Broj 64

“Eto vam ‘vehabijske’ uleme! Njihov šejh Ibn Baz nevjernicima je proglasio sve one koji vjeruju da se Zemlja okreće oko Sunca. Još je i rekao da Zemlja nije okrugla, ali za ovo drugo nije izrekao smrtnu kaznu!” Ove riječi, u jednom ili drugom obliku, možete pronaći na desetinama pa i stotinama internetskih portala uglavnom na arapskom i engleskom, ali i na drugim jezicima, pa tako i na našem, uglavnom u kontekstu navodnog “raskrinkavanja vehabijsko-antropomorfističke ideologije” i njenih promotora. Oni koji već gotovo punih pedeset godina ove riječi potpuno zlonamjerno pripisuju šejhu Ibn Bazu uglavnom se mogu svrstati u tri kategorije: 1) sekularisti i ateisti, 2) šiije i rafidije, 3) određene grupacije ekstremnih sufija koji pod plaštom navodnog ehli-sunnetskog učenja često diskreditiraju postulate izvornog ehli-sunneta, što je tema o kojoj se posebno može govoriti. Da li je šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, uistinu negirao da je Zemlja okrugla? Da li je negirao okretanje Zemlje oko svoje osi i njeno kruženje oko Sunca? Da li je nevjernicima proglasio one koji u to vjeruju? Šta je u svemu ovome istina, a šta očita laž i potvora? Ovaj rad je skromni pokušaj da se svima onima kojima je stalo do istine i objektivnosti, bez obzira o kome se radilo i kojem intelektualno-dogmatskom miljeu pripadao, podastru činjenice i ukaže na istinu, ali i na laži i potvore koje su se do te mjere pomiješale sa dijelovima istine, da je laž preovladala, a istina gotovo u potpunosti potisnuta. Iako svjestan da će mnogi ovo istraživanje smatrati trivijalnim i nepotrebnim, na njega sam se odlučio prvenstveno iz želje da od velikana ummeta, šejha Ibn Baza, rahimehullah, barem kod onih koji razumiju naš jezik, pokušam otkloniti potvoru koja se već skoro pola vijeka veže za njegovu ličnost, te da, kada je riječ o ovom pitanju, pojasnim njegov stav koji je za života zastupao. Također, želja mi je da se dobronamjerni, ali u isto vrijeme neinformirani, a ponekad i izuzetno naivni muslimani upoznaju sa onim što je u cijeloj ovoj priči istina, a šta laž, kako bi se sačuvali ružnog i neprimjerenog govora o učenjaku koji je svojim znanjem i djelima zadužio cijeli ummet.

Dešavanja u svijetu br. 64

Istraživanje

69% holandskih džamija napadnuto tokom protekle decenije!

Povodom velikog porasta antiislamskog raspoloženja u Holandiji, sprovedeno je novo istraživanje koje je utvrdilo da je od ukupnog broja džamija i mesdžida u ovoj zemlji, čak 69% njih bilo izloženo barem jednom napadu tokom proteklih deset godina.

“Nisam u stanju predvidjeti porast ili smanjenje broja ovih napada na džamije u bliskoj budućnosti”, ističe istraživač Ineke van der Valk, autor knjige Islamofobija i diskriminacija.

“Mnogi od ovih napada nastali su kao odgovor na nacionalne ili internacionalne događaje (poput terorističkih napada) i stoga se ne mogu predvidjeti. Događaji koji su označeni kao međunarodni terorizam generaliziraju se i njima se obuhvataju svi muslimani. Tako funkcionira rasizam”, kaže Van der Valk.

Dova ima veliku ulogu i visoko mjesto u islamu i u životu muslimana. Ona predstavlja ibadet, a mi smo stvoreni radi činjenja ibadeta Uzvišenom Allahu. Svaki musliman treba da spozna svoju vjeru, kao i način na koji će ispravno obožavati Allaha, azze ve dželle, tako da On bude zadovoljan tim ibadetom i onim ko ga čini. Na taj način čovjek će biti daleko od toga da ibadet čini na pogrešan način ili da čini ono što predstavlja ibadet bilo kome ili bilo čemu mimo Allaha, azze ve dželle. Važnost ove teme, kao i uloga koju dova ima u životu vjernika i vjernice, jedan je od razloga zbog kojih ćemo u narednih nekoliko brojeva posvetiti više pažnje ovoj tematici, s ciljem da je što bolje upoznamo i shvatimo.

U prošlom broju naveli smo izreke o iskrenosti i poniznosti koje su izrekli učenjaci iz prve generacije muslimana, a u ovoj broju nastavljamo se družiti sa velikanima tog vremena i upoznavati se sa njihovim vrlinama.

● Nafi‘ prenosi da je neko rekao Abdullahu b. Omeru, radijallahu anhu: “O najbolji čovječe”, ili: “O sine najboljeg čovjeka”, na što je Abdullah odgovorio: “Nisam najbolji niti sam sin najboljeg, već sam jedan od Allahovih robova, nadam se Njegovoj nagradi i strahujem od Njegove kazne. Vi tako radite sa ljudima sve dok ih ne uništite!’” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 3/236)

● Mutarrif b. Abdullah rekao je: “Draže mi je da prespavam noćni namaz, a da osvanem kajući se zbog toga, nego da ga klanjam, a da osvanem umišljen (zadivljen sobom).” Zehebi dodaje: “Neće uspjeti onaj koji sebe hvali ili je samoljubiv.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 2/200)

Mutarrif b. Abdullah bio je prvak učenjaka iz generacije tabiina, sin ashaba Abdullaha b. Šihhira, radijallahu anhu, a na ahiret je preselio 95. godine po Hidžri. Katada b. Di’ama prenosi da je Mutarrif rekao: “Doista je smrt pokvarila uživanja onih koji na njih bijahu navikli, pa tražite uživanje koje nema smrti.” Jednom od svojih prijatelja Mutarrif je rekao: “O čovječe, ako imaš kakvu potrebu, nemoj mi je usmeno kazati, već je napiši, jer ne volim da na tvom licu vidim poniženje traženja.” Sufjan b. Ujejna prenosi da je Mutarrif rekao: “Ne bih volio da izgovorim jednu jedinu laž, makar mi se za to nudio cijeli dunjaluk i sve što je na njemu.” (Vidjeti: Sijeru a‘lamin-nubela, 5/109) 

Šeddad b. Evs, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada ljudi budu gomilali zlato i srebro, vi gomilajte, skupljajte ove riječi: ’Allahumme inni es’elukes-sebate fil-emri vel-‘azimete aler-rušdi, ve es’eluke šukre ni‘metike ve husne ibadetike, ve es’eluke kalben selima ve lisanen sadika, ve es’eluke min hajrin ma te‘alemu ve e‘uzubike min šerrin ma te'alemu, ve estegfiruke lima e‘alemu, inneke Ente ‘Allamul-gujub! – Allahu moj, ja Te uistinu molim za postojanost u islamu i odlučnost na Pravome putu; i molim Te za zahvalnost na Tvojim blagodatima i za lijepo obožavanje Tebe; i molim Te za čisto srce i za istinoljubiv jezik; i molim Te za svako dobro koje Ti poznaješ i utječem Ti se od svakog zla koje Ti poznaješ; i oprost tražim od Tebe za grijehe koje samTi učinio; a doista si Ti Onaj koji sve poznaje.” (Hadis su zabilježili imam Ahmed u Musnedu, Tirmizi u Sunenu, Ibn Hibban u Sahihu, Hakim u Mustedreku; a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim i spomenuo u svojoj Zbirci vjerodostojnih hadisa, br. 3228)

Iako smo o imunizaciji pisali još u samim začecima rubrike o zdravlju, nažalost, ova tema se iznova treba aktualizirati zarad dobrobiti djece prvenstveno, ali i ukupne zajednice (naravno o globalnom nivou ne treba niti pričati).

Bilježi imam Muslim da je Nafia b. Abdulharis, Omerov namjesnik u Meki, sreo Omera u mjestu Asfan (na putu između Meke i Medine), pa je Omer upitao: “Koga si ostavio kao namjesnika stanovnicima Meke?” Nafia je odgovorio: “Ibn Ebzu.” Omer je upitao: “Ko je Ibn Ebza?”, a Nafia je odgovorio: “Jedan od naših robova.” Na to je Omer rekao: “Ostavio si im roba kao namjesnika?”, a Nafia je rekao: “On je karija (poznavalac) Kur’ana i poznavalac nasljednog prava.” Čuvši to, Omer je rekao: “Doista je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Zaista Allah ovom Knjigom uzvisuje jedne narode, a na niske stepene spušta druge.’” (Muslim)

“O mladiću, bježi ka Allahu!”

Često se susrećete s ljudima koji vas poprijeko gledaju i vrijeđaju vjeru. To ne rade samo zato što im se ne dopadate. To je zbog toga što je njihovo srce postalo tvrdo i oni su skrenuli s Pravog puta, a to i ne znaju. Jer, Allah poručuje u Kur’anu: '“I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave, to su pravi grješnici.” (El-Hašr, 19) 

Dakle, nećete ni znati da se ste dospjeli u to stanje, a rješenje koje nam Allah nudi je jedno i sve što čovjek treba da uradi jeste da primijeni ono što nam Allah poručuje u Kur’anu: “Fefirru ilellah! – Požurite (bježite) ka Allahu!” (Ez-Zarijat, 50) U tefsiru ovog ajeta Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže da se izraz “bježite ka Allahu” odnosi na udaljenost (između čovjeka i Allaha).

Allah ti poručuje: “Robe, vrati se nazad!” Ne može se reći ništa ljepše od toga. ”Ja ne želim da odeš, vrati se nazad!” U trenutku dok činiš pokajanje (tevbu) i dok govoriš: “O Allahu, oprosti mi!”, da li osjećaš promjenu u srcu, grižnju savjesti? Osjećaš li kako se oči pune suzama? Osjetiš li svoje srce kad poželiš obaviti namaz, možeš li osjetiti kako naviru emocije? To nije tvoja zasluga, to nisi ti mogao sam učiniti, ne možeš ti odlučiti hoćeš li se pokajati. Ti ne možeš odlučiti: “Želim da mi bude oprošteno...”. To je Allah učinio i On stavlja skrušenost u tvoje srce, i On te vraća nazad. Ti si učinio mali korak, a Allah je učino ostatak. O robe Allahov, ko ti drugi može otkloniti grijehe i oprostiti osim Allaha?

Vjerovatno ste svi čuli za Keniju. To je lijepa zemlja u Africi u kojoj žive i muslimani, ali koji su u njoj manjina. U posljednje vrijeme iz Kenije dolaze zabrinjavajući izvještaji u kojima se ukazuje na veoma napetu situaciju zbog masovnih hapšenja i vansudskih pogubljenja, ponajviše učenjaka i daija, i to samo na osnovu sumnji. U narednim redovima ukratko ćemo se dotaknuti geografskog položaja i demografske slike ove zemlje. Pored općih podataka, donosimo i intervju sa jednim islamskim misionarom i osvrt na zadnja dešavanja s ciljem informiranja i skretanja pažnje na situaciju i uzimanja pouke iz svega.

Ihsan je najbolje definirao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Ihsan je da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe zaista vidi.” (Buhari i Muslim) Robovanje Allahu na prethodno opisani način najpotpuniji je vid robovanja. No, ihsan ne možemo ograničiti isključivo na odnos između čovjeka i Allaha. Ihsan je mnogo obuhvatniji, a u svom suštinskom značenju podrazumijeva izvršavanje šerijatom naređenih obaveza, na najprimjereniji način i uz suptilnost i prefinjenost.

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu.

Svevišnji Gospodar poručio je Svojim robovima: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!” (El-Isra, 32) Ipak, ljudska zajednica danas, osim onih kojima se Allah smilovao, kao da inati ovoj Božanskoj poruci.

Intimni odnos među neoženjenima sasvim je prirodan i prihvatljiv u neislamskim društvima. Štaviše, osoba koja se usteže od ovog poroka tretira se duševno poremećenom. Ovo je slika općeg stanja u tim društvima, iako među njima ima onih koji osuđuju i odbacuju nemoral, ali ih je sve teže naći.

Mnogi muslimani žive u takvim sredinama i u opasnosti su da potpadnu pod utjecaj okoline. To se naročito odnosi na mlade, jer su konstantno izloženi poticajima na blud, i vrlo perfidno im se uljepšava nemoral, kao i ostavljanje vjere u potpunosti. U ovakvim uvjetima stupiti u brak dužnost je svakome ko je za to u mogućnosti, ako se boji da će zapasti u haram. Međutim, brak u svojoj klasičnoj formi zahtijeva da muž osigura prikladan smještaj i potrebno izdržavanje supruzi, što mnogi mladi nisu u mogućnosti. U takvom ambijentu pojavljuje se jedna nova verzija braka koja se zove “brak prijatelja” (nikahu frend), a zove se i “olakšani brak”. Ovakav brak podrazumijeva da se mladić i djevojka vjenčaju na način koji zadovoljava sve vjerom propisane uvjete, kao što su pristanak mladenaca, dozvola staratelja, prisustvo svjedoka i sl., međutim, ovakav brak razlikuje se od klasičnog u tome što mladenci nakon formiranja bračne zajednice ne počinju život u zajedničkom domu, nego žive odvojeno, svako u svom smještaju, kao i prije braka, a kada žele da se intimno sastanu, tada to učine na njima prikladnom mjestu, u kući mladićevih ili djevojčinih roditelja ili bilo gdje drugo, sve dok ne steknu uvjete za zajedničko stanovanje.

“Vojska Islamske Republike i Revolucionarna garda nisu samo zadužene da čuvaju granice, nego je njihova dužnost i da širom svijeta pronose akidetsku poslanicu vodeći džihad na Allahovom putu i šireći područja na kojima se primjenjuje Allahov hakimijjet.” Ovaj dio iz Ustava Islamske Republike Iran, odlično je tumačenje razloga zbog kojih šiijske skupine kontinuirano proizvode krize, izazivaju nerede i smutnje u različitim arapskim i nearapskim muslimanskim zemljama, pod mentorstvom rigidnog sektaškog režima u Iranu.

Nakon Homeinijeve revolucije, neke šiijske dogme pretrpjele su potpuni preobražaj. Sektaški režim postavio je sebi zadatak da širi nasilje i nered u islamskim zemljama, nazvavši to izvozom revolucije, a džihad, koji prethodno nije bio dozvoljen osim pod vođstvom imama, postao je sveta dužnost. Nažalost, svjedoci smo da svoj “džihad” sljedbenici ove sekte vode jedino protiv ehli-sunneta, dok su prema drugima izrazito pacifistički nastrojeni.

Nepravdu ove sekte na svojoj koži najintenzivnije osjećaju sunije u Iranu, koji su svakodnevno izloženi njihovom nasilju i nepravdi. No, uprkos ugnjetavanju kojem su izloženi, kod svoje braće iz drugih zemalja ne nalaze podršku, niti dobijaju pomoć. Štaviše, zagovornici zbližavanja sa šiijama ne samo da ignoriraju šiijsku nepravdu prema sunijama u Iranu, nego svojim djelovanjem nerijetko učestvuju u kreiranju lažne slike o šiijskom režimu.

Pomozi onome kome se nasilje čini i podrži ga koliko god možeš! Suprotstavi se nasilniku i odvrati ga od nasilja! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

“Ko ide sa onim kojem je nasilje učinjeno sve dok ne učvrsti njegovo pravo, Allah će mu učvrstiti njegove noge na Dan kada noge budu posrtale.”

Čuvaj se slijeđenja strasti i ostavljanja istine! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ja se, uistinu, za vas bojim dvije stvari: slijeđenja strasti i lažne nade (vezivanja srca za nešto za što se čovjek nada da će realizirati u životu). Jer, slijeđenje strasti odvraća od istine, a lažna nada donosi zaborav ahireta.”

Pravedno postupaj prema ljudima i ne uzvisuj se nad njima! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tri su djela najplemenitija: spominjanje Allaha u svim situacijama, pomaganje brata imetkom i pravedno ophođenje prema ljudima.”

Ne gledaj u ono što je Allah zabranio! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Aliji, Allah ga počastio: “Ne bacaj pogled za pogledom! Jer, (imaš pravo) na prvi pogled, ali ne i na drugi.”

Pripazi se loše hrane i loše odjeće, jer od toga prolazi ukus, a ostaju posljedice. Uzvišeni Allah naređuje vjernicima ono čime je odgojio Svoje poslanike: "O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite!” (El-Mu’minun, 51) 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je sve od sebe da uvjeri Kurejšije kako ne želi rat s njima, nego da samo želi posjetiti Bejtul-haram i izvršiti obrede, što je pravo muslimana kao i mnogobožaca. Kada su se Kurejšije uvjerili u to, poslali su pregovarača da s njim pregovara i istovremeno ispita s kakvom snagom raspolažu muslimani i koliko su odlučni da se bore u slučaju da budu primorani na to. Kurejšije su, kroz pregovore, željeli na miran način odvratiti muslimane od obilaska Bejtullaha. (Es-Siretun-Nebevijje fi duil-Mesadiril-aslijja) 

Muslimanka koja je usavršila astrolab

U sirijskom gradu Halebu, u vrijeme Abbasija, u desetom vijeku, živjela je genijalna muslimanka pod imenom Merjem el-Astrolabi. Bila je stručnjak za matematiku i rješavanje komplikovanih nejednačina, što joj je pomoglo da projektuje astrolab. Radila je u centru za astronomiju u palati vladara Sejfu-Devle od 944. do 967. (gregor. god.), gdje je radila na usavršavanju svog projekta.

Merjemin otac bio je astronom u Halebu i radio je na projektovanju i proizvodnji astonomskih aparata i pomagala. Njegova kćerka Merjem radila je na pronalaženju i konstruisanju astrolaba i zbog toga je u historiji i poznata kao Merjem Astrolabijka.

Prvi astrolab proizveden je još u Aleksandriji oko 320. godine prije nove ere, ali taj astrolab nije bio usavršen i dovoljno dobar. Zasluge za njegovo usavršavanje i razvoj pripadaju muslimanima i to ovoj ženi Merjem, koja je jedna od prvih žena naučnika u muslimanskom društvu.