Međutim, nakon svega toga, ostaje jedno od najvažnijih pitanja: na čemu se temelji povjerenje u poslanika i kako sa sigurnošću potvrditi istinitost njegove poslanice? Ako je poslanik prenosilac objave od Gospodara svjetova, tada je njegovo najvažnije svojstvo istinoljubivost, bez koje bi sama svrha poslanstva bila dovedena u pitanje.
Stoga ćemo se u ovom dijelu posebno osvrnuti na istinoljubivost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao jedno od ključnih svojstava koje potvrđuje njegovu vjerodostojnost i istinitost poruke koju je prenio čovječanstvu.
Istinoljubivost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Suština poslanstva leži u poruci koju dostavlja odabrani čovjek od Gospodara svjetova, kako bi ljude podučio doktrini vjerovanja, propisima i moralu. Ako je dostava poslanice i prenošenje poruke primarna zadaća poslanika, istinitost je njegovo najbitnije svojstvo.
Onaj ko razmatra poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nužno će donijeti jedan od dva zaključka: ili će zaključiti da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, istinit u svom poslanstvu i posredništvu između Gospodara svjetova i ljudi, ili će ga optužiti da je najveći lažac, da je falsificirao sve što je rekao, da se pretvarao, spletkario i izmišljao laži. Onaj ko za sebe tvrdi da je poslanik, ili je najiskreniji čovjek ili je najveći lažljivac.
Onaj ko želi dokazati da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije onakav kao što muslimani vjeruju da jeste, da nije iskren i da ne govori istinu, postavio je sebi težak zadatak. Taj zadatak može izvršiti samo ako donese dokaze da je taj čovjek najveći lažljivac koji je ikada zemljom prošao: izmišljao je Kur'an u različitim situacijama, činio velika djela tvrdeći da implementira objavu, pretvarao se da je iskren u obožavanju Jednog i Jedinog Boga, obmanjivao svoje bliske prijatelje, pa čak i svoje supruge i ukućane glumeći da je iskren i neprikosnoven. Ko želi dokazati da je Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, neiskren, treba objasniti kako je mogao čovjek -- koji se vidljivo trudi da obožava jednog Boga i bude Mu pokoran, da očisti ljudska srca od idolatrije i višeboštva, skroman je spram ovosvjetskih užitaka, nastoji uljepšati život ljudima na ovom i budućem svijetu, a to svjedoče njegovi bliski savremenici koji su uz njega bili i danju i noću, kad je kod kuće i na putovanju, kada je ljut i kada je veseo, u miru i ratu, za vrijeme oskudice i u izobilju -- da sve vrijeme u sebi skriva nešto potpuno suprotnom onom što ispoljava, da on voli laž i u njoj je ogrezao!? Da bi bilo još jasnije koliko je težak put onog ko želi poreći poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, dovoljno je osvrnuti se na svjedočenja historije o istinitosti poslanika islama.
Francuski orijentalista Paul Casanova u svojoj knjizi Muhammed i kraj svijeta, u kojoj inače osporava božansko porijeklo Kur'ana i da su ga ashabi autentično sačuvali, između ostalog kaže: "Bitno mi je da na samom početku obznanim da odbijam svaku teoriju koja ide u pravcu sumnje u istinitost Muhammeda... Potpuno je oprečna znanstvenom duhu svaka tvrdnja i bez argumenta da se tu kriju laži i interesi, jer cjelokupna biografija arapskog vjerovjesnika potvrđuje da je njegova ličnost pozitivna, ozbiljna i iskrena." (Paul Cazanova, Muhammed et la Fin du Monde: eitude critique sur l'Islam primitif, Paris; Gauthner, 1911, p.5. (Sami Amiri, Berahinun-nubuvveti, str. 126))
Poslanik islama, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, bio je iskren u svom ophođenju s drugima, daleko od svake obmane i spletke, živio je u okolini koja je vrednovala svojstva ljudskosti, a prezirala izdaju i držala bezvrijednim one koji se njome služe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svom narodu pročuo se po istinoljubivosti tako da je dobio nadimak Emin (Iskreni i Povjerljivi). U vezi s tim zabilježeni su mnogi događaji i situacije, čak i oni koji su odbili njegov poziv i misiju nisu pomišljali da ga smatraju lašcem, nego ih je njihovo neprijateljstvo prema pozivu u monoteizam i napuštanje vjere djedova navelo da ostave njegov poziv ne sumnjajući u njegovu neprikosnovenost. Uzvišeni kaže: "Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi." (El-En'am, 33) Oni su iz inata poricali njegovo poslanstvo iako ga nisu smatrali lašcem.
Jedan od događaja koji otkriva stav Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, naroda o njegovom povjerenju zbio se kada mu je naređeno da pozove svoju rodbinu u islam: popeo se na brežuljak Safa i počeo dozivati ogranke plemena Kurejš oslovljavajući ih njihovim imenima. Kada su se svi sabrali, upitao je: "Šta mislite kada bih vam rekao da se u ovoj dolini nalazi konjica koja se sprema da vas napadne, da li biste mi povjerovali?" "Da", odgovorili su, "od tebe smo doživljavali samo istinu!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: "Ja vas opominjem pred strašnu kaznu!" Na to Ebu Leheb uzviknu: "Teško tebi danas! Zar si nas samo zbog ovog okupio?!" Potom je objavljen ajet: "Neka propadne Ebu Leheb, i propao je..." Ebu Leheb, žestoki neprijatelj Allahovog Poslanika i njegov amidža, nije mogao reći: "Slagao si!", jer svi znaju da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije lagao i takvo nešto nije moguće, i stoga pokušava na drugi način umanjiti značaj Poslanikovog poziva.
Čak i kada se šalio, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo je istinu govorio. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, jednom prilikom reče: "Allahov Poslaniče, ti se s nama šališ?" "Da", reče on, "ali uvijek govorim istinu." (Tirmizi, br. 1990, hadis je hasen.)
Enes, radijallahu anhu, rekao je: "Neki je čovjek od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio jahaću devu, na što mu je on odgovorio: 'Ja ti jedino mogu dati mladunče deve.' 'Šta mi može koristiti devino mladunče?', upita ga čovjek, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: 'A šta deva rađa do devu?'" (Tirmizi, br. 1991, hadis je sahih.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo je istinu govorio i kada je bio ozbiljan i kada se šalio, obraćajući se prijatelju i neprijatelju, u miru i ratu, sa bliskima i daljnjima, kada je bio potlačen i kada je bio moćan, kada bi ugovore sklapao i ispunjavao, promjena stanja nije mijenjala njegovu ćud.
Lijepo je kazao kršćanski orijentalist Montgomery Watt: "Njegova spremnost da bude mučen zbog svog uvjerenja, postojanje iskrenih osoba koje su mu vjerovale i za lidera prihvatile, veličanstvena djela koja je u konačnici ostvario... sve to dokaz je da je njegova istinoljubivost realna. Pretpostaviti da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, lažljivac nameće špekulacije veće od onih pitanja na koja bi ta pretpostavka dala odgovor." (Montgomery Watt, Muhammed at Mecca, Oxford: Clarendom Press, p. 52. (Sami Amiri, Berahinun-nubuvveti, str. 127))
Svjedočenje sljedbenika Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Od samog početka vjerovjesništva sljedbenici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svjedoče istinitost Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u njenom najčišćem i najpotpunijem smislu i značenju. Oni koji su slijedili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdili su njegovu istinitost prije nego što je postao utjecajan i dobio vlast. Upravo to je tačka od koje polazi kršćanski misionar, orijentalist i oponent islama William Muir gradeći dokaz da Poslanik islama nije namjeravao obmanu: "Jedan od najvećih indikatora istinitosti Muhammeda jesta da su prvi konvertiti u islam bili njegovi najprisniji prijatelji, njegovi ukućani, a upravo oni su u bliskoj vezi s njim i upućeni su u njegov privatni život, tako da im nije skriveno stanje koje se nužno otkrije -- u većoj ili manjoj mjeri -- kod onog ko obmanjuje i ko je licemjeran, kada je u društvu i kada je u svojoj kući. (William Muir, The Life of Mahomet: From Original Sources, London: Smith, 1877., p. 60. (Sami Amiri, Berahinun-nubuvveti, str. 128))
Svjedočenje protivnika
Bizantijski car Heraklije bio je oštrouman i iskusan čovjek i znao je postaviti prava pitanja sunarodnjaku, komšiji i rođaku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Sufjanu, i to u danima dok je Ebu Sufjan bio idolopoklonik i kada je neprijateljstvo između njega i Allahovog Poslanika bilo na vrhuncu. Pitao je da li su ga optuživali za laž i kada je Ebu Sufjan odrično odgovorio, Heraklije je kazao: "Pitao sam vas da li ste ga optuživali za laž prije nego što je rekao to što je rekao. Vi ste tvrdili da nije, tako sam znao da onaj ko ne laže ljudima neće lagati na Boga Uzvišenog." (Buhari, br. 7; Muslim, br. 1773)
Ovosvjetski interes Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Šta bi onaj ko lažno tvrdi da je poslanik mogao htjeti osim ovosvjetskih koristi, slave, moći, blagostanja i užitka? Da li u životu Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nalazimo nešto od toga?
Odgovor na ovo pitanje nije teško naći. Svevišnji Allah u velikom broju ajeta naređuje Poslaniku da obznani ljudima da od njih ne traži nikakvu nagradu. Tako, naprimjer, Svevišnji Allah kaže: "Reci: 'Kakvu god nagradu da zatražim od vas, neka ostane vama, mene će nagraditi Allah.'" (Saba, 47)
Dok su vladari, carevi i kraljevi živjeli u palačama, raskoši i izobilju, poslanik islama živio je u skromnoj sobici koja nikako ne može biti dom nekog ko pridaje značaj dunjaluku. Omer b. Hattab, radijallahu anhu, kazuje: "Ušao sam kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ležao na hasuri. Sjeo sam i vidio da na sebi ima samo donji ogrtač, i da je hasura ostavila traga na njegovom boku. Bacio sam pogled na ostavu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i tu sam vidio malo ječma, možda jedan sā, i malo lišća mimoze u jednom ćošku, i obješenu kožicu, pa su mi se oči napunile suzama, a on mi reče: 'Zašto plačeš sine Hattabov?' Ja sam mu rekao: 'Kako neću plakati Allahov vjerovjesniče! Ova hasura ocrtala se na tvome boku, u tvojoj ostavi ne vidim ništa drugo osim to što sam vidio, a Kisra i Kajsar uživaju u plodovima i rijekama, a ti si Allahov vjerovjesnik i izabranik, a samo ovo imaš u svojoj ostavi!' On mi reče: 'O sine Hattabov! Zar ti ne želiš da nama pripadne ahiret, a njima dunjaluk?' 'Svakako', rekao sam." (Muslim, br. 1479)
Tako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živio do kraja svog života, pa i nakon što su arapska plemena u skupinama prigrlila islam i nakon što se njegova vjera raširila i osnažila. Aiša, radijallahu anha, pripovijeda: "Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, porodica, otkako je došla u Medinu, nije jela pšeničnog hljeba tri dana uzastopno, a on je i preselio na ahiret." (Buhari, br. 6454; Muslim, br. 2970.) Svojim najbližima, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavio nikakvo bogatstvo, govorio je: "Mi vjerovjesnici se ne nasljeđujemo, sve što ostavimo je sadaka!" (Buhari, br. 3093; Muslim, br. 1757) Da li je moguće da lažljivac koji vjeru koristi da bi ostvario lične ciljeve i ovosvjetske interese živi skromno, od dunjaluka uzima tek toliko koliko je neophodno za život, tako mu prolazi život i tako umire i ostavlja svojoj porodici tek toliko da mogu živjeti? Da li lažljivac koji želi utoliti svoje porive i uživati na dunjaluku može prihvatiti da živi poput običnih ljudi, odijeva se poput njih, hrani se njihovom hranom, živi u skromnoj kući, koristi najobičnije prijevozno sredstvo, ne dozvoljava da ga iko uzdiže iznad ljudskog domena i to Kur'an nedvosmisleno naglašava: "Reci: 'Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog -- jedan Bog'" (El-Kehf, 110). U Novoj katoličkoj enciklopediji eksplicitno se navodi: "Tvrdilo se da je materijalno bogatstvo izvor nadahnuća vjerske revolucije kod Muhammeda, ali ta tvrdnja ne podudara se s poznatim činjenicama." (New Catholic Encyclopedia, Vol. IX, p. 1001. (Sami Amiri, Berahinun-nubuvveti, str. 131.))
