ajet, iako u njemu nisu jasno upoređena dva pojma, može se smatrati poređenjem na osnovu značenja. Smisao ovog ajeta je da su supruge muževima poput odjeće koju oblače, koja ih prekriva i uljepšava, a i muževi su suprugama poput odjeće -- pokrivaju ih i uljepšavaju, spolja i iznutra. Riječ "odjeća" u ovom ajetu ima značenje smirenosti i sigurnosti, pa muž nalazi smirenost uz svoju suprugu i osjeća se spokojno s njom, a i žena nalazi smirenost uz svog muža i osjeća se sigurno s njim. Ovaj kur'anski primjer objedinjuje više različitih značenja u vezi sa supružnicima i odjećom, nadilazeći samo puko pokrivanje, kako je već prethodno spomenuto.

U prvom dijelu teksta "Pouke iz kur'anskog kazivanja o Musau i Harunu" u prošlom broju, ukazali smo na značaj ovog kazivanja kao izvora neiscrpnih pouka i mudrosti, korisnih za svako vrijeme i generaciju. U ovom nastavku, kroz razmatranje jasnih kur'anskih ajeta i komentara velikih učenjaka, izvući ćemo vrijedne poruke koje se tiču tevhida, oslanjanja na Allaha, odnosa prema vlasti, misije poziva u islam i drugih ključnih aspekata islamskog vjerovanja i prakse.

Ovaj drugi dio donosi još dublje uvide u Allahovu zaštitu Svojih poslanika, značenje mudžiza, te važne poruke vezane za lično popravljanje, zajedničko djelovanje i razumijevanje života kroz prizmu objave. Ove pouke nisu tek zapisi prošlosti -- one su putokazi i opomena svima nama danas.

Pretjerano druženje je opaka bolest koja donosi svako zlo. Koliko je samo blagodati druženje i poznanstvo uništilo, neprijateljstava posijalo i mržnji u srcu zasadilo, koje je iz srca teže istjerati nego pokrenuti nepomične planine.

U pretjeranom druženju krije se propast i ovog i onog svijeta, jer se srce puni crnilom zlobnih ljudi. Pretjerano druženje u srce unosi razdor, neslogu, brigu, tugu i slabost, čiji teret, zbog lošeg društva, zapostavljanja svojih obaveza, bavljenja tuđim poslovima, predanosti tuđim problemima i ugađanja tuđim željama i potrebama, srce nije u stanju izdržati. Jer, ako je srce okupirano svim ovim, pitanje je koliko je u njemu ostalo mjesta za razmišljanje o Allahu i onom svijetu. Zato i nije čudo što pretjerano druženje s drugima donosi toliko glavobolje, lišava toliko blagodati i uvlači u toliko problema i nesreća. Jer, ima li za ljude veće nesreće od ljudi?!

Slavljeni Allah kaže: "Uspio je onaj ko je očisiti, a izgubio je onaj ko je zapostavi." (Eš-Šems, 9--10) U tumačenju ovih ajeta, Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: "Riječi Uzvišenog: 'Uspio je onaj ko je očisti' odgovor su na zakletvu, tj. uspio je i spasio se onaj ko sebe očisti imanom i pokornošću, pa postane čist sa blagodatima Dženneta. 'A izgubio je onaj ko je zapostavi', tj. propao je ko sam sebe onečisti, zanemari svoju dušu u nevjerstvu i griješenju. Kaže se da je značenje: 'Uspio je onaj koga Allah očisti', tj. Allah popravi njegovu dušu i očisti je od grijeha i na bogobojaznost je usmjeri. 'A propao je onaj ko je zapostavi', koga Allah ostavi, tj. Allah ga napusti i prepusti ga samom sebi, u zabludi ga ostavi, sve dok se ne oda grijehu." (Tefsiru Ibn Kesir)

Jedna od dova Poslanika, alejhis-selam, bila je i: "Allahu, daj mojoj duši bogobojaznost, očisti je, jer Ti si onaj koji je najbolje može očistiti, Ti si njen zaštitnik i gospodar." (Muslim) Zato, najbolje čime se čovjek može zaposliti jeste njegova duša, jer je ona sklona zlu.

U svetom hidžretskom mjesecu zul-hidžetu svaki punoljetan i pametan musliman, koji ima materijalnu i tjelesnu mogućnost, obavezan je da izvrši šerijatsku naredbu -- hadž: "Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti" (Alu Imran, 97).

Hadž je jedan od pet islamskih ruknova i temelja na kojima se gradi vjera islam. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Islam se temelji na pet principa: svjedočenju da nema drugog istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, obavljanju namaza, udjeljivanju zekata, postu ramazana i obavljanju hadža." (Muttefekun alejhi) Uzvišeni Allah naredio je Ibrahimu, alejhis-selam, da ljudima obznani ovu uzvišenu i časnu obavezu, a potom je opisao njihovo stanje u toku obavljanja hadža: "... i oglasi ljudima hadž!" -- dolazit će ti pješke i na devama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih" (El-Hadždž, 27).

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Jak vjernik bolji je i draži Uzvišenom Allahu od nejaka vjernika, a u svakom od njih je dobro. Teži za onim što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i nemoj malaksati! Ako te nešto zadesi, ne reci: 'Da sam uradio to i to, bilo bi to i to', nego reci: 'To je Allahova odredba i On radi šta hoće', jer 'da sam' otvara prostor za šejtansko djelovanje." (Muslim, 2664)

Posustajanje, malaksalost, osjećaj bespomoćnosti, ne pristaje uz iman u Allaha, i onaj ko se čvrsto pouzdaje u Allaha neće sebi dopustiti da se preda. Ako hoćeš da uspiješ, moraš odbaciti osjećaj bespomoćnosti, a pod time se misli na stečenu ili naučenu bespomoćnost.

Mašta, kao sposobnost mentalne reprezentacije nepostojećih ili nevidljivih stvari, zauzima središnje mjesto u razvoju ljudske duše, inteligencije i duhovnosti. Često se potcjenjuje, kako u obrazovanju tako i u vjerskom govoru, iako je riječ o moćnom alatu introspektivne spoznaje, duhovnog uzdizanja i emocionalnog sazrijevanja. Dr. Selman el-Avde u svom djelu Stazama egoizma nudi duboku i nadahnutu analizu mašte, pozivajući čitatelja da je oživi i uključi u svoje vjerovanje, ibadet i svakodnevni život.

Ljudi na različite načine percipiraju i opisuju Boga u kojeg vjeruju. Islamska doktrina poučava da Allahu pripadaju sva svojstva savršenstva, da je On daleko od svih atributa nepotpunosti, da je unikatan u Svojim svojstvima, a Njegova svojstva ne nalikuju svojstvima stvorenja. Ta svojstva nama su poznata iz Allahovih riječi i riječi Njegovog Poslanika, i u njih vjerujemo bez ikakve izmjene, bez njihovog cjelokupnog ili djelimičnog negiranja, bez pokušaja da potpuno shvatimo njihovu kakvoću, bit i suštinu i bez komparacije sa svojstvima stvorenja.

U nastavku slijedi osvrt na najbitnije postulate i pravila neophodna da bi se ostvarili principi monoteističkog vjerovanja u Allahova svojstva.

Živimo u vremenu u kojem je uloga muškarca, muža i oca ozbiljno poljuljana. Mnogi muškarci zakoračili su u godine koje bi trebale podrazumijevati da se radi o ozbiljnom čovjeku, međutim nisu dovoljno sazreli kao osobe. Njihove godine govore nam da su fizički odrasli, ali da su mentalno, emotivno i duhovno ostali u pubertetu. Ovaj fenomen nazvao sam zakašnjeli pubertet iz razloga što se odrasla osoba ponaša poput tinejdžera, momčića koji je pušten s lanca, mladića koji je ubijeđen da se samo jednom živi i da taj život treba iskoristiti na što kvaliteniji način. Osoba se u ovom stanju zanima stvarima koje su svojstvene tinejdžeru, neiživljenom mladiću koji ne razmišlja o budućnosti kao ni o onima koje je obavezan odgajati, podučavati i o njima voditi brigu.

Ono što je bolno i što je ujedno i razlog ovog pisanja, odnosno osvrta, jeste to što ovo ne pogađa samo pojedinca nego i porodicu, zajednicu i buduće generacije. Uzvišeni Allah kaže: "I bojte se smutnje (fitne) koja neće pogoditi samo one koji su nepravdu učinili među vama..." (El-Enfal, 25)

Naš Gospodar upozorava nas da će posljedice smutnje (npr. društvene nepravde, moralne dekadencije, javnog grijeha) zahvatiti ne samo one koji su počinili ili čine zlo nego i širu zajednicu ako se ono ne suzbije. Zbog toga je mnogo veći problem onaj koji se tiče više ljudi, u ovom slučaju možda i porodica, od problema koji se tiče samo pojedinca.