Broj 96

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prouči jedno slovo iz Allahove Knjige, njemu za to pripada nagrada koja se uvećava deseterostruko! Ne kažem da je elif-lam-mim slovo, već je elif slovo, lam je slovo i mim je slovo.”

Uzvišeni Allah pohvalio je razumom obdarene jer ta skupina razmišlja i analizira ono što se dešava oko njih, uzima pouke i shvata poruke: “...to su, zaista, pouke za one koji posmatraju” (El-Hidžr, 75). Štaviše, nama muslimanima naređeno je da iz svih događaja uzimamo pouke, pa tako i iz pojave pandemije korone virusa i drugih zaraznih bolesti. Uzvišeni Allah kaže: “…zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste obdareni” (El-Hašr, 2). Međutim, upitno je da li će svi ljudi uzeti pouku i shvatiti poruku: “To je pouka za onoga koji se bude Allaha bojao” (En-Naziat, 26). Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, plakao je i pojasnio razlog svoga plača riječima: “...Allah je objavio u ovoj noći ajet. Teško onome koji ga pročita, a ne razmišlja o njemu: ‘U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana zaista su znamenja za razumom obdarene...’ (Alu Imran, 190).” (Ibn Hibban, vjerodostojan)

Jednom ne tako davno u našem lijepom gradu Mostaru priča nas je ponijela do toga “otkud arapske riječi u danskom?, otkud u švedskom jeziku?!” – na što nam je skrenuo pažnju jedan divni insan koji je poznavao jezik i dugo živio u Skandinaviji. Eh, sad… Kao osoba koja nastoji ploviti okeanima lingvistike i arapskog jezika, poznato mi je da riječi putuju iz jednog u drugi jezik, a skoro uvijek iz jezika produktivnih društava u jezike onih koji slijede njihove stope u svijetu nauke i civilizacije, pa nam zato ne treba bolji primjer od našeg jezika – koji nije nikakva iznimka u tom pogledu – a koji je odavno pod invazijom anglizama (anglizmi su riječi iz engleskog jezika preuzete i prilagođene drugom jeziku, uključujući i bosanski) tipa: klaster, blog, brend, čatati, link, mobing, misterija, šoping – pa bismo mogli ovako dovijeka nabrajati. Također, svima je, više ili manje, poznato da je arapsko-islamska kultura i civlizacija, uz nju arapski jezik, imala svoj period uspona, svoje zlatno doba – naročito u Andaluziji – kada je utjecala na druge kulture, u svakom segmentu, te bila preduvjet za nastanak evropskih civilizacija i renesanse. Ali, ipak.. kako? Skandinavija koja nije imala nikakav posredan i direktan kontakt s arapsko-islamskim svijetom? Ili je, ipak, imala?!

Proteklih nekoliko mjeseci život se iz temelja promijenio. Cijelo čovječanstvo suočeno sa tako sićušnim neprijateljem skoro da je pokleklo. Zavladali su strah, panika, uvedene su vanredne mjere. U jednom momentu činilo nam se kao da je svijet stao. Mali virus i bolest koju nosi postali su jahači apokalipse koji su kosili sve pred sobom. I nismo bili suočeni samo sa bolešću, nespremnim sistemom, nedostatkom respiratora, političkim podjelama i dvostrukim odlukama, nepostojanju lijeka i cjepiva. Bio je tu i strah od gladi, opće egzistencije. Strah koji je kod mnogih prelazio u anksioznost, dovodio do problema sa tlakom, aritmijama, napadima panike. Šta dalje, kud, kamo? Roditeljska briga za djecu stezala je srca. Možda smo se tad sjetili svih onih gladnih usta Somalije, Sirije, Jemena... dječice koja umiru od gladi...

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Nisam vidio da se iko više savjetovao sa svojim prijateljima, ashabima, nego što se Poslanik savjetovao sa ashabima.” (Tirmizi)

“...i koji se o poslovima svojim dogovaraju...” (Eš-Šura, 38)

Jedan od principa islama jeste međusobno savjetovanje. To je praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i smjernica koja je objavljena u Kur’anu u imperativnoj formi. Koristi toga su mnogobrojne, kako za pojedinca tako i za društvo. Svako ko istinski želi da bude što bolji i uspješniji, i koji želi dobro svojoj zajednici, pridržava se ovog pravila. Međutim, današnja društva sve manje teže ka tome ili, bolje rečeno, oni koji žele da imaju dominaciju nad ljudima i društvenom zajednicom.

Arapska liga: Izrael koristi virus korona za eskalaciju agresije na Palestince

Izraelske okupacijske vlasti iskorištavaju svjetsku zaokupljenost suočavanjem s pandemijom virusa korona kako bi eskalirale svoju agresiju na palestinski narod, upozorila je sredinom aprila Arapska liga (AL). U saopćenju za javnost Arapske lige navodi se da izraelsko djelovanje uključuje “ubijanje, hapšenje i raseljavanje civila, anektiranje novih naselja i njihovu judaizaciju, i napad na palestinska sveta mjesta”.

“Izraelska okupacijska vlast iskorištava svjetsku preokupaciju pandemijom korone kako bi proširila svoja naselja i nametnula nove stvarnosti na terenu, posebno u Istočnom Jerusalemu i okolini”, stoji u saopćenju Arapske lige.

U saopćenju se osuđuje ono što je opisano kao “rasistička i teroristička praksa Izraela protiv palestinskog naroda i njegovo sistematsko kršenje ljudskih prava”, a Izrael se poziva da “odmah u skladu s odlukama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, zaustavi svoju agresivnu praksu i oslobodi sve palestinske zatvorenike”.

Arapska liga je pozvala međunarodnu zajednicu da “odmah reagira i zaustavi svakodnevne zločine koje Izrael čini nad palestinskim narodom”.

“Unatoč globalnoj zabrinutosti zbog suočavanja s virusom korona, Izrael ne vodi računa o opasnosti da se ovaj virus proširi među palestinskim narodom, zadržavajući više od pet hiljada palestinskih zatvorenika u svojim zatvorima”, rekao je palestinski dužnosnik.

(Izvor: MEMO)

Dok su posljednji sunčevi zraci gubili sjaj na horizontu, blaga proljetna noć polagano je natkrivala Abdullahovu čaršiju. Nije to bila obična noć. To je noć koja je sa sobom nosila puno radosti u Abdullahovo srce, ali i tuge. Sa zalaskom sunca nastupio je mjesec ramazan – mjesec koji Abdullah rado dočekuje sa svojim najmilijim. I za ovaj ramazan, Abdullah se spremio. Postiti cijeli mjesec za Abdullaha je već godinama ustaljena praksa. Pored toga, imao je tačan plan dobrih djela koja u toku dana želi uraditi. Za vrijeme ramazana Abdullah se natječe sa svojom sestrom Aminom u činjenju dobrih djela: od buđenja na sehur, zajedničkih namaza, lijepih riječi, jutarnjeg i večernjeg zikra, učenja Kur’ana, pa do pomaganja mami oko spremanja iftara i sehura, i još puno drugih dobrih djela kojima žele postići Allahovo zadovoljstvo.

Ekološki tefsir, najjednostavnije rečeno, podrazumijeva komentiranje onih ajeta koji direktno ili indirektno govore o ekologiji, prirodi i svemu onome što je za nju vezano. Ukratko ćemo usporediti neke od klasičnih i savremenih komentatora Kur’ana koji se dotiču ove tematike. Bez tradicionalne podloge tumačenja Kur’ana, koja je prvotno sadržana u njemu samom (metoda kojom jedan ajet tumači drugi), hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mišljenja ashaba, tabiina i velikih mufesira, poput Taberija, Ibn Kesira, Kurtubija i drugih, veoma je rizično tumačiti Kur’an. Oni su osnova na koju se vraćaju svi ozbiljni komentatori Kur’ana. Pod savremenom hermeneutikom Kur’ana podrazumijevamo period od nekoliko zadnjih stoljeća, a kao jedan vid orijentira možemo uzeti početak industralizacije koji se desio u osamnaestom stoljeću i napravio veliki zaokret u daljnjem mišljenju i promišljanju cijelog svijeta. Glavna odrednica zbog kojih se ovi tefsiri razlikuju su društveno-historijske okolnosti. U tradicionalnom dobu vladala je teocentrična slika svijeta (u čitavom svijetu, ne samo kod muslimana), dok su savremeni mufesiri pod izazovom modernosti i postmodernosti primorani da odgovaraju na planetarne izazove, među kojim su najvažnija bioetička pitanja.

U prethodna dva članka dali smo detaljan uvodni, povijesni, ali i anatomski pregled hidžame. U ovom članku pišemo o teorijama koje pokušavaju objasniti princip djelovanja hidžame na razini fiziologije ljudskog organizma. Napominjemo da su ovo samo teorije koje su publicirane u medicinskim časopisima (od kojih neke i navodimo). Tematika o kojoj pišemo još uvijek nije dovoljno istražena. Za daljnja detaljna istraživanja zahtijevaju potreban je pronalazak visoko osjetljivih testova, laboratorijskih metoda za brojna dokazivanja. Stoga, u ovom članku predstavljamo teorije kojima se pokušava objasniti fiziologija djelovanja hidžame, te presjek logičnih znanstvenih objašnjenja, bez potrebe za ulazak u preveliku srž koja nije previše razumljiva za čitatelje koji nisu medicinske struke i/ili orijentacije.

Brojni reformatorski prijedlozi nuđeni su u toku posljednjih decenija, a mnogi duhovni doktori pokušavali su pronaći patentni lijek za bolesno tijelo islama. Ali, sve dosad bilo je uzaludno zbog toga što su svi ti pametni doktori – barem oni koji danas slušaju – stalno zaboravljali propisati skupa sa svojim lijekovima, tonicima, eliksirima, prirodnu dijetu na kojoj se temeljio rani razvoj pacijenta. Ta dijeta, jedina koju tijelo islama, zdravo ili bolesno, može pozitivno prihvatiti i asimilirati, jeste sunnet našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Sunnet je ključ za razumijevanje islamskog uspona prije više od trinaest stoljeća; a zašto to ne bi bio ključ za razumijevanje naše sadašnje degeneracije? Pridržavanje sunneta sinonim je za islamsko postojanje i progres. Zanemarivanje sunneta je sinonim za rastakanje i propadanje islama. Sunnet je željezna okosnica Kuće islama; a ako uklonite okosnicu neke građevine, zar možete biti iznenađeni ako se ona sruši kao kula od karata? Ta jednostavna istina, koju su skoro jednodušno prihvatali svi učeni ljudi u islamskoj povijesti je, kao što dobro znamo, danas vrlo nepopularna iz razloga povezanih sa stalno rastućim utjecajem zapadne civilizacije. Ali, to je ipak istina koja nas može spasiti od haosa i sramote našeg sadašnjeg propadanja.

Jedna od Allahovih blagodati prema ovom ummetu jeste i upotpunjenost i savršenost ove vjere. Uzvišeni Allah kaže: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maida, 3)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije preselio dok nije prenio poslanicu, izvršio povjereno i podigao (uspostavio) dokaz. Od njega se vjerodostojno prenosi da je rekao: “Ostavljam vas na ispravnom putu, čija je noć ista kao dan. Poslije mene sa njega neće skrenuti osim propalica.” (Ibn Madža, vjerodostojan)

U ovom broju časopisa El-Asr donosimo tekst o muslimanima u Somaliji. U tekstu ćemo govoriti o demografskoj slici ove zemlje, njenoj povijesti i problemima i izazovima s kojim se suočavaju njeni stanovnici.

Somalija se nalazi u regiji po imenu Rog Afrike i graniči sa Džibutijem, Etiopijom i Kenijom. Glavni grad Somalije je Mogadišu. Somalski i arapski su zvanični jezici u ovoj zemlji. Sa skoro 3.000 km obale, Somalija od svih zemalja na Afričkom kontinentu i od svih arapskih zemalja ima najdužu obalu. Somalija je članica Arapske lige jer je kulturno, historijski, etnički, jezički, geografski i vjerski povezana sa arapskim svijetom. Somalija je postala članica Ujedinjenih nacija 1960. nakon što je ponovo postala nezavisna država. Također, Somalija je članica Afričke unije i Organizacije za islamsku saradnju.

Koliko smo puta pomislili da se stvari ne dešavaju preko noći i da svijet ne može tako lahko da se promijeni, da treba vremena i puno truda. Svjedočimo da se život “malog, običnog” čovjeka u jednom trenutku promijenio baš preko noći. I ne samo pojedinac, svijet se promijenio. Sve što smo neodložno morali, sve što nikako nismo mogli propustiti, odgoditi, porekli smo, ne svojim izborom, ali jesmo. Primijetiš li da nije toliko strašno i teško kao kad si o tome ranije razmišljala?

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i na sve njegove ashabe.

U prošla dva teksta bilo je govora o podsticajima na ostavljanje griješenja, koji nas podstiču da ostavimo ono što je štetno za nas i na ovome i na onome svijetu, a to su grijesi i nepokornost Allahu, i samim time nas usmjerava na ono što je dobro za nas na oba svijeta, a to je činjenje dobra i Allahu dragih djela. Podsticaje je naveo imam Ibn Kajjim el-Dževzi, rahimehullah, u svom djelu Udetus-sabirin ve zehiretuš-šakirin / Snaga strpljivih i oprema zahvalnih. U ovom tekstu navest ćemo još neke podsticaje koje je imam Ibn Kajjim spomenuo, podsticaje koji su posebno važni, uzimajući u obzir iskušenje koje je sve nas zadesilo, jer u njima je dio rješenja, potvrđivanje naše veze sa Gospodarom, preduzimanje ovosvjetskih uzroka i oslanjanje na Njega. Uz podsticaje su spomenute kratke bilješke i pojašnjenja uvaženog šejha Abdurrezzaka el-Bedra, hafizehullah, koja ih pobliže pojašnjavaju.

Iako se u ovoj rubrici fokusiramo na aktivizam, nezaobilazna je tema i politika, ne zato što nam je cilj i želja da govorimo o politici, nego što se to pitanje nameće bez naše volje. Davno je rečeno da se politika bavi nama iako mi ne želimo da se bavimo njom. U društvenom aktivizmu o svakom je pitanju neophodno govoriti ukoliko se ono na bilo koji način dotiče samog aktivizma, na direktan ili indirektan način.

U uređenju u kojem živimo politička scena ima izrazito jak utjecaj na društvena kretanja i dešavanja, pa i na društveni aktivizam, stoga je važno da nešto kažemo i na ovu temu kako ne bismo napravili neke pogrešne poteze koji bi mogli ugroziti rad na tom polju.

Jedno od najtežih psiholoških stanja koja čovjek može doživjeti jeste razočarenje i gledanje sopstvene propasti. I ovo stanje nikako ne dolazi odjednom ni slučajno, ni bez velikog razloga, već uvijek kao posljedica ljudskog djelovanja. A šta bi to moglo dovesti čovjeka u ovakvo stanje, stanje razočarenja i propasti? Uzvišeni je u Svojoj Knjizi to spomenuo u četiri ajeta:

“I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi i inadžija nastradao” (Ibrahim, 15);

“‘Teško vama!’, reče im Musa. ‘Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno, neće uspjeti onaj koji laži iznosi!’” (Ta-ha, 61);

“Ljudi će se Živom i Vječnom pokoriti, a onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu će izgubiti” (Ta-ha, 111);

“...a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!” (Eš-Šems, 10).

Nakon što je Uzvišeni Allah pojasnio šta čeka nevjernike na drugom svijetu, te im zaprijetio da se klone svojih postupaka koji dovode do takve loše završnice, i dokazao im da je On to u stanju i da uradi s njima, u narednim ajetima Svevišnji Allah ih pita imaju li oni nekoga ko će ih zaštiti od Njega pa zbog toga oni i dalje ustrajavaju u svom nevjerstvu.

Obradovao nas je svojim dolaskom, rekli bismo više nego ikad do sada. Došao nam je da razgali naše duše i unese radost nakon svih iskušenja koja su nastanila čitavo čovječanstvo i poremetila duševni mir. Podsjetio nas je da je u stanju da iskušenje zasjeni svojom pojavom, da duše oplemeni samim svojim postojanjem, a najvažnije od svega, pružio nam je priliku da i ove godine, u svoj životni i imanski prtljag, spakujemo mnogo dobrih djela. Takav je ramazan.

Ramazan je najvredniji mjesec u godini, samim tim što je u njemu započela objava Allahovog Govora: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekara, 185)

“Dvije blagodati obmanu mnoge ljude: zdravlje i slobodno vrijeme!” (Buhari)

Zaista nas je zadesilo jedno veoma uzbudljivo i nestvarno vrijeme, koje zasigurno niko od nas nije očekivao. Informacije i pravila ponašanja mijenjali su se iz sata u sat, pa sve do samoizolacije. Sve se brzo desilo da nismo stigli razmisliti kako da se ponašamo u ovim situacijama.

Osvrćući se na prošlo vrijeme koje smo doživjeli u toku rata, rekla bih da mi imamo određeno iskustvo. Ipak, koliko god mi imali iskustva, posljedice rata zaista se prvenstveno kod nas primijete, bar što se tiče psihičkog stanja.

U toku rata nalazili smo se u teškim situacijama, ali brigu o nama vodili su naši roditelji. Danas mi treba da preuzmemo njihovu ulogu i moramo da se brinemo o drugima, prvenstveno o našoj djeci i našim roditeljima.

“Drumski razbojnici” u Sudanu

U državi Sudan postoji velika mogućnost da će vozač automobila ili autobusa biti iznenađen prizorom na cesti, naročito ako prolazi u vrijeme akšam-namaza. Ljudi nasred puta mašu rukama i zaustavljaju prolaznike. Da li je posrijedi pokušaj pljačke ili nečega drugog?

Stanovnici naselja pored magistrale zaustavljaju postače kako bi se sa njima iftarili. Milom ili silom. I najbolji od njih je onaj koji uspije zaustaviti autobus i ubijediti njegove putnike da se iftare sa njima. I dok to oni rade, drugi pripremaju sofre iftara sa osnovnim namirnicama ili pak jelima koja se pripremaju u kući. Svako shodno svojim mogućnostima. I punktovi iftara razasuti su duž cijelog puta. Motiv njihovog ponašanja su načela islama i lijepi običaji. Jer, mjesec ramazan je mjesec dobra, gostoprimstva i darežljivosti. Sretni su domaćini, a i putnici, i svi imaju nagradu, ako Bog da. Domaći ostaju sa svojim lijepim običajima, a putnici nastavljaju dalje sa dovom svojim domaćinima. Jedan od njih kaže: “Zaustavljamo prijevozna sredstva izlažući sami sebe opasnosti. Međutim, sve je to na putu dobra, obaveze i darežljivosti.”

(Al Jazeera)

Svijest o Allahu, Sudnjem danu i polaganju računa pred Onim koji zna sve tajne i ono što prsa kriju, čini da vjernik svakodnevno preispituje svoj nijet, riječi, javna i tajna djela. Sve što čini, vjernik čini kako bi postigao Allahovo zadovoljstvo, jer Allah prima samo ono što je radi Njega rečeno i urađeno. Često ljudi budu opterećeni predrasudama i na osnovu izgrađenih predrasuda formiraju mišljenje i donose sud o nekom događaju ili pojavi. Sudija neće donositi presudu dok je ljut i srdit jer će ga to spriječiti da ispravno rezonuje, pravedno sagleda i dobro razmisli o samoj situaciji kako bi adekvatno i na osnovu argumenata i dokaza mogao donijeti ispravnu odluku i pravičan sud. Emocije i predrasude često zaslijepe čovjeka pa tako ne bude u stanju objektivno rezonovati neku pojavu ili događaj, što na koncu uzrokuje pogrešan stav i sud o samoj situaciji i pojavi.