Broj 50

Zahvaljujući Uzvišenom Allahu, broj 50 (septembar/oktobar) islamskog časopisa El-Asr ugledat će, inšallah, svjetlo dana. Od prvog broja El-Asra, koji je izašao 1. 11. 2003. godine, pa sve do ovog jubilarnog 50. broja, proteklo je vrijeme ispunjeno mnoštvom truda i rada kako bi se bilten El-Asr preobrazio u islamski dvomjesečni časopis. Povodeći se za riječima našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Onaj ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu!'' (bilježi Tirmizi, hadis je vjerodostojan, vidjeti: Sahihu Tirmizi od Albanija), želim se prvenstveno zahvaliti, poslije zahvale Allahu, braći u džematu Hidžra koji su se nesebično založili i posvetili pozivanju u Allahovu vjeru islam kroz različite da'vetske aktivnosti od koji su najvažnije izdavanje islamskih knjiga, islamski časopis El-Asr, naučni seminari i drugo. Vrijednost tih da'vetskih aktivnosti utoliko je veća ukoliko znamo da su utemeljene na principu iskrenog djelovanja u ime Allaha, a čak i ako se nešto i zaradi prilikom realizacije ovih projekata, ponovno se vraća u nove da'vetske aktivnosti. Također, naša braća iz džemata Hidžra u mnogim situacijama doniraju dodatna sredstva i za druge da'vetske aktivnosti, kada to situacija zahtijeva. Isto tako, želio bih se zahvaliti svojim šejhovima, daijama – dopisnicima El-Asra, šerijatskom savjetu časopisa na njihovom neumornom radu isključivo radi Allaha, bez nadoknade, i na njihovim vrijednim savjetima i prijedlozima. Zahvalio bih se i braći u redakciji El-Asra koji su ''nevidljivi'', iza zastora, što im neće, ako Bog da, smetati kod Allaha, jer je njihov rad i zalaganje kod Nega subhanehu ve te'ala , inšallah, poznato i vrednovano. Isto tako, zahvalio bih se braći koja neumorno rade na distribuciji El-Asra diljem Bosne, Sandžaka i dijaspore. Redakcija El-Asra nije u mogućnosti da im to u potpunosti materijalno nadoknadi, stoga molim Uzvišenog Allaha da im ukabuli njihov rad, jer mi znamo da oni troše svoje vrijeme i materijalna sredstva, a zasigurno najbolja nagrada je kod Uzvišenog Allaha. Također bih se zahvalio našim vjernim čitaocima koji su nam ukazali povjerenje i koji prate ovaj islamski projekat.

U trenutku kad su mnogi muslimani u velikim iskušenjima, donosimo vam jednu radosnu vijest koja će, barem na tren, razveseliti vjernike i vjernice. U četvrtak 21. 6. 2012. / 1. ša’bana 1433. h.g., u Mekki je uručena idžaza (diploma) za položeni hifz sa lancem prenosilaca do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dvojici bosanskih hafiza i jednoj hafizi: Neziru Šariću, Muharemu Bajriću i Mineli Šarić-Gološ. Troje spomenutih hafiza proveli su proteklih mjesec dana u Mekki učeći Kur’an pred muderisima Mekanskog harema, gdje su proučili cijeli Kur’an napamet po kiraetu imama Asima, rivajetima Šu’beta i Hafsa. Za dobivanje idžaze vrlo je važno da hifz bude čvrst, a pored toga prilikom učenja muderisi su strogo pazili na tedžvid hafiza. Ovo je ogroman uspjeh jer cijeli Kur’an je naučen napamet i čak štaviše, nivo tedžvida dvojice hafiza i hafize bio je izuzetno visok, inače idžaza ne bi bila uručena. Ovime se nastavlja tradicija Bošnjaka da učenje Kur’ana prenose od muderisa Mekanskog harema. Vrlo interesantan podatak jeste to da je posljednji hafiz koji je diplomu, tj. idžazu uzeo u Mekanskom haremu bio Abdullah Kaukčija 1256. h.g., dakle, prije 177 godina.

Znak hadždža je telbija kojom hadžija iskazuje da je Allah jedan jedini i negira Mu postojanje bilo kojeg sudruga. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, započinjao je svoj hadždž sa telbijom: “Lebbejk, Allahumme lebbejk, lebbejk la šerike leke. Innel-hamde ven-ni'mete leke vel-mulke, la šerike leke'' – Odazivam Ti se, Allahu, odazivam. Odazivam Ti se, Tebi nema ravna, odazivam Ti se. Zaista sva hvala i blagodati i vlast samo Tebi pripadaju. Tebi nema ravna. (Bilježi Muslim) Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao je u svojoj telbiji: ”Odazivam Ti se, (Ti si) istinsko božanstvo. Odazivam Ti se.“ (Bilježi Ibn Madže, hadis je vjerodostojan, vidjeti: Sahihu Ibn Madže od Albanija) Naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Uzvišenog Allaha da njegov hadždž učini iskrenim, samo radi Njega, i da učini da njegov hadždž ne sadrži u sebi rija'a (pretvaranja) i želju za isticanjem: “Allahu moj, molim Te za hadždž koji neće sadržavati rija'a i želju da se čuje za njega.” (Bilježi Ibn Madže, Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Silsiletus-sahiha)

Allahovu uputu treba cijeniti, vrednovati, ljubomorno je čuvati. Kolika je to Allahova, subhanehu ve te'ala, blagodat, saznat će svako od nas kada se prisjeti svoje prošlosti, svoga stanja prije upute, u kakvim je tminama živio. Neka takvo stanje uporedi sa sadašnjim, pa će spoznati veličinu te Allahove blagodati. Šta misliš kakvo bi tvoje stanje bilo bez Allahove blagodati upute?! Možeš li zamisliti?! Ježi li ti se koža od toga?! Šta misliš kakvo bi tvoje stanje bilo da si skončao daleko od Allahove upute?! Stoga, Allahovu blagodat upute ljubomorno čuvaj! Da. Kao što bi život bio tegoban da samo noć postoji, potpuna tama, isto bi tako bio tegoban život daleko od Allahovog svjetla, upute. Allaha Uzvišenog molimo da učvrsti naša srca u Svojoj vjeri!

Bilježi imam Ebu Davud, Allah mu se smilovao, u vjerodostojnoj predaji od Ummu Me'akil da je rekla: ”Kada je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, obavio Oproštajni hadždž, kod nas je bila deva koju je Ebu Me'akil (njen suprug) namijenio za svrhe na Allahovom putu. Zadesila nas je bolest od čijih je posljedica Ebu Me'akil umro. Došla sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je obavio Oproštajni hadždž, pa mi je rekao: ´O Ummu Me'akil! Šta te je spriječilo da obaviš hadždž sa nama?´ Rekla sam: ´Bili smo se spremili, ali je Ebu Me'akil umro. Imamo devu na kojoj smo obavljali hadždž, a Ebu Me'akil je oporučio da ju je namijenio za Allahov put.´ Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, na to je rekao: ´Pa zašto nisi izašla sa njom? Zaista je hadždž na Allahovom putu. Pošto si propustila ovaj hadždž sa nama, obavi 'umru u ramazanu, jer je ona kao hadždž.´”(Vidjeti: Sahihu Ebu Davud od Albanija)

Kada su izgubili nadu da ljude mogu odvratiti od šejhove da’ve, odlučili su ga ubiti, pa su krenuli tražiti nekog da to izvrši za njih. Odabrali su čovjeka po imenu Mahrus Abdulhajj el-Džemel i rekli mu: ’’Kako možeš da slušaš ovog zlog čovjeka koji razdvaja ummet? Kako možeš da pratiš njegove dersove, a mi se borimo za nezavisnost, ratujemo i uklanjamo nered?“, nabrajajući stvari koje su u to vrijeme bile aktuelne u Egiptu. Nastavili su mu pričati sve dok ga nisu ubijedili da ubije šejha El-Fekijja. Dali su mu nož i rekli: ’’Iskoristi bilo koju priliku te ga ubij i odmori nas od njega.“ On je uzeo nož, stavio ga u džep i išao je iza šejha El-Fekijja ne bi li mu se ukazala prilika da ga ubije. Jedne prilike šejh se uspeo na minber i održao hutbu o tevhidu, a Mahrus sjede ispod minbera, vrebajući priliku da ga ubije. Odlučio je ubiti šejha čim siđe sa minbera. Šejh je održao hutbu u kojoj je govorio o Allahu, spoznaji Allaha kroz Njegova imena i svojstva, i o upućivanju ibadeta samo Njemu, Jedinom. Čim je šejh završio sa hutbom, Mahrus je ustao i prišao mu, a zatim ga jako zagrlio dok su mu oči suzile, govoreći mu: ’’Došao sam da te ubijem, o šejhu, pa mi halali. Vidim da nas ti samo upoznaješ sa Allahom, spominješ nam samo Allaha, i govoriš nam samo o Allahu, pa mi halali.“ Šejh se nasmijao, halalio mu i lijepo je postupio sa njim. Od tada se među njima rodilo prijateljstvo i Mahrus je stalno išao sa šejhom kako bi ga štitio od onih koji bi htjeli da ga ubiju ili mu naude, kao što su sufije, komunisti, tekfirdžije, ihvanije ili neko drugi.

Potom, Poslanik u hadisu kaže: “...i lijepo se prema ljudima ophodi!” Šta znači “lijepo se prema ljudima ophodi”? Koju nam to poruku ovim riječima šalje Allahov miljenik, alejhis-salatu ve selam? Postoje dvije vrste ophođenja prema ljudima: verbalno i praktično ophođenje. Učenjaci kažu da lijepo ophođenje podrazumijeva više stvari, a jedna od njih jeste da ne uznemiravaš ljude oko sebe ni riječima ni djelima. Zatim, lijepo ophođenje znači i na lijep način saslušati druge, te poslušati savjet i izvršiti naredbu onih kojima smo dužni pokoriti se (vladaru, imamu, roditeljima, mužu i sl.). Pored ovoga, lijepo ophođenje podrazumijeva i strpjeti se onda kada nas drugi uznemiravaju, te na najljepši način podnijeti i odgovoriti, kako bi uznemiravatelj prepoznao islamski ahlak i veličinu naše vjere. Ukoliko to prepozna, veoma je moguće da prihvati ovu uzvišenu vjeru, ili pak postane bolji vjernik nego što je prije bio.

Zašto ovakva šutnja o genocidu nad muslimanima u Mijanmaru?

Rohingya muslimani su najveća manjina u Burmi (Mijanmaru) i njih čine Bengali muslimani koji su se u ovu zemlju naselili, nakon što su je Britanci osvojili 1886. godine, kao jeftina radna snaga i oni su se nastanili u provinciji Rakhine. Budisti, koji čine većinu stanovnika u Burmi, Ronihgya muslimane nikad nisu prihvatili kao svoje sugrađane. Nakon više od jednog stoljeća i nekoliko generacija, Rohingya muslimani, po većini, nisu zaradili da smatraju Burmu kao svoju domovinu. Od samog dolaska u Burmu, Rohingya muslimani su bili suočeni sa mržnjom i napadima. Napadi su se sistematski proširili, a time i masakar. Veliki ustanci protiv muslimana bili su 1930., 1938., 1997., 2001. i sad u 2012. godini. U tim ustancima dolazi do velikog kršenja ljudskih prava muslimana Burme. Hiljade Rohingya muslimana su ubijene. Ali zbog stroge kontrole medija, stvarni broj ubijenih nikad se ne objavljuje, a procjenjuje se da bi stvarni broj mogao biti desetine hiljada ubijenih u svakom masakru. Svaki put Rohingya muslimani se suočavaju sa valovima ubijanja, porobljavanja, zatvaranja, mučenja i silovanja danima između masovnih ubijanja. Porodice uzmu šta stignu i što mogu da nose u rukama i bježe prema čamcima; ako im kopno ne može pružiti utočište, možda će voda. U takvom momentu beznađa, Rohingya muslimani imaju samo jednu nadu u svojim srcima ispunjenim iluzijama: možda mogu otići nazad u Bangladeš. Ali svaki put desi im se nešto izuzetno nehumano i tužno. Svaki put kad Rohingya muslimani budu natjerani u svoje čamce zbog nereda i tlačenja ljudi iz Rakhine provincije, ove čamce državni brodovi sprovedu na otvoreno more i ostave ih same. Veliki broj ovih čamaca koji su puni gladnih i slomljenih ljudi potone u okeanu. Mali broj koji uspije da dođe do obala Bangladeša nisu dobrodošli. Te Rohingya muslimane vlasti u Bangladešu natjeraju da se vrate nazad ili ih zadrže na uskim obalama. Slijedi jedna izjava očevica koji je postavljen na jedan Rohingya blog povodom skorih napada na muslimane koji i dalje traju. Iz tog se razumije da su ti napadi sistematski organizovan genocid:

28. juni 2012.: 22 seljana iz sela Anukpin u gradu Rathedaung su uhapšena ranije, a 27. juna ponovo 60 seljana iz istog sela uhapšeno je od strane vojske i Nasake. Nakon hapšenja, odvedeni su u sela u Rakhine i tamo su mučeni od strane Rakhine seljana. …sudbina uhapšenih seljana je nepoznata članovima njihovih porodica. To selo broji otprilike 1.000 kuća, 60 od tih kuća su spaljene od strane Rakhina pri čemu im je pomagala vojska i Nasaka…. Pored toga, 350 kuća u Mozai Dia selu i 150 kuća u selu Sarat Pyin spaljene su od strane Rakhine ekstremista pred očima vojske i Nasake…. Oni također sarađuju sa Rakhine rasistima u napadima na sela Rohingya muslimana. Mediji u Burmi su objavili da Rakhini pate u krizi za hranom i skrovištem, prikazujući lažne izbjeglice koje su se smjestile u Nasaka kampovima i budističkim hramovima….

(Izvor: PKKH Exclusive, objavljeno 29. juna 2012. Autor: Aneela Shahzad)

Ovaj serijal tekstova započeli smo u cilju buđenja visokih ambicija i uzvišenih težnji kod tragatelja za znanjem, navodeći primjere iz života selefa – ispravnih prethodnika, koji su svoj život posvetili stjecanju znanja. Prethodni tekst posvetili smo primjerima koji govore o njihovom saburu, strpljenju u ponavljanju usvojenog znanja i učenju novog, kako bismo vidjeli da oni svoje znanje nisu stekli nikako drukčije osim uz veliki trud i napor, i strpljenje u ponavljanju tog znanja. Tragatelj za znanjem ne treba klonuti ukoliko mu se učini da slabo pamti i brzo zaboravlja, već neka se prisjeti primjera selefa koji su stotinama i hiljadama puta obnavljali naučeno kako bi im trajno ostalo u pamćenju i srcu. Pored obnavljanja, jedna od karakteristika menhedža ispravnih prethodnika u traženju znanja jeste i dugotrajna ustrajnost na tom putu, o čemu ćemo navesti nekoliko primjera.

Nigdje se kao u mesdžidu ne osjeti i ne ostvaruje stvarna i istinska međubratska muslimanska ljubav. Bratstvo kao pokretačka snaga jednog zdravog muslimanskog društva najzdravije proklija u mesdžidu. Mesdžid je mjesto susreta gdje brat svakodnevno viđa svoga brata u danu i noći pet puta na zajedničkom namazu. Oni se susreću i borave zajedno u mesdžidu čineći ibadet samo Allahu koji zbližava njihova srca. U mesdžidu se ponajbolje osjeti slast imana gdje se čovjek iskreno i iz strahopoštovanja okreće svome Gospodaru, učeći i doveći te razmišljajući o veličanstvenosti Allahovog stvaranja. No, mesdžid nije predodređen isključivo za duhovne ibadete. Pogrešno je razumijevanje mnogih koji mesdžid smatraju mjestom gdje se samo ibadet čini. Ovakvo shvatanje muslimani su preuzeli od židova i kršćana koji su svoje svoje bogomolje predodredili samo za ibadete, ali ne i za ostale društveno korisne aktivnosti. 

Poslije smrti Ebu Bekra u utorak navečer, osam noći prije isteka mjeseca džumadel-uhra, trinaeste godine po Hidžri, Omer preuzima vlast u srijedu ujutro te održava hutbu u kojoj obznanjuje svoje principe vladavine: “Iskušan sam vama, a i vi sa mnom. Postavljen sam vam za vladara nakon dva moja prethodna druga, pa ko bude ovdje s nama, mi ćemo se o njemu starati, a ko bude na drugim mjestima, predat ćemo ga onima koji su čvrsti i od emaneta. Ko bude lijepo postupao, mi ćemo pojačati lijep odnos prema njemu, a ko bude činio prijestupe, kaznit ćemo ga, a Allah neka oprosti i nama i vama.” Ljudi su se bojali Omerove strogoće i snage, a on je to znao, te je digao ruke uvis i rekao: ''Gospodaru moj, ja sam žestok pa me učini mekšim; ja sam slab pa me ojačaj; ja sam škrt pa me učini darežljivim.”

Do kasno u noć Amina nije mogla zaspati. Radovala se sutrašnjem danu. Septembar je mjesec kad djeca ponovo sa ruksacima na leđima polaze u školu. Mnoga djeca prvog dana u školu pođu rano. Svi oni žele da, nakon dugog ljetnog raspusta, ponovo vide svoje drugove. Amina je već pripremila novu odjeću koju će obući prvog školskog dana. Ponovo će sresti svoje drugarice, selamit će se s njima i pričat će im kako joj je protekao raspust, mjesec ramazan i Bajram.

Bez ičijeg pritiska i utjecaja odlučila sam se na taj korak. Kada sam došla ujutro u školu, dočekalo me je pravo iznenađenje, jer su sve tri djevojke koje su bile pokrivene skinule svoje mahrame... Ostala sam samo ja sa mahramom!!! Malo me je uhvatila panika jer sam se bila oslonila na njih, tj. da neću biti "sama". Dok sam koračala hodnicima, drugi su gledali u čuđenju i pitali su se međusobno: "Ko je ovo?" Nastavnici mi nisu ništa rekli, niti prijatelji koji su bili Amerikanci. Jedine negativne komentare dobila sam od nekoliko Bosanki što su išle sa mnom na čas. Nabacivale su mi da sam se "pobulila" i govorile su mi: "Imaš finu kosu, što si to uradila?" Od tada sam počela da nosim hidžab, i do tada nisam shvaćala koju vrijednost i koju svrhu on ima. Nosila sam se kao da idem na modnu pistu, nosila sam naušnice koje su virile ispod mahrama, a to sve da bih pravila što ljepšim svoj izgled. Kad sad o tome bolje razmislim, moja mahrama je više sličila ''turbanu'' nego normalnom hidžabu koji služi da pokrije ženu. Sve je to nekako počelo naivno i tako trajalo sve dok nisam ponovo osjetila da tako "pokrivena" i dalje izazivam komentare i interes, pa čak i nemuslimana. To je bila "Fashion Year" moga života. Mnogima se svidjelo, jer je bilo "neobično", "lijepo" i "privlačno". Ali kada su momci u džamiji i skupovima počeli da mi prilaze, te da me žene poprijeko gledaju, osjetila sam da taj stil nošenja mahrame nije u redu. Moje pokrivanje nije bilo baš popraćeno sa iskrenom tevbom, sa redovitim namazom i sa puno stida...

Kičma (kralješnica) je šupalj koštani stup koji čini osnovu tijela. Njezinu pak osnovu čine kralješci (pršljenovi) kojih ima 33 ili 34 i koji su međusobno spojeni zglobovima ili srasli. U kanalu kičme, koji tvore lukovi i trupovi kralješaka, smještena je kičmena (kralješnična) moždina, dobro zaštićena u kanalu od vanjskih oštećenja. Prema topografskim područjima kralješke dijelimo na vratne (7), grudne (12), slabinske (5), krstačne (5) i trtične (4) ili (5). Vratni, grudni i slabinski kralješci odraslog čovjeka slobodni su, a krstačni i trtični su srasli u krstačnu i trtičnu kost. Dakle 33-34 kralješka i 140 mišića razlogom su što uspravno kročimo. Ako jedna od navedenih karika popusti, nastupaju problemi koji u najtežim slučajevima dovode do operacijskog stola. Ali usvajanjem nekoliko jednostavnih pravila mogu se učiniti prava čuda za kičmu i kvalitet samog življenja. Kad se nađemo u raljama boli, znamo o kakvom nezgodnom iskustvu je riječ. Najčešće se susrećemo sa četiri problema: lumbago, išijas, ukočen vrat te upala ligamenata. Lumbago – radeći neku uobičajenu radnju, tipa pospremanje kreveta, pružajući ruku prema jastuku iznenada osjetite kako vas je nešto ''presjeklo''. Radi se o lumbagu koji je u narodu poznat i kao ''heksenšus'' ili ''vještičiji ubod'', a odgovara kliničkoj slici oštre boli koja nastaje prilikom nagle i nezgodne kretnje, naprezanja ili podizanja teškog tereta. Išijas – ovaj pojam se odnosi zapravo na najduži živac u našem tijelu (n. ischiadicus) koji inervira motorno stražnju skupinu mišića natkoljenice i sve mišiće potkoljenice i stopala. Senzibilno inervira kožu stražnje strane natkoljenice, posterolateralne i prednje strane potkoljenice. Bol koju uzrokuje upala ovog nerva (lumboishijalgija) manifestira se isključivo u nogama, a često je posljedica dugotrajne križobolje koja nije liječena. Ukočen vrat – loše i neispravno držanje tijela, stres ili abrazija kralježaka samo su neki od uzroka hronične zategnutosti vratnih mišića, koja dovodi do lančane degenerativne reakcije. Naime, s vremenom se u mišićima stvaraju miogeloze – nakupine mliječne kiseline, koje dovode do bolnih stanja. One nastaju zbog dugotrajne kontrakcije mišića, koji za razliku od mišića ruku i nogu koji se tijekom dana više pokreću, služe uglavnom kao stabilizatori ramena i vrata. Upala ligamenata – ligamente bismo mogli promatrati kao prirodne amortizere koštanog sistema. Svega oko 5% od ukupnog broja poteškoća s kičmom povezano je s ligamentima. Ukoliko spadate u tu rijetku kategoriju i patite od probadajuće boli koja vas prostrijeli kad se najmanje nadate, znajte kako nije problem u udovima; naprosto trebate vježbanjem ojačati mišićni sistem i problemi će nestati.

● Habib b. Ebi Sabit prenosi da je Abdullah b. Mes'ud, radijallahu anhu, jednog dana izašao (iz kuće), a za njim su krenuli ljudi želeći da ga slijede, pa ih je Ibn Mes'ud upitao: ''Imate li vi neku potrebu?“ Rekoše: ''Nemamo, ali smo željeli da idemo s tobom.“ Na to Ibn Mes'ud reče: ''Vratite se, jer je to doista poniženje onome koji slijedi i iskušenje onome koji je slijeđen.''

Put da've je izuzetno težak. Daija se često suočava sa teškim zlostavljanjima pa i smrću, ali onaj ko je iskreno predan Allahu, njegova pogibija na tom putu je najveći lični uspjeh koji može postići jer će ga Allah primiti kao šehida, a šehidi kod Njega uživaju posebno mjesto. Mikdam b. Ma'd Jekrib, radijallahu anhu, kazuje: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Allah će odlikovati šehida sa šest stvari: oprostit će mu grijehe sa prvom kapi krvi koju pusti, vidjet će svoje mjesto u Džennetu, bit će pošteđen kaburske patnje, bit će siguran od straha na Velikom danu, odjenut će ga odjećom imana, bit će oženjen hurijama, i dozvolit će mu se da se zauzima za sedamdeset svojih rođaka.'' (El-Albani, Sahihus-Sunenit-Tirmizi, 2/129)

Allahove raznovrsne blagodati koje je darovao ljudima mogu biti uzrok njihove zahvalnosti i toga da ih koriste kao sredstvo za obož‍avanje Allaha, zahvalnost Njemu i ispunjavanje Njegovog prava, za šta su i stvoreni, a može biti uzrok i suprotnog ponašanja. Allah je ljude sačuvao šteta bogatstva kroz propise vezane za imetak koje je propisao, bilo da se radi o obavezama čovjeka u tom imetku ili pohvalnim djelima koja može njime učiniti. Kada bi bogataši ispunili te propise, bili bi najbolji i najčasniji ljudi u moralu i djelima, i ne bi bilo nikakvih negativnih posljedica posjedovanja bogatstva. Međutim, pošto većina ljudi ne ispunjava obaveze kojima ih je Allah obavezao u njihovom imetku, posebno mislim na nedavanje zekata, njima su ovladale razne vrste nepravde i nepravedni vladari, i raširile se fetve drskih i smjelih neznalica, kao što Allah Uzvišeni kaž‍e: ''Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim zulumćarima nad drugim zbog onoga što su zaradili.“ (Prijevod značenja El-En’am, 129.)

Sabah-namaz je dnevna vaga iskrenosti imana ili uvlačenja licemjerstva u srce muslimana. Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema težeg namaza dvoličnjacima od sabaha i jacije, a da znaju kakve su (nagrade) u njima, oni bi na njih išli pa makar pužući. Htio sam narediti mujezinu da prouči ikamet i zapovjediti nekome da bude imam svijetu, a ja da uzmem nekoliko glavnji vatre i zapalim (kuću) onome koji nije još izašao (u džamiju) na namaz.” (Prenose ga Buharija, br. 658, i Muslim) Ovaj nam hadis eksplicitno ukazuje da je izostavljanje sabaha i jacija-namaza u džematu najveći dokaz uvlačenja nifaka (licemjerstva) u srce. Na ovo nam ukazuju i Allahove riječi: “Licemjeri misle da će Allaha prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (Prijevod značenja En-Nisa, 142)

Ukoliko se mjesečna naknada koju primaju službenici i radnici troši, bez štednje, na nju se ne daje zekat, međutim, ako se plata ili njen dio štedi, onda je potrebno znati kako se računa njen zekat. Zekat na novčanu vrijednost nije obavezan sve dok se ne upotpuni havl, odnosno dvanaest lunarnih mjeseci od vremena u kojem se upotpunio nisab. Službenik ili radnik prima platu dvanaest puta u godini, dok se zekat daje jedanput godišnje. Da bismo pojasnili kako se računa zekat na platu, neophodno je ukazati na propis imovine koja se stekne u toku godine, u smislu, da li se u toku godine stečena imovina pridružuje prethodnoj u računanju početka posjedovanja nisaba ili se njen početak računa od trenutka stvarnog posjedovanja. Naprimjer, ako u ramazanu damo zekat i tokom godine posjedujemo nisab, da li smo u narednom ramazanu dužni dati zekat na ukupnu novčanu vrijednost koju tada posjedujemo obuhvatajući i onu koju smo stekli u toku godine, ili se za kasnije stečenu imovinu čeka da upotpuni svoju godinu u našem posjedu?

Zato, plemenita sestro, cvijetu islama, znaj da oni koji pozivaju u emancipaciju žene, ne žele ništa drugo nego tvoju čast, tvoju čednost... Vukovi u ljudskom liku ne žele ništa drugo do tvoju blizinu... Ništa drugo nego naslađivanje tvojim tijelom... Zato, budi oprezna!!! Ne dozvoli sebi da potpadneš pod ove laži i podvale. Zar tebi, jednoj čednoj muslimanki, priliči da slijediš ove nevjernike, koji nemaju ni vjere, ni morala, ni lijepih običaja! Zar tebi, unuci Hatidže, Aiše, Esme i Fatime, radijallahu te'ala anhunne, priliči da se nevjernici naslađuju tvojim tijelom... Oprez! Oprez! Shvataš li sada koliku brigu islam vodi o ženi?! Koliku joj pažnju posvećuje?! Jesi li čula za ovaj hadis koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu te'ala anhu, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dvije vrste ljudi od stanovnika Vatre nikada nisam vidio: ljudi s kojima su bičevi poput kravljih repova, njima će udarati druge ljude; i odjevene žene koje kao da su neodjevene, koje uvijajući svojim ramenima hodaju poput bludnica, glave su im poput grba horosanskih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris, a doista se miris Dženneta osjeti na tolikoj i tolikoj udaljenosti." (Muslim, 5582)

Jedne prilike se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo prema skupini svojih drugova i rekao im je: "O skupino muhadžira! Pet je stvari kojima ćete biti iskušavani, a utječem se Allahu da ih ne doživite: neće se nikada među ljudima pojaviti nemoral (zinaluk), koji će se javno ispoljavati, a da se među njima neće proširiti zarazne bolesti koje nisu bile poznate njihovim prethodnim generacijama; neće ljudi početi zakidati i varati pri vaganju i mjerenju a da ih neće zadesiti glad, oskudica, kriza i nepravda njihovih vladara; neće ljudi prekinuti davati zekat na svoj imetak a da im neće biti uskraćena kiša s neba, a da nije stoke ne bi nikako ni padala; i neće ljudi prekršiti ugovor sa Allahom i Njegovim Poslanikom a da Allah neće dati da nad njima zavlada strani neprijatelj koji će im oteti nešto od onoga što je bilo u njihovom posjedu, i kada god njihove vođe ne budu sudile po Allahovoj Knjizi i ne budu odabirali samo ono što je Allah objavio, Allah će dati da među njih bude ubačen razdor i svađa."

Savjetovanjem se razbijaju ekstremna razmišljanja, zastranjivanja i odvajanja od džemata. Koliko je ljudi koji su se odvojili od džemata kao posljedica zapostavljanja savjetovanja! Oni su spremni, slijedeći svoje stavove, koje su dosta puta sami sebi usadili u glavu, da naprave eksces koji može skupo koštati i njih i njihove sugrađane, a često i mnoge druge koji na ''bigajri hakk'' - bespravno ispaštaju. Koliko nam je samo konsultiranje potrebno u ovim teškim vremenima, u kojima se svaka greška muslimana deseterostruko uvećava, a greške drugih naroda pokušavaju se na svaki način opravdati, naročito ako su pogriješili prema muslimanima, što je najčešće i slučaj. Muslimani su dežurni krivci za sve što se dešava u svijetu. Rekao je Hasan el-Basri: "Tako mi Allaha, kada god se ljudi konsultiraju, bit će upućeni na ono u čemu je dobro za njih, pa je proučio: '...i koji se o poslovima svojim dogovaraju...'". Zar nije logično da je lakše pogriješiti jednom čovjeku nego dvojici ili više njih?! Rekao je Abdul-Melik b. Mervan: "Da pogriješim nakon savjetovanja draže mi je nego da ispravno postupim radeći po svome nahođenju, ne savjetujući se."

Idealni period dojenja

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i UNICEF u mnogim studijama provodili su istraživanja na djeci koja su dojena i kao rezultat su objavili da idealni period dojenja traje dvije godine. Jer, dijete je u prve dvije godine svog života u velikoj potrebi za steriliziranim mlijekom, kao što je majčino mlijeko, jer djetetov imuni sistem ne može lahko da se bori protiv neke bolesti prije nego što navrši dvije godine.Učenjaci su otkrili da majčino mlijeko sadrži materije protiv bakterija, znajući da fetus u majčinom stomaku za vrijeme cijele trudnoće uzima supstance koje su potrebne za izgradnju imunog sistema. Kad fetus izađe, onda ga okruže mnogi uzroci bolesti, zato je u velikoj potrebi za dodatnim otporom koji će naći samo u majčinom mlijeku. Pa neka je slavljen Allah koji je ovom fetusu pripremio prirodni izvor zaštite. Svjetska zdravstvena organizacija organizirala je 2001. godine konferenciju na kojoj je jedan od zaključaka bio sljedeći: prve dvije godine života djeteta su kritičan period u kojem se grade temelji za zdrav rast i razvoj. Hrana dojenčeta i malog djeteta su ključna dimenzija brige u ovom periodu. (Complementary feeding, Report of the global consultation, Geneva, 10-13, December 2001) I također je zaključeno da idealni period dojenja traje dvije godine, jer su djetetu u ove dvije godine potrebne supstance za razvoj imunog sistema, a ove supstance neće naći nigdje osim u majčinom mlijeku.

Razmislimo o govoru Uzvišenog Allaha: “A majke doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje bude potpuno.” (Prijevod značenja El-Bekare, 233) Ovo je Božija objava u kojoj se od svake majke traži da doji svoju djecu i period od dvije godine određen je kao idealni period dojenja. Zato ljekari potvrđuju da nijedna vrsta hrane sama ne može da bude dovoljna djetetu u prve dvije godine života. U prvim danima života dijete je izloženo mnogim faktorima zbog kojih ga zadese mnoge bolesti, a nakon dvije godine utjecaj ovih faktora postaje slabiji. Učenjaci danas kažu: “Nakon što dijete navrši dvije godine, vrlo je teško povratiti ono što je omelo razvoj prije toga.” (Kathryn Dewey, GUIDING PRINCIPLES FOR COMPLEMENTARY FEEDING OF THE BREASTFED CHILD, Global Consultation on Complementary Feeding, December 10-13, 2001) Dojenje neće biti potpuno osim kad prođu dvije godine života novorođenčeta. Vidjeli smo da su učenjaci otkrili da su ove dvije godine najvažnije godine djetetovog života jer one su najvažniji period za razvoj imunog sistema. Slavljen neka je Allah! Allah nas je poštedio napora istraživanja i studija, eksperimentiranja i testiranja, i odmah nam je ukazao na idealni period dojenja.

(Izvor: Abdud-Daim el-Kehil, kaheel7.com)