Broj 51

U mnogim kur'anskim i sunnetskim tekstovima nalazimo jasan dokaz o tome da osnovni cilj kurbana nije meso da se ljudi njime okoriste. Cilj kurbana je veći i veličanstveniji, a to je: poštivanje Allahovih propisa, približavanje Njemu Uzvišenom prinošenjem žrtve i spominjanjem Allahovog imena prilikom klanja kurbana. Ovo se ne može ispuniti ukoliko se ovaj obred ne izvršava u mjestu boravka. Otuda je potrebno kurban klati u mjestu boravka da tom obredu prisustvuju i omladina i odrasli, i da se nad kurbanom spomene Allahovo ime. Iz ovoga shvatamo da je preče, potpunije, bolje i ispravnije da ljudi kolju kurbane u mjestu boravka i da ne šalju svoje kurbane u druge zemlje. To je zato što čovjek zbog toga izgubi mnoge koristi i desi mu se da učini neke pogrešne postupke.

Više uopće nije čudno čuti za muslimane (ili ih vidjeti vlastitim očima!), nazovimo ih praktičare (jer u životu prakticiraju islam i islamske propise) koji godinama (barem sezonski) žive u bosanskim čaršijama u kojima, na relativno maloj udaljenosti od džamija, posjeduju vlastite kuće ili stanove, međutim, ovakve niko od redovnih posjetitelja obližnje džamije ne poznaje iz jednostavnog razloga što ih u džamiji nikada nisu ni vidjeli. Ako su ih i viđali, to je bilo nekada davno, prije nego su zakoračili stazom koju smatraju ispravnom, a koja u stvarnosti ne vodi nigdje drugo do u očitu zabludu. Bez obzira šta ovakvi govorili ili na koji način opravdavali svoje bježanje od džamija, ono što čine je neislamski, nešerijatski i nesunnetski, i u to ne sumnja niko ko iole poznaje islamsku doktrinu s jedne, i njihove navodne ''argumente'' s druge strane. Ovaj, nazovimo ga suludi trend, nije fabriciran od strane istinskih i eminentnih učenjaka islamskog ummeta niti ga je kao takvog podržao iko od njih, već je on uglavnom proizvod plasiran od strane ili totalnih neznalica koji su sami sebi uzeli za pravo da tumače primarne izvore šerijata i shvataju ih na način kako oni smatraju da treba, ili od ljudi koji pri sebi imaju osnove šerijatskog znanja, ali su daleko od toga da mogu i smiju biti autoriteti za kojima se treba povoditi.

Prvo i najveće što je Uzvišeni Allah naredio, nakon vjerovanja u Njega i tevhida (ispovijedanja Njegove jednoće), jeste namaz. Uzvišeni je obavljanje namaza naredio prije posta, zekata, hadždža i pokrivanja žena i drugih propisa islama. To je najveći temelj islama nakon kelimei-šehadeta. Veći je od posta, zekata, hadždža i drugih propisa islama. Najveća vanjska oznaka islama. To je nešto najveće čime se musliman razlikuje od drugih ljudi i nešto najveće što ukazuje na prisutnost islama i muslimana. To je najbolje djelo muslimana, kao što je rečeno u hadisu: ''I znajte da je vaše najbolje djelo namaz.“ (Ahmed, a Albani ga ubraja u sahih hadise u Sahihul-džamiu, br. 952.) Naređen je na nebesima prilikom događaja Israa i Miradža, za razliku od ostalih temelja islama koji su naređeni na Zemlji posredstvom meleka Džibrila. Naređen je svim poslanicima i vjerovjesnicima i njime Allahu ibadet čine stanovnici nebesa, plemeniti meleki i stanovnici Zemlje, ljudi i džinni. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Ja čujem zvuk (kao kada je natovarena životinja teretom) neba, a nema prijekora zbog toga. Nema na njemu mjesta koliko pedalj a da na njemu nije melek na sedždi ili kijamu.“ (Sahih kod Albanija u Es-Silsiletus-sahiha, br. 1060.)

Jedno od najpoznatijih mišljenja u pogledu najuzvišenijeg Allahovog imena, koje je ujedno i najispravnije i najbliže dokazima, jeste da je najuzvišenije Allahovo ime ''Allah''. Rekao je Ebu Abdullah ibn Mendeh u svojoj knjizi ''Et-Tevhid'': ''Ime Allah ukazuje na Njegovo Biće, Uzvišeni Allah zabranio je stvorenjima da se njim nazivaju, ili da neko drugo božanstvo tako nazovu. Učinio ga je početkom imana, stubom islama, njime se farzovi otpočinju, sklapaju ugovori, traži utočište od prokletog šejtana, s tim imenom se otpočinje i završava svako dobro djelo, veličanstveno je Njegovo ime, nema boga osim Njega.“ (Et-Tevhid, 2/21) Ime Allah ima odlike koje druga imena nemaju. Tako se Allahu pripisuju ostala imena, kao što kaže Uzvišeni u Svojoj plemenitoj Knjizi: ''A Allah ima najljepša imena“. Kažemo: Milostivi, Plemeniti, Vječni, Uzvišeni su Allahova imena, a ne kažemo: Allah je ime Milostivog. Ime Allah općenito ukazuje na značenje svih ostalih Allahovih imena, a imena su ta koja pojašnjavaju i ukazuju na Allahova plemenita svojstva. Zbog ovih i drugih odlika ovog imena, neki od učenjaka smatraju da je ''Allah'' najuzvišenije Allahovo ime. Ono što daje potporu ovom mišljenju jeste da se ovo ime nalazi u svim hadisima koji govore o Allahovom najuzvišenijem imenu.

Neki učenjaci smatraju da se bitka protiv Benu Nadira odigrala šest mjeseci nakon Bedra, ali većina historičara i poznavalaca sire Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatra da se desila u mjesecu rebiul-evvelu četvrte godine po Hidžri. (El-Ali, Sahihus-sire) Što se tiče povoda, historijski izvori ukazuju da su za ovu bitku postojala tri povoda:

● Nakon Bitke na Bedru, pleme Benu Nadir je, po nagovoru Kurejšija, pokušalo ubiti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prvi pokušaj se desio nakon Bitke na Bedru kada su Kurejšije zaprijetile Benu Nadiru da će započeti rat protiv njih ako ne stupe u borbu protiv Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poglavari plemena su se tada odlučili na zavjeru. Pozvali su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da dođe sa trideset ashaba kako bi razgovarao sa trideset njihovih vjerskih učenjaka, obećavši da će pleme primiti islam ako uvjeri njihove učenjake. Kada su se približili, židovi su predložili da se odvoji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i trojica njegovih ashaba sa trojicom židovskih učenjaka, a ova trojica su imali pripremljene noževe, ali je jedna židovka, čiji je brat bio musliman, saznala šta spremaju i obavijestila o tome brata koji je obavijestio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa se vratio ne sastavši se sa židovskim poglavarima. Potom ih je stavio pod opsadu sa vojnim odredima i borio se protiv njih te su se sporazumjeli da odu u izgon i da mogu sa sobom ponijeti sve svoje stvari koje mogu ponijeti deve, osim oružja i oklopa.

Danas je hidžab borba na Allahovom putu. Džihad! Vallahi, baš je tako. U to sam se uvjerila i osjetila ''na svojoj koži''. Borba sa svojim nefsom... Borba sa okolinom... Borba sa najdražima u porodici...

Allahu nije teško otkloniti nijednu bolest, nijedan problem, bio on fizički ili psihički. Koliko je On bolesnih izliječio, siromašnih obogatio, propalih spasio, zalutalih uputio, slabih ojačao, jer Njemu Uzvišenom ne promiče ništa ni na Zemlji ni na nebu. Zar ne znamo kako je otklonio brigu od Jakuba, alejhis-selam, i sastavio ga sa njegovom djecom kada je Jakub rekao: "Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim“ (prijevod značenja Jusuf, 86) i: “Ja se neću jadati, nadam se da će mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je" (prijevod značenja Jusuf, 83). Zar nismo obaviješteni kako je otklonio nevolju od Ejuba, alejhis-selam, nakon duge bolesti: “I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: 'Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!' – odazvasmo i nevolju mu, koja ga je morila, otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.” (prijevod značenja El-Enbija, 83-84.)

Dok stotine stranih boraca dolaze u Siriju, Iran troši deset milijardi dolara da spasi Asada

Od odjeće isticanja je i to da je stil odjeće neobičan za njegovu zemlju, kao što neki momci danas nose afganistansku odjeću u svojim zemljama ili skraćuju odjeću do pola potkoljenice u zemljama u kojima je to čudno i sl. Prenosi se da je Ebu Ejjub es-Sahtijani pazio da mu odjeća bude poduža (tj. ispod pola potkoljenice, a iznad članaka), pa kada je upitan o tome, rekao je: ''Nekad se isticanje ogledalo u tome da čovjek nosi dugu odjeću, a sada je u tome da je previše skraćuje.“ (Musannefu Abdurrezzak, br. 19992. Sened ove predaje je sahih.) Imam Ahmed vidio je nekog čovjeka odjevenog u burd (vrsta ogrtača za gornji dio tijela) crno-bijelih pruga, pa mu je rekao: ''Ostavi to i odijevaj se kao narod u tvom kraju. To nije haram – zabranjena odjeća i ne bih ti zamjerio što je odijevaš da si u Mekki ili Medini.“ (Giza'ul-elbab šerhu menzumetil-adab, 2/126.)

Mesdžidi su kuće podignute na temeljima takvaluka (bogobojaznosti), u njima se Allah obožava i Njemu se iskazuje pokornost, u njih se spušta Njegova milost, smirenost, uputa i Njegovi časni i presvijetli meleki. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ''Najdraža mjesta Allahu jesu mesdžidi, a najomraženija pijace.“ (Muslim) U komentaru Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''Najdraža mjesta Allahu jesu mesdžidi“, imam Nevevi kaže: ''To je zato jer su to kuće pokornosti čiji su temelji podignuti na takvaluku.'' Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''...a najomraženija pijace“, imam Nevevi prokomentarisao je riječima: ''To je zato jer su to mjesta gdje se vara i podvaljuje, uzima kamata i daju lažne zakletve, na pijacama se krše obećanja i ljudi su udaljeni od spominjanja Allaha. U konačnici, mesdžidi su mjesta gdje se spušta Allahova milost dok su pijace suprotnost tome.'' (Šerh Sahih Muslim, 3/432)

Svejedno rekao to Uzvišeni Allah, ili Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učeni ili neuki, ko god podstiče na bogobojaznost, taj savjet treba prihvatiti. Nevjernicima se kaže: “Bojte se, čuvajte se kazne koja je pred vama, postavite pregradu između sebe i kazne koja vas može zadesiti na dunjaluku u vidu suše, vremenske nepogode, poplave, zemljotresa i sl., i kazne koja vas čeka na ahiretu, a kazna na ahiretu je teža i vječna!“ Također im se kaže: “Čuvajte se djela koja mislite činiti u budućnosti kao i djela koja ste počinili u prošlosti, čuvajte se posljedica tih djela, požurite da postavite pregradu između sebe i njih, požurite u Allahovu vjeru!“

Svaki čovjek nosi breme svojih grijeha i niko drugi mimo njega neće odgovarati za njih. Uzvišeni Allah rekao je: ''...i svaki grješnik će samo svoje breme nositi“ (prijevod značenja El-En'am, 164); ''Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio'' (prijevod značenja El-Mudessir, 38). Kada su u pitanju muslimani, sljedbenici Kur'ana i sunneta Božijeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, naše riječi i djela izlaze iz domena lične koristi i štete i ulaze u domen djela i riječi koje mogu nanijeti štetu ugledu islama i muslimana. Stoga moramo voditi brigu o svojim riječima i djelima. U Kur'anu i sunnetu izrečena je jasna zabrana svake riječi i djela koje je u osnovi dozvoljeno, a koje ima za rezultat narušavanje ugleda islama.

Mekka je najbolje i najsvetije mjesto kod Allaha. U njoj je sagrađen Bejtullah – Allahova kuća, sa ciljem Allahovog obožavanja i Njegovog tevhida – monoteizma. Mušrici Mekke sakupili su oko Bejtullaha 360 lažnih božanstava. Činili su u Mekki širk i i nevjerstvo. Pokušali su ubiti Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mučili su njegove drugove, protjerali su ih iz rodnog mjesta i prisvojili njihove imetke, uprkos tome što je ovakav oblik ponašanja bio neprimjeren u ovom svetom mjestu. Iako su idolopoklonici postupali zvjerski prema prvim muslimanima, Uzvišeni Allah nije dozvolio Svome poslaniku i njegovim drugovima da se bore protiv mušrika u Mekki, dok za to nije došlo odgovarajuće vrijeme. Povod ove zabrane bila je bojazan da će takav oblik suprotstavljanja nanijeti štetu islamu, muslimanima i islamskoj državi koja je tek bila uspostavljena.

Ibn Mes'ud je rekao: ''Vi ste u zemanu u kojem je mnogo uleme, a malo govornika (hatiba), a doći će vrijeme u kojem će biti malo uleme, a mnogo govornika.'' Stoga, onome ko se u ovom vremenu bude odlikovao velikim i opsežnim znanjem i uz to bude malo pričao, takav je za svaku pohvalu, a onaj ko bude puno pričao, a imao malo znanja, takav je za svaku osudu (ponižen je). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posvjedočio je stanovnicima Jemena vrsno poznavanje imana i fikha (razumijevanja vjere), a stanovnici Jemena su narod s najmanje govora i s najobimnijim naukama. No, njihovo znanje je korisno znanje u njihovim srcima gdje svojim jezicima izražavaju samo onu potrebnu količinu. E, to je taj fikh i korisno znanje... Od znakova korisnog znanja jeste da se njegov posjednik ne predstavlja kao učenjak, da se ne hvališe i da nikoga ne optužuje za neznanje osim onih koji se suprotstavljaju sunnetu i njegovim sljedbenicima.

Dionica je vrijednosni papir kojim uplatitelj dokazuje svoj ulog u temeljni kapital dioničkog društva. Ona daje prava, ali i određene obaveze prema društvu. Jedno od osnovnih svojstava dionice jeste da donosi dividendu, što znači, isplatu profita društva vlasniku dionice (razmjerno njegovom udjelu u društvu). Dionice, kao vrijednosni papir, mogu biti predmet kupoprodaje na tržištu kapitala odnosno na berzi. O vrstama dionica i propisu emitovanja i kupovine istih moralo bi se zasebno govoriti, ovom prilikom ukazat ćemo samo na propis zekata na dionice. Dionica, kao udio u temeljnom kapitalu, je vrsta imovine ili vlasničkog dobra, pa je stoga podložna propisu zekata. Rekao je Uzvišeni Allah: "Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš." (Prijevod značenja Et-Tevbe, 103) Savremeni učenjaci imaju različite poglede oko načina na koji se računa i izdvaja zekat na dionice i po tom pitanju su naveli mnoga mišljenja od kojih ću, pojednostavljeno, ukazati samo na preferirajuće.

● Prenosi Mamer od Ejjuba, a on od Nafia, da je neki čovjek rekao Abdullahu b. Omeru, radijallahu anhuma: ''Ti si najbolja osoba'', ili: ''Ti si sin najbolje osobe'', pa je Ibn Omer rekao: ''Nisam ja najbolja osoba, niti sam sin najbolje osobe. Ja sam jedan od Allahovih robova, nadam se Njegovoj milosti i bojim se Njegove kazne.“

Vjerujem kako se svako od nas barem jednom susreo sa nelagodom prouzrokovanom neugodnim osjećajem nagluhosti, punoće, šumom u uhu, a ponekad i vrtoglavicom, u krajnjem slučaju nimalo prijatnom upalom uha. Vrlo često sami smo krivi za to jer ne znamo pravilan način održavanja higijene uha. Najčešće nakon kupanja ili prilikom osjećaja svrbeža posegnemo za popularnim baby-štapićima. I to je prva kardinalna greška. Ne znam da li ste uočili da čak na njihovoj ambalaži piše upozorenje kako se ne smiju koristiti za čišćenje ušnog kanala. Da, ali svejedno, svi krenemo u smjeru te pogreške. Da bismo pojasnili zašto nas uho uopće i zasvrbi, malo ćemo se osvrnuti na anatomiju i histofiziologiju ovog organa. Uho je suptilan instrument odgovoran za raspoznavanje i sakupljanje zvukova i prijenos zvučnog signala u mozak. U uhu se nalaze polukružni kanali odgovorni za ravnotežu i orijentaciju. Postoje tri polukružna kanala, dva određuju vertikalna kretanja tijela, kao što su pad i skakanje, a treći horizontalna – okretanje. Uho je u potpunosti formirano već u 18. sedmici prenatalnog razvitka i izvršava svoje funkcije u tijelu fetusa, a već u 8. sedmici započinje sa aktivnošću. Uho nije samo prvi organ koji počinje raditi, već i posljednji koji prestaje sa radom. Uho opskrbljuje mozak senzornom energijom. Osim sluha, bez uha ne bismo poznavali ravnotežu. U uhu se stvara cerumen ili, kako se još često naziva, ušni vosak, smola. Cerumen je žutosmeđa masa koja u ušnom kanalu (zvukovodu) nastaje kao produkt rada ceruminalnih žlijezda i žlijezda znojnica, pomiješana s oljuštenim stanicama kože, česticama nečistoće i ponekom dlakom iz zvukovoda. Stvaranje i spontano čišćenje cerumena iz zvukovoda prirodne su pojave. Međutim, u nekih ljudi dolazi do potpunog začepljenja zvukovoda cerumenom, bilo zbog povećanog stvaranja ili otežanog spontanog čišćenja (npr. sužen zvukovod, životna dob), a često i nepravilnog postupanja pri održavanju higijene zvukovoda. Tada nastupaju tegobe koje znaju biti vrlo neugodne, a kada se prvi put jave, obično nas zaplaše zbog neugodnog osjećaja nagluhosti i punoće (pritiska) u ušima, šuma ili vrtoglavice. Cerumen čini kožu zvukovoda masnom, elastičnom, odbija kukce svojim mirisom i djeluje kao baktericid. Zdrava količina cerumena štiti naše uho od infekcija i trauma, međutim višak dovodi do povećanja mogućnosti od infekcija i otežava sluh. Začepljenje uha može biti, dakle, prouzrokovano povećanim stvaranjem cerumena ili nestručnim pokušajima čišćenja uha. Dakle, na prvom mjestu pogrešnih postupaka prilikom začepljenja uha nalazi se pokušaj samopomoći pamučnim "baby-štapićem". Kako ovakvi pokušaji obično ne urode plodom, a osjećaj svrbeža i nagluhosti se pojačava, korisnik postaje sve agresivniji, štapić ulazi sve dublje u zvukovod pa dolazi do utiskivanja cerumena dublje u zvukovod ili do boli zbog povrede kože zvukovoda. Koža je u dubljim dijelovima zvukovoda jako tanka i stoga osjetljiva na ovakve manipulacije koje je mogu povrijediti uzrokujući bol, a uho čine osjetljivim na bakterijske i/ili mikotičke infekcije. Nisu rijetke ni povrede bubnjića štapićem, pogotovo u djece, ili otkidanje dijelova štapića i zaostajanje u zvukovodu (corpora aliena – strana tijela). Na drugom mjestu je nestručna manipulacija prilikom ispiranja zvukovoda koja može izazvati dodatne neugodnosti (vrtoglavicu i sl.). Zato otorinolaringolozi preporučuju izbjegavanje upotrebe štapića, bilo kod svrbeža (moguće mikoze!) ili kao sredstva za čišćenje uha. Ispiranje uha povjerite medicinski educiranoj osobi, svome liječniku. Pravilno i stručno odstranjenje nakupljenog cerumena – ispiranje vodom temperature 37°C u ordinaciji specijaliste otorinolaringologa ili liječnika porodične medicine – obično uspješno odstranjuje ove tegobe, a "bolesnik", riješen svojih tegoba, zadovoljan napušta liječničku ordinaciju. Problemi obično nastaju prilikom nestručnog pokušaja odstranjenja cerumena iz uha. Istina, danas u svijetu postoje teorije kako ni ispiranje uha nije tako dobro i poželjno te u nekim zemljama, primjerice Australiji, ne rade više takve intervencije. Alternativu predstavljaju tzv. gorući tuljci, što se, zbog upotrebe vatre, smatra kuriozitetom. Tuljac od papira ili drugog ekološkog materijala, obložen pčelinjim voskom obogaćenim propolisom, postavi se užim krajem na početak zvukovoda. Suprotni kraj tuljca se zapali, a toplina i podtlak (princip osmoze) koji pri tome nastaju razmekšat će i izvući cerumen iz zvukovoda i riješiti vas nelagode. Radi se o potpuno bezopasnom i vrlo učinkovitom postupku. Pri tome treba reći da je nužno slijediti upute proizvođača glede prozračnosti prostora te da kod ovog postupka trebaju biti prisutne dvije osobe. Na tržištu su popularne ''Bio Hopi'' svijeće. Dosta liječnika preporučuje ovu metodu. Osobno sam za to da ako se odlučite na ovaj princip čišćenja uha, neka to bude u ordinaciji otorinolaringologa. Ukoliko vam se vosak stvara previše, savjet je odlazak liječniku ili opće prakse ili ORL specijalisti da vam se uradi čišćenje uha, bilo klasičnom metodom ispiranja bilo sa gorućim tuljcem. I na kraju, još jednom da alarmiramo – baby-štapiće koji se mogu kupiti u svakom marketu prestanite upotrebljavati još danas.

Planine na Zemlji

Čovječanstvo je pilo tu zdravu tekućinu i koristilo se njome od početka civilizacije. Da Allah nije dao mlijeko, ne bismo se nalazili gdje se danas nalazimo. Ustvari, moderna civilizacija ne bi opstala bez ove velike blagodati stoke koju je Uzvišeni Allah potčinio čovječanstvu za korištenje: ''I stoku On za vas stvara; njome se od hladnoće štitite, a i drugih koristi imate, njome se najviše i hranite; ona vam je ukras kad je sa ispaše vraćate i kad je na pašu izgonite, a nosi vam i terete u mjesta u koja bez velike muke ne biste stigli – Gospodar vaš je, uistinu, blag i milostiv.'' (Prijevod značenja En-Nahl, 5-7) Zbog toga i zbog bliskog odnosa koje čovječanstvo ima sa stokom, nalazimo da je Iblis naporno radio u pridobivanju Ademovog potomstva da obožavaju kravu, kao što je vidljivo u priči Musaa, alejhis-selam, u Kur'anu, kao i u mnogobrojnim kulturama širom globusa koje su obožavale krave. Uzvišeni Allah spomenuo je razgovor koji se dogodio kada je Iblis proklet od Allaha jer je odbio učiniti sedždu Ademu, alejhis-selam: ''...'i navodit ću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!' A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!'' (Prijevod značenja En-Nisa, 119)