Broj 109

Hvala Allahu, Mudrom, Koji mudrost daruje onom kome želi. Neka su najljepši salavati i selami na Allahovog poslanika Muhammeda, čija je poslanica čovječanstvo obasjala svjetlom upute i Božije spoznaje. Uzvišeni Allah je sljedbenike Allahovog Poslanika, tokom ovih četrnaest stoljeća, darivao raznim ovosvjetskim blagodatima: vlašću, napretkom, ugledom, ali i iskušavao suprotnim, srazmjerno njihovom pridržavanju ove veličanstvene vjere. Tako je islamska civilizacija od svog nastanka pa do današnjeg dana na raznim poljima doživljavala procvat, ali i stagnaciju. Ovo se posebno odnosi na politički život muslimana: nastajale su imperije, a zatim nestajale, i sve tako. U cijelom tom procesu dvije stvari kod muslimana ostajale su postojane, prkoseći svim iskušenjima i nedaćama, a to su znanje i vakufi. Dvije institucije koje se naslanjaju jedna na drugu, čija povezanost opstaje na uzročno-posljedičnoj vezi, s tim da je vakuf opstao kao produkt znanja, čak i u mjestima u kojima nema muslimana i nauke. Tako slobodno možemo kazati da ukoliko želimo spoznati naučno dostignuće i svijest bilo kojeg naroda, dovoljno je posmatrati njihov odnos prema vakufu. Jer, vakuf, čak i ukoliko više nije u svojoj formi u kojoj je nastao, ostaje vakuf sve dok sunce izlazi sa istoka. Da bismo shvatili bitnost i značaj institucije vakufa, pred vama se nalazi tekst u kojem smo tretirali osnovne stvari vezane za ovaj pojam: njegovo jezičko i terminološko značenje, sa posebnim osvrtom na njegovu utemeljenost u islamskim izvorima. Zatim smo spomenuli vrste i kategorije vakufa, pridajući poseban značaj područjima djelovanja vakufa. S obzirom na to da je djelovanje vakufa široko, gotovo je nemoguće sročiti sva polja djelovanja vakufa, osim na način što smo ih predstavili kroz pet intencija šerijata (vjera ed-din, život en-nefs, porijeklo en-neseb, pamet el-akl i imetak el-mal), na kojima se temelje islamski propisi. Tekst smo zaključili nabrajanjem nekih od glavnih ciljeva vakufa.

Amr b. Mejmun je kazao: "Vidio sam Omera b. Hattaba u Medini (nakon što se vratio s hadža 23. h. g.), nekoliko dana (četiri dana) prije nego što je ubijen, kada je stao pred Huzejfu b. Jemana i Osmana b. Hunejfa i rekao: 'Kako ste postupili? Bojite li se da na zemlju niste propisali veći porez nego što ona može podnijeti?' Oni rekoše: 'Propisali smo na nju porez onoliki koliki ona može podnijeti, jer daje veliki prinos.' Omer kaza: 'Vodite računa da na zemlju ne propišete veći porez nego što ona može podnijeti.' 'Vodit ćemo računa o tome', odgovoriše njih dvojica. Omer tada reče: 'Ukoliko me Allah poživi, opskrbit ću iračke udovice tako da poslije mene neće imati potrebe nikome da se obraćaju za pomoć.'

Smokva (lat. Ficus carica) jedinstveno je voće koje izgledom podsjeća na suzu. Otprilike je veličine našeg palca, ispunjena stotinama sitnih sjemenki i ima jestivu ljubičastu ili zelenu koru. Meso ploda je ružičasto, blagog i slatkog okusa, a može se jesti zrela ili sušena. Smokve se također nazivaju i slatkiši iz prirode jer sadrže prirodni šećer. Plod smokve član je porodice šljiva, koja se obično nalazi u Aziji. U Indiji se plod naziva anjeer. Smokve, ali i njihovo lišće, prepune su hranjivih tvari i nude cijeli niz zdravstvenih prednosti.

Kao i svaki đak, i Abdullah jedva čeka da se završi školska godina i da počne ljetni raspust, koji donosi sreću, slobodu i puno bezbrižne igre. Abdullah se posebno raduje ljetnom raspustu jer je to i najduži raspust. Tada nema školskih obaveza i može više vremena provoditi sa drugovima. Posebnu radost Abdullahu pričinjavaju mektepske aktivnosti koje efendija organizira za vrijeme ljetnog raspusta. Tako je za danas sa polaznicima mekteba organizirao čišćenje korita rijeke. Abdullah je i iz vjeronauke učio koliko islam pažnje posvećuje životnoj sredini. Čak je sa svojim drugarima istraživao koliko životinja, a posebno riba umre kada pojedu neki otpad ili plastiku. Abdullahu je posebno drago što danas i on može učestvovati u čišćenju rijeke da bi njegova mahala i grad bili čistiji i da bi spasio životinje u rijeci. Zato je poslije sabaha izašao da spremi potrebne stvari za danas. Spremio je kese, rukavice i štap sa hvataljkom za smeće koji mu je mama posebno kupila za ovu priliku. Nedugo zatim naiđoše Zejd i Hasan i zajedno se uputiše prema džamiji. Čim efendija vidje da su svi stigli, podijeli mekteblije u grupe, dade im smjernice i napomenu im da izgovore bismillu i da ovaj hairli posao rade u ime Allaha. A zatim se svi uputiše prema rijeci.

Putovanje je jedna od potreba koju nam nameće život na ovom prolaznom dunjaluku. Hadž, umra, borba na Allahovom putu, traženje znanja, trgovina, posjeta prijateljima, rodbini, bolesniku... sve su to radnje koje iziskuju da se čovjek pokrene, tj. da putuje.

Putovanje je sredstvo kojim se spašava od onog od čega se bježi ili pak dospijeva onom traženom i željenom. (Ebu Hamid el-Gazali, Ihjau ulumid-din, 4/176)

Sveznajući i mudri Allah postavio je zakone na ovome dunjaluku prema kojima moraju živjeti sva Njegova stvorenja. Niko nije povlašten pa da živi ili djeluje van njihovih okvira. Ti zakoni se ne mijenjaju niti u njima ima odstupanja: "U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja" (Fatir, 42). Jedan od tih zakona jeste da se onaj koji poriče Allahove blagodati izlaže različitim vidovima kazne, kao što je uskraćivanje blagodati, glad, strah, uništenje usjeva ili pak potpuno uništenje.

U nekoliko vjerodostojnih hadisa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče muslimane da konstantno i neprekidno čine dobra djela, makar ta djela osjećali neznatnim. Tako se u hadisu koji prenosi Adi b. Hatim, radijallahu anhu, navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Zaštite se od Vatre udjeljujući makar pola datule" (muttefekun alejhi). U drugoj predaji vjernik se podstiče da se pripremi za Sudnji dan udjeljujući makar pola datule ili kazujući lijepu riječ. U nekoliko hadisa, također, nalazimo da se muslimanu savjetuje da čini dobro, da udjeljuje određenu vrstu "sadake", radeći ono što je u njegovoj moći, tako što će pomoći onome ko je u nevolji, pozivati dobru ili, čak, ne učiniti grijeh.

Saudijska Arabija: Hadžije iz Evrope, Amerike i Australije više neće moći rezervirati hadž putem turističkih agencija

Saudijska Arabija donijela je odluku da se muslimani iz Evrope, Amerike i Australije, koji žele obaviti hadž sada moraju prijaviti putem vladine web-stranice, čime se ukida uloga turističkih agencija u tom procesu.

Saudijsko ministarstvo hadža potvrdilo je sredinom juna da muslimani hadžije iz Evrope, Amerike i Australije za hadžsku vizu moraju aplicirati putem vladine web-stranice Motawif. Nakon što apliciraju, odabir će se vršiti sistemom "automatizirane lutrije", nakon čega će prijevoz i smještaj, kao i kompletan aranžman hadža moći kupiti direktno od saudijske vlade. Ova odluka označava veliku promjenu koja se dešava praktično preko noći. U suštini, ova odluka ukida desetljećima star sistem korištenja odobrenih turističkih agencija za registraciju, rezervaciju i plaćanje hadžskog aranžmana, smještaja i dozvola.

U blagdanskim prigodama, kao što je predstojeći Kurban-bajram, često pretjeramo s trpezama i objedima, stoga je neophodno malo više nas podsjećati na važnost unosa zdravih namirnica u organizam i izbjegavanja svega što može uzrokovati određene zdravstvene tegobe i bolesti.

Stvaranjem Adema, alejhis-selam, vlastitom rukom Uzvišeni Allah ukazao je počast za Njemu posebno biće -- čovjeka. Taj čovjek je svoja prava dobio samim stvaranjem. Prihvativši odgovornost upravljanja nad mjestom gdje radi test (dunjaluk), a gdje će dobiti rezultate u jednoj drugoj dimenziji (Sudnji dan), on je prihvatio da može dobiti nagradu (Džennet) ili kaznu (Džehennem). Taj test sastoji se, između ostalog, i od poštivanja dostojanstva i prava onih s kojima se živi na ovom svijetu. Literatura koja se koristi za izradu tog testa poslana je sa nebesa preko meleka Džibrila, alejhis-selam, pečatnom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. To je Kur'an i sunnet, koji su osnovni izvori informacija o ljudskim pravima. U nastavku ćemo izdvojiti određene crtice o ljudskim pravima sa aspekta njihove izvornosti, posebno se bazirajući na dva spomenuta izvora: Kur'an i sunnet.

Zahvala pripada Allahu, Koji u Svojoj časnoj Knjizi kaže: "O vi koji vjerujete, jedite dobra jela kojim smo vas opskrbili, i Allahu zahvaljujte, ako doista, samo Njemu ibadet činite" (El-Bekara, 172). On je jedini Gospodar, Koji nema sudruga. Ono što On dozvoljenim učini, to je i dozvoljeno, a ono što On zabranjenim učini, to biva i zabranjeno. Vjerozakon je samo ono što On propiše.

Osnovna karakteristika savremenog doba jeste sveopća zaokupljenost raznoraznim informacijama i njihov prebrz protok kroz naše odveć isforsirane ubrzane životne tokove, sada već navike, zbog čega živimo okruženi mnogim napetostima. Iako se sve to opravdava čarima savremenog života, evidentno je da današnja populacija u moru modernosti pati od manjka pažnje i fokusiranosti. Današnja djeca odrastaju u novoj stvarnosti tako da se sve više prilagođavaju pametnim uređajima nego što se prilagođavaju ljudima, dok odrasli postaju robovi virtualnog svijeta i mobilnih "komunikacijskih aplikacija". Nema događaja u životu jednog čovjeka, pa čak i prilikom najvećeg ushićenja, a da se nakratko ne isključi i ne izdvoji vrijeme kako bi radost podijelio u virtualnom svijetu, da i drugi posvjedoče tu sreću. Sve to itekako remeti međuljudske odnose, kako kaže Herbert Simon, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, koji upozorava na to da informacije izjedaju pažnju svojih primalaca. (Danijel Goleman, Fokusiranost, neprimjetni pokretač izuzetnosti) Dakle, obilje informacija izaziva nedostatak pažnje koja itekako negativno utječe na fokusiranost i produktivnost u školama, na fakultetima, na radnim mjestima, pa i u našim svakodnevnim životima.

Za pravilno razumijevanje sunneta potrebno je poznavati određena pravila. U prošlom broju govorili smo o pravilu poznavanja općenitosti i posebnosti hadisa, a ovom prilikom posvetit ćemo se temi koja se usko veže za prethodnu, a to je neodređenost (mutlak) i određenost (mukajjed) hadisa.

Iako su ovo izrazi koji se najviše koriste u disciplini poznatoj kao metodologija islamskog prava (usuli-fikh), ipak se koriste i u drugim islamskim disciplinama, kao što je slučaj u hadiskoj nauci, a detaljnije u nauci o razumijevanju sunneta.

Kur'an je dovoljan dokaz da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik, ali i pored toga spomenut ćemo neke od dokaza koji to potvrđuju.

Islamsko vjerovanje (akida) je blistavo, nepatvoreno, proisteklo iz čistih, autentičnih božanskih izvora Kur'ana i sunneta, i kao takva zauzima uzvišeno i najvažnije mjesto u dini-islamu. Štaviše, akida je za vjeru kao što je temelj za građevinu, srce za tijelo, korijen za drvo. Uzvišeni kaže: "Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer -- lijepa je riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji a grane prema nebu" (Ibrahim, 24). U islamu akida zauzima važno mjesto, posvećena joj je velika pažnja, duboko je usađena u prsima muslimana i muslimanki, te iz njihovih prsa zrači dobrotom, najljepšim plodovima, iz nje crpe energiju i snagu. Na njenim su osnovama postojani u vjeri, odišu lijepim moralom, ustrajnošću na istini i Pravom putu, teže ka ispravnosti i potpunosti u vjeri, trude se da budu dostojanstveni, pokorni Allahovi robovi. Što je vjerovanje čvršće i jače u njihovim prsima, to više nalaze u njemu pokretačke snage i podsticaja da čine dobro; pomoć im je na putu uspjeha, ispravnosti i ustrajnosti.

Život vjernika i vjernice možemo podijeliti na dva velika perioda: period ramazana, jer je to posebno vrijeme, ili ramazanizam, i period između dva ramazana ili postramazanizam. Tako su nekako to gledale i prve generacije: pola perioda poslije ramazana dovili su da im se prime ibadeti mjeseca ramazana, a drugu polovicu dovili su da budu počašćeni sljedećim ramazanom. Što bismo mi jednostavno i rekli: Sve se nekako vrti oko ramazana. Mnogi vjerski tekstovi govore o posebnosti tog mjeseca i svih ibadeta u njemu, a posebno posta, tako da sve navedeno ima jake osnove. I mi smo ispratili ramazan ove godine i već smo se dobro vratili u onaj uobičajeni režim života koji živimo većinu vremena tokom godine.

Uzvišeni je objavio suru En-Nahl -- Pčele, šesnaestu kur'ansku suru, u kojoj spominje nadahnutost pčela da grade sebi dom na različitim mjestima, ali sa istim životnim principom -- rad na putu dobra uz pokornost Uzvišenom gdje god da se nalazile.

Prva promjena civilizacijskog okvira Bosne, kada smo ušli u sastav Osmanskog Carstva, imala je za posljedicu naše prihvatanje islama, što se, po riječima Nedima Filipovića, "predstavlja ne samo kao vjerska i kulturna nagrada za konvertite nego i kao jedna vrsta sudbinskog blagoslova, milosti sudbe koja nagrađuje one koji idu pravim putem".

Berlinskim kongresom, poslije više od četiri vijeka političke i kulturološke odvojenosti od evropskih tokova, Bosna nanovo, i opet naglo, prelazi iz jednog civilizacijskog okvira u drugi.

Džamija u Sevilji i zlatna kula Torre del Oro

Pobjedom Muvehida na Magribu ili današnjem Maroku (Marakeš je pao 1147. godine) počela je nova kulturna epoha. U Tinmalu na Visokom Atlasu berberski vođa Ibn Tumert osnovao je muvehidski pokret, značajan i u vjerskom i u političkom smislu. Za nekoliko godina proširili su se Magribom i stigli do Endelusa (današnje Španije).

Kad su stigli u Endelus, odabrali su Sevilju za glavni grad i rezidenciju Jakuba el-Mensura. Ovaj period značaj je po velikom broju građevinskih dostignuća koji su i danas vidljivi. Najvažnija građevina bila je glavna muvehidska džamija na čijem je mjestu danas katedrala (Catedral de Santa María de la Sede), čiji minaret ne samo da je opstao u vremenu nego je postao i simbol Sevilje. Sačuvane su dvije arkade sa starog džamijskog dvorišta, koje je zbog zasađenog drveća danas poznato kao Dvorište narandži. Nakon prihvatanja kršćanskog stila gradnje u 17. stoljeću, minaretu je dodan barokni zvonik. Bočne fasade 80 metara visokog nekadašnjeg minareta na većini etaža razbijene su prozorima s lukovima optočenim ornamentima.