dova

Uzvišeni Allah kaže: "A kada te Moji robovi za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje!" (El-Bekara, 186)

Potraga za emocionalnom ravnotežom i nastojanje da se dostigne mentalno blagostanje univerzalna je kategorija kojoj teže svi ljudi. Poznati andaluzijski učenjak Ibn Hazm (umro 465. h. g.) piše: "Tragao sam za nečim što je zajedničko svim ljudima, za nečim što svi teže da postignu, i nisam našao ništa osim njihove želje da iskorijene anksioznost." (El-Ahlak ves-sirr, str. 76)

Upućivanje dove Uzvišenom Allahu je ibadet. Mnogobrojni kur'anski ajeti i vjerodostojni hadisi podstiču na upućivanje dove, obećavaju veliku nagradu za taj plemeniti ibadet i zastrašuju svakog ko ostavlja ili izbjegava upućivanje dove. Uzvišeni Allah kaže: "Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju -- ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.'" (El-Mu'min, 60) U ovom ajetu upotrijebljen je izraz "klanjaju", koji označava robovanje, ali može označavati i dovu. Tako bi značenje ajeta moglo biti: Oni koji iz oholosti neće da Mi upućuju dovu -- ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.

Uzvišeni Allah kaže: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu." (El-Bekara, 186)

Uzvišeni je Allah Svojim robovima naredio da Mu upućuju dovu i obećavši im da će je primiti iz Svoje milosti i plemenitosti. Uzvišeni Allah kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli...” (El-Bekara, 186); “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’” (El-Mu’min, 60) Ovo je obećanje koje je dao Uzvišeni Allah, a On ne krši Svoja obećanja. Uzvišeni kaže: “Allah će, zaista, održati obećanje.” (Alu Imran, 9)

Vjerovanje da Allah ne krši Svoje obećanje i da će ispuniti ono što obeća, predstavlja vjerovanje koje vjernik ima u pogledu svoga Gospodara. To vjerovanje proizlazi iz kur’anskih i hadiskih tekstova, kao što može potvrditi čista i prirodna vjera kod čovjeka, čisti razum, kao i običaji koji postoje među plemenitim ljudima, a Allahu pripada najljepši primjer. Kada plemenita osoba obeća, ona mora održati obećanje, pa šta tek onda reći za Onoga koji je najplemenitiji, čija milost obuhvata sve?

Vjerovanje u kadā i kader šesti je imanski šart koji je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u poznatom hadisu kada mu je Džibril, alejhis-selam, došao i pitao ga o vjerovanju (imanu). Čovjekov iman neće biti ispravan sve dok ne bude vjerovao u kader – Allahovo određenje. (Fikhud-dua)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Džibrilovo, alejhis-selam, pitanje šta je to iman, odgovorio je: “Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i da vjeruješ u Allahovo određenje dobra i zla.” (Ovo je dio podužeg hadisa u kojem se spominje Džibril, alejhis-selam, a koji bilježi Muslim u poglavlju Kitabul-iman, hadis br. 8, 24.)

Šeddad b. Evs, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada ljudi budu gomilali zlato i srebro, vi gomilajte, skupljajte ove riječi: ’Allahumme inni es’elukes-sebate fil-emri vel-‘azimete aler-rušdi, ve es’eluke šukre ni‘metike ve husne ibadetike, ve es’eluke kalben selima ve lisanen sadika, ve es’eluke min hajrin ma te‘alemu ve e‘uzubike min šerrin ma te'alemu, ve estegfiruke lima e‘alemu, inneke Ente ‘Allamul-gujub! – Allahu moj, ja Te uistinu molim za postojanost u islamu i odlučnost na Pravome putu; i molim Te za zahvalnost na Tvojim blagodatima i za lijepo obožavanje Tebe; i molim Te za čisto srce i za istinoljubiv jezik; i molim Te za svako dobro koje Ti poznaješ i utječem Ti se od svakog zla koje Ti poznaješ; i oprost tražim od Tebe za grijehe koje samTi učinio; a doista si Ti Onaj koji sve poznaje.” (Hadis su zabilježili imam Ahmed u Musnedu, Tirmizi u Sunenu, Ibn Hibban u Sahihu, Hakim u Mustedreku; a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim i spomenuo u svojoj Zbirci vjerodostojnih hadisa, br. 3228)

Dova ima veliku ulogu i visoko mjesto u islamu i u životu muslimana. Ona predstavlja ibadet, a mi smo stvoreni radi činjenja ibadeta Uzvišenom Allahu. Svaki musliman treba da spozna svoju vjeru, kao i način na koji će ispravno obožavati Allaha, azze ve dželle, tako da On bude zadovoljan tim ibadetom i onim ko ga čini. Na taj način čovjek će biti daleko od toga da ibadet čini na pogrešan način ili da čini ono što predstavlja ibadet bilo kome ili bilo čemu mimo Allaha, azze ve dželle. Važnost ove teme, kao i uloga koju dova ima u životu vjernika i vjernice, jedan je od razloga zbog kojih ćemo u narednih nekoliko brojeva posvetiti više pažnje ovoj tematici, s ciljem da je što bolje upoznamo i shvatimo.

Crni kamen obložen je crnom masom koja je uokvirena srebrenim okvirom. Međutim, od Crnog kamena u ovoj masi ima samo osam manjih parčadi koji se razlikuju po svojoj veličini. Najveće parče je kao datula. Ovi djelići Crnog kamena smješteni su u srednjem predjelu crne mase i mogu se lahko uočiti i osjetiti prilikom dodira. Prema tome, puki dodir ili ljubljenje crne mase ne tretira se dodirivanjem Crnog kamena. Ovaj kamen spušten je iz Dženneta i bio je bjelji od mlijeka, ali je pocrnio zbog ljudskih grijeha. Tokom historije Crni je kamen prolazio kroz različite etape koje su predstavljale veliku opasnost po njega. Allahovi neprijatelji keramiti (zabludjela sekta koja je svojim nakaradnim ubjeđenjima izašla van okvira islama. Vidjeti: Medžmuu fetava, 13/237) na čelu sa svojim kraljem Ebu Tahirom Sulejmanom el-Kirmitijem, nakon što su ušli u Meku u vrijeme hadža 317. h. g. i ubili oko trideset hiljada ljudi i njihove leševe bacili u Zemzem, skinuli su vrata Kabe i njen prekrivač, porobili žene i djecu i ubili namjesnika Meke Ibn Muhariba, raspolovili su Crni kamen i odnijeli ga sa sobom. Kod njih je kamen ostao oko dvadeset dvije godine. (Vidjeti: Es-Sijer, 15/320–321; Medžmuu fetava, 27/467; Fethul-Bari, 3/539; Umdetul-kari, 9/242)

Najgore što se može desiti jeste da usvojimo mentalitet žrtve, tj. da sve i svakoga počnemo kriviti za svoje stanje, ali bez praktičnog ulaganja napora da se stanje promijeni. Naravno, opravdana kritika ima svoje mjesto, potrebno je ukazivati na probleme, ali to ne smije postati samo sebi cilj. Prebacivanjem krivice na drugoga, ustvari odbacujemo vlastitu odgovornost za životne tokove i situaciju u kojoj se nalazimo. Ali to nije sve! Okrivljavanjem drugih, dajemo im pravo da upravljaju našim životima. Kao što znamo, prebacivanje krivnje gotovo uvijek prati i osjećaj “pravednog bijesa” koji upućujemo onima koji su nam učinili nažao. Da se razumijemo, nema ništa loše u emocijama bijesa, ljutnje ili bola. Emocije su dio ljudskog iskustva na Zemlji i mogu imati pozitivne učinke. Međutim, emocija bez rada je samo gubljenje vremena. Rješenje je – vjernici moraju preuzeti odgovornost i obavezu šireg društvenog angažmana i raditi na popravljanju velikog broja evidentiranih problema. U svemu tome moraju nastupati organizirano, proračunato i složno. Potrebno je preventivno i na svaki raspoloživi način reagirati, jer danas je stradala Hava, a sutra, ne dao Allah, to može biti neki drugi vjernik ili vjernica. Ne dopustimo da se vjernicima čini nepravda na takav način!

Dova – prirodan lijek za tijelo i dušu

Veza između učenja dove i zdravlja bila je predmetom mnogih studija tokom posljednja četiri desetljeća. Dr. Herbert Benson, specijalista kardiovaskularne medicine na Harvardu i pionir u oblasti medicine uma/tijela, otkrio je fenomen koji se dešava tokom učenja dove, a nazvao ga je “relaksacioni odgovor”. Naime, u toku dove, metabolizam i rad srca usporavaju, spušta se krvni pritisak i disanje postaje smireno i ujednačeno.

Ovakvo fiziološko stanje povezano je sa sporijim moždanim talasima i osjećajima kontrole, smirene prisutnosti i mira. Ovo je značajno otkriće jer dr. Benson pretpostavlja da je više od polovine posjeta doktoru u SAD-u prouzrokovano bolestima poput depresije, visokog krvnog pritiska, čireva (ulcera) i migrena. Sva spomenuta oboljenja djelimično su ili u cijelosti uzrokovana visokim nivoima stresa i anksioznosti.

Dr. Andrew Newberg, direktor Centra za spiritualnost i um (The Center for Spirituality and the Mind) na Univerzitetu u Pennsylvaniji, proučavao je tibetanske budiste koji prakticiraju meditaciju i franjevačke časne sestre u molitvi. Kod obje grupe istraživanja su pokazala smanjenu aktivnost u dijelovima mozga povezanim s osjećajima sopstva i prostorne orijentacije. Dr. Newberg također je otkrio da molitva i meditacija podižu nivoe dopamina, neurotransmitera povezanog sa stanjima sreće i blagostanja.

Druženje sa bogobojaznim i pronicljivim, privrženost onima koji razmišljaju i pobožnjacima, kao i privrženost ovoj kategoriji među bogobojaznima i čestitima čiji se razumi odlikuju mudrošću, njihova lica blješte nurom (svjetlošću), a njihove se grudi povećavaju spoznajom – a takvih je veoma malo –uspješan je lijek. Nastoj da među ovima imaš drugove kojima si privržen, kod kojih se zaklanjaš, s čijim je dušama povezana tvoja duša i s čijim je životima povezan tvoj život, kako bi većinu svog slobodnog vremena provodio sa njima. A pripazi se glumaca! Tragaj za onima čije te stanje naprosto budi i podiže, čije te djelovanje upućuje na dobro (hajr), i kada god ih vidiš, ti se Allaha sjetiš. Ovakvo društvo je jedan od najkorisnijih lijekova jer narav (karakter) je kradljivac, a srce se povodi za srcem i duša crpi hranu od duše. Stoga, nastoj da sebi za druga nađeš nekog od ovih čestitih duša.

Kako se opsada odužila, ne polučivši nikakve rezultate, borbeni duh savezničkih boraca počeo je slabiti. Savez mušričkih plemena postajao je sve labaviji jer su njihovi ciljevi bili različiti. Dok su se Kurejšije vodile željom za uništenjem muslimana i uzdizanjem svojih paganskih božanstva, uz želju da oslobode trgovački put između Mekke i Šama, dotle su beduinska plemena predvođena plemenom Gatafan u ovaj pohod došla misleći da će napraviti brzi upad u Medinu, nabrzinu je opljačkati te se sa ratnim plijenom vratiti u svoja područja. Pleme Gatafan bilo je spremno povući se iz ove bitke u zamjenu za dio plodova, ali muslimani nisu pristali na to smatrajući taj dogovor ponižavajućim za njih. Ako ovome dodamo i neodlučnost židovskog plemena Benu Kurejza koje, iako je prekršilo sporazum sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo spremno otvoreno ući u rat, možemo zaključiti da su neprijatelji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili pred još jednim porazom.

Allahovo, tebareke ve te‘ala, ime El-Hajj (Živi) ukazuje na svojstvo života. To je svojstvo života koji nije nastao, već postoji oduvijek, koji neće prestati, već će postojati zauvijek, koji je čist od svakog nedostatka, uzvišen je naš Gospodar i čist od svake mahane. Onaj koji je vječno živ posjeduje svojstva znanja, sluha, vida, moći, milosti i ostala svojstva savršenstva, i kao takav zaslužuje da bude obožavan, i da Mu se čine ruku’ i sedžda, kao što Stvoritelj svjetova kaže u Svojoj plemenitoj Knjizi: “Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali!” (prijevod značenja El-Furkan, 85). Sva živa stvorenja koja će umrijeti, ili ona koja su već mrtva, ili stvari i predmeti koji u osnovi nemaju osobinu života, ne zaslužuju da budu obožavani, nego je Allah taj koji zaslužuje da se obožava, Živi koji neće umrijeti. Naš Gospodar u Svojoj plemenitoj Knjizi kaže: “On je Živi, nema istinskog boga osim Njega, zato samo Njemu dovu upućujte, iskreno Mu ispovijedajući vjeru. Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (Prijevod značenja Gafir, 65)

Od Šedada b. Evsa prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vidiš ljude da zarađuju zlato i srebro, ti se opskrbi ovim riječima: ‘Bože moj, ja Te molim za postojanost u vjeri i odlučnost na uputi. Ja te molim za sva ona djela koja nužno iziskuju Tvoju milost i čvrste odluke koje iziskuju Tvoj oprost. Ja Te molim za zahvalnost na Tvojim blagodatima i to da Te na najljepši način obožavam. Ja Te molim za zdravo srce i iskren jezik. Ja Te molim za svako ono dobro koje Ti znaš i Tebi se utječem od svakog zla koje Ti znaš. I Tebe za oprost molim od svega onoga što Ti znaš, jer Ti si Onaj koji dobro zna tajne svega nevidljivog!” (Bilježe ga Ahmed, Et-Tirmizi i En-Nesai. Hadis je sahih. Pogledati: Albani, Es-silsile es-sahiha, br. 3228) Spas na Sudnjem danu ovisi o čistoći srca, o čemu Uzvišeni Allah, kazujući nam o dovi Ibrahima, alejhis-selam, govori: “...i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti, na Dan kada nikakvo blago, a ni sinovi neće od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti” (Eš-Šuara, 87-89).

Mnogo je sličnih dova koje je Poslanik učio, a čije su poruke svestrane i uzvišene, ali ovdje ćemo se zadržati na jednoj dovi koja je posebna tema ovog teksta i koja je sasvim dovoljna da opravda naslov ovog teksta. To je dova koju bilježi imam Buhari u svom Sahihu od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, koji kazuje: “Služio sam Resulullaha, sallallahu alejhhi ve sellem, kad god bi negdje odsjeo. Čuo sam ga da mnogo izgovara: ‘Allahumme inni e‘uzu bike minel-hemmi vel-huzni, vel-adžzi vel-keseli, vel-buhli vel-džubni, ve dal'I-d-dejni ve galebetir-ridžali” („Allahu, ja kod Tebe tražim zaštitu od brige i tuge, od nemoći i lijenosti, od škrtosti i kukavičluka te od tereta duga i premoći ljudi.”) U ovoj dovi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, objedinio je osam zanimljivih detalja čovjekova bića i poredao ih je, poslaničkom preciznišću, u parovima: briga i tuga, nemoć i lijenost, škrtost i kukavičluk i teret duga i premoć ljudi.

Jedno od najpoznatijih mišljenja u pogledu najuzvišenijeg Allahovog imena, koje je ujedno i najispravnije i najbliže dokazima, jeste da je najuzvišenije Allahovo ime ''Allah''. Rekao je Ebu Abdullah ibn Mendeh u svojoj knjizi ''Et-Tevhid'': ''Ime Allah ukazuje na Njegovo Biće, Uzvišeni Allah zabranio je stvorenjima da se njim nazivaju, ili da neko drugo božanstvo tako nazovu. Učinio ga je početkom imana, stubom islama, njime se farzovi otpočinju, sklapaju ugovori, traži utočište od prokletog šejtana, s tim imenom se otpočinje i završava svako dobro djelo, veličanstveno je Njegovo ime, nema boga osim Njega.“ (Et-Tevhid, 2/21) Ime Allah ima odlike koje druga imena nemaju. Tako se Allahu pripisuju ostala imena, kao što kaže Uzvišeni u Svojoj plemenitoj Knjizi: ''A Allah ima najljepša imena“. Kažemo: Milostivi, Plemeniti, Vječni, Uzvišeni su Allahova imena, a ne kažemo: Allah je ime Milostivog. Ime Allah općenito ukazuje na značenje svih ostalih Allahovih imena, a imena su ta koja pojašnjavaju i ukazuju na Allahova plemenita svojstva. Zbog ovih i drugih odlika ovog imena, neki od učenjaka smatraju da je ''Allah'' najuzvišenije Allahovo ime. Ono što daje potporu ovom mišljenju jeste da se ovo ime nalazi u svim hadisima koji govore o Allahovom najuzvišenijem imenu.