Broj 61

Muslimani imaju dva praznika – Ramazanski i Kurbanski bajram, kako je to jasno naznačio Poslanik u svom hadisu. Bajram je dan radosti i veselja na što ukazuju i primjer kada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, Na dan Bajrama posjetio svoju kćerku Aišu, radijallahu anha, i kod nje zatekao dvije sluškinje koje su pjevale. Čuvši to, Ebu Bekr ukori Aišu i upita: “Zar pjesma u kući Allahovog Poslanika?!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedeći licem okrenut na drugu stranu, rekao je: “Pusti ih, Ebu Bekre! Svaki narod ima svoj blagdan, a ovo je naš blagdan – bajram.” (Buhari i Muslim) Rekao je Ibn Abidejn: “Ovaj praznik nazvan je Bajram (ar. e‘id, što znači povratak) zbog stvari koje se ponovo vraćaju u normalno stanje, kao što je, naprimjer, mogućnost jedenja tokom dana ili nečega drugog što je bilo zabranjeno u ramazanu.” (Hašijetu Ibnu Abidejn)

Ovom prilikom, s dozvolom Uzvišenog Allaha, spomenut ćemo najbolju isprobanu metodu za hifz (učenja napamet) Kur’ana. Ova metoda odlikuje se nad drugim metodama jačinom hifza kao i kratkoćom vremena, tj. praktikujući ovu metodu, čovjek će završiti brzo Kur’an i njegov hifz Kur’ana bit će izuzetno čvrst. Ovaj način hifza Kur’ana objasnit ćemo na prvoj stranici sure El-Džumua. Mi ćemo navesti, da bismo što bolje pojasnili, samo prijevod značenja umjesto arapskog teksta.

Namaz u Mesdžidul-haramu ima posebnu vrijednost. Džabir b. Abdullah prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz u mojoj džamiji (u Medini) bolji je od hiljadu namaza koji se obave u drugim džamijama, osim Mesdžidul-harama. Namaz u Mesdžidul-haramu bolji je od sto hiljada namaza obavljenih u drugim džamijama.” (Ibn Madža, Ahmed i drugi) Džabir prenosi da je neki čovjek na dan oslobođenja Meke rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao da ću, ako ti Allah oslobodi Meku, klanjati dva rekata u Mesdžidul-aksau (u Kudsu)?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Klanjaj ovdje.” Čovjek je opet postavio isto pitanje i dobio isti odgovor. Kada je treći put upitao, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Postupi kako želiš.” (Ebu Davud, Ahmed i drugi) Imam Ebu Bekr en-Nekkaš kaže: “Izračunao sam vrijednost jednog namaza u Mesdžidul-haramu: vrijedi kao životni vijek u kojem se klanja pet dnevnih namaza u trajanju od pedeset pet godina, šest mjeseci i dvadeset dana.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 3/82)

Afganistanski borci ratuju na strani Asada za 500 dolara mjesečno

Mnogo se priča o borcima iz Evrope koji su svoje živote izložili opasnosti dolaskom u Siriju i pristupanjem u redove Nusre i IDIŠ-a. Hiljade stranih boraca ratuje na strani režima; dolaze iz Libana, Iraka, Jemena, a ima i šiija iz Afganistana. Izvori navode da su došli iz raznih regija i da su ih mobilisale iranske mreže koje im za učešće u vojnim aktivnostima plaćaju oko 500 dolara mjesečno.

Nema puno snimaka afganistanskih boraca koji se bore u redovima Asada. Priča o njima počela je u oktobru 2012. kad su borci Slobodne sirijske vojske zarobili jednog od njih i prikazali njegovo ispitivanje preko interneta. Nekoliko sedmica nakon prikazivanja ovog videa, procurio je drugi snimak režimskih vojnika za koji se kaže da je snimljen blizu naselja Džuber. U videu se vidi borac azijatskog izgleda koji veoma slabo govori arapski. Nakon toga odred koji se naziva “Ebu Amara” dostavio nam je slike koje su, kako kažu, našli u telefonu jednog afganistanskog borca koji je ubijen u bitkama u predgrađu Haleba.

Afganistanski borci u Siriji dolaze iz tri glavne grupe, jedna grupa bila je u Siriji već prije rata, veliki broj njih živio je u blizini navodnog mezara Zejneb na jugu Damaska. Njihov se broj procjenjuje na 2.000 ljudi iz etničke grupe Hazara koji govore perzijski. Druga grupa, koja je i najveća, dolaze iz Irana i mnogi od njih izbjegli su u Iran prije nekoliko decenija. Treća grupa je grupa afganistanskih boraca za koju se smatra da su dobrovoljci koje su vrbovale iranske mreže u Afganistanu, a u nekim izvještajima navodi se prošlogodišnje stradanje Afganistanaca koji imaju evropska državljanstva i australijsko državljanstvo.

Na početku su afganistanski borci bili u sklopu odreda “Ebu Fadl el-Abbas”, ali danas podaci potvrđuju da su sastavili novu vojnu formaciju koja se zove odred “Fatimija” i ona mobiliše upravo Afganistance.

(Izvor: AlArabiya.net)

Iranci moraju znati da se nalaze pred krajem svog ekspanzionističkog projekta gutanja arapskih zemalja (Iraka, Sirije, Libana, Jemena, istoka Saudije i zaljevskih emirata).

Sada je jasno razotkriven iranski savez sa Amerikom i Zapadom radi okupacije sunitskih zemalja. No, ono što je bilo moguće u prošlosti, više neće biti moguće u budućnosti. Ova sektaška ekspanzija stalno je bila pod zaštitom međunarodnog krstaštva koje je već slomljeno. Pustolovine Busha (sina), nakon njihovog poraza u Iraku, prisiljavanja američke i zapadnjačke vojske na povlačenje i gušenja u ekonomskim krizama koje će ih dovesti do bankrota i potpunog kolapsa, neće se moći ponoviti.

Vehb b. Munebbih, rahimehullah, rekao je: “Noćni namaz je ponos poniženog i čast obeščašćenog, a post udaljava postača od požuda. I znaj da vjernik neće naći smiraj sve dok ne uđe u Džennet.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ettehedžud ve kijamul-lejl, str. 24) Osman b. Ata el-Horosani prenosi da je čuo svog oca kako kaže: “Noćni namaz je život za tijelo, svjetlost za srce, vid za oči, te snaga za udove. Kada osoba ustane da klanja noćni namaz, taj dan bude sretna. A kada osobu savlada san i ne klanja noću ništa, tada se probudi tužna i slomljenog srca, kao da je sve izgubila, a ne zna da je izgubila najkorisniju stvar te noći.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ettehedžud ve kijamul-lejl, str. 170) Ibn Ebu Zinad prenosi od svoga oca da je rekao: “Nisam otišao u Poslanikovu džamiju prije nego što nastupi vrijeme sabah-namaza, a da nisam čuo učenje Kur’ana u kućama pored kojih bih prolazio.” (Ibn Ebu Dun’ja, Ettehedžud ve kijamul-lejl, str. 174)

Medicinska zajednica, kao i javnost uopće, posljednjih se nekoliko godina susreću sa dilemom i oprečnim mišljenjem u vezi sa alternativnim konceptom liječenja i izlječenja najzloćudnijih oboljenja, poput raka, baziranih na ovoj teoriji. Naravno, namjera članka nije stati niti u korist jednog stava, već samo čitateljstvo upoznati i sa ovim metodama i stavovima, koje su dale izvanredne rezultate u momentima kad zvanična medicina i nema tako povoljnu prognozu. U posljednjih nekoliko godina veliku je prašinu, bez sumnje, podigao slavni italijanski liječnik, internista i onkolog, dr. Tullio Simoncini koji je, zbog ovakvog pristupa pacijentima sa rakom, ušao u pravi rat sa farmaceutskim kućama i medicinskom zajednicom i ekskomuniciran je iz liječničke komore, ali nije odustao od svoje teorije o liječenju i izlječenju raka. I mada je postigao impresivne rezultate, medicinska zajednica pokušala ga je prikazati kao još jednog šarlatana. Postavlja se, naravno, pitanje, zašto bi tako ugledan i priznat specijalista u oblasti onkologije radije pristao na gubitak titule nego odustao od svoje teorije, ukoliko nije više nego ubijeđen u njezinu ispravnost? Nedavno, jedna od najpoznatijih književnica iz našeg susjedstva, koristeći metode slične Simoncijevim, uspjela je za manje od mjesec dana uspješno izliječiti rak u terminalnoj fazi. Sve to nagnalo me da pomalo odškrinemo vrata ove teme i krenemo u malo, ali napose objektivno istraživanje.

Kako lakše obavljati noćni namaz

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu.

Različiti vidovi osiguranja nezaobilazni su u mnogim sferama našeg života. Tako, naprimjer, posjedovanje automobila iziskuje policu autoosiguranja, ljekarske usluge zahtijevaju zdravstveno osiguranje, a neizvjesna budućnost iziskuje finansijsku zaštitu putem socijalnog i penzijskog osiguranja.

Kroz historiju ljudske zajednice, u različitim formama, prisutno je međusobno potpomaganje u teškim situacijama. Među arapskim plemenima, prije pojave islama, bila je uobičajena praksa da, kada se desi ubistvo, rodbina ubice snosi odštetu plaćajući krvarinu nasljednicima ubijenog. To je vid međusobnog potpomaganja u kojem štetu ne snosi samo onaj ko ju je uzrokovao, nego veća skupina ljudi. Islam je potvrdio taj princip i formulisao ga na sebi svojstven način. Pored odštete za ubistvo, islam kroz mnoge druge propise potvrđuje uzimanje naknade za gubitak koji čovjek pretrpi, svejedno radilo se o tjelesnim povredama, materijalnoj ili moralnoj šteti. Dakle, temeljna ideja osiguranja potvrđena je islamom, međutim, ostaje da se vidi koliko su savremeni vidovi osiguranja u skladu sa islamskim propisima, kako izgleda osiguranje utemeljeno na islamskim principima, te kada je, u odsustvu islamskog osiguranja, dozvoljeno prihvatiti konvencionalno osiguranje.

Katada b. Diame u zadnjoj trećini ramazana svakog je dana završavao hatmu. (Sijeru e‘alamin-nubela, 4/523, Muessesetur-risale) Katada b. Diama es-Sedusi, bio je povjerljivi prenosilac i veliki autoritet u hadiskoj znanosti. Ebu Hilal pripovijeda: “Upitao sam Katadu o jednoj mes’eli pa mi reče: ‘Ne znam.’ Rekoh mu: ‘Reci po svom mišljenju.’ On reče: ‘Nisam rekao po mišljenju već četrdeset godina.’ Tada je imao pedeset godina.” Kada je Katada došao kod Seida b. Musejjiba, počeo ga je ispitivati nekoliko dana, pa mu Seid reče: “Da li znaš napamet sve što si me pitao?” Katada reče: “Da. Pitao sam te to i to, pa si odgovorio to i to, pitao sam te o tome i tome, pa si rekao to i to, a Hasan je rekao to i to...”, sve dok mu nije ponovio mnoge hadise. Seid reče: “Mislim da Allah nije stvorio nekog poput tebe (tj. da ti nema ravnog).” (Vidjeti: Et-Tabekatul-kubra, 7/173)

Svjetska unija muslimanskih učenjaka napravila je detaljnu analizu i pregled situacije u kojoj se nalaze muslimani u Centralnoafričkoj Republici, i o korijenima problema i potrebama muslimana u toj regiji u kojoj se odvija neviđeno etničko čišćenje.

Podaci o zemlji

Naziv: Centralna Afrička Republika (skraćeno CAR)

Položaj: sredina Afričkog kontinenta

Susjedne države: na istoku graniči sa Sudanom, na jugoistoku sa Južnim Sudanom, na sjeveru sa Čadom, na jugu sa Demokratskom Republikom Kongo, na zapadu sa Kamerunom i na jugozapadu sa Narodnom Republikom Kongo

Površina: 622.000 kvadratnih kilometara

Broj stanovnika: 4.800.000

Procenat muslimana: 20%

Procenat kršćana: 75%, katolici i protestanti

Ostalih 5%: pagani bez vjere

Ekonomija: osnovni privredni resursi su drago kamenje, zlato, uranij, drvo i kafa

Državni prihodi: trgovina; 90% muslimana su trgovci.

Kolonizacija: zemlja je bila kolonizirana od strane Francuske.

Nezavisnost: dobila je nezavisnost 18. 8. 1960. zajedno sa većinom zemalja iz središnje Afrike.

Administrativna organizacija: država se sastoji od šesnaest pokrajina i jedne oblasti koja se nalazi pod ingerecijom glavnog grada.

Na loše mišljenje ukazuje i promjena srca zbog onog što se nalazi pri njemu kada čovjek ne čuva čast muslimana i ne sakriva njegove mahane, jer šejtan priđe čovjekovom srcu do najbliže i najniže tačke i ubaci u njega sumnju. U svemu tome trebaš biti pronicljiv i razuman, jer mu’min gleda Allahovim svjetlom, i zna da šejtanov govor i njegove laži treba istražiti, pa ako te on obavijesti, ti budi pravedan i nemoj mu povjerovati niti ga u laž ugoniti kako ne bi imalo loše mišljenje. Koliko god ti dolazile loše misli o muslimanu, ti čuvaj njega i njegovu čast, a to će rasrditi šejtana i otjerati od tebe, tako da ti više neće takvo nešto dobacivati iz straha da ti ne bi počeo činiti dovu za tog muslimana, a ukoliko znaš sigurno za neku manjkavost kod muslimana, posavjetuj ga tajno, ali nemoj da te šejtan zavara pa da ga ponižavaš, a kada ga savjetuješ nemoj da osjećaš radost što ti se pokazala njegova manjkavost, nego se usredotoči na taj njegov dotični grijeh i budi tužan kao što bi bio tužan da tebe zadesi ta manjkavost i treba da ti bude draže da on ostavi tu manjkavost bez tvog savjeta, nego zbog tvog savjeta.” (Ezkar en-Nevevi)

Još uvijek nije jasno šta se stvarno desilo na području Mosula i Kirkuka i ko su sunijske oružane grupe koje predvode borbu protiv Malikijevih snaga. Naravno, organizacija IDIŠ je planetarno poznata i njena ambicija da uspostavi svoju državu na tlu Iraka i Sirije je općepoznata. Ali, glavninu sunijskih snaga čine druge skupine od kojih je najistaknutije Vojno vijeće revolucionara iza kojeg stoje pobunjena sunijska plemena. Iako premijer iračke vlade Nuri el-Maliki nastoji iskoristiti činjenicu da je IDIŠ jedna od skupina koja se bori protiv njegove vlade, da bi sukob predstavio kao sukob između demokratske vlade i fanatičnih sunijskih terorista, dio analitičara upućenih u stanje u Iraku potvrđuje da postoje brojne sunijske oružane grupe koje su jednako snažne ili snažnije od IDIŠ-a i čija je uloga u posljednjim sukobima koji, sve je jasnije, prerastaju u pravi sektaški rat, kudikamo značajnija. Svjetski mediji, nažalost, potpuno su nezainteresirani za njih i za razloge njihove pobune kao i za njihove političke vizije i stremljenja. Stoga je ovaj članak pokušaj da se predstave vojne i političke snage sunija koje vode borbu protiv šiitske vlade Nurija el-Malikija, kao i da se ukaže na stav kurdskog vođstva kao i na njihove poteze vezano za posljednja događanja i političku situaciju u Iraku.

U šestoj godini po Hidžri Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poduzeo je dva pohoda i odaslao četrnaest ophodnji, ne računajući akcije koje je poduzeo krajem pete godine po Hidžri. Ove akcije imale su za cilj dodatno slabljenje kurejšijskih snaga, pojačavanje njihove izolacije i slabljenje njihovog utjecaja kroz pridobijanje njihovih saveznika koji su im pružali podršku. (Eš-Šudža, Dirasat fi ahdin-Nubuvve, str. 139.) Vojne aktivnosti muslimana u ovom periodu ogledaju se u sljedećih nekoliko ophodnji i pohoda:

Ophodnja pod vođstvom Muhammeda b. Mesleme na pleme Benu Karta

Početkom mjeseca muharrema šeste godine po Hidžri, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je skupinu od trideset ashaba kojima je zapovijedao Muhammed b. Meslema sa ciljem napada na Benu Karta, ogranak plemena Benu Bekra b. Kilaba. (Ez-Zehebi, Tarihul-islami, El-Megazi, str. 351) Napali su ih iznenada i ubili desetericu, a ostali su pobjegli, dok su muslimani zaplijenili njihova stada ovaca, deva i stoke. (Sahihu Muslim, 3/1386, br. 1764)

Plemeniti ashab Ebu Zerr, radijallahu anhu, kazuje nam kako je Poslanik postupao u zadnjih deset neparnih noći ramazana: “Postili smo ramazan sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. (Poslije jacijskog farza) on sa nama nije klanjao nikakvog drugog namaza, sve do dvadeset treće noći ramazana. Tada je sa nama klanjao sve dok nije prošla trećina noći. U dvadeset četvrtoj noći, sa nama ništa nije klanjao, da bi u dvadeset petoj noći sa nama klanjao sve do iza pola noći. Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, da hoćeš sa nama i ostatak ove noći provesti u dobrovoljnom namazu!’ Na to on reče: ‘Ko klanja sa imamom sve dok on ne završi, upisat će mu se kao da je klanjao cijelu noć.’ Nakon toga, više nije klanjao sa nama sve do dvadeset sedme noći u mjesecu. U toj noći sabrao je ljude, i svoju porodicu i supruge, i klanjao nam. Klanjao je s nama toliko da smo se pobojali da ćemo propustiti felah.’” Nakon što je upitan šta je to felah, Ebu Zerr odgovori: “Objed pred zoru – sehur”, a zatim dodade: “Nakon toga, više nam nije predvodio noćni namaz sve do kraja mjeseca.” (Ebu Davud, hadis je sahih. Vidjeti: Ebu Davud, Sahih)

Svjedočenje lady Elisabeth Craven iz davne 1789.: “Žene nigdje ne uživaju veće slobode nego u okviru Otomanske imperije!”

“Mislim da nikad nisam vidjela zemlju u kojoj žene uživaju veće slobode i oslobođenost od svake neugodnosti, kao što je to s Turskom... Turci su primjer svim drugim nacijama kako se treba ophoditi prema našem spolu; ...i ja to ponavljam, gospodine, smatram da ne postoje žene koje uživaju tolike slobode, sigurnost od uznemiravanja, kao Turkinje – i mislim da su, sudeći prema njihovom načinu života, one u stanju da budu najsretnija živa bića.” (Izvor: Lady Elizabeth Craven, A Journey Through the Crimea to Constantinople, 1789.)

Autor prethodnog citata jeste lady Elizabeth Craven, putopisac iz 18. vijeka, dramaturg i pisac, koja je svoje opaske o položaju žena u Osmanskom carstvu načinila davne 1789. godine, mnogo prije pojave feminizma, pokreta za zaštitu ljudskih prava ili savremenih pokreta za oslobođenje žene. Tvrdnje lady Craven, zajedno sa svjedočenjima mnogih drugih objektivnih zapadnih autora, zajedno sa sudskim spisima, finansijskim i političkim dokumentima, potvrđuju da su žene u okviru Osmanskog hilafeta uživale znatno veće slobode i zaštitu nego što ih danas uživaju u mnogim dijelovima zapadnog svijeta. S druge strane, one pobijaju lažne tvrdnje zapadnih orijentalista i feministkinja koje tvrde da je žena muslimanka potlačena u islamu, da je vijekovima ugnjetavana i lišavana identiteta, i da je potrebno da se izvrši njeno oslobađanje od okova nametnutih od represivne vjerske misli.

Nakon teksta o zaboravljenom doprinosu islama svjetskoj civilizaciji, dobili smo primjedbe u smislu zašto muslimani ne doprinose nauci u savremeno doba, već samo govore o prošlim vremenima; u čemu je smisao govora o onome što se desilo jučer, a ne spominje se ponižavajuće stanje u kojem se nalazimo danas. Obično se navode podaci da je, recimo, 2005. godine Univerzitet u Harvardu izdao više naučnih radova nego sedamnaest arapskih zemalja zajedno. Više od milijardu i po muslimana u svijetu dalo je samo dva Nobelova laureata, iz hemije i fizike, i oba su se preselila na Zapad. Jedan od njih, hemičar Ahmed Hassan Zewail, još uvijek je živ i radi na Institutu za tehnologiju u Kaliforniji. U poređenju s muslimanima, Jevreji su osvojili 79 Nobelovih nagrada. Pedeset sedam zemalja u Organizaciji islamske saradnje (OIC) potrošili su slabašnih 0,81% BDP-a na istraživanja i razvoj, što je oko trećina od svjetskog prosjeka. Sjedinjene Američke Države, koje imaju najveći budžet za nauku na svijetu, troše 2,9%, a Izrael izdašnih 4,4%.