Broj 106

Činjenica je da svako želi biti sretan. Međutim, većina ljudi ne razlikuje užitak i sreću, pa sreću traže u užitku, a kada užitak završi ili dosadi, život im ponovo postane besmislen i prazan.

Uzvišeni Allah odlikovao je ženu time da bude majka i zaista je sretna ona žena koja bez straha zatrudni i koju kroz život vodi osnova njezina postojanja.

Tematski tefsir (et-tefseer el-mevdui) naučna je disciplina koja izučava različite teme kroz ajete Kur'ana u jednoj ili više sura. Ovo znači da se mufesir u ovoj vrsti ili metodi tefsira bavi jednom temom. (Almir Fatić, Uvod u tematski tefsir)

Spavanje je velika blagodat koju je Allah darovao Svojim robovima kako bi se odmorili od svakodnevnih aktivnosti i trke za životnim potrebama i kako bi se tijelo odmorilo i prikupilo snage za naredni dan. Uzvišeni Allah kaže: "Iz milosti Svoje On vam je dao noć i dan; da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete" (El-Kasas, 73); "I san vaš počinkom učinili, i noć pokrivačem dali, i dan za privređivanje odredili" (En-Nebe, 9--11). Čovjek mora spavati i ta potreba utkana je u njegovu prirodu, štaviše, san je sastavni dio života i stoga razuman treba da bude svjestan ove činjenice. U narednom dijelu teksta navest ćemo određene adabe i sunnete spavanja.

U ovom broju počinjemo ciklus tekstova o ljudskim pravima i odlučili smo da prvi tekst bude posvećen dr. Muameru Zukorliću, rahmetullahi alejhi, koji je nedavno preselio na ahiret. Akademik Zukorlić jedan je od svijetlih primjera kako se bori za ljudska prava i slobodu.

Također, ovo je rad koji se odnosi na neke najznačajnije segmente djelovanja muftije Zukorlića što može i da bude plod subjektivnih opažanja. U sadržaju ispod podnaslova istakli smo neka razmišljanja i promatranja muftije, negdje smo ga doslovno citirali, negdje parafrazirali, a negdje smo na tragu njegovog nauka donijeli sopstvene zaključke. Za cjelovitiju sliku potrebno je više tinte i hartije. Također, dodavali smo i neke sopstvene uvode i zaključke koji se oslanjaju na misao muftije Zukorlića.

-- Šta to čitaš, djede? -- upita Abdullah dodajući djedu čaj koji mu je pripremio.

Prekretnica Bosne i našega naroda, kako politička tako i kulturološka, jeste Berlinski kongres. "Bez obzira na to što se 15 članova Berlinskog ugovora odnosi na Rumuniju, 12 na Bugarsku, 10 na Istočnu Rumeliju, 9 na Srbiju, 8 na Crnu Goru, jedan jedini član 25. -- koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, izazvao je veće kulturno-civilizacijske poremećaje i pravno-formalne, državno-sustavske i društveno-političke promjene od svih ostalih članova Berlinskog ugovora, odnosno njih 63. (...) Zapravo nije se radilo samo o okupaciji nego prelaženju iz jednog polumilenijskog kulturno-civilizacijskog islamskog kruga i državno-pravnog okvira i društveno-političkog ambijenta u drugi kulturno-civilizacijski zapadno-evropski krug utemeljen na antičko-rimskoj paganskoj i judeo-kršćanskoj tradiciji." (Mustafa Spahić, Od hilafeta do rijaseta, str. 286)

Milostivi Allah u Kur'anu spominje kategorije ljudi koje voli i djela kojima se postiže Njegova ljubav. Voli dobročinitelje, bogobojazne, pravedne, strpljive, one koji se mnogo kaju i čiste, one koji se na Allaha istinski oslanjaju i one koji se bore na Allahovom putu... Voli dobročinstvo, bogobojaznost, pravdu, strpljenje, pokajanje i čišćenje, istinsko oslanjanje na Allaha, borbu na Njegovom putu.

Istinski evlija, Allahov štićenik, voli ljude i djela koja voli i njegov Gospodar i izvršava djela koja On voli. Mnogobrojni su plodovi Allahove ljubavi prema Njegovom robu, a na neke se ukazuje u narednim hadisima:

Američki zastupnici usvojili Zakon o borbi protiv globalne islamofobije

Pod nazivom Zakon o borbi protiv internacionalne islamofobije, Zastupnički dom američkog Kongresa izglasao je 14. decembra 2021. podršku prijedlogu zakona o borbi protiv antimuslimanskog rasizma, koji je inicirala Ilhan Omar, zastupnica Demokratske stranke.

Mjere sadržane u prijedlogu zakona zahtijevaju od State Departmenta da uspostavi kabinet na čelu s posebnim izaslanikom, koji će objavljivati godišnji izvještaj u kojem će se bilježiti slučajevi islamofobije, uključujući nasilje i uznemiravanje muslimana te vandalizam usmjeren protiv džamija, muslimanskih škola i grobalja širom svijeta.

Allah Uzvišeni stvorio je ljude da Ga iskreno obožavaju i da Mu ništa i nikoga ravnim ne smatraju. On Jedini zaslužuje da Mu se robuje i apsolutno pokorava i samo On ima najljepša imena i savršena svojstva. Islam je, u širem smislu značenja, vjera svih poslanika, od prvog čovjeka Adema, preko Nuha i Ibrahima, do Musaa i Isaa, te ostalih vjerovjesnika i poslanika, alejhimus-selam, zapečaćen poslanstvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Hvaljen je i uzvišen Onaj Koji je ljudima poslao i spustio Kur'an, Svoju knjigu i Svoj govor u kojem su vijesti o onome što se dogodilo i o onome što će se zbiti. U njemu su pravedne presude, upute i propisi. Ko okrene glavu od Kur'ana, zalutat će i nastradati, a ko Kur'an uzme za uputu, bit će upućen na pravi put. Ko Kur'anom govori, istinu govori, ko po njemu postupa, nagrađen će biti, a ko njemu poziva, na pravi put upućuje.

Slanje Kur'ana kao posljednje Allahove objave ljudima, bez sumnje, neizmjerna je Allahova milost i sigurno najveća blagodat koju nam je Allah spustio s nebesa. Ljudsko oko nije vidjelo niti će vidjeti nešto veće i veličanstvenije od Kur'ana. Za ljude ne postoji ništa korisnije od Kur'ana, s obzirom na to da nudi odgovore i rješenja za sve ljudske dileme i potrebe na svim poljima i u svim aspektima ljudskog života. Zbog toga ljudski rod ne može živjeti normalno bez Kur'ana i bez njegovih uputa nema života, za one koji hoće da žive na ovom svijetu život dostojanstven čovjeka. Jedino je život s Kur'anom i uz Kur'an pravi i istinski život.

Maleni dječak iz dalekog Iraka uplakano je skupio ruke pod poljskim kišovitim nebom, samo nekoliko kilometara od bjeloruske granice. Pod tamnom i teškom maglom sjeo je ukrug sa svojim ocem, amidžom, amidžićima i rođacima -- njih sedamnaestero koji su se zaputili iz malog sela pored iračkog grada Duhoka. Sa njima je, čak, četveromjesečno dojenče i starica koja jedva hoda. Niko ne govori ni poljski, ni engleski, a samo jedan od njih govori arapski jer su oni, zapravo, Kurdi. Nekako preko prevodioca razumjeli smo da Enverova porodica već dvije sedmice boravi u šumi, luta između Poljske i Bjelorusije, a da posljednja dva dana nisu ni okusili hrane.

Republika Albanija je zemlja u jugoistočnoj Evropi, na albanskom jeziku se kaže: Shqipëria. Ovo je za nas prijateljska i bratska zemlja i interesantno je istražiti kako ovaj narod živi, kakva je povijest ove zemlje i ovog naroda, s čim se susreću u svakodnevnom životu i ko je bio taj Enver Hoxha (Enver Hodža) čije prezime može zavarati mnoge koji ne znaju ništa o njemu.

Mr. Elvedin Pezić,

Namaz radost oka moga,

Sarajevo, 2018. godine,

Broj strana: 315.

Sva hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, Vladaru Arša uzvišenog, i neka su najljepši i najpotpuniji salavati i selami na Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, vrle ashabe i sve vjernike i vjernice koji ga slijede na putu istine do Sudnjega dana. Allahumme amin!

Draga braćo, poštovani vjernici! Uzvišeni Allah nagrađuje nas mnogostruko za svako naše dobro djelo i toga treba da budemo svjesni u svakom trenutku. Uzvišeni kaže: "Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (El-Bekara, 261)

Ljudi žive u različitim društvenim zajednicama: neke su naprednije i razvijenije, neke slabije i manje razvijene.

"O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa." (El-Hudžurat, 13)

U ovom ajetu postavljeno je jasno univerzalno pravilo: ugled se kod Allaha postiže bogobojaznošću, a ne nečim drugim. Također, ajet govori da ljudi, i pored različitosti, treba da se bolje upoznaju, jer samo će tako uspostaviti dobre međusobne odnose i otkloniti brojne barijere i predrasude.

Pandemija izazvana korona virusom ne samo da nam je iz temelja promijenila živote, donoseći teške oblike bolesti i odnoseći živote, nego i nakon preležane bolesti postoji bojazan od stanja koje je posljedica infekcije virusom, čime se otvara put prema ozbiljnim komplikacijama koje zahtijevaju daljnje praćenje i liječenje.

Jedna važna hadiska nauka, odnosno instrument razumijevanja sunneta, jeste poznavanje povoda nastanka hadisa. Ovo je nauka kojoj su ashabi, imami i ispravni prethodnici pridavali veliku važnost. Iako je ova nauka, kao posebna oblast unutar hadiske nauke, nastala u kasnijim hidžretskim stoljećima, to ne znači da ona u prvim stoljećima islama nije bila prisutna. Na prisutnost ove nauke u prvim stoljećima islama ukazuje činjenica da su učenjaci zapisivali hadise i grupisali ih, pa ćemo tako u mnogim hadiskim djelima naći zapisane hadise sa spomenutim događajem koji je bio povod izricanja datog hadisa.

"Robert Sapolsky, profesor na Stanford univerzitetu, stres definiše kao 'nešto što ometa homeostatski balans u našem tijelu'. Homeostaza osigurava idealnu temperaturu tijela, normalan nivo šećera u tijelu, idealan protok krvi i opuštenost mišića. Međutim, stres ometa ovaj balans." (L. Swinnen i D. Coeckelbergh, "101 antwoorden op stress en burn-out", 2017)

Svako se može naći u nekoj stresnoj situaciji. Stanje uznemirenosti, nervoze i brige također uzrokuje stres. Međutim, nije svaki stres loš za naš organizam. Normalan stres djeluje stimulativno, čini nas budnim i opreznim, podstiče nas na učenje i razvoj.

Jedno od najpoznatijih hadiskih djela jeste Džamiut-Tirmizi, djelo poznatog hadiskog kritičara, velikog učenjaka, eksperta u hadisu, Ebu Isaa Muhammeda b. Isaa et-Tirmizija, Allah mu se smilovao. Imam Tirmizi bio je učenik imama Buharija, Allah mu se smilovao, pa je ovim djelom želio krenuti putem svoga učitelja, nakon što je od njega usvojio obilno znanje o hadiskoj znanosti. Prvo je samo sabrao hadise, a nakon što je od njega zatraženo da na kraju svakog hadisa navede i stepen vjerodostojnosti, to je i uradio.

Djelo je završio na dan Kurbanskog bajrama 270. godine po Hidžri. (Mukaddimetu tuhfetil-ahvezi, 6)

U današnjem vremenu kada se prave razne rang-liste, spiskovi i sastavi raznih zvijezda, sportaša, i drugih izuzetnih ljudi, zadovoljstvo je i čast znati ko su bili najbolji Allahovi robovi koji su kročili ovim svijetom, a koje je predvodio najbolji od svih, Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su bili džennetlije a hodali su među ljudima, pronoseći istinu, ponosno i dostojanstveno nazivajući se muslimanima i ashabima -- drugovima Allahovog Poslanika.

Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najbolja su generacija, sljedbenici i drugovi najboljeg čovjeka. I ne može ni biti drugačije nego da najbolji i najplemenitiji čovjek odgoji najbolju generaciju i najbolje ljude. Uzvišeni Allah kaže: "Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio..." (Alu Imran, 110). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najbolji ljudi jesu ljudi iz moje generacije." (Sahihul-Buhari, 2652; Sahihu Muslim, 2533)

Zastanemo li na trenutak, u ovom vremenu brzog života, socijalnih mreža, pomiješanih prioriteta i krize autoriteta, i razmislimo o svemu navedenom, shvatit ćemo da dragocjenu energiju trošimo na ne toliko bitne stvari. Usljed globalne haotičnosti uzrokovane raznim trendovima koji nam se nameću na dnevnom nivou, trudeći se ispratiti sve to, često gubimo kompas, a konci iz naših ruku ispadaju jer pokušavamo sve da ih zadržimo. Trudeći se stići na sve vozove u isto vrijeme, naš život sve više liči na kretnju djeteta koje se našlo između nekoliko omiljenih igračaka, pa bi sa svakom da se poigra. 

Uprošteno rečeno, vrtimo se ukrug sa vrlo malo produktivnosti i jako puno umora. Umaramo sebe, ali sve više i ljude oko sebe, što rezultira opasnošću da zajednica posumnja u kvalitet onoga što propagiramo, zbog "nesređenosti" koja je očigledna u našim postupcima. Ne smijemo smetnuti s uma da ljudima nudimo najbolji mogući recept za korištenje dunjaluka. Taj recept je, razumije se, islam.

Ebu Zejd el-Belhi, utemeljitelj moderne psihologije

Islamska civilizacija iznjedrila je mnoge genije u različitim naučnim, umjetničkim i drugim oblastima, čija su postignuća nerijetko presudno oblikovala ne samo prošlost čovječanstva već i njegovu sadašnjost, a svakako da će se, neminovno je, navedeni proces vršenja utjecaja nastaviti i u budućnosti. Jedan od naučnika enciklopedijskog znanja, takozvanih polimata, čije ime zaslužuje da se pamti ne samo u redovima akademske zajednice već i među nama, običnim narodom, svakako je Ebu Zejd el-Belhi (850--934).

Rođen je u provinciji Belh, na području slavnog Horasana, u dijelu koji danas pripada teritoriji Afganistana. Iako je jedan dio svog života proveo obnašajući dužnost državnog sekretara na dvoru perzijsko-sunijske dinastije Samanida, kojoj inače, značajno je spomenuti, pripadaju velike zasluge za širenje islama među stanovništvom Samarkanda, Buhare, i njihove okoline, Ebu Zejd el-Belhi prvenstveno je bio učenjak, pa tek onda državnik. Geografija mu nije bila primarno naučno zanimanje, ali ga historija ipak pamti ne samo kao vrsnog geografa već kao utemeljitelja Belhijske škole iscrtavanja mapa, osnovane u Bagdadu. Za sociologiju je pokazao, uslovno rečeno, usputni interes, što ga nije spriječilo da i na polju te nauke iza sebe ostavi četrdesetak napisanih djela. Doprinos je dao i u drugim naučnim granama, osobito u domenu matematike. Medicinu je međutim zadužio ponajviše, u toj mjeri da se Ebu Zejd el-Belhi danas opravdano smatra utemeljiteljem moderne psihologije.

Svaki razuman čovjek, bez obzira na porijeklo, vjeru, boju kože, mjesto boravka, bio dobar ili loš, žudi za srećom. Prema tome, možemo kazati da svi ljudi u konačnici imaju isti cilj, a to je lijep i ugodan život. Međutim, metode, sredstva koja pri tome biraju i putevi kojima ljudi idu kako bi ostvarili taj cilj umnogome se razlikuju. Zato se nije čuditi šta sve ljudi čine u svijetu, pa čak i najveće grozote, na koje se razuman čovjek zgražava, ne bi li došli do svoje sreće. Daleko da opravdavamo ove i druge slične postupke, no, i takve stvari ljudi na koncu čine iz očaja i krivih ubjeđenja, ne bi li dokučili svoju sreću.