Broj 55

Abdullah b. Omer, radijallahu anhum, kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Kada vidite mlađak, zapostite, a kada ga ponovo vidite, prekinite s postom.’” (Muttefekun alejhi) Islamski učenjaci razišli su se o pitanju koliko je osoba dovoljno da posvjedoče viđenje mlađaka, kako bi se utvrdilo njegovo viđenje i kako bi se otpočelo s postom. Većina islamskih učenjaka smatra da ukoliko jedna pouzdana osoba posvjedoči da je vidjela mlađak, da se njeno svjedočenje prihvata i otpočinje se s postom. Takvog mišljenja su: Ebu Hanife, Šafija, Ahmed, učenjaci zahirijskog mezheba, Ibnul-Munzir i drugi, Allah im se svima smilovao. Dok, imam Malik, El-Lejs, El-Evzai, Es-Sevri i drugi smatraju da je za utvrđivanje mlađaka potrebno viđenje najmanje dvije osobe, analogno svjedočenju. Inšallahu te‘ala, prioritetnije je mišljenje da je dovoljno svjedočenje jedne pouzdane osobe, svejedno da li bila muškarac ili žena, kako spominje Ibn Hazm u svome djelu El-Muhalla, jer je i sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postupio po tome, kako se spominje u hadisu Ibn Omera, radijallahu anhuma, gdje kaže: “Ljudi su pratili mlađak, pa sam ga ja vidio i obavijestio o tome Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je onda zapostio i naredio ljudima da poste.” (Hadis bilježe imam Ebu Davud, Ed-Darimi, Ibn Hibban, Ed-Darekutni i El-Bejheki. Imam El-Hakim kaže da je hadis vjerodostojan po uvjetima imama Muslima, s čime se slaže i imam Ez-Zehebi. Veliki islamski učenjak Muhammed Nasiruddin Albani, rahmetullahi te‘ala alejhi, ocijenio je hadis vjerodostojnim u svom vrijednom djelu Irvaul-galil fi tahridži ehadisi menari es-sebil, 4/16.)

Ova dva Allahova lijepa imena su od posebnog značaja i važnosti. To su imena kojima je Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi otpočeo suru El-Fatiha i sve ostale sure u kojima je objavio uputu i jasne dokaze. S ovim imenima Sulejman, alejhis-selam, otpočeo je svoje pismo upućeno kraljici Sabe. Džibril, alejhi-selam, dolazio je našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, počinjući objavu svake nove sure sa ova dva imena. Kada je slao pisma vladarima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na početku svojih pisama navodio je ova dva Allahova imena i podsticao svoje ashabe da svaki svoj posao počinju izgovarajući Allahova lijepa imena Milostivi i Samilosni. Na mnogim mjestima u Kur’anu ova dva Allahova imena navedena su skupa i oba ukazuju na Allahovu, tebareke ve te‘ala, osobinu milosti, s tim što, kada dođu skupa, onda ukazuju na postojanje rahmeta kao Allahovog svojstva i djela. Tako je Er-Rahman Onaj kojem je rahmet osobina, a Er-Rahim Onaj koji je milostiv prema Svojim robovima.

El-hamdu lillahi Rabbil-alemin, ves-salatu ves-selamu ala ešrefi el-enbija vel-murselin, nebijjina Muhammed, ve ala alihi ve sahbihi edžmein. Ovih nekoliko riječi, skupocjenih savjeta, upućujemo ženi muslimanki, djevojci mu'minki, povodom nastupajućeg mubarek mjeseca ramazana. Allaha, subhanehu ve te‘ala, molimo da okoristi sve naše sestre mu’minke koje budu čitale ove riječi i da im ovi savjeti budu od pomoći u pokornosti Svevišnjem Allahu, postizanju Njegovog zadovoljstva i oprosta u ovom mubarek mjesecu.

Prijetnje su neprestano stizale i njegov život nalazio se u sve većoj opasnosti. Tako je bilo sve do 23. redžeba 1407. h.g. Tada je šejh prisustvovao simpoziju učenjaka koji je organizirala organizacija Ehlul-hadis. Na tom skupu bilo je oko dvije hiljade zvanica. Negdje oko jedanaest sati uvečer, dok je držao govor, na binu je donijeta vazna na kojoj se pisao: “Ihsan Ilahi Zahir, koji se na Allahovom putu ne boji ničijeg prijekora”. Nakon dvadesetak minuta vazna je eksplodirala usmrtivši devet osoba i ranivši desetine. Eksplozija je šejha Ihsana odbacila 20-30 metara, raskomadavši trećinu njegovog tijela, njegovo desno oko, uho, desni bok i desnu nogu, ali je i dalje bio pri svijesti. Ljudi su se žurno okupili oko njega, a on im je, iako teško ranjen, govorio: “Ostavite me i pobrinite se za druge ranjenike.”

Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, ova bitka se odigrala pete godine po Hidžri, uz razilaženje među njima oko mjeseca i dana u kojem se desila. Imam El-Buhari u svom Sahihu bilježi da je Nafi’ rekao da ga je Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, obavijestio da ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio prilikom smotre na dan Uhuda, a imao je tada četrnaest godina. Na dan Hendeka ga je, prilikom smotre, prihvatio (da učestvuje u borbi), a imao je tada petnaest godina. (Sahihul-Buhari, broj 4098) El-Bejheki, Ibnul-Kajjim, Ez-Zehebi i Ibn Hadžer to objašnjavaju time da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, prilikom Bitke na Uhudu bio na početku četrnaeste godine, a prilikom Bitke na Hendeku na kraju petnaeste godine, iz čega proizlazi da se Bitka na Hendeku odigrala pete godine po Hidžri, jer se, po konsenzusu uleme, Bitka na Uhudu desila treće godine po Hidžri. (El-Umeri, Es-Siretun-Nebevijjetus-sahiha)

El-Karadavi: “Šiiti su me prevarili..., a Hezbollah je velika laž”

Predsjednik Svjetske unije muslimanskih učenjaka dr. Jusuf el-Karadavi rekao je: “Sirijska revolucija iznijela je na vidjelo i pokazala istinu o Hezbollahu i njegovim šiitima koji su, obuzeti šejtanom, daleko odlutali sa pravog puta. Bio sam protiv velikih šejhova iz Saudijske Arabije pozivajući na pružanje pomoći Hezbollahu, ali saudijski šejhovi bili su zreliji i dalekovidniji od mene, jer su dobro znali neispravnost ovog pokreta.” Dr. El-Karadavi također je pozvao na borbu protiv sirijske vlade, nakon što su se borci iz šiitskog libanskog Hezbollaha umiješali u tamošnja ratna dejstva kako bi pomogli predsjedniku Bešaru el-Asadu.

U ovome broju osvrnut ćemo se na temu gojaznosti i hormonske (ne)ravnoteženosti. Kod gojaznih osoba primjećuje se čitav niz hormonalnih promjena koje su najčešće njezina uobičajena komplikacija, suprotno općepoznatom uvjerenju da su hormonske promjene uzrokom debljine. Čovjekovu tjelesnu masu regulira složen sistem neuroendokrinih faktora. Masno tkivo nije biološki neaktivna energetska rezerva. To je aktivan sistem koji luči niz hormnona. Zapravo je CNS (centralni nervni sistem) taj koji objedinjuje regulaciju unosa i utroška energije, i na temelju toga slijedi regulacija rada svih endokrinih žlijezda (žlijezde sa unutrašnjim lučenjem). Glavni signali o količini masnog tkiva su: inzulin (luči ga gušterača) i leptin (luče ga masne stanice). Ti signali upućuju se u centar za regulaciju apetita i potrošnje energije u hipotalamusu. Osim o količini masnog tkiva, funkcija endokrinog sistema ovisi i o rasporedu masnog tkiva. Pod pojmom “centralna debljina” podrazumijevamo nagomilavanje masnog tkiva u području trbuha, te su i endokrinološki poremećaji opaženi češće kod osoba sa ovom vrstom debljine. Sa debljinom se najčešće povezuju poremećaji u lučenju hormona rasta, kortizola i spolnih hormona. U gojaznih muškaraca snižena je količina testosterona. U gojaznih djevojčica nastup prve menstruacije javlja se ranije nego u djevojčica sa optimalnom tjelesnom težinom. Uočeno je da i u kasnijoj dobi pacijentice sa gojaznošću imaju problem sa neredovnim menstruacijama. Također, istraživanja su pokazala da pacijentice koje se obraćaju liječniku zbog pojačane dlakavosti i izostanka ovulacije prosječno imaju četrnaest kilograma više od žena koje nemaju takve probleme. Čak i kod uspješnih trudnoća češće su komplikacije u vidu povišenog krvnog pritiska, eklampsija (niz komplikacija kod visokorizičnih trudnoća), kao i porodi carskim rezom. Gojaznost koja započinje u tinejdžerskoj dobi za posljedicu može imati i sindrom policističnih jajnika kao i neplodnost. I u postmenopauzi kod gojaznih žena razina estrogena u krvi viša je nego kod žena koje nisu gojazne. S tim u vezi je i povećana učestalost karcinoma dojke. Čak i menopauze u gojaznih žena nastupa za četiri godine ranije. Funkcija štitne žlijezde kod odraslih gojaznih osoba najčešće je nepromijenjena. Nivo T4 (tiroksin) je normalan i na njega ne utječe prejedanje ili gubitak težine, dok se razina T3 (trijodtironin) brzo mijenja u odgovoru na prehranu. Tako, ukoliko umanjimo unos ugljikohidrata u prehrani dolazi do snižavanja razine T3, dok povećan kalorijski unos dovodi do povišenih vrijednosti. To je zabilježeno i kod normalno teških i gojaznih osoba. Razine TSH (tireotropnog hormona) kojeg luči hipofiza i koji kontrolira funkciju štitne žlijezde i kod gojaznih osoba najčešće je normalna i ne mijenja se prilikom gladovanja. U eksperimentalno izazvanoj gojaznosti odstranjenje nadbubrežnih žlijezda sprečava daljnji razvitak debljine ili je može učiniti reverzibilnom.

Jedna od mudrosti propisavanja ramazanskog posta ogleda se u čovjekovoj spoznaji blagodati kojima ga je obasuo Uzvišeni Allah. Malo je onih koji su svjesni Allahovih blagodati. Mnogi spoznaju blagodati tek onda kad ih izgube. Vrijednost slatkog najbolje se spoznaje kada se okusi nešto gorko, blagodat dana spozna se tek kada se spusti noć... Tako je i sa svim ostalim blagodatima koje se u večini slučajeva spoznaju svojim suprotnostima. Postom se spoznaje vrijednost i blagodat hrane i pića, koje se ne mogu spoznati sve dok tijelo ne okusi gorčinu žeđi i gladi. U vezi s tim od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: "Moj Gospodar mi je predložio da mi dolinu Mekke ispuni zlatom, pa sam rekao: ‘Ne, Gospodaru! Draže mi je da jedan dan budem gladan, a drugi sit, jer ću, kada ogladnim, Tebe skrušeno moliti i sjećati Te se, a kada budem sit, zahvaljivat ću Ti se i pohvaljivati Te.’”

Na ekranima i monitorima ljudi gledaju filmske zvijezde. O njima čitaju u magazinima. Dive se njihovim licima i izgledu. Ali, šta se dešava s njima nakon samo deset, dvadeset ili trideset godina? Njihova ljepota izblijedi, nekoć lijepa lica prekriju bore i oni napuste pozornicu ovog svijeta. Šta se desi s najvećim ljudskim umovima samo nekoliko decenija nakon što dođu s epohalnim otkrićima? Možda tiho leže u vlastitoj kući i nisu u stanju da se sjete ni sopstvenog imena. Da li se trebamo ražalostiti nad ovakvom stvarnošću i predati nemaru i bezbrižnosti? Ne, jer u njima se kriju znakovi i uputa za ljude. S uvehnućem ruže i s svakom njenom laticom koja otpadne, Allah, tebareke ve te‘ala, podsjeća nas da sve na ovom svijetu prolazi. Podsjeća nas da ništa na ovom svijetu nije stalno i vječno, i da samo Allah ostaje. Uzvišeni u Kur’anu nam poručuje da se probudimo iz sanjarenja i konačno shvatimo da se ne trebamo vezivati za ove prolazne stvari, već za Njegovu vjeru i ahiret koji dolazi: “Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti – pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?!“ (Er-Rahman, 26-27)

Kvalitetnim odgojem i obrazovanjem dobijamo kvalitetne osobe, koje zatim kvalitetnim, organiziranim djelovanjem grade zdravo, moralno, kompaktno i uspješno društvo. Da bi se izgradilo takvo društvo, potrebno je aktivirati faktore uspjeha koji su sastavni dio zdravog pojedinca i zajedno čine suštinu čovjeka.

Suština čovjeka

Spoljašnja obilježja čovjeka, kao što je ljepota i tjelesna snaga i korpulentnost, ne čine suštinu čovjeka. Dakle, suština čovjeka nije u njegovom tjelesnom izgledu, ljepoti, snazi mišića, pa ni u društvenom položaju, bogatstvu, nego u njegovoj vjeri, razumu, moralu i stručnosti.Allah, džellešanuhu, ne obraća pažnju na izgled i materijalno bogatstvo, nego na vjeru i dobra djela, kao što se navodi u hadisu koji od Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu: “Uistinu Allah ne gleda u vaša tijela ni u vaše imetke, nego gleda u vaša srca i djela!” (Muslim) Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jak vjernik je bolji i Allahu draži od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Teži onome što će ti koristiti i traži Allahovu pomoć u tome, a nemoj očajavati. Ako te nešto zadesi, nemoj reći: ‘Da sam uradio tako i tako, bilo bi tako i tako’, nego reci: ‘To je Allahova odredba i On čini što hoće’, jer ‘da sam’ šejtanu otvara mogućnost djelovanja.” (Muslim) U ovom hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sasvim se jasno ističe da je islam vjera snažnih i moćnih mu’mina, a ne vjera iznemoglih i slabića. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, hadis izriče u formi konstatacije da je jak vjernik bolji od slabog vjernika, a, ustvari, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želi podstaknuti vjernike da budu jači i bolji u svakom smislu i da usvajaju sve pretpostavke snage i uspjeha.

Povodeći se za kur’ansko-sunnetskim smjernicama, naši ispravni prethodnici kao jedno od prioritetnih pravila postavili su sebi – natjecanje u činjenju dobrih djela. Međutim, da li je to naše pravilo? Naše poimanje rada i zalaganja za islam i džemat može se svesti u nekoliko riječi - “neka to uradi neko drugi“, a na planu ostvarivanja ličnih interesa dominira pravilo – “ja ću to sigurno uraditi i angažirat ću i ostale ljude i različite potencijale”. Kada bi naše zalaganje za islam i zajednicu iznosilo tek jedan neznatan procenat rada koji ulažemo u ostvarivanju svojih ličnih interesa, situacija bi sigurno bila dosta bolja. Kako to da pojedinac može uraditi više od zajednice, odnosno, kako zajednica može uraditi manje od pojedinca? Motiv rada zasigurno ima vrlo važnu ulogu, što znači da je svijest o radu za džemat umnogome ispod motiva lične koristi. Ovakvo postavljanje prema zalaganju i radu za islam i zajednicu ne bi bilo alarmantno da se nalazi na nivou pojedinca, kojeg savlada nemar, grješna ljudska priroda ili strasti, međutim, kada ovakvo poimanje pređe na razinu naše kolektivne svijesti ili postane sastavni dio našeg vjerovanja i filozofije življenja, tada stagnira cijela muslimaska zajednica.

Prodaja plodova prije nego što sazriju nije dozvoljena hadiskim tekstom, međutim, ukoliko se prodaje zemljište sa stablom na kojem su nezreli plodovi, prodaja je ispravna i dozvoljena, jer cilj ugovora je prodaja zemljišta i stabla, dok plodovi nisu direktno ciljani ugovorom. Dokaz za ovaj uvjet jeste hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko kupi palmu nakon što bude oplođena, njeni plodovi pripadaju prodavaču, osim ako ih kupac uvjetuje.” (El-Buhari, Poglavlje o davanju u zakup, br. 2205, i Muslim, Poglavlje o trgovini, br. 2854) U ovom hadisu vidimo kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvoljava kupcu da uvjetuje plodove za sebe iako je prodaja plodova prije nego što sazriju zabranjena, međutim, ovdje su plodovi prodani uz stablo i nisu izravno ciljani ugovorom, pa se zbog toga postojeća neizvjesnost tolerira. Savremeni primjer neizvjesnosti u popratnom dijelu ugovora jeste iznajmljivanje auta uz kasko osiguranje. Takav vid osiguranja, koje nije uređeno na islamskim principima, je zabranjen, između ostalog zbog neizvjesnosti koju nosi u sebi, međutim, kada takvo osiguranje nije izravno ciljano ugovorom, ono se može tolerirati. Pri iznajmljivanju auta primarni cilj je najamnina, dok je kasko osiguranje popratno, stoga se tolerira iako kao zaseban ugovor u osnovi nije dozvoljeno.

Kada je riječ o načinu ponašanja i ophođenja prema Allahu, razmislimo malo o stanju Allahovih poslanika i vjerovjesnika, neka je na sve njih salavat i selam. Pogledajmo malo na koji su Mu se način oni obraćali i na koji su Mu način postavljali pitanja, i uvjerimo se da je svako njihovo obraćanje Njemu Uzvišenom bilo ispunjeno pristojnošću i učtivošću. Rekao je Isa, alejhis-selam: “Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš…”, a nije kazao: “Ja to nisam rekao”. Dakle, iz svoje velike pristojnosti i učtivosti prema Allahu Uzvišenom, odgovorio je na način koji je ljepši i pristojniji, iako je suština odgovora na koncu ista. Zatim je kroz svoje obraćanje priču usmjerio i akcent stavio na znanje Uzvišenog Allaha koje obuhvata sve, i ono što se javno iznosi i ono što se krije i taji, pa je rekao: “Ti znaš ono što ja znam…”, da bi odmah nakon toga odbacio svaku mogućnost da on kao čovjek poznaje bilo šta od gajba – nevidljivih i nedokučivih stvari koje se tiču Uzvišenog Allaha, a koje je On zadržao za Sebe, rekavši: “…a ja ne znam što Ti znaš...”. Poslije toga, Isa, alejhis-selam, hvali i veliča svoga Gospodara, ispovijedajući Mu neprikosnoveni monoteizam i potvrđujući da samo On poznaje gajb, pa kaže: “Samo Ti jedini sve što je skriveno znaš”.

Ubrzo sam otišla na svoje prvo vjersko predavanje. Došla sam do prostorija u kojima se održavalo predavanje, ali od stida nisam mogla da uđem unutra, već sam sjela na stepenice. Naišla je jedna sestra i ja sam tada htjela da pobjegnem, jer sam je poznavala. Ali pošto nisam mogla pobjeći, ona mi je prišla i rekla mi: “Daj uđi, hladno je tu!” Ona mene tada nije prepoznala ili nije željela pokazati da me poznaje. Rekla mi je: “Ti si nova sestra, dobro nam došla!” Zatim me je zagrlila tako jako, da se još uvijek sjećam tog zagrljaja. Ta sestra je jedna od onih koje sam u srednjoj školi ismijavala zbog hidžaba. Allahu, prva koju sam upoznala i koja me je ovako toplo prigrlila bila je ona!

Od Ebu Musaa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Primjer upute i znanja, s kojim me je Allah poslao, jeste kao primjer (obilne) kiše koja padne na zemlju (različite kvalitete). Dobra (plodna) vrsta zemlje primi vodu, te iz nje izraste bujna trava i bilje. Neplodna primi i zadrži vodu, pa Allah od nje dâ korist ljudima, te je oni piju, poje (stoku) i (zalijevaju) biljke. (Treća vrsta) jesu doline i ponori koji niti vodu zadržavaju, niti na njima trava raste. To je primjer onoga koji je podučen i upućen u spoznaju Allahove vjere i koji se okoristio onim s čime me je Allah poslao, pa ga je spoznao i (druge) podučavao, kao i primjer onoga koji zbog toga nije ni glavu podigao i nije prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslat.” (Muttefekun alejhi, El-Buhari, 1/160, i Muslim, 2282)

Smiraj srca cilj je i težnja svakog čovjeka. Nema čovjeka koji ne želi da živi smireno i spokojno, sretno i uspješno. Većina ljudi griješi u odabiru puta do ovakvog stanja, griješe u načinima i razlozima smirenosti srca! Ulažu i troše svoje imetke, provode svoje živote, ali nažalost, na pogrešan način. Taj put ne dovodi do rahatluka, smirenog i spokojnog srca, sretnog života, već naprotiv, put koji su odabrali, vodi do nesreće i na dunjaluku i na ahiretu, tegobnog dunjalučkog i ahiretskog života, rastresenosti i uznemirenosti njihovih srca. Smiraj srca ima svoje razloge i pokazatelje. U tekstu ćemo spomenuti ono što najviše, nakon Uzvišenog Allaha, pomaže vjerniku muslimanu u otklanjanju njegovih briga.

Glasnik poviče: 'O ti koji tragaš za dobrim djelima, pristupi ...'" U drugom predanju zabilježeno je: "I svako veče glasnik doziva: 'O ti koji tražiš dobro, požuri! O ti koji tražiš zlo, sustegni se!'" Svaki musliman treba se predano odazivati ovom glasniku svako veče, danonoćno šaljući samo dobra djela na svoj ahiret! Životni vijek je kratak! Odlazak s dunjaluka tako je blizu! Allah zna hoćeš li doživjeti sljedeći ramazan ili ne! Zato nastoj da se što više približiš svome Gospodaru činjenjem dobrih djela: učenjem Kur’ana, čestim spominjanjem Uzvišenog Allaha riječima “subhanallah, elhamdulillah, la ilahe illallah, Allahu ekber”, čestim upućivanjem dove svome Gospodaru, udjeljivanjem milostinje potrebnima, traženjem da se čine dobra djela, a ostave loša, podučavanjem drugih ljudi dobru, čišćenjem svoga srca, jezika i udova, traženjem šerijatskog znanja, pozivanjem Allahu, subhanehu ve te‘ala, širenjem sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podučavanjem drugih Kur’anu i svakom korisnom djelu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najbolji ljudi jesu oni koji su najkorisniji drugim ljudima!"

Društvo mrava ima sličnosti sa ljudskim društvom

Nova istraživanja potvrđuju da su mravi poput ljudi: imaju svoj prometni sistem, prekrasnu geometriju i mogu da se brinu za male mrave i da ih brane. U stanju su čak i da varaju, a i neki mravi teže zlu i nasilju. Istraživači kažu da ako hoćete da saznate o mravima, pogledajte ljudski život.

Kad jedan mrav umre u mravnjaku ili blizu mravnjaka, živi mravi brzo uklone njegovo tijelo iz kolonije, smanjujući tako rizik od infekcije zbog leša.

Život me je naučio da je uz mene jedino Allah. Kad posrnem, On me ispravi, a kad se razbolim, On me izliječi. Kad osiromašim, On me učini bogatim, a kad pogriješim, On mi oprosti. Ljudska solidarnost sa mnom prividna je i površna, pa se rijetko oslanjam na ljude. Pouzdajem se samo u Allaha, dž.š.!