Broj 56

Allahova, subhanehu ve te‘ala, dobrota prema Svojim robovima ogleda se i u tome što im je dao posebne dane za činjenje pokornosti Njemu, posebne prilike u kojima ljudi uvećavaju svoja dobra djela, međusobno se natječu u njima i približavaju se svome Gospodaru. Uistinu je sretan onaj koji iskoristi ove dane i ove prilike. Ovi blagoslovljeni dani, između ostalih, jesu i prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da su to najbolji dani u godini i podstaknuo je muslimane na činjenje dobrih djela u njima. Svevišnji Allah zakleo se ovim danima i samo ovo dovoljno je da ukaže na njihovu počast i ugled, jer Veliki i Uzvišeni ne zaklinje se osim velikim i vrijednim.

Allahovo, tebareke ve te‘ala, ime El-Hajj (Živi) ukazuje na svojstvo života. To je svojstvo života koji nije nastao, već postoji oduvijek, koji neće prestati, već će postojati zauvijek, koji je čist od svakog nedostatka, uzvišen je naš Gospodar i čist od svake mahane. Onaj koji je vječno živ posjeduje svojstva znanja, sluha, vida, moći, milosti i ostala svojstva savršenstva, i kao takav zaslužuje da bude obožavan, i da Mu se čine ruku’ i sedžda, kao što Stvoritelj svjetova kaže u Svojoj plemenitoj Knjizi: “Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali!” (prijevod značenja El-Furkan, 85). Sva živa stvorenja koja će umrijeti, ili ona koja su već mrtva, ili stvari i predmeti koji u osnovi nemaju osobinu života, ne zaslužuju da budu obožavani, nego je Allah taj koji zaslužuje da se obožava, Živi koji neće umrijeti. Naš Gospodar u Svojoj plemenitoj Knjizi kaže: “On je Živi, nema istinskog boga osim Njega, zato samo Njemu dovu upućujte, iskreno Mu ispovijedajući vjeru. Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (Prijevod značenja Gafir, 65)

Od Šedada b. Evsa prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vidiš ljude da zarađuju zlato i srebro, ti se opskrbi ovim riječima: ‘Bože moj, ja Te molim za postojanost u vjeri i odlučnost na uputi. Ja te molim za sva ona djela koja nužno iziskuju Tvoju milost i čvrste odluke koje iziskuju Tvoj oprost. Ja Te molim za zahvalnost na Tvojim blagodatima i to da Te na najljepši način obožavam. Ja Te molim za zdravo srce i iskren jezik. Ja Te molim za svako ono dobro koje Ti znaš i Tebi se utječem od svakog zla koje Ti znaš. I Tebe za oprost molim od svega onoga što Ti znaš, jer Ti si Onaj koji dobro zna tajne svega nevidljivog!” (Bilježe ga Ahmed, Et-Tirmizi i En-Nesai. Hadis je sahih. Pogledati: Albani, Es-silsile es-sahiha, br. 3228) Spas na Sudnjem danu ovisi o čistoći srca, o čemu Uzvišeni Allah, kazujući nam o dovi Ibrahima, alejhis-selam, govori: “...i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti, na Dan kada nikakvo blago, a ni sinovi neće od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti” (Eš-Šuara, 87-89).

Plan za naseljavanje šiita u Siriji

Dokument koji je dobila Al-Arabiya.net otkriva da je sirijski režim na mnogim frontovima u blizini Haleba (Alepa) okupio veliki broj boraca iz Libana, Iraka i Irana, u svrhu naseljavanja šiita nakon progona i istrebljenja sunnitskog stanovništva. Dokument ukazuje na to da se 500 boraca iz Irana i 1.500 boraca libanskog Hezbollaha okupilo u krugu naselja Nubula i Ez-Zehra, dva naselja sa većinskim šiitskim stanovništvom. Ta dva naselja predstavljaju dvije utvrde pred Slobodnom vojskom i u njima ima oko 5.000 boraca. U Rašidinu broj pripadnika Hezbollaha iznosi 2.000 boraca, i pored njih se bori 500 Iračana i 2.000 pripadnika regularnih snaga. U Sufejri se okupilo 2.000 boraca iz Irana i Hezbollaha, zajedno sa 5.000 vojnika režimskih snaga, i ova je regija veoma važna zbog fabrika Ministarstva odbrane. Postoje nejasnoće oko toga da li režim u tim fabrikama ima magacine hemijskog oružja. U ovoj regiji režimska je vojska koristila ovo oružje protiv Slobodne vojske i lokalnog stanovništva. U Ifrinu se nalazi oko 1.000 boraca Kurda, neki od njih došli su izvan Sirije i pripadaju stranki PKK. Dokument potvrđuje da su ovi borci prije počeli da pružaju plaćeničke usluge sirijskom režimu.

● Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ugledavši dvojicu ljudi, upita jednog od njih: “Ko ti je ovo?” Čovjek odgovori: “Otac.” Na to Ebu Hurejra reče: “Nemoj ga zvati imenom, ne hodaj ispred njega i nemoj sjedati prije njega.” (Edebul-mufred, str. 111)

● Ebu Hazim prenosi da Ebu Hurejra, radijallahu anhu, nije obavio hadždž sve dok mu majka nije preselila. (Mekarimul-ahlak, str. 80)

● Abdullah b. Džafer el-Mervezi prenosi da je čuo Bendara kako je rekao: “Želio sam da putujem, ali majka mi nije dozvolila, pa sam joj se pokorio i vidio sam u tome blagoslov.” (Sijer ealamin-nubela, 12/145)

Allahove blagodati prema nama su brojne i kada bismo ih brojali, nikada ih ne bismo mogli pobrojati. Jedna od tih brojnih i ogromnih blagodati jeste blagodat govora, blagodat pojašnjenja onoga što čovjek misli i osjeća, blagodat komuniciranja s drugim ljudima. S pravom ova blagodat zahtijeva izražavanje velike zahvalnosti Uzvišenom Allahu.

Riječi pojašnjavaju čovjekov moral i njegovu razumnost. Sve dok čovjek šuti, ljudi ga ne mogu ocijeniti, ali kada progovori, tek tada dobivaju sliku o njemu, upoznaju njegova razmišljanja, njegovo ponašanje i karakter. Otuda je potrebno da se svaki čovjek, prije nego što progovori, zapita: “Ima li potrebe da govorim?”, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori samo dobro ili neka šuti” (El-Buhari, 6475, Muslim, 47). Ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, rekao je: “Tako mi Onoga pored kojeg nema drugog boga, na dunjaluku ne postoji ništa preče da boravi u dugotrajnom zatvoru od jezika.” Ljudi koji ne vode računa o svom govoru, dopuštaju da njima upravljaju njihovi jezici, vodeći ih tako u propast i na stranputicu. Stoga islam posvećuje mnogo pažnje svim oblicima i načinima verbalne komunikacije.

Kvalitetnim odgojem i obrazovanjem dobijamo kvalitetne osobe, koje zatim kvalitetnim i organiziranim djelovanjem grade zdravo, moralno, kompaktno i uspješno društvo. Da bi se izgradilo takvo društvo, potrebno je aktivirati faktore uspjeha koji su sastavni dio zdravog pojedinca i zajedno čine suštinu čovjeka. U prošlom broju govorili smo upravo o kvalitetima pojedinaca koji zajedničkim djelovanjem grade zdravu i prosperitetnu zajednicu, o čijim ćemo kvalitetima govoriti u ovom tekstu.

Svaka zajednica sačinjena je od pojedinaca, kao što je i svaka vojna formacija sastavljena od vojnika, individua. Da li je za izgradnju kvalitetne zajednice ili vojnu pobjedu i ostvarenje tog cilja potrebno mnoštvo pojedinaca, odnosno kvantitet, ili je, pak, cilj moguće postići sa malobrojnim ali kvalitetnim pojedincima?

Prisjetimo se ashaba koji pobjeđuju na Bedru, bez obzira što ih je trostruko manje, i početka bitke na Hunejnu kada muslimani gube, bez obzira što su brojniji. Omer b. El-Hattab šalje Amra b. El-Asa da oslobodi Egipat i s njim samo 4.000 vojnika. Kada je Amr b. El-As zatražio pomoć, poslao mu je još 4.000 vojnika, i s njima četvericu, za koje je rekao da svaki od njih vrijedi kao 1.000 drugih. Smatrao je da ukupno ima 12.000 vojnika, a vojska koja broji 12.000 ljudi, neće biti pobijeđena zbog malobrojnosti.

Nevjernici su stegli obruč oko Medine kontinuirano pokušavajući da se probiju u njenu unutrašnjost dok su im se muslimani junački suprotstavljali ostavljajući muslimanskim pokoljenjima zadivljujuće primjere junaštva i požrtvovanosti u odbrani vjere i domovine. Muslimani su bili u vrlo nezavidnoj situaciji, a Allah, dželle šanuhu, ovako opisuje njihovo stanje u tim kritičnim trenucima: “Kad su vam došli i odozgo i odozdo, kad su vam oči razrogačene bile, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali. Tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti gore potreseni.” (El-Ahzab, 10-11) Oni koji su im došli odozgo su savezničke vojske, oni koji su im došli odozdo su pleme Beni Kurejza, a oni koji su o Allahu svašta pomišljali su munafici. Vjernici, pak, iako su bili potreseni iskušenjem, ostali su postojani i suočili se sa ovim teškim ispitom. (Es-Siretun-nebevijje fi duil mesadiril-aslijje)

Prve sedmice nakon vojnog udara u Egiptu pokazale su da tzv. revolucija, 30. juna 2013., nije ništa drugo do “lažna trudnoća”. U suštini, to je jak udarac procesu promjena i reformi u arapskom svijetu te unazađivanje demokratskog napretka kroz vraćanje na vlast snaga bivšeg režima “odjenutog u novo ruho”.

Nema sumnje da su demonstracije 30. juna bile masovne i da su odraz nezadovoljstva velikog broja građana politikom predsjednika Muhammeda Mursija i Muslimanske braće, što se ne može zanemariti. Te demonstracije pokazale su da pokret Muslimansko bratstvo nije uspio pridobiti druge političke opcije, niti formirati širok patriotski savez koji bi štitio stečevine revolucije kojom je svrgnut Mubarak. S druge strane, pokazale su uspjeh pristalica bivšeg režima u uspostavljanju saveza sa vojskom te liberalnim, nacionalnim i ljevičarskim snagama, što je rezultiralo stvaranjem krize općeg nepovjerenja prema islamistima, naročito prema Muslimanskom bratstvu, unatoč tome što se taj savez nije zasnivao na bilo kakvom programu osim na zajedničkom cilju svrgavanja Mursija i uklanjanja islamista sa vlasti.

Odnos muslimana prema drugima izgrađen je na iskrenosti i čestitosti. Kada se radi o razmjeni materijalnih koristi, iskrenost se očituje u tome da se pojasne skrivene mahane koje utječu na cijenu robe, a čestitost u tome da se ispoštuje ugovor kao što je dogovoreno. Rekao je Uzvišeni Allah: “I ljudima prava njihova ne umanjujte!” (Hud, 85); “O vjernici, ispunjavajte ugovore!” (El-Maida, 1); “Ako jedan kod drugog nešto pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenje!” (El-Bekara, 283). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prodavač i kupac imaju pravo izbora (da prihvate ili odbiju trgovinu) sve dok se ne raziđu. Imat će bereketa u svojoj trgovini ako budu iskreni i navedu mahane robe (ako ih ima), a ako budu skrivali mahane i lagali, bit će im uništen bereket trgovine.” (El-Buhari, br. 2079, i Muslim, br. 1532) Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Na Sudnjem danu Allah neće razgovarati sa trojicom, niti će ih očistiti, niti će u njih pogledati, i njih čeka bolna patnja.” To je Poslanik ponovio tri puta, a Ebu Zerr reče: “Propali su i izgubljeni! Ko su ti, Allahov Poslaniče?” “Onaj ko pušta odjeću ispod članaka, onaj ko prenosi tuđe riječi sijući smutnju i onaj ko prodaje svoju robu lažno se zaklinjući!” (Muslim, br. 106) 

Kada je dijete na izletu, putovanju ili za sofrom, ponaša se prirodno, bez pretvaranja ili uljepšavanja, i ako tada učini grešku, u tom slučaju odgajatelj ili učitelj obavezan je da to ispravi jer su prilike odgovarajuće za to. Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na nekim njegovim putovanjima i imao je roba, habešijskog dječaka, kojeg su zvali Endžeš. On je gonio i vodio deve (tj. vodio je deve na kojima su jahale žene i među njima je bila Ummu Sulejm), pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Teško tebi, Endžeša, polagano vodi staklene boce!” (aludirajući na žene zbog njihove nježnosti i krhkosti, op. a.), a u drugoj se predaji navodi: “Nemoj polomiti staklenke!” (Muslim, 2323) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskoristio je putovanje kako bi podučio dječaka i ispravio njegovu grešku u načinu vođenja deva. Od Omera b. Ebi Seleme, sina majke pravovjernih Ummu Seleme, prenosi se da je rekao: “Kao dječak bio sam pod skrbništvom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa pošto sam, dok sam jeo, ruku pružao po cijeloj posudi, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom mi je rekao: ‘Dječače, spomeni Allaha (tj. izgovori bismillu), jedi desnom rukom i jedi ispred sebe!’ Poslije toga, jeo sam na takav način” (El-Buhari, 5376, i Muslim, 2022)

Starac ‘Aša b. Kajs, poznati pjesnik, krenuo je iz Jemame (Nedžda) želeći da sretne Poslanika, alejhis-selam, i da primi islam. Sjeo je na jahalicu u želji da vidi Poslanika, alejhis-selam, i tako prelazio mnoga područja iz želje za islamom i ostavljanjem kipova. Kada je bio blizu Medine, presretoše ga neki mušrici i upitaše gdje je krenuo. Kada im je rekao da želi do Poslanika, alejhis-selam, oni se pobojaše da neće primiti islam i tako ojačati Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu rekoše: “O A'ša tvoja vjera i vjera tvojih očeva bolja je za tebe!” On reče: “Ne, Poslanikova vjera je bolja i dugotrajnija!” Na to oni rekoše: “O ‘Aša, on zabranjuje zinaluk (nemoral)!” “Ja sam starac u poznim godinama, nemam potrebe za ženama”, odvrati ‘Aša. “On zabranjuje vino!”, rekoše oni. “Ono oduzima pamet, ponižava čovjeka i nemam potrebe za njim”, kaza ‘Aša. Kada su vidjeli da je odlučan da primi islam, rekoše: “Dat ćemo ti stotinu deva da se vratiš kući i ostaviš islam!” On poče razmišljati o imetku, jer to je velika vrijednost, i šejtan ovlada njegovim razumom, pa se okrenu njima i reče: “Što se tiče imetka, može!” Sakupiše mu stotinu deva, on ih uze, vrati se svojim stopama, vrati se svom narodu sa nevjerstvom tjerajući deve ispred sebe, radujući se i veseleći, a kada je došao blizu kuće, pade sa deve, slomi vrat i umrije.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko lijepo uzme abdest, zatim klanja dva rekata, lijepo čineći ruku’ i iskazujući skrušenost, a onda zatraži oprost od Allaha, bit će mu oprošteno.” (Biljež‍i imam Ahmed sa dobrim senedom. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/94) Od Ubade b. Samita, radijallahu anhu, prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Allah je pet namaza učinio obaveznim, pa ko lijepo uzme abdest za njih, klanja ih u njihovo vrijeme, upotpuni ruku’, sedždu i skrušenost, ima obećanje od Allaha da će mu oprostiti grijehe.” (Biljež‍i Ebu Davud u Sunenu, sahih li gajrihi. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/95) Od Ebu Abdullaha el-Eš‘arija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka koji ne upotpunjava rukū’ i brzo obavlja sedždu, kao da kljuca, pa je rekao: ‘Kada bi ovaj umro u ovakvom stanju, ne bi umro u Muhammedovoj vjeri.’” (Biljež‍i ga Et-Taberani u El-Kebiru, Ebu Ja’la, i Ibn Huzejme u Sahihu, sa dobrim senedom. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/127.) Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz ima tri trećine: čistoća je trećina, ruku’ je trećina i sedžda je trećina; pa ko ih obavi dajući im njihovo pravo, bit će mu primljen namaz, a sa njim i ostala djela, a kome ne bude primljen namaz, neće mu biti primljena ni ostala djela.” (Biljež‍i ga El-Bezzar sa dobrim senedom. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/129)

Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, Allah mu se smilovao, u djelu Medaridžus-salikin, 2/375-391, rekao je: “Edeb – pristojnost, pojam je koji obuhvata i objedinjuje sve lijepe osobine kod Allahovog roba. On je najbolji znak i pokazatelj koji upućuje na ispravnost čovjekovog jezika i govora, i on ukazuje da ono što čovjek priča ima svoje mjesto i težinu, kao i da su njegove riječi, izrazi i rečenice koje koristi lijepe i suptilne, i on jezik čuva od grešaka, propusta i grijeha. Tri su vrste (edeba) pristojnosti: pristojnost u ophođenju prema Allahu, pristojnost u ophođenju prema Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i Njegovom šerijatu i pristojnost u ophođenju prema svim Allahovim stvorenjima.” U prošlom tekstu bilo je govora o prvoj vrsti pristojnosti, a u ovome o ostale dvije.

Život na dunjaluku neodvojiv je od iskušenja i nema čovjeka a da nije stavljen na kušnju. Uzvišeni Allah o toj nepobitnoj činjenici prejasno kaže: “Onaj koji je stvorio smrt i život da bi vas ispitao (provjerio, iskušao) koji će od vas bolje činiti djela.” (Prijevod značenja El-Mulk, 2) Jedan je iskušan bolešću, drugi siromaštvom, treći gubitkom voljene osobe, jedna se žena žali na djecu, nema mira od njih, zbog njih nema vremena za sebe, a druga je nerotkinja i sve bi to s radošću podnosila samo da ima dijete, treća se žali na svoga muža jer je zapostavlja i ne brine se o njoj... To je dunjalučki život! Nema nijednog od nas a da ne proživljava određene kušnje. Stoga i sebi i vama upućujem nekoliko savjeta kako da se nosimo sa svim dunjalučkim iskušenjima, kako da ih ispravno razumijemo i u njima ostanemo postojani.

Sastavni dio svakog islamskog udruženja koje djeluje na putu promicanja pozitivnih, moralnih, vjerskih i obrazovno-odgojnih vrijednosti, jeste šura ili savjetodavno vijeće. Kada se govori o ehlu-šuri, misli se na međusobno savjetovanje sa ciljem da se dođe do što boljeg rješenja, međutim, islamski učenjaci spominju da se šura – savjetovanje, traži od osobe koja je za to kompententna i ispunjava određene uvjete ili osobe koja posjeduje određena svojstva, između ostalih: šerijatsko znanje, punoljetnost, lijepo ponašanje, istinsko vjerovanje u Allaha i oslanjanje na Njega, povjerenje, iskreno savjetovanje, iskustva u stvarima u kojima se traži njeno mišljenje, jer predmet međusobnog dogovora je Allahova vjera, a ne poljoprivreda, i logično je da se uvjetuje šerijatsko znanje i iskustvo stečeno na osnovu njega, a ne na osnovu neznanja i ličnog eksperimentiranja. Kada bismo razmislili o Poslanikovom i Ebu Bekrovom, Omerovom, Osmanovom, Alijinom, Allah bio zadovoljan sa njima, savjetodavnom vijeću, uvidjeli bismo da su u ehlu-šuru uzimali i birali osobe koje su krasile šerijatsko znanje ili osobe koje su glasile kao eksperti u svojoj oblasti, kao što je džihad i slično.

Glavni uzročnik raka otkriven još prije 90 godina

Rak je rezultat krvne kiselosti i manjka kisika. Ovo je otkrio Oto Heinrich Varburg još davne 1923. Vrlo mali broj ljudi u cijelom svijetu zna za to, jer farmaceutska i prehrambena industrija ovu istinu drže skrivenom već desetljećima. Godine 1931. njemački znanstvenik Otto Heinrich Varburg primio je Nobelovu nagradu za pronalazak osnovnog uzroka raka. Međutim, od tada ništa nije urađeno niti je to dostignuće iskorišteno, već se samo nastavilo sakupljanje novca po cijelome svijetu za daljnja istraživanja preko raznih institucija. Oto je otkrio da je rak rezultat antifiziološke snage i antifiziološkog načina života. Zato što jednim antifiziološkim načinom prehrane (dijeta na osnovi hrane koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću, tijelo stvara kiselu sredinu.

Virusni gastroenteritis, poznatiji kao želučana ili crijevna gripa, nije bilo kakav virus gripe, odnosno sama infekcija uzrokovana je različitim virusima, čiji su glavni simptomi povraćanje i proljev, a zahvata ljude u svim dijelovima svijeta.