Broj 62

Crni kamen obložen je crnom masom koja je uokvirena srebrenim okvirom. Međutim, od Crnog kamena u ovoj masi ima samo osam manjih parčadi koji se razlikuju po svojoj veličini. Najveće parče je kao datula. Ovi djelići Crnog kamena smješteni su u srednjem predjelu crne mase i mogu se lahko uočiti i osjetiti prilikom dodira. Prema tome, puki dodir ili ljubljenje crne mase ne tretira se dodirivanjem Crnog kamena. Ovaj kamen spušten je iz Dženneta i bio je bjelji od mlijeka, ali je pocrnio zbog ljudskih grijeha. Tokom historije Crni je kamen prolazio kroz različite etape koje su predstavljale veliku opasnost po njega. Allahovi neprijatelji keramiti (zabludjela sekta koja je svojim nakaradnim ubjeđenjima izašla van okvira islama. Vidjeti: Medžmuu fetava, 13/237) na čelu sa svojim kraljem Ebu Tahirom Sulejmanom el-Kirmitijem, nakon što su ušli u Meku u vrijeme hadža 317. h. g. i ubili oko trideset hiljada ljudi i njihove leševe bacili u Zemzem, skinuli su vrata Kabe i njen prekrivač, porobili žene i djecu i ubili namjesnika Meke Ibn Muhariba, raspolovili su Crni kamen i odnijeli ga sa sobom. Kod njih je kamen ostao oko dvadeset dvije godine. (Vidjeti: Es-Sijer, 15/320–321; Medžmuu fetava, 27/467; Fethul-Bari, 3/539; Umdetul-kari, 9/242)

Svaki put kada neki Arap (musliman, naravno) opet odluči potrošiti nekoliko novih desetina ili stotina miliona dolara kako bi, recimo, kupio ostrvo na Haitiju, još jednu vilu na Menhetnu ili kako bi nabavkom nove preluksuzne jahte, aviona ili možda stotog po redu limenog ljubimca (koji bi, za razliku od prošlog srebrenog, ovaj put trebao biti od čistoga zlata), obnovio svoj vozni, plovni ili leteći park, zapadnjaci u tome uglavnom vide priliku da naivnim milijarderima poremećenih sistema vrijednosti uvale svoje proizvode te tako lahko zarade debele novce i da kasnije o tome napišu interesantnu priču koju će opet dobro unovčiti i o kojoj će barem nekoliko dana brujati cijeli svijet. Dobro informirani muslimani prosječnih mjesečnih primanja te šeikovske avanture većinom posmatraju iz jednog sasvim drugog ugla. Po pravilu se krajnje kritički osvrću na njihovo rasipništvo i maloumno razbacivanje novca koje je njima, kao osobama koje jedva sastavljaju kraj s krajem, jednostavno nezamislivo. U (polu)depresiji i očaju, uzrokovanim hroničnim nedostatkom novca, ličnim problemima i frustracijama, ali i (uglavnom) iskrenim žaljenjem što taj uludo bačeni novac nije potrošen u neke daleko plemenitije svrhe, prosječni muslimanski kokuzi traže “ispušni ventil” kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo i digli glas protiv nemara i rasipništva. Svjesni činjenice da do bogatih arapskih tajkuna, oligarha i multimilijardera njihovi krici očaja i nezadovoljstva sasvim sigurno neće doprijeti, ovakvi se okreću društvenim mrežama kao jedinom, njima dostupnom, mediju kroz koji će s lahkoćom u eter plasirati svoje premudre misli i ideje, i tako se barem na trenutak osjećati velikim i plemenitim borcima za socijalnu pravdu i uzvišene principe. Što više virtualnih “prijatelja”, to više lajkova, “dijeljenja” i komentara dotičnog statusa. Samopouzdanje raste, a stres nestaje ili se barem ublažava, bez obzira što je većina FB prijatelja status lajkala radi reda i dobrih međufejsbukovskih odnosa, uglavnom ni ne pročitavši njegov sadržaj. Ovako milioni muslimana, ispravljajući “krive Drine”, za računarima provode sate, dane i mjesece, kuckajući po tastaturama ili u zadnje vrijeme, pipkajući po Touch Screenovima svojih “pametnih telefona”, za koje su, gle čuda, i pored slabih primanja i (po)velikih dugova, ipak nekako žrtvovali nekoliko stotina maraka ili eura. Šta reći?

Najveća Allahova blagodat koju je podario ljudima jeste uputa, vjera islam, i zasigurno nema nijedne druge blagodati da se može porediti s njom. Ova najveća Allahova blagodat za sobom povlači brojne druge blagodati koje može doživjeti i u njima živjeti i uživati samo musliman, sljedbenik islama, onakvog kakav je objavljen Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Učeći i proučavajući Allahovu Knjigu i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, možemo se upoznati s tim blagodatima islama.

Buhari prenosi da je Abdullah b. Atik zatekao kod Ebu Rafie neke njegove prijatelje s kojima je sijelio u sobi na spratu. Abdullah se pritajio dok sijeldžije nisu otišle, a onda se popeo na sprat. Kad god bi ušao na neka vrata, zaključao bi ih za sobom iznutra, kako ga niko ne bi omeo u izvršenju kazne nad Ebu Rafiom. Zatekao ga je u mračnoj prostoriji sa članovima njegove porodice, tako da nije znao gdje je, pa ga je zovnuo: “O, Ebu Rafia!” Ebu Rafia je upitao: “Ko je to?” Abdullah b. Atik kazuje: “Skočio sam prema mjestu odakle je dopirao glas i počeo ga udarati sabljom, ali nije bilo koristi jer ništa nisam vidio. On je počeo vikati pa sam izašao iz sobe i vratio se nakon kraćeg vremena i upitao: ‘Kakvi su ono povici, Ebu Rafia?’, a on je odgovorio: ‘Teško li tvojoj majci, neki čovjek me malo prije udario sabljom!’ Tada sam ga opet udario sabljom i teško ga ranio, ali ga nisam ubio, pa sam zabio vrh sablje u njegov trbuh tako da je izašao na leđa.

Učenjaci širom svijeta odbacili IDIŠ-ovo proglašavanje islamskog hilafeta

Svjetska unija muslimanskih učenjaka smatra šerijatski neispravnim IDIŠ-ovo (Islamska država u Iraku i Šamu) proglašenje “islamskog hilafeta”. U saopćenju koje je izdala Unija ističe se da su posljedice ovog proglašavanja hilafeta opasne. Unija je također upozorila na povezivanje pojma islamskog hilafeta sa pokretom koji je među ljudima poznat kao ekstremistički i koji “uopće ne služi islamskom projektu”.

Šiijske horde uništavaju sunnijske džamije u Iraku i Siriji

Jedna grupa sunnija objavila je 2006. godine knjigu pod nazivom Mesadžid fi vedžhin-nar (Džamije na meti) u kojoj su imenom i fotografijom dokumentirali desetine sunnijskih džamija koje su šiijske militantne horde, podržane od sektaške šiijske vlade Nurija Malikija, potpuno ili djelimično uništile. Pored džamija koje su uništili šiijski militanti, knjiga evidentira i slučajeve napada na klanjače koji su se dešavali naročito u vrijeme sabah-namaza, te ubistva imama i hatiba koje su počinile ove horde.

Obožavanje Allaha Uzvišenog smisao je našeg postojanja i uzrok naše sreće i na dunjaluku i na ahiretu. Nijedan musliman neće uložiti trud i napor u ispravnom obožavanju Allaha a da se svakim dijelom tog napora neće dodatno približiti Uzvišenom Allahu. Kada želi da uradi neku od obaveza koje mu je propisao Gospodara, svaki je musliman obavezan da nauči osnovne propise koje podrazumijeva izvršavanje te obaveze. Rekao je Uzvišeni Allah: “Reci: ‘Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi.’” (Jusuf, 108) Pod sintagmom “jasne dokaze” podrazumijeva se znanje.

U slučaju da kod muslimana izostane znanje o ispravnom načinu obožavanja Allaha, to može biti veoma opasno po njegovu vjeru jer postoji velika mogućnost da će na taj način svojim postupkom, umjesto nagrade, zaraditi grijeh kod Gospodara svjetova. U nastavku teksta navest ćemo neke od grešaka koje bi musliman trebao da izbjegava prilikom obavljanja pete islamske dužnosti, hadža.

Allahova, dželle šanuhu, mudrost ogleda se i u tome što je u ovom muhammedanskom ummetu, čiji je šerijat trajan i nepromjenjiv, nadahnuo jednu grupu ljudi da čvrsto vjeruju, revnosno izvršavaju šerijatske propise i tako postaju živi dokaz da je praktična primjena islamskih propisa moguća na svakom mjestu i u svakom vremenu, da je to vjera koja ne slabi i čiji sljedbenici ne zapadaju u očaj. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U mome ummetu neprestano će biti skupina koja će postupati po Allahovim odredbama; neće im nauditi oni koji ih ostave na cjedilu niti oni koji im se suprotstave.” (Hadis bilježi Buhari u svom Sahihu pod brojem 3369) Hadis ukazuje na to da je ova skupina koja će postupati po Allahovim propisima sačuvana od štete koja proizlazi iz dvije stvari: iz toga da budu ostavljeni na cjedilu i iz toga da budu napadnuti od drugih ljudi. Razlika između prvog i drugog ogleda se u tome što ostavljanje na cjedilu dolazi od ljudi iz vlastitih redova, a napad od strane neprijatelja izvana. (Vidjeti: Fetava šejhul-islam, 28/416) Dakle, to su dvije opasnosti koje vrebaju svaki pokret ili vjeru koja se nastoji nametnuti i uzdići.

U prošlom broju započeli smo tematiku o pH u organizmu i šta to u konačnici treba značiti. Podsjetili smo se termina lužnato i bazno, kao i koji je to njihov idealan omjer (kod zdravog pojedinca pH krvi je između 7,40 i 7,45).

Gdje se krije naša sreća?

Dok je držao predavanje na seminaru kojem je prisustvovalo pedeset učesnika, predavač se iznenada zaustavio i odlučio uraditi jednu grupnu aktivnost. Svakom učesniku donio je balon i zamolio ga da na balonu napiše svoje ime, a zatim su svi baloni skupljeni na jedno mjesto i odneseni u drugu sobu. Nakon toga, učesnici seminara odvedeni su u sobu u kojoj su se nalazili baloni i od njih je zatraženo da u roku od pet minuta nađu balon sa svojim imenom. Tom prilikom, dok su svi žurno tražili svoje ime na balonima, nastao je metež i opći haos. Nakon pet minuta gotovo niko nije uspio da nađe svoj balon.

Tada je predavač zatražio da svaka osoba uzme neki balon i da ga dâ osobi čije je ime pisalo na njemu. Poslije nekoliko minuta, svi su imali svoje balone u ruci. Predavač im reče: “Identično ovako je i sa našim životima. Svi mi beznadežno tražimo sreću ne znajući gdje je. Međutim, naša sreća leži u sreći drugih ljudi. Usrećite li druge ljude, naći ćete i vi svoju sreću. U ovome se krije tajna sretnog života.”

Kada udate sestre kažu da ja imam mnogo slobodnog vremena samo zato jer nisam udata, ponekad se malo uvrijedim jer kao da time žele reći da prava “zauzetost” postoji samo u braku. “Živi dok se ne udaš, kasnije ti je kasno, vidjet ćeš i sama...” Međutim, kao ljudi imamo običaj da na prošlost gledamo kroz ružičaste naočale. Tako i udate sestre na svoju prošlost gledaju uglavnom u lijepom svjetlu (zaboravljajući tadašnje probleme koje su imale). Prisjećaju se vremena prije udaje kao vremena kada su živjele bez briga. Donekle i imaju pravo. Pomagati majci ili sestri oko kućnih poslova nije isto kao kada ste u poziciji kada se od vas očekuje da napravite ručak ili operete veš.

I septembar dođe. Poslije dugog ljetnog raspusta, došlo je ponovo vrijeme da djeca krenu u školu. Uvijek je taj početak školske godine neobičan, nekako se s nestrpljenjem čeka. Sva se djeca raduju što će ponovo vidjeti svoje učitelje i drugare. Tako se i Abdullah radovao početku nove školske godine. Rano ujutro, tog prvog školskog dana, uputio se ka školi. Na putu je sretao drugare, selamio ih i zajedno s njima žurio na prvi školski čas. Nedugo zatim Abdullah i svi njegovi drugovi skupiše se na jednom mjestu, u školskom dvorištu. Radost ponovnog susreta bila je više nego primjetna. Čekajući da zazvoni školsko zvono, vrijeme su provodili u prijatnom razgovoru i smijehu.

Enes, radijallahu anhu, pripovijeda: “Ebu Talha je imao najviše palmi među ensarijama, a od svih palmi najdraži mu je bio vrt Bejruha, koji je davao lijepe plodove i u kojem je tekao izvor slatke vode. Nekada bi i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazio u taj vrt i pio tu svježu vodu. Kada je objavljen ajet: ‘Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite od onoga što volite...’ (Ali Imran, 92), Ebu Talha ode Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: ‘Allahov Poslaniče, Allah je rekao: – Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite od onoga što volite..., a ja volim svoj imetak u Burejhi i to je sadaka čijoj se nagradi nadam kod Allaha. Učini s njom ono što misliš da je najbolje.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Divno, divno, doista je to imetak od kojeg ćeš imati profit! Doista je to imetak od kojeg ćeš imati profit! Čuo sam šta si rekao i smatram da to trebaš podijeliti bližnjima.’” (Hadis bilježe Malik u Muvetti i Ahmed u Musnedu s vjerodostojnim senedom)

U ranijim vremenima ugovori općenito, pa tako i brak, sklapali su se izravnim susretom stranki, a ponekad se to ostvarivalo putem pisama. Klasični islamski pravnici razmatrali su pitanje validnosti sklapanja braka putem pisama i o tome su iznijeli različite stavove. Ovom prigodom nećemo ih iznositi niti o njima detaljizirati, jer takav način sklapanja braka, nakon pojave savremenih komunikacijskih sredstava, prevaziđen je i ne nalazi primjenu u stvarnom životu. Namjera je samo istaći da sklapanje braka “na daljinu” nije potpuno nova pojava. Međutim, nova je brzina kojom se to odvija, te mogućnost trenutnog prenošenja zvuka i slike. Danas, prilikom sklapanja raznih ugovora putem telefona ili neta, jedna strana ugovora čuje govor druge i s njom vodi izravan razgovor, a svjedoci to sve mogu čuti, pa i vidjeti putem ekrana.

U porodičnim i društvenim odnosima tazbinstvo se smatra jednim od načina za približavanje različitih porodica, rodova i plemena, i shodno tome zauzima veliko i važno mjesto u životu. Imajući u vidu veliku važnost tazbinskih veza, bilo koji vid vrijeđanja tazbinstva smatra se nedoličnošću i sramotom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u tazbinskim vezama sa određenom skupinom svojih drugova – ashaba. Oženio je Aišu, kćerku Ebu Bekra es-Siddika, a također je oženio Hafsu, kćerku Omera el-Faruka. Svoje kćeri Rukajju i Ummu Kulsum, Poslanik je udao za Osmana Zun-Nurejna, a kćerku Fatimu udao je za Aliju b. Ebu Taliba. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povezao je i na ovaj način učvrstio svoje veze sa spomenutim ashabima koji su bili stubovi islama i koji su bili svjedoci svih važnijih događaja u islamu, te koji su izašli iz njih kao istinski muslimani. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tazbinske veze, putem udaje ili ženidbe, nije ulazio osim sa dobrima i čestitima, povodeći se za kur’anskom porukom: “...čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci su za čestite žene...” (En-Nur, 26)

Tazbinstvo između ehlul-bejta (Poslanikove porodice i loze) i ashaba i njihovih potomaka, sigurno ukazuje na međusobnu ljubav, poštovanje i pobija sve laži šiija-rafidija o postojanju mržnje između ehlul-bejta i ashaba, tj. Poslanikovih drugova. U narednom izlaganju spomenut ćemo neke primjere tog tazbinstva.

Nakon bjekstva Ben Alija, u Tunisu se jedan broj učenjaka i hatiba vratio na minbere, jer neki od njih su bili u egzilu ili su imali zabranu vjerskog djelovanja. Najistaknutiji od tih učenjaka jeste šejh Hatib el-Idrisi. U periodu nakon Ben Alija došlo je do velikih reformi u Ministarstvu za vjerska pitanja, ponovo je razmatrano stanje mesdžida, mujezina, imama, hatiba, održavanja i čišćenja, i način kako poboljšati to stanje za koje se u najmanju ruku moglo reći da je veoma slabo i teško. Kada je u pitanju postavljanje na funkcije, stavljeno je na znanje da će se u izboru odgovornih ljudi davati prednost shodno sposobnosti, a ne, kao što je to bilo prije, shodno porijeklu i srodstvu. Jedno od najvećih ograničenja u vrijeme diktatorskog režima Ben Alija jeste potpuno vladanje i blokada džamija i veliki utjecaj koji je vlada nametnula putem određenih ograničenja i određivanja imama shodno prohtjevima stranke. Predavanja i hutbe morale su prije održavanja proći kroz cenzuru Ministarstva za vjerska pitanja. Oni koji su se pridržavali vjere bili su izloženi velikim pritiscima. U današnjem vremenu došlo je do velike promjene koja se manifestira oslobođenjem u vjerskim objektima, slobodom održavanja hutbi i dersova u džamijama i mesdžidima i odsustvom nadzora i prislušivanja, što ukazuje na postojanje mogućnosti slobode izražavanja i nismo mogli primijetiti bilo koji znak kontrolisanja.

Ehli-sunnet je poznat po baštinjenju džihada i odbrani vjere. Sunnije su ti koji su se suprotstavili nevjerničkim pohodima i oslobađali zemlje. Omer, radijallahu anhu, uništio je Perziju i Bizantiju. On je osvojio Jerusalem, a kada su ga zauzeli krstaši, oslobodio ga je sunnijski vojskovođa Salahuddin el-Ejjubi. Kada su Tatari poharali istočne dijelove islamske države, njihovo napredovanje zaustavio je sunnijski vojskovođa Sejfuddin Kutuz. Sunnijske vojske su te koje su granicu islamske države pomjerile do Kine, koje su osvojile Sind, Indiju, Afriku, Andalus, i proširile islam na sve krajeve svijeta. Nasuprot tome, islamskom ummetu šiije nisu dale ništa osim brojnih izdaja, ubijanja, atentata na velike vođe islamskog ummeta i kolaboriranja sa svakim neprijateljem koji bi nasrnuo na muslimane. Čitajte historiju njihovih sekti i država koje su osnovali, kao što su keramiti, fatimije (ubejdije), safevije, nusajrije (alevije). Njihova saradnja sa nevjernicima u borbi protiv sunnija je općepoznata, a fetve o obaveznosti borbe protiv sunnija “ukras” su brojnih knjiga izašlih iz pera njihovih autoriteta. U čitavoj historiji islama nećete naći da je neki šiijski vojskovođa osvojio barem jedan pedalj zemlje od nevjernika ili da je oslobodio makar jedno okupirano muslimansko selo.

O važnosti odgoja i obrazovanja u Kur’anu i sunnetu

Nijedna religija u svijetu ne posvećuje pažnju nauci i obrazovanju kao što je to slučaj u islamu. Razum, dokaz, znanje, razmišljanje, mudrost i slično, termini su koji su rijetko upotrebljavani u tekstovima ranijih religija.

● Riječ el-‘ilm / znanje, nauka, u Kur’anu je spomenuta 80 puta, a njene izvedenice na stotine i stotine puta.

● Riječ el-‘akl / um, razum, nije spomenuta u Kur’anu, ali se zato umjesto nje u istom značenju šesnaest puta spominje riječ elbab i dva puta riječ nuha. Izvedenice iz korijena ‘akl spominju se u Kur’anu četrdeset devet puta.

● Isto je sa izvedenicama fikh, koje se spominju osamnaest puta. Izvedenice iz korijena fikh / shvatanje, razumijevanje, spominju se dvadeset jedan put.