Broj 54

Primjer Jusufa , alejhis-selam, smatra se svjetiljkom za mladiće, jer u kazivanju o njemu, predočenom kroz prizmu osjetljivih i presudnih trenutaka njegovog života, nalaze se odgojne pouke koje ukazuju na važnost stavljanja iskrenosti i čestitosti ispred mladalačkih strasti i zanosa. Jusuf, alejhis-selam, ostao je postojan i pokazao visok stepen srpljenja u suzdržavanja od grijeha koji su se ispriječili pred njim. Svi povodi za počinjenje grijeha nalazili su se pred Jusufom: bio je neoženjen mladić u nepoznatoj sredini, potčinjen naredbama lijepe žene koja posjeduje vlast i koja ga zove sebi i prijeti mu zatvorom i poniženjem ukoliko se ne odazove njenim željama: “Istina je da sam ga htjela na grijeh navratiti, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, bit će, sigurno, u tamnicu bačen i ponižen.” (Prijevod značenja Jusuf , 32) Uprkos svim iskušenjima, Jusuf, alejhis-selam, dobrovoljno se strpio, odabirući ono što se nalazi kod Allaha i njegov primjer jasno ukazuje na neprestanu borbu između dobra i zla i da uvijek pobjeda i lijepa završnica pripadaju dobru i plemenitim vrlinana i njihovim sljedbenicima.

Sve veća prisutnost pripadnika šiitske organizacije Hezbollah u Siriji

Oko 1.200 boraca iz libanske organizacije Hezbollah ušlo je u Siriju u roku od nekoliko dana preko Sredozemnog mora i stigli su u Tartus na zapadnom dijelu grada na obali, kako bi se borili na strani Asadovih snaga, kako se navodi u saudijskim novinama “El-Vatan”. Naoružane grupe koje su došle iz Libana počinile su teške zločine u selu Telkelh kad su prolazile kroz to selo nakon ulaska u Siriju. Pored toga, desetine hiljada boraca iz Iraka došle su da pomognu sirijskom režimu. Izvori su potvrdili da režim iz Damaska pribjegava angažiranju boraca iz Iraka, Pakistana i Afganistana, što ukazuje na opadanje volje za borbom mobiliziranih Sirijaca u redovima režima. Pored toga, nakon više poziva koje je uputila administracija za opće poslove ili administracija za moral pri komandi tih snaga, nema odazova rezervista u Oružane sirijske snage. Damask pribjegava privlačenju boraca iz inostranstva, nakon što je taj režim stavio u rezervu one koji su u četrdesetim godinama, kako bi ih natjerali na borbena dejstva koja se odvijaju između revolucionara i režimske vojske. Režim uspostavlja mnoge zasjede u kojima se zaustave oni koji su u četrdesetim i prisilno prevezu u regrutske kampove.

Prebačena je u stan u Homsu gdje je zatekla petnaest drugih djevojaka. Vojnici su ih čuvali, a nadgledala ih je jedna žena koja ih je pripremala kao "poklone" osobama koje nisu poznavale, međutim, većina njih su bili policijski službenici. Kada je uvedena u stan, s nje je rastrgana odjeća, da bi kao i sve ostale djevojke ostala samo u unutrašnjem vešu. Na tom mjestu Nur je prvi put silovana. Nakon toga prebačena je u policijsku stanicu "Palestinski odjel" koji je u sklopu sirijske vojno-obavještajne službe gdje je proživjela sekunde, minute, sate i dane koje je teško opisati, a Nur je rekla samo nešto od toga. Cjelokupni period zarobljeništva u zatvoru, Nur je, kao i sve ostale zatvorenice, provela u unutrašnjem vešu uprkos nesnosnoj hladnoći koja je bila jedan od njihovih neprijatelja. Udarci, mučenja, posebno "elektrošokovima", i silovanje bilo je nešto uobičajeno. Prvo bi im bile date injekcije koje bi njihova tijela učinila vrelim poput vatre, zatim bi im dali injekcije u vrat koje bi paralizirale svaki njihov otpor prije nego što bi počeli sa silovanjem. Nur je silovana, silovana, silovana… I prestala je brojati… Nekada bi čula da određeni oficir naređuje vojniku da siluje djevojku, a ovaj bi odbijao govoreći: "Ne mogu, i ja imam kćerku, sestru..", da bi mu bilo rečeno da je to vojna naredba. Brojni su načini mučenja kojima su oficiri i vojnici izlagali Nur, kao i sve ostale silovane djevojke, a ona ih ne želi spominjati, pokrivajući svoje lice na kojem se zrcale neizmjerni bol, tuga i gađenje.

Mnogo je sličnih dova koje je Poslanik učio, a čije su poruke svestrane i uzvišene, ali ovdje ćemo se zadržati na jednoj dovi koja je posebna tema ovog teksta i koja je sasvim dovoljna da opravda naslov ovog teksta. To je dova koju bilježi imam Buhari u svom Sahihu od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, koji kazuje: “Služio sam Resulullaha, sallallahu alejhhi ve sellem, kad god bi negdje odsjeo. Čuo sam ga da mnogo izgovara: ‘Allahumme inni e‘uzu bike minel-hemmi vel-huzni, vel-adžzi vel-keseli, vel-buhli vel-džubni, ve dal'I-d-dejni ve galebetir-ridžali” („Allahu, ja kod Tebe tražim zaštitu od brige i tuge, od nemoći i lijenosti, od škrtosti i kukavičluka te od tereta duga i premoći ljudi.”) U ovoj dovi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, objedinio je osam zanimljivih detalja čovjekova bića i poredao ih je, poslaničkom preciznišću, u parovima: briga i tuga, nemoć i lijenost, škrtost i kukavičluk i teret duga i premoć ljudi.

Kur’an je govor Uzvišenog Allaha. Objavljen je kao vodič i uputa svim ljudima u svim generacijama i vremenima do Sudnjeg dana. Nijedna knjiga nije mu slična. Učiti Kur’an znači slušati Riječi Božije i hoditi ka Allahovom zadovoljstvu i rahmetu. Kur’an je susret između slabog insana i Snažnog Gospodara: “Elif-lām-mīm. Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja; – a Allah je silan i strog.“ (Kur’an, Ali Imran, 1-4.) Svi oni koji su Kur’an čuli s usana Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, doživjeli su ga kao živu stvarnost. U srcima nisu imali ni trun sumnje da im se Uzvišeni Allah obraća preko Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga je Allahov Govor tako duboko osvojio njihova srca i umove. Njihove su oči preplavile suze i njihova tijela prekrili žmarci. Svaku su riječ Objave smatrali bitnom i rješenjem za probleme i teškoće, pa su požurili da Kur’an primijene u životu. Kur’an je odgojio generacije selefa i promijenio nabolje, i kao pojedince, i kao zajednicu. A Arapi su od običnih trgovaca i čuvara deva i ovaca postali predvodnici čovječanstva.

“I puhnut će se u rog, pa će oni iz kabura prema Gospodaru svome pohrliti, govoreći: ‘Teško nama! Ko nas iz naših kabura oživi? Eto, ostvaruje se obećanje Svemilosnog, poslanici su istinu govorili!’ Bit će to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti.” (Prijevod značenja Jasin, 51-53.) Spomenuto puhanje u sur jeste puhanje za proživljenje. Allahovom dozvolom i Njegovom svemoći, nakon Israfilovog puhanja u sur, svi će ljudi biti proživljeni. Ustajat će iz svojih kabura i neće krenuti ka svojim kućama ili tražiti svoje porodice, svoje poznanike, već će žurno krenuti ka Uzvišenom Allahu, tj. mjestu predviđenom za iskupljanje svih ljudi. U časnom ajetu spomenuto je proživljenje, ustajanje iz kabura jer se većina ljudi ukopava u kabur, tako da će svi biti proživljeni: i oni koji su izgorjeli ili spaljeni, i oni koji su ostali pod vodom, i oni koje su zvijeri rastrgale i sl. Svi će biti proživljeni i svi će žuriti da stanu pred Uzvišenog Allaha.

Od Ebu Umame el-Bahilija, Allah bio zadovoljan njime, prenosi se da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Ja garantujem kuću na periferiji Dženneta onome ko ostavi raspravu, pa makar bio u pravu, kuću u sredini Dženneta onome ko ostavi laž pa makar i u šali, i kuću u najvišem dijelu Dženneta onome ko uljepša svoj ahlak.“ (Bilježi Ebu Davud, Albani kaže da je dobar u knjizi “Sahihul Džami“) Dakle najiskreniji, Poslanik, alejhis-selam, daje obećanje i garantuje prvi stepen Dženneta onome ko ostavi raspravu, makar istina bila na njegovoj strani, jer svađa i rasprava vode ka sukobu i cijepanju. Poslanik obećava kuću u sredini Dženneta onome ko ostavi laž u svakoj prilici, pa čak i u šali, i kuću u najvišem dijelu Dženneta onome ko ima lijep ahlak.

Bilo je to jedne majske subote. Miris behara širio se poljanama i ulicama, zaustavljajući se pored svakog prolaznika koji je, opijen tom ljepotom Allahovog stvaranja.

Islam podstiče vjernike da budu iskreni u riječima i djelima, da zauzimaju jasne stavove i budu postojani u principima. Allah, dželle šanuhu, rekao je: “O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i budite sa iskrenima (istinoljubivima).” (Prijevod značenja Et-Tevbe, 119) S druge strane, upozorava na prevrtljivost i mijenjanje stavova shodno dunjalučkim interesima i ličnim prohtjevima, ubrajajući to u osobine munafika. Uzvišeni Allah kaže: “Uistinu, munafici nastoje prevariti Allaha, ali On vara njih. Kada ustaju da namaz obave, lijeno ustaju, i to samo da bi se pred svijetom pokazali, a Allaha samo malo spominju. Neodlučni su uz koga će pristati: uz ove ili uz one. A onome koga Allah u zabludi ostavi, ti nećeš naći načina da ga na Pravi put uputiš.” (Prijevod značenja En-Nisa, 142-143) Šejh Ibn Sa‘di kaže: “Ova negativna svojstva skreću nam pažnju na to da se vjernici, kako svojom vanjštinom tako i nutrinom, odlikuju njihovom suprotnošću, odnosno, osobinama istinoljubivosti i iskrenosti.”

● Ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, rekao je: “Druži se sa onim koji će ti pomoći da spominješ Uzvišenog Allaha.” (Ebu Davud, Zuhd, str. 136)

Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, jednog je dana razmišljao, pa je poslao po Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da dođe do njega. Kada je došao, upitao ga je: „Kako će se ovaj ummet razići a jedan im je vjerovjesnik, jedna im je Knjiga i jedna im je Kibla?!“ Ibn Abbas, radijallahu anhuma, odgovorio je: „O vođo pravovjernih, doista nam je objavljena Knjiga i mi smo je čitali i saznali povodom čega je objavljena, međutim, poslije nas bit će ljudi koji će čitati Kur’an, ali neće znati povodom čega je objavljen, pa će svaka skupina imati svoje mišljenje, a kada svaka skupina bude imala svoje mišljenje, onda će se i razići. Kada se raziđu, borit će se jedni protiv drugih.“ (Seid b. Mensur, Es-Sunen, 1/176.) Također je rekao: „Dobro se čuvajte sljedbenika mišljenja! Dati su im hadisi da ih pamte, ali su govorili po svojim mišljenjima, pa su skrenuli na stranputicu i druge odvode u nju!“ (Ed-Darekutni, Es-Sunen, 4/146.)

Nisi li primijetio da su ljudi Allahu najbliži u mjesecu ramazanu, da su na noćnom namazu u tom mjesecu posebno skrušeni? Mnogi plaču dok imam uči kur’anske ajete ili pak dove. Ta skrušenost je plod osjećaja da se obraćaš nekome ko te sluša. Stoga, otvori svoje srce na namazu i povjeri se svome Gospodaru. Obrati Mu se, traži od Njega, jer znaj da On to traži od tebe. On želi da Ga moliš. On želi da Mu se obraćaš. On je taj koji kaže: “Molite me, Ja ću vam se odazvati.” (Gafir, 60) Pristupimo našim namazima na ovaj način. Oživimo ih i udahnimo im dušu skrušenosti, jer slast namaza možemo osjetiti samo u skrušeno obavljenom namazu.

Aiša, radijallahu anha, pitala je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Da li si doživio teži trenutak od onog na dan Bitke na Uhudu?'' ''Svašta sam doživio od tvoga naroda – reče on – ali najteže što sam doživio bilo je ono na Dan Akabe, kad sam se obratio Ibn Abdu Jalilu b. Abdu-Kulalu, pa nije prihvatio ono što sam htio. Otišao sam veoma potišten i nisam se osvijestio sve dok nisam došao u Karni Se‘alib. Tada sam podigao glavu i ugledao kako mi oblak pravi hlad. Pogledao sam (ga bolje), a ono u njemu Džibril. Poziva me i reče: 'Allah je čuo ono što ti je rekao tvoj narod i kako su te odbili. On ti je poslao meleka (koji je zadužen za brda) da mu narediš što god hoćeš u vezi s njima.' Potom me pozva melek brda, nazva mi selam, a zatim reče: 'Muhammede, to je (tako), pa šta želiš?' zatim reče: 'Ako hoćeš, ja ću nad njima poklopiti dva brijega.' 'Ne', rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, 'ja se nadam da će Allah dati da od njih postanu oni koji će samo Allahu ibadet činiti i neće Mu pripisivati sudruga.'” (Buharija) Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je draže da osaburi na uvredama i povredama nego da ljudi budu uništeni kao mnogobošci. Da je tražio njihovo uništenje, ne bi bio ukoren, ali on, sallallahu alejhi ve sellem, iz milosti prema narodu, to nije prihvatio. Kasnije je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, traženo da dovi protiv plemena Sekif, na šta je on, sallallahu alejhi ve sellem, dovio: ''Allahu, uputi Sekif! (Tirmizi i Ahmed, za lanac prenosilaca Šuajb Arnaut rekao je da je jak, po uvjetima imama Muslima)

„... Kada uđe, učinit će mu se da se Džennet napunio. Pomislit će da u Džennetu više nema mjesta za njega, da su ga popunili narodi koji su ga pretekli, da su svi džennetski dvorci već zauzeti, da su se sve hurije već poudale, pa će reći: ‘Gospodaru moj, šta sad kad su već svi nastanili svoje dvore i uzeli ono što ih je sljedovalo?’ Zatim će mu se Uzvišeni Allah obratiti: ‘O sine Ademov, šta te može zadovoljiti od Mene? Je li ti dovoljno da imaš onoliko koliko je imao kralj od dunjalučkih kraljeva?’ ‘Kralj od kraljeva dunjaluka, pomislit će rob’, a zatim će reći: ‘Zadovoljan sam, Gospodaru!’ Allah će mu na to reći: ‘Toliko je tvoje, i još toliko, i još toliko, i još toliko, i još toliko, i još toliko... pet puta...’ Nakon petog puta rob će reći: ‘Zadovoljan sam, Gospodaru!’ Zatim će Uzvišeni Allah reći: ‘Sve je to tvoje i još deset puta toliko... i tvoje je sve što ti duša poželi, i sve što ti se oku svidi.’ Allah, azze ve dželle, zatim će reći: ‘Zaželi robe Moj, zaželi, šta još želiš?’ On će tražiti govoreći: ‘Gospodaru moj, hoću to i to...’ Allah će mu reći: ‘To je tvoje...’ Rob će nastaviti: ‘Želim to i to...’ Allah će reći: ‘To je tvoje...’ Rob će dalje nastaviti: ‘Želim to i to...’, a Allah će reći: ‘To je tvoje..’ Kada izrekne sve želje (kojih se mogao sjetiti), Allah će mu reći: ‘A zar ne želiš to i to?’”

Nakon što nisu uspjeli izazvati međumuslimanski sukob pokretanjem neznabožačkih trzavica, u ovom pohodu licemjeri su se pojavili sa potvorom. Okomili su se na Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, dom želeći nauditi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovoj časnoj porodici. Historičari, mufessiri i muhaddisi slažu se da se događaj potvore desio po okončanju Bitke protiv Benul-Mustalika, a Buhari i Muslim u svojim Sahihima opširno bilježe taj događaj koji je bio povod objave sure En-Nur. Sam događaj kao i sadržaj sure En-Nur obiluju poukama i korisnim lekcijama te sam zbog dužine hadisa odlučio navesti sažetak događaja potvore kako bih se skoncentrirao na navođenje pouka pri čemu skrećem pažnju da su islamski učenjaci iz ovog događaja izvukli preko stotinu pouka jer svaki njegov detalj je lekcija za sebe.

Božiji Poslanik, alejhis-selam, rekao je: “Ko voli susret sa Allahom i Allah voli susret sa njim, ko prezire susret sa Allahom i Allah prezire susret sa njim.” Na to je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Božiji Poslaniče, da li je to preziranje smrti, jer svi mi preziremo smrt?” Poslanik, alejhis-selam, odgovori : “Nije tako, nego kada vjernik bude obradovan Allahovom milošću, Njegovim zadovoljstvom i Džennetom, zaželi susret sa Allahom pa i Allah voli susret sa njim, a kada nevjernik bude obaviješten o Allahovoj kazni i Njegovoj srdžbi, prezirat će susret s Njim i Allah prezire susret s njim.” (Bilježi Muslim)

Nastavak priče o lijepom i zdravom osmijehu vodi nas dalje u razmatranje ostalih faktora rizika, koji su u stomatologiji i medicini pod kategorijom "općeg karaktera", i tu ubrajamo dob, prehranu, stres, ostala oboljenja. Među prvim od tih čimbenika svakako je dob, jer starenjem i organizam slabi kao i imunološke sposobnosti te primjerice parodontitis kod starijih osoba brže napreduje, jače je izražen i prognoza je nepovoljnija. Starija populacija trebala bi više voditi računa o oralnoj higijeni, posebice prevenciji kao i općem stanju organizma. No, to naravno ne znači da mlađi te iste aspekte trebaju zapostaviti.

Za vrijeme ulaska u ihrame hadžija ostavlja svoju odjeću ogrćući se sa dva obična komada platna. To ukazuje da se pri tom obredu hadžija odriče uobičajene lagodnosti i komfora. U tom kontekstu za vrijeme ihrama zabranjena je upotreba mirisa, jer je miris vid lagodnosti. U hadisu Ibn Omera, radijallahu anhuma, navodi se da je Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, ukazujući hodočasnicima na stvari koje trebaju izbjegavati, između ostalog rekao: “Ne oblačite ništa od odjeće koju je dodirnuo šafran ili kurkum (vrste mirisnog bilja).” (Buharija, br. 1542, i Muslim, br. 1177) U drugom hadisu Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, dajući smjernice ashabima kako da pripreme za ukop hadžiju koji je stradao od udarca deve, kaže: “Kupajte ga vodom i lotosom, neka mu kefini budu njegova odjeća, ne stavljajte na njega miris i ne pokrivajte mu glavu, jer Allah će ga na Sudnjem danu proživjeti u stanju u kojem je umro” (tj. u ihramima). (Buharija, br. 1851, i Muslim, br. 1206)

Kur’anska kazivanja, pored historijske i književne vrijednosti, imaju svoj daleko uzvišeniji cilj: opomena i pouka, objašnjenje i potvrda, uputa i milost, kao što Uzvišeni poručuje: “U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.” (Jusuf, 111) Na osnovu ovih kur’anskih smjernica nastali su temelji islamskog misionarstva. Historijska kazivanja u kur’anskim pričama fragmentarno su povezana. Svrha ovih kazivanja nije samo iznošenje historijskih činjenica nego izlaganje pouka i opomena iz historijskih događaja. Kur’anska kazivanja potiču čovjeka na razmišljanje o uzročno-posljedičnim vezama, o povodima i ishodima događaja, shodno Allahovim, džellešanuhu, zakonima, što se u pravilu uvijek svodi na neiscrpnu borbu dobra i zla. Na taj način Allah, džellešanuhu, Svojim je kazivanjima historijske događaje stavio u kontekst univerzalnih događaja, uz razmatranje i opis njihovih prirodnih i društvenih segmenata.

Allahovo stvorenje – deva

Deve žive na nekim najizolovanijim mjestima na svijetu, ali ne samo da žive na tim mjestima, nego čak tu i napreduju. Većina velikih životinja ne može da živi u ovako oskudnim mjestima, jer su im potrebne velike količine vode i hrane. Deve mogu da iskoriste ovu prednost kao strategiju preživljavanja. Devino je tijelo dugačko 300 cm, visina njenih ramena je od 180 do 210 cm. Njen rep je dugačak 50 cm, težina joj može biti između 600 i 1.000 kg. Njena mekana dlaka je između bež i svijetlosmeđe. Noge su joj duge i koljena su joj zadebljala, a koljena su povijena kad leži. Neke deve imaju jednu grbu, a neke dvije i one te grbe koriste kao rezervoar za energiju u vidu masnoće. Gornja usna je razdvojena, nozdrve se mogu zatvoriti, ima velike trepavice koje služe za zaštitu očiju od pijeska. Dva velika nožna prsta mogu da se rašire kao prilagođavanje na hodanje na pijesku.