Broj 97

Vrijednost šerijatskog znanja i učenjaka

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iščekivao bi jacija-namaz u svojoj kući. Volio je da odgodi jaciju da bi je što kasnije klanjao, ali se bojao da ne oteža svom ummetu, pa bi klanjao jaciju onda kada bi se ljudi okupili u njegovoj džamiji.

Čovjek je sa određenom svrhom poslan da živi na planeti Zemlji, koja je uređena po Božijem određenju, pogodna za život, a njeni ukrasi dopušteni za korištenje. Allah je na Zemlji stvorio savršene uvjete za život. Sunce je dovoljno udaljeno od Zemlje da se ona ne sledi i na dovoljnoj je udaljenosti da se na Zemlji sve ne sprži. Planine su savršeno postavljene kako bi održavale ravnotežu, rijeke prostrane kako bi zadovoljile potrebe stanovništva i sve ostalo što plovi u ovom savršeno stvorenom kosmosu. Na Zemlji se nalaze tri životne sredine: kopnena, vodena i zračna. Na kopnu čovjek živi i obavlja svoje svakodnevne aktivnosti, hrani se plodovima koje ubire iz zemlje, vodom se napaja, zalijeva usjeve, kreće se i lovi morske plodove, a zrak udiše i preko njega prevaljuje velike udaljenosti.

Vrijeme u kojem živimo je vrijeme dostupnosti informacija, štaviše i pretrpanosti informacijama i mogućnosti da se o svemu sazna na jedan brz i instant način. Pojava interneta, društvenih mreža i brzog protoka informacija donijela nam je mnoge beneficije, međutim i mnoge opasnosti i ružne pojave. Na internetu se brzo mogu naći mnoge informacije o medicini, informatici, ekonomiji i svim drugim oblastima, ali ni o jednoj oblasti se ljudi nisu toliko oslobodili da govore i iznose zaključke, mišljenja, nerijetko i fetve, propise, kao što je to slučaj sa šerijatskim znanjem. A zapravo je govor o vjeri bez znanja mnogo opasniji od govora bez znanja o medicini ili bilo kojoj nauci. To je zato što pogreška u govoru o ovosvjetskim naukama ostaje u domenu ovog svijeta i ne škodi čovjeku osim na dunjaluku, dok će greška u govoru o Allahovoj vjeri škoditi i na dunjaluku i na ahiretu.

UN: U 2019. godini prisilno raseljeno i prognano 79,5 miliona ljudi

Rat, nasilje i progon u 2019. doveli su do prisilnog raseljavanja širom svijeta koje je doseglo svoj vrhunac, izvijestila je UN-ova agencija za izbjeglice UNHCR.

Godišnji izvještaj o globalnim trendovima, objavljen sredinom juna ove godine, pokazuje da je gotovo 79,5 miliona ljudi raseljeno na kraju 2019. godine. To je dvostruko više nego na kraju prošlog desetljeća, a većina njih su interno raseljeni.

Najveći broj izbjeglica je i dalje iz Sirije u kojoj već devet godina traje rat. Dvije trećine raseljenih izvan njihove države dolazi iz Sirije, Afganistana, Venezuele, Južnog Sudana i Mijanmara.

Sa 3,6 miliona izbjeglica, Turska ugošćuje više izbjeglica nego bilo koja druga država. Kolumbija je druga sa 1,8 miliona, a Njemačka treća sa 1,1 milion uglavnom sirijskih izbjeglica i jedina je zapadna država u prvih pet zemalja u kojima živi najveći broj izbjeglica.

Izvještaj je skrenuo pažnju i na ljudske troškove raseljavanja. Žene imaju puno veći rizik od silovanja. Dječiji rad je također glavni problem. Polovina raseljene populacije su djeca, koja nemaju pristup obrazovanju i često su izložena nasilju i iskorištavanju.

“Džine i ljude nisam stvorio ni zbog čega drugog do da Mi ibadet čine (da Mi se klanjaju).” (Ez-Zarijat, 56)

Ovo je polazna tačka svih naših govora o osnovnoj misiji čovjekovog boravka na dunjaluku. Sve čovjekove aktivnosti treba da idu u ovom smjeru. Početak i kraj svakog čovjekovog plana treba da bude vezan za razlog njegovog postojanja. Čovjek je Allahov rob, koji je obavezan da tokom svog dunjalučkog života slijedi smjernice koje su mu objavljene od njegovog Gospodara i da se pridržava granica koje mu je On postavio, kao i da ispunjava obaveze prema Njemu.

Bogatstvo i sreća su pojmovi koje ljudi doživljavaju različito. Nekima je to pun novčanik, lijepa i prostrana kuća, novo auto, visoka primanja i ostali dunjalučki užici, dok su nasuprot njih oni kojima je bogatstvo u tome da prepoznaju ljepotu u svemu, pa makar bilo i malo. Šta je zapravo istinsko bogatstvo? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji je prenio Ebu Hurejra obavijestio nas je “da bogatstvo nije u mnoštvu imetka, već da je bogatstvo u bogatstvu duše” (Buhari). To bogatstvo u duši je zadovoljstvo. Zadovoljstvo onim što nam je dodijeljeno, zadovoljstvo Allahovom odredbom i iskušenjima kroz koja prolazimo i koja su neizostavni dio naših života, kao što kaže Allah: “Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti” (El-Bekara, 155–156).

Jedan od načina sazrijevanja i učenja je i tzv. životna škola. U njoj učimo lekcije koje teško da možemo naći u školskim udžbenicima. To je jedan način školovanja koji je mnogo duži i naporniji od formalnog školovanja, čije lekcije znaju biti mnogo teže, a ispiti naporni i iscrpljujući. Takav je slučaj kada govorimo o životnim lekcijama kroz koje prolazi jedan pojedinac živeći prosječan životni vijek. Pa šta bismo tek mogli reći o životnim lekcijama kroz koje prolazi jedan narod i koje se uče stotinama godina?!

Kada je pojedinac u pitanju, svi savjetujemo jedni druge da učimo od onih koji imaju više završene životne škole od nas. Tako se zna reći da iskoristimo prisustvo osobe koja je “svašta prodeverala u životu” ili onoga koga je “život samljeo”. Time se želi reći da učimo iz tuđih iskustava kako i sami ne bismo prolazili kroz iste probleme i trpjeli ono što je neko prije nas trpio.

Sevda bint Zema, radijallahu anha, Kurejšijka, majka vjernika kojom se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio nakon smrti Hatidže, a prije nego što se oženio Aišom, radijallahu anhuma, ubraja se među prve koji su primili islam, a sa svojim tadašnjim mužem učinila je drugu hidžru u Abesiniju, gdje joj je muž umro. Sevda se ubraja u prenosioce hadisa, a od nje hadise prenose Abdullah b. Abbas i Jahja b. Abdurrahman b. Sa’d b. Zurara. (Ibn Hadžer Askalani, Tehzibut-tehzib)

Sevda je umrla krajem vladavine Omera b. Hattaba, radijallahu anhu. Za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, isprosila ju je Havla bint Hakim. (Ibn Hadžer, El-Isaba)

Republika Kazahstan je država u srednjoj Aziji. Po površini, deveta je zemlja na svijetu (najveća neobalna), ali veći dio teritorija čini slabo naseljena stepa. Na zapadu izlazi na Kaspijsko jezero, na sjeveru graniči s Rusijom, na istoku s Kinom te na jugu s Kirgistanom, Uzbekistanom i Turkmenistanom. Kazahstan se dijeli na četrnaest oblasti i tri grada od posebnog državnog značaja. Glavni grad Kazahstana je Nursultan. Nursultan je drugi po veličini grad u Kazahstanu (gotovo 600.000 stanovnika), a glavnim gradom postao je 1997. godine, dekretom kontroverznog predsjednika Nursultana Nazarbajeva, umjesto grada Alma-Ata. U ovom tekstu govorimo o demografskoj slici ove zemlje, njenoj povijesti i izazovima s kojima se suočava nakon nekoliko decenija komunističke vlasti.

Tokom još uvijek aktuelne pandemije korona virusa svima nam je postalo još jasnije koliko nam je zdravlje dragocjeno i koliko je važno sačuvati zdrav imunitet. Da bismo to uspjeli, potrebno je odabrati najbolje namirnice za prehranu kako bismo sačuvali zdravlje, a ujedno imali i optimalnu tjelesnu težinu.

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

U prethodna tri teksta bilo je riječi o podsticajima na ostavljanje griješenja, koji nas usmjeravaju da ostavimo ono što je štetno za nas i na ovome i na onome svijetu, a to su grijesi i nepokornost Allahu, i samim time nas usmjeravaju na ono što je dobro za nas na oba svijeta, a to je činjenje dobra i Allahu dragih djela. Podsticaje je spomenuo imam Ibn Kajjim el-Dževzi, rahimehullah, u svome djelu Udetus-sabirin ve zehiretuš-šakirin (Snaga strpljivih i oprema zahvalnih). U ovome tekstu navest ćemo još tri podsticaja, koja je imam Ibnu Kajjim spomenuo. Uz podsticaje su navedene kratke bilješke i pojašnjenja uvaženog šejha Abdurrezzaka el-Bedra, hafizehullah, koja ih pobliže pojašnjavaju.

U nekoliko prošlih brojeva komentirali smo suru El-Mulk do 23. ajeta, a u ovom broju donosimo nastavak komentara, od 24. do 30. ajeta.

Komentar dvadeset četvrtog ajeta

Nakon što je u prethodnom ajetu Uzvišeni Allah ukazao na Svoje posebne blagodati kojima je počastio ljude, a one su: sluh, vid i razum, u narednom ajetu pojašnjava da će On sve ljude, ma gdje oni bili, kada nastupi Sudnji dan, dovesti pred Sebe i obračunati ih za podarene im blagodati.

Kaže Uzvišeni Allah: “Reci: ‘On vas je po Zemlji razasuo i pred Njim ćete se sakupiti.’” (24)

Reci, Allahov Poslaniče: Allah je Taj koji vas je – nakon što vas je stvorio iz ničega – razasuo po Zemlji, dao da se umnožavate i da se vaš broj poveća.

“i pred Njim ćete se sakupiti”: a pred Allahom ćete se na Sudnjem danu sakupiti da vas obračuna za vaša djela, nagradi i kazni.

Prvi i elementarni temelj vjerovanja jeste vjerovanje u Allaha Jednog i Jedinog. Vjerovanje u Allaha temelj je svih prijašnjih objava, poziv svih poslanika. Vjerovanje u Allaha podrazumijeva čvrsto ubjeđenje da je Allah Gospodar svega, Onaj koji jedino zaslužuje da Mu se ibadet čini, Njegova imena su najpotpunija i najsavršenija, opisan je savršenim svojstvima i On je uzvišen od svih manjkavosti i nedostataka koje Mu ljudi pripisuju. Istinsko vjerovanje u Allaha je razlog sreće i spasa i na dunjaluku i na ahiretu.

Plemeniti Kur’an pridaje veliku i posebnu pažnju Sudnjem danu: različitim dokazima potvrđuje njegovo sigurno dešavanje, spominje predstojeće događanje na njemu, odgovara njegovim negatorima i opovrgava njihove pokušaje ubacivanja sumnji u njegovo dešavanje.

Uzvišeni Allah rekao je: “A šta će biti onoga Dana, u koji nema nikakve sumnje, kada ih sakupimo i kada svako dobije ono što je zaslužio, kada im neće biti učinjeno nažao?” (Alu Imran, 25). Uzvišeni Allah naredio je Svome Poslaniku, sallalahu alejhi ve sellem, da se zakune da je Sudnji dan istina: “Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: ‘Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!’ – a to je Allahu lahko” (Et-Tegabun, 7).

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće se skupiti ljudi u nekoj od Allahovih kuća, kako bi učili Allahovu Knjigu i međusobno je izučavali, a da se na njih neće spustiti smiraj i prekriti ih milost, i meleki ih okružiti, a i Allah će ih spomenuti kod onih koji su kod Njega. A koga uspore njegova djela, neće ga ubrzati njegovo porijeklo.”

“Dječak iz Sarajeva se ubio nakon brutalnog zlostavljanja”,

“Samoubistvo učenika”,

“Djevojčica se bacila sa zgrade”.

Godine 2015. na skoro svim portalima širom Bosne i Hercegovine i regiona osvanuli su ovi natpisi, a isto to se opet ponovilo u skorijoj prošlosti kada je djevojčica skočila sa zgrade i počinila samoubistvo.

U tim momentima mnogi su se pitali zašto je taj dječak podigao ruku na sebe, koji je uzrok tome da dječak od četrnaest godina ili u drugom slučaju djevojčica od trinaest godina počini suicid? Nakon mnogih nagađanja i istraživanja, na kraju se ustanovilo da je kod oboje djece uzrok samoubistva bilo vršnjačko zlostavljanje u školi.

Sebilj

Uzvišeni Allah rekao je: “…i dat će im Gospodar njihov da piju čisto piće.” (Ed-Dahr, 21)

Pojenje ljudi vodom bilo je poznato i prije islama, pa tako nalazimo da su se Kurejšije brinule o pojenju vodom hadžija. Različita arapska plemena međusobno su se natjecala u počasti pojenja vodom hadžija, i tako je bilo sve dok pojenje nije potvrđeno plemenu Benu Hašim. Sredstva i metode pojenja vodom razlikovali su se, a od najvažnijih bio je sebilj.

Kad dugi ljetni dani najave kraj školske godine i kad počne ljetni raspust, Abdullah, Amina i njihovi drugari nastavljaju druženje tokom mektepske nastave u obližnjoj džamiji. Stari imam Jusuf omiljen je među džematlijama, a posebno među djecom. Svako jutro započinju nastavu učenjem Kur’ana časnog, a nakon vjerske pouke, uz užinu se, s efendijom, druže sve do podne-namaza. Tad im imam Jusuf pripovijeda o životu Božijeg Poslanika, alejhis-selam, ili neke druge priče i anegdote, a djeca pažljivo slušaju i raduju se svakom sutrašnjem danu i novom druženju s efendijom.

Islam je muslimanki propisao način oblačenja. Na taj način želi nju i njenu ljepotu da zaštiti i sačuva za one za koje je i namijenjena. Islamski način oblačenja nisu okovi oko vrata žene, niti sredstvo njenog poniženja i ograničavanja njene slobode, već kruna imana, čednosti i čistoće. Uvaženi učenjak Bekr b. Abdullah Ebu Zejd, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ispravnost spoljašnosti ukazuje na ispravnost nutrine. Čednost je kruna žene. I kad god se zavijori čednost na kući, ukrasit će je.” (Hirasetul-Fadile)

Da li se merdžan, biser ostavlja na izlogu, pa da ga svako gleda ili se, pak, ljubomorno skriva u školjci od pogleda ljudi? I da li prekrivanje biseru umanjuje vrijednost i ljepotu?

U ovom, četvrtom po redu članku o hidžami, prvenstveno govorimo o zdravstvenim koristima tretmana, pri čemu dajemo kratak osvrt na osnovne upute prije i poslije tretmana, te šta očekivati nakon obavljene hidžame. Vrlo je važno shvatiti da hadžam nije taj koji liječi. Tako se veoma često dešava da osobama s istom dijagnozom hidžama ne djeluje niti blizu jednako. Nekome pomogne, a nekome pokrene cijeli niz procesa u organizmu, te trenutno pogorša stanje, dok nekome ne pomogne. Sve ovisi isključivo o volji Uzvišenog Allaha. Zato hadžam ne može sebi pripisivati uspjeh hidžame, već samo zamoliti Uzvišenog Allaha da osobi podari izlječenje. Sva četiri članka zajedno mogu pomoći kako hadžamima u radu, tako i mnogim neodlučnim ili bojažljivim osobama da se odluče čistiti svoje tijelo od otrova ovim predivnim sunnetom, ali i liječiti sve bolesti, osim smrti, shodno riječima posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.