Emanet -- vrijednost koja sve više nestaje među vjernicima
Čestiti, časni, pošteni i povjerljivi ljudi bili su cijenjeni u svakom vremenu i društvu. Čak i prije islama, u vremenu kada su ljudi bili ogrezli u brojnim porocima, kada je tama nepravde i tiranije obavijala svijet, ljudi su držali do ovih osobina, a mnogi su za njih bili spremni založiti i vlastiti život. Poseban ugled i značaj u svakom društvu uživali su ljudi od povjerenja ili emaneta.
Učitavanje…
Pročitaj sljedeći
Povezano
Briga o jeziku
Uzvišeni Allah podario je čovjeku mnogobrojne blagodati, a jedna od najvećih nakon islama jeste blagodat govora. Jezikom čovjek spominje Allaha, uči Njegovu Knjigu, prenosi znanje, izražava ono što nosi u sebi i ostvaruje svoje potrebe u odnosu s drugim ljudima. Ipak, ista blagodat može postati i izvor velikog zla. Jezikom se mogu činiti velika djela pokornosti, ali se njime mogu počiniti i teški prijestupi. Zbog toga jezik nije samo sredstvo govora, nego i emanet za koji će čovjek odgovarati.
Emanet i muslimani
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na pogubnost licemjerstva i ukazao na osobine i obilježja munafika – licemjera, rekavši: “Kada govori – laže, kada obeća – iznevjeri i kada mu se povjeri emanet – pronevjeri ga.” (Muttefekun alejhi)
Poštenje, čestitost i povjerenje, temelji su društvenog i moralnog života. U mnogim šerijatskim tekstovima ukoravaju se laž i lažovi, hvale iskrenost i iskrene osobe i pojašnjava se vrijednost emaneta: “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu” (El-Ahzab, 72). To je sloboda izbora kojom su odlikovani ljudi i džini nad ostalim stvorenjima. Nebesa i Zemlja bila su snažnija da ponesu emanet, ali ga je prihvatio insan uprkos svojoj slabosti. Musliman može počiniti određene grijehe, ali ne može da laže, kao što je spomenuto u hadisu.