Broj 128

Meleki su dio, za nas ljude, skrivenog svijeta. O njima nam kazuje časni Kur'an i brojni hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Vjerovati u meleke drugi je temelj od šest temelja na kojima se gradi vjerovanje, a iman ne može biti ispravan bez vjerovanja u postojanje meleka, njihova svojstva i uloge, kako ih predstavlja časni Kur'an i vjerodostojan sunnet. Svevišnji Allah rekao je: "Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici -- svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove i poslanike Njegove." (El-Bekara, 285) Na pitanje: "Šta je iman?", Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i da vjeruješ da sve što se dešava, bilo dobro ili loše, biva određenjem Uzvišenog Allaha." (Buhari, br. 50; Muslim, br. 8) Postojanje meleka potvrđuju nepobitni argumenti Kur'ana i sunneta, stoga je nijekanje njihovog postojanja nevjerstvo, prema konsenzusu svih islamskih učenjaka i po kur'anskom tekstu, jer Svevišnji Allah kaže: "Onaj ko ne bude vjerovao u Allaha i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet -- daleko je zalutao" (En-Nisa, 116).

"I jedan od znakova Njegovih jeste to što vam je, od vas samih, parice stvorio da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost. U tome, zbilja, ima znakova za ljude koji razmišljaju." (Er-Rum, 21)

U Kur'anu i sunnetu poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, navedena su divna i najljepša kazivanja, puna za nas pouka, poruka, koristi i odgojnih mjera, primjera i živih situacija koje i nas mogu zadesiti. U zadnjem ajetu sure Jusuf, 111, nakon predivnog kazivanja o Jusufu, alejhis-selam, Uzvišeni kaže: "U kazivanju o njima pouka je za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i uputa je i milost narodu koji vjeruje."

Namaz u džematu jedan je od najuzvišenijih ibadeta i najljepših vidova pokornosti Allahu, džellešanuhu. Učenjaci su, oslanjajući se na hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksu ashaba, radijallahu anhum, zabilježili brojne adabe, pravila ponašanja koja se odnose na odlazak u džamiju, boravak u njoj i povratak iz nje. Njihova svrha jeste da vjernika pripreme i usmjere kako bi namaz u džematu doživio u njegovoj punoj vrijednosti i ljepoti. U nastavku donosimo neke od tih adaba.

Ljeto je, kao tiha ptica, odletjelo u daljinu. Dani su postali kraći, a jutra hladnija. U zraku se osjećao miris zrelih jabuka, a vjetar je kroz krošnje šaputao da dolazi vrijeme knjiga i školskih torbi. Amina je sjedila kraj prozora svoje sobe i gledala kako lišće polako počinje da žuti. U njenom srcu miješali su se tuga za raspustom koji je prošao i radost zbog nove školske godine. Znala je da septembar ne nosi samo kraj ljeta, nego i jedan novi početak -- početak dugog puta učenja i sazrijevanja.

U današnjem vremenu ummet se nalazi u nezavidnoj situaciji i ta situacija izgleda bezizlazna. Muslimanska čast, život i imetak postali su bezvrijedni. Javno vrijeđati islamske vrijednosti za neke je postao (pohvalan) hobi, a za neke čak i profitabilan biznis. U velikoj većini medija, laž i subjektivna selekcija vijesti zauzele su mjesto istine i objektivnosti. Ali, ta situacija nije bezizlazna, jer unatoč ovim krizama kroz koje ummet prolazi, pobjeda opet pripada islamu i vjernicima. Muslimanima je, posebno u ovom vremenu, potrebna čvrsta veza sa Allahom, čvrsta veza sa Gospodarom svjetova i pouzdanje u Njega kako bi ih On pomogao.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Požurite s činjenjem dobrih djela, jer će se pojavljivati smutnje koje će biti poput mrkle noći (svaki naredni dio mračniji je od prethodnog). Čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, i omrknut će kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik. Prodavat će svoju vjeru za bezvrijedni dunjaluk." (Muslim, 118)

Nema nikakve sumnje da je mjesto nijeta u islamu veliko i da ćemo nagrade na ahiretu dobijati shodno svojim namjerama. Onoliko koliko smo svjesni Allaha u našim srcima, koliko nam je On bitan prilikom činjenja određenog djela, koliko nam je manje važno kako nas pri tome ljudi gledaju, shodno tome ćemo i biti nagrađeni za učinjeno djelo. Djelo će biti veliko onoliko koliko bude čist nijet prilikom njegovog činjenja. Prilikom govora o ovoj temi, često čujemo hadis koji prenosi Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Djela se cijene prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je i naumio." (Buhari, br. 1) Ovaj je hadis i jedno veliko pravilo koje nam jasno ukazuje na važnost ove institucije u islamu koja se zove nijet.

U dobu konzumerizma, društvenih mreža, vještačkog stvaranja potrošačkih potreba i konstantnog traganja za još, više nije neuobičajeno da čovjekom vlada osjećaj nezadovoljstva, da nema ništa, da su drugi privilegirani... Ipak, Kur'an nas uči da se zahvaljujemo Svevišnjem Gospodaru i da Mu budemo zahvalni. Štaviše, Božija Riječ uči nas kako i za šta sve da budemo zahvalni.

Božija je milost to što nas u prvom ajetu El-Fatihe, nakon bismille, uči kako da Mu se zahvaljujemo: "Elhamdulillah! -- Hvala Allahu!"

"I okrenu se od njih i reče: 'O Jusufe, tugo moja!', i oči mu pobijelješe od jada, bio je vrlo potišten." (Jusuf, 84)

"Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim." (Jusuf, 86)

Jakub, alejhis-selam, ostao je tako slomljenog srca, brojeći dane. Kada su mu Jusufova braća došla s viješću da su ostali i bez drugog brata, srce mu se još više stegnulo, pa se tako počeo prisjećati Jusufa i to mu ispuni dušu. Nije imao snage da išta uradi osim da se povuče u osamu, skloni se od svih, noseći tako sa sobom potištenost i tugu. Teška tuga prekrila mu je oči, a njegov je jezik zborio: "O Jusufe, tugo moja", kao da mu se tuga pretvorila u Jusufa kojeg on doziva iz daljine.

Život je težak i nepredvidiv, i to je činjenica dobro poznata svakom čovjeku. Svaki dan života ispunjen je nekom borbom: borbom sa svojom dušom, borbom sa šejtanom i borbom za egzistenciju, a nekima i borbom za goli život. I tako je svim ljudima, bez obzira na to da li bili vjernici ili ne. Ali, postoji jedna razlika -- vjernik u životnim teškoćama vidi i ljepotu života, koja zasjeni svaku dunjalučku teškoću. Vjernik je svjestan svoga Gospodara i da je On odredio i iskušenja i teškoće, ali i blagodati i trenutke užitaka. Najveća ljepota života za vjernika ogleda se u pokornosti Allahu. Kada vjernik spusti čelo na tlo pred svojim Stvoriteljem i tiho Ga dozove, tada sa njegovog srca, poput lišća sa grane u jesen, počnu otpadati tegobe, brige, tuge... Svaka skrušena suza na sedždi Jedinome nadilazi svaku teškoću i kušnju. U trenucima iskušenja, briga, tuge vjernik je svjestan prolaznosti -- sve što nas danas lomi, sutra će biti samo sjećanje ako smo se zahvalili Allahu i Njemu predali svoje stanje. Takav je život -- putovanje na kojem se smjenjuju stanice kušnji i stanice blagostanja. Na kraju, sve prođe, ali ostaju naša djela -- kako smo se ponijeli i u kušnjama i u blagostanju. Budi svjestan prolaznosti života i ne dozvoli da te kušnje slome, a ni da te blagostanje odvede na put nemarnih, oholih i nezahvalnih, jer svi neumitno putujemo svome Gospodaru pred Kojim ćemo račun polagati.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada pas pije iz posude nekoga od vas, neka je opere sedam puta." U verziji koju bilježi Muslim stoji: "Prvi put neka je opere zemljom." Također, u hadisu koji prenosi Abdullah b. Mugaffel, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kada pas pije iz posude, operite je sedam puta, a osmi put istrljajte je zemljom." (Buhari, 172; Muslim, 279)

Poštovani čitatelji, evo nas u još jednom septembru. A, septembar je za roditelje i djecu, dakle, za mnoge od nas, sinonim za novu školsku godinu. Mnogo je izazova koji stoje i pred roditeljima i djecom, ali i učiteljima i nastavnicima, naravno. Veoma često u tekstovima koji prate tematiku školstva i obrazovanja danas nailazimo na termine poput ekranizma, ADHD-a, autizma, ovisnosti o igricama, zloupotrebi interneta, nedostatku pažnje... I zaista, nekako su ovi i slični termini postali inačice koje se vezuju uz sam pojam obrazovanja danas. Ne mogu a da se ne dotaknem, nažalost, sve učestalije (zlo)upotrebe umjetne inteligencije u obrazovanju, kojoj su skloni i roditelji i učenici. Jako je potresno zamisliti i dopustiti da vam dijete na takav način "stječe" znanje, predaje takve radove, ili još gore -- da mu vi u tome pomažete i dajete potporu! Kada govorimo o samoj umjetnoj inteligenciji, trebamo se prije svega zapitati je li nam ona saveznik ili suparnik? (Ne)prijatelj? Kako biste najlakše definisali zapravo umjetnu inteligenciju?

Odgoj djeteta jedan je od najodgovornijih povjerenih emaneta. Islamski učenjaci i savremeni odgojni stručnjaci naglašavaju da zdrava ličnost djeteta nastaje na ravnoteži između ljubavi i strogoće. Previše ljubavi i popustljivosti rađa razmaženost i neposlušnost, dok pretjerana strogoća rađa strah, udaljenost i ponekad bunt. Dr. Džasim el-Mutava, poznati islamski pedagog, objašnjava da roditelj treba spojiti ova dva principa -- ljubav koja hrani dušu i strogoću koja oblikuje karakter i usmjerava ponašanje. Jedan otac ispričao je sa kajanjem kako je svoje dijete odgajao u potpunoj slobodi, bez nametanja pravila, dopuštajući mu sve. Kada je sin odrastao, postao je nasilan, bez poštovanja prema drugima i bez obzira na savjete. Drugi roditelji svjedoče o suprotnom -- odgoj isključivo kroz zabrane i naredbe, bez nježnosti, ostavlja djecu emocionalno hladnom i udaljenom od roditelja. Ispravan put je sredina: jasno postavljanje granica uz pružanje ljubavi, nježnosti i podrške.

Poznavanje zakona Svemogućeg Allaha u vezi s Njegovim stvorenjima povećava vjerovanje i ubjeđenje kad god se jedan od tih zakona desi, ali istovremeno to je i pouka pojedincima i cijelom narodu u postizanju sredstava za uspjeh, odnosno usmjerenje kako da na najbolji mogući način iskoriste zakone promjene i zaštite se i izbjegnu gubitak blagodati i dominaciju neprijatelja.

Tlačitelji i nepravednici su saveznici jedni drugima, čak i ako se njihove religije, metode, doktrine, kulture i orijentacije razlikuju. Ugnjetavanje ih ujedinjuje čak i ako su međusobno podijeljeni, a njihova namjera da ugnjetavaju potlačene ujedinjuje ih čak i ako se njihovi ciljevi ugnjetavanja razlikuju.

Sabur, odnosno strpljenje, jedna je od najdubljih i najuzvišenijih osobina vjernika. Strpljenje nije puko izdržavanje teškoće, već duhovna snaga, mirna sigurnost i dostojanstveno prihvatanje Allahove odredbe. Sabur oplemenjuje život jer uči čovjeka kako da ostane pribran kad ga pogađa bol, kako da šuti kad bi najradije vikao, i kako da ostane uspravan kad mu sve izmakne pod nogama. Vjernik ne vidi sabur kao pasivnost, već kao aktivnu, smirenu predanost Allahu.

"Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. -- A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (El-Bekara, 261)

U ovom kur'anskom ajetu Uzvišeni Allah navodi prelijep primjer koji budi srca i podstiče vjernika da udjeljuje na Allahovom putu, ne precizirajući kome treba udjeljivati: da li porodici, siromasima, bolesnima ili prezaduženima. Svevišnji Gospodar je u 248. ajetu rekao: "Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? -- A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti", općenito motivirajući vjernike da udjeljuju na Allahovom putu i da budu svjesni da će im ono što udijele mnogostruko nadoknaditi.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zadužio me da čuvam sadekatul-fitr koji je sakupljen u mjesecu ramazanu, pa je došao neki pridošlica i počeo grabiti tu hranu. Uhvatio sam ga i rekao: 'Doista ću te odvesti Allahovom Poslaniku!'" U hadisu se dalje opisuje kako mu je čovjek rekao: "Kada pođeš na počinak, prouči Ajetul-Kursijju, Allahov čuvar bit će s tobom i sve do svanuća šejtan ti se neće moći približiti." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "On je veliki lažov, ali ti je rekao istinu. To je bio šejtan." (Buhari, br. 5010)

Vrlo malom broju muslimana na našem području poznata je prava važnost i vrijednost Kudsa, odnosno Jerusalema, i mesdžida koji se nalazi u njemu -- Mesdžidul-Aksaa, odnosno džamije El-Aksa, a još manjem broju poznate su odlike i vrijednost njegove blagoslovljene okoline, koja se od davnina zove Šam. Nemoguće je pobrojati sve odlike Šama u jednom tekstu, pa smo zbog toga odabrali smo neke vrijednosti i odlike Bejtul-Makdisa na koje ćemo se podsjetiti.

Pokornost ili ibadet za održavanje života srca potrebna je isto koliko hrana i piće za održavanje života tijela, a nepokornost je otrov koji srce neminovno vodi ka duhovnoj smrti. Kao što čovjek za održavanje života svoga tijela svakodnevno, u određenim razmacima mora da uzima hranu, isto tako mora da hrani i svoje srce.

Ako čovjek greškom uzme pokvarenu ili zatrovanu hranu, mora da je što prije povrati i da tijelo oslobodi od pokvarene hrane i štetnih otrova. Međutim, zdravlje čovjekovog srca preče je i od zdravlja njegovog tijela, jer od toga mu zavisi sreća i na ovom i na budućem svijetu. Zato je neko od čestitih predaka rekao: "Kakva li čuda da ljudi oplakuju onoga čije je tijelo umrlo, a ne oplakuju onoga kome je umrlo srce, a smrt srca teža je nego smrt tijela!"

Kratka rečenica, malo riječi, ali velika značenja i obilata obećana nagrada. Obećava se Džennet onom koji je iskreno izgovori. Štaviše, Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, jamac mu je za ulazak u Džennet. Preporučuje se da se izgovara u svakom vremenu, kao i nakon ezana i svakog jutra. Onaj koji je iskreno izgovori, osjetit će slast imana: "Reditu billahi rabben, ve bil-islami dinen, ve bi Muhammedin resulen! -- Zadovoljan sam da mi je Allah gospodar, islam vjera i Muhammed poslanik."