Broj 81

Postoje ljudi koji cijeli život izučavaju književnost i djela velikih svjetskih književnika poput Tolstoja, Dostojevskog i Šekspira. Iako su decenije proveli čitajući te knjige, koliko njih zna napamet makar jedno cijelo poglavlje iz tih knjiga? A ako tome dodate da autorovu knjigu trebaju citirati u izvornom obliku i jeziku, bez ijedne greške, tada se ovaj izazov dodatno uvećava. Znači, Tolstoja treba citirati bez greške na ruskom, a Šekspira na engleskom jeziku. Već znate odgovor na ovaj izazov, ljudi to neće biti u stanju izvesti.

Nevolje koje čovjeka pogađaju u životu predstavljaju izazov i ispit izdržljivosti i strpljenja, a još se teže podnose i prevazilaze ako ih čovjek ne proživljava kroz vjeru, oslanjajući se na svoga Gospodara. Svaki sin Ademov mora biti iskušan na ovome svijetu, bio on vjernik ili nevjernik, i to je pravilo ovoga života.

Međutim, vjernik zna da su nedaće ustvari ispit za njega i pokazatelj Allahove ljubavi prema njemu. Te nevolje su u obliku lijeka koji je gorak i ne godi čovjeku, ali ga liječi i popravlja njegovo stanje, tako da na kraju ima lijepu završnicu.

Rekao je Fadl b. Sehl: “Zaista se u nevoljama kriju blagodati koje razumna osoba ne smije zanemariti, kao što je brisanje grijeha, obilna nagrada, buđenje iz nemara, vrednovanje blagodati koju je izgubio i vraćanje pokajanju.”

Nakon obavljenog hadža, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio se u Medinu. Krajem mjeseca safera jedanaeste godine po Hidžri, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je osjećati bolove i ubrzo se bolest pogoršala. Tražio je od svojih supruga dopuštenje da za vrijeme bolesti boravi u sobi Aiše, radijallahu anha, na što su one pristale.

Allahovo lijepo ime El-Vekil spominje se na četrnaest mjesta u Kur’anu. Uzvišeni Allah kaže: “I ti se osloni na Allaha i dosta ti je Allah kao vekil” (El-Ahzab, 3); “Allah je Stvoritelj svega i On je nad svim vekil” (Ez-Zumer, 62); “Onima kojima, kada su im ljudi rekli: ‘Doista se drugi iskupljaju protiv vas pa ih se bojte’, njihov iman se povećao i rekli su: ‘Dovoljan je nama Allah i divan li je On vekil.’” (Ali Imran, 173)

U jugoistočnoj Aziji nalazi se Brunej, jedna mala zemlja koja, uprkos relativno maloj površini i relativno malom broju stanovnika, zaslužuje našu pažnju, stoga u ovom broju donosimo tekst o toj zemlji.

Brunej, službeno Brunej Darusselam (ar. darus-selam – kuća mira), je država u jugoistočnoj Aziji. Nalazi se na sjeveru otoka Borneo, na obali Južnog kineskog mora. Na kopnu graniči s Malezijom. Ime države je povezano sa rijekom Brunej koja nastaje spojem rijeka Sungai Kayal i Sungai Limau Mani. (Encyclopedia Britannica)

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, kazuje: “Jednog dana sjedio sam iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi reče: ‘Mladiću, podučit ću te nekim riječima: Čuvaj Allaha, Allah će tebe čuvati! Čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno ispred sebe. Kada moliš, moli Allaha, a ako tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, kada bi se cijeli ummet sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim onoliko koliko ti je to već Allah propisao. A i kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio. Podigla su se pera i osušile su se stranice.’” (Tirmizi)

U predajama koje su zabilježene u drugim hadiskim zbirkama navodi se: “Čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno ispred sebe. Znaj za Allaha kad si u blagostanju, Allah će znati za tebe kada budeš u oskudici. I znaj, ono što te je mimoišlo, nije te moglo zadesiti, a ono što te je zadesilo, nije te moglo mimoići. Znaj, zaista je pobjeda u strpljivosti, izlaz u nevolji, a olakšica u tegobi.” (Hakim)

Izrael planira uvođenje zakona kojim bi se nežidovima zabranilo da budu članovi Kneseta

Vladajuća izraelska koalicija priprema prijedlog zakona kojim bi se onemogućilo da nežidovi budu članovi Kneseta (izraelskog parlamenta), javlja Kuds Press. Predlagač zakona Oded Forer rekao je: “Kneset je postao mjesto gdje teroristi i njihove pristalice sjede bez straha.”

Najmanje 20% stanovnika Izraela su nežidovi i ako se ovaj zakon usvoji, to će biti potvrda da je ova država utemeljena na aparthejdu. 

“Ovo nije ništa novo”, kaže Usama el-Sa’di, bivši član Kneseta arapske nacionalnosti, i objašnjava: “Već je usvojeno nekoliko zakona kojima je cilj otežavanje arapskog prisustva u Knesetu, uključujući i zakon koji omogućava odbijanje kandidata ako ne vjeruje u Izrael kao demokratsku i židovsku državu.”

Sa’di je za Kuds Press rekao da je ovaj zakon usmjeren protiv arapskih građana koji bi se željeli kandidirati. “To je nezakonit, neustavan i nedemokratski zakon”, smatra on.

(Izvor: qudspress.com)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno je ukazao na propisanost klanjanja istihara-namaza i u vezi s tim bilježe se i vjerodostojni hadisi, ali i slabi i izmišljeni hadisi. Jedan od vjerodostojnih hadisa u kojem se potvrđuje utemeljenost istihara-namaza jeste hadis koji bilježi Buhari u svom Sahihu. Džabir b. Abdullah kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao nas je istihara-namazu za svaku priliku kao što nas je podučavao i kur’anskim surama. Govorio je: ‘Kada neko od vas htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata dobrovoljnog namaza, a zatim neka prouči dovu: ‘Allahu moj, od Tebe tražim dobro Tvojim znanjem i odredi mi ga Svojom moći. Podari mi nešto od Svoje velike dobrote, jer Ti sve možeš, a ja ne mogu; Ti sve znaš, a ja ne znam! Ti si Poznavalac skrivenih tajni. Allahu moj, ako je, prema Tvome znanju, ova stvar dobra za mene, moju vjeru, za moju sadašnjost i budućnost (ili je rekao: za mene na dunjaluku i ahiretu), onda mi omogući da se dogodi, olakšaj mi je i podari mi bereket u njoj! A ako je, pak, prema Tvome znanju, ova stvar loša za mene, za moju vjeru, za moju sadašnjost i budućnost (ili je rekao: za mene na dunjaluku i ahiretu), onda je otkloni od mene, odvrati mene od nje, i odredi dobro za mene gdje god se nalazilo i učini da budem zadovoljan Tvojom odredbom!’”, pa je rekao: “A zatim neka spomene svoju potrebu.”

Uzvišeni Allah kaže: “I čuvajte se iskušenja (smutnje) koja neće pogoditi samo one među vama koji su zulum činili.” (El-Enfal, 25)

Huzejfa b. Jeman, radijallahu anhu, kazuje: “Svijet je zapitkivao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o dobru, a ja sam, bojeći se da me ne zadesi, pitao o zlu, rekavši: ‘Allahov Poslaniče, mi smo bili u neznaboštvu i zlu, pa nas je Uzvišeni Allah počastio ovim dobrom. Hoće li poslije ovog dobra biti kakvog zla?’ ‘Hoće’, odgovorio je on. ‘A hoće li poslije tog zla biti kakvog dobra?’, upitao sam ponovo. ‘Hoće’, odgovorio je, dodavši: ‘Tada će biti dehan.’ ‘A dehan, šta je to?’, upitao sam. ‘To je skupina’, reče on, ‘koja upućuje ne obazirući se na moju uputu; neka će im djela biti dobra, a neka pokuđena.’  ‘A hoće li poslije tog dobra opet biti kakvog zla?’, upitao sam ponovo. ‘Hoće’, odgovorio je, ‘pozivači na vratima Džehennema. Ko im se bude odazvao, bacit će ga u njega.’ ‘Allahov Poslaniče’, rekoh, ‘opiši nam ih!’ ‘Oni su iz naše sredine i govore našim jezikom!’, odgovori on. ‘A šta mi naređuješ da činim ako me to zadesi?’, upitao sam ponovo. ‘Drži se zajednice muslimana i njihovog vođe (imama)!’, odgovori on. ‘A ako ne bude ni zajednice ni vođe?’, upitao sam. ‘Drži se daleko od svih tih skupina, pa makar zubima morao zagristi stablo, i tako sve dok te ne zadesi smrt!’, odgovori on.” (Buhari i Muslim)

Treba požuriti sa udajom

Rekao je Uzvišeni Allah: “Udajite neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje, ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna” (En-Nur, 32). Krajnje uočljivo obilježje vremena u kojem živimo jeste raširenost zinaluka i moralna izopačenost. Na sve moguće načine pokušava se navesti na blud. Gotovo da se ne mogu pročitati novine, pogledati televizija ili izaći na ulicu, a da se ne bude obasut otrovnim šejtanskim strijelama koje dočaravaju blud i pozivaju u nemoral. Ako se tome još doda izmiješanost muškaraca i žena, razgolićenost i neislamski odgoj, shvatamo koliko je velika opasnost zapadanja u haram. Islam ne poriče međusobnu potrebu i čežnju muškaraca i žena jednih za drugim, nego tu čežnju usmjerava i ograničava. Pravovremeni brak je, bez sumnje, jedan od najefikasnijih vidova zaštite od bluda. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Mladići, ko od vas ima mogućnost, neka se oženi, tako će bolje sačuvati pogled i zaštititi spolni organ, a ko nije u mogućnosti, neka se drži posta” (Buhari i Muslim). Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Vjenčavajte svoju djecu kada postanu punoljetni, ne nosite njihove grijehe!” (Ibnu Dževzi, Propisi vezani za žene, str. 304)

Dakle, staratelj je dužan udati svoju štićenicu za prikladnog muža, uzimajući u obzir njegovu vjeru, ćud i izgled, dužan je požuriti sa udajom prema potrebi, a haram mu je spriječiti udaju ako štićenica želi da se uda za, prema spomenutim mjerilima, prikladnog muškarca.

Biografija autora

Njegovo puno ime je Zejnuddin Abdurrahman b. Ahmed b. Abdurrahman b. Hasan b. Muhammed es-Selami ed-Dimiški el-Hanbeli, Ebu Feredž, poznat kao Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao.

Rođen je 736. h. g. u porodici poznatoj po znanju, čestitosti i dobroti. Njegov otac i djed bili su alimi pa su ostavili veliki utjecaj na Ibn Redžeba. Otac ga je vodio sa sobom na skupove znanja kod djeda, a imao je svega pet godina.

Od rane mladosti počeo je slušati hadise kod velikih učenjaka u Damasku, zatim Egiptu i Hidžazu. Imao je veliki broj učitelja od kojih su najistaknutiji: njegov otac Šihabuddin Ahmed b. Abdurrahman el-Bagdadi, Hafiz Zejnuddin el-Iraki, Šemsuddin Ebu Abdullah Muhammed b. Ebu Bekr b. Ejjub, poznat kao Ibn Kajjim el-Dževzijja.

Imao je i veliki broj svojih učenika od kojih su najpoznatiji: Ebu Abbas Ahmed b. Ebu Bekr b. Ahmed poznat kao Ibn Resam, Alauddin Alija b. Muhammed, poznat kao Ibn Lehham, Siradžuddin Ebu Hafs Omer b. Alija, poznat kao Ibn Mulekkin.

Vrijeme je naš najvredniji kapital i najdragocjenije što imamo, jer to je dimenzija unutar koje imamo priliku da djelujemo. Vrijednost ove blagodati, kao i drugih, najbolje se vidi kada se izgubi i kad ona nestane. Tako je bolestan čovjek najviše svjestan vrijednosti zdravlja, a oni koji su svoje vrijeme potpuno potrošili i tu blagodat izgubili, koji su došli do kraja svog životnog puta, postaju potpuno svjesni vrijednosti vremena. Kaže Uzvišeni Allah opisujući stanje čovjeka, koji o svom vremenu nije vodio računa, kako će povikati kada mu smrtni čas dođe: “‘Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!’ Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti” (El-Mu’minun, 99–100).

Prohladni dani, u kojima je često sipila sitna kiša dok je hladan vjetar raznosio zadnje uvehlo lišće sa ogoljenih grana, nagovijestiše dolazak jeseni. Nedugo poslije školskih časova padne akšam i zato Abdullah odmah poslije zadnjeg časa otrči do igrališta da sa svojim drugovima malo igra fudbala. Tako su se i danas dogovorili da se odmah poslije časova nađu na obližnjem igralištu. U školi je bio lijep dan. Učiteljica je pričala o posljednjim pripremama za ekskurziju, na koju će ići svi iz Abdullahovog odjeljenja. Učiteljica je odabrala Abdullaha za blagajnika, pa je on već danima unaprijed pravio spisak učenika i vodio računa o uplatama. Abdullah je vrlo marljiv i odgovoran đak, te ga je i učiteljica s razlogom odabrala za blagajnika.

Allah traži od vjernika da zapišu sve što dogovaraju u svijetu međusobnog poslovanja, a naročito se to odnosi na oblast trgovine, kupoprodaje i slično. Uzvišeni Allah naređuje da se zapiše i posvjedoči ono što se dogovori: “O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude oštećen ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha - Allah vas uči, i Allah sve zna.” (El-Bekara, 282)

U sedmom hidžretskom vijeku, nakon što je dugo vremena bila potisnuta od strane različitih novotarskih akida u koje su zapali i obični muslimani i učenjaci, akida dobrih prethodnika ponovo je obasjala islamski ummet.

U to vrijeme islamski je ummet bio duboko podijeljen na različite devijantne pravce, poput ilmul-kelama, filozofije, kulta obožavanja kabura, vahdeti-vudžuda, na razne šiijsko-rafidijske grupacije, batinijske sekte. O mezhepskoj pristranosti i taklidu – slijepom slijeđenju, da i ne govorimo.

Šejhul-islam Ibn Tejmijja rodio se i odrastao u takvom ambijentu. Također, u vrijeme Ibn Tejmijje islamski ummet još se nije bio oporavio od udara Tatara i krstaša.

U svom djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, egipatski učenjak, dr. Muhammed Jusri, na sažet i koncizan način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao je na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunnetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja. Slijedi poglavlje o vjerovanju sljedbenika ehli-sunneta u pogledu dave – pozivanje u islam, institucije naređivanja na dobro i odvraćanja od zla i u pogledu džihada – borbe na Allahovom putu.

Svakodnevno možemo primijetiti da su mnogi ljudi frustrirani i to ne samo oni koji su u teškoj materijalnoj situaciji ili koji su bolesni, već i oni kojima su podarene obilne blagodati kojih, nažalost, nisu ni svjesni. Tome uveliko doprinose mediji koji ciljano šire negativne informacije te na taj način zastrašuju ljude, šire depresiju i negativizam dovodeći društvo u stanje apatije i bezvoljnosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, volio je optimizam, a na pitanje šta je to optimizam rekao je: “Lijepa riječ” (Buhari i Muslim). Stoga je važno ohrabrivati ljude, motivisati ih i širiti pozitivne informacije. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže: ‘Ljudi su upropašteni’, on je najveća propalica” (Muslim). Jasno se vidi iz ovog primjera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio širenje pesimističnih i negativnih informacija koje loše utječu na društvo i zajednicu.

Ropstvo i sloboda u svijetu mrava

Svaki dan nauka otkriva nove čudesne detalje iz života ovog sićušnog Allahovog stvorenja. Da li ste znali da se u svijetu mrava odvijaju pravi ratovi u kojima pobjednici porobljavaju poražene i prisiljavaju ih da ih služe? Da li ste znali da ovi “gospodari” zastrašuju svoje “robove” kako bi ih mogli kontrolirati i koristiti? Jeste li znali da “robovi” ponekad povedu ustanak i pobune se protiv svojih “gospodara”?

Mravi “robovlasnici” napadnu prebivališta drugih mrava, ubiju ih i istjeraju iz njihovih mravinjaka, a onda njihove gusjenice prenesu u svoje mravinjake, pa kada se izlegu, žive kao robovi zaduženi za hranjenje i brigu o svojim gospodarima i njihovim leglima.

Med je jedna od najljekovitijih namirnica koju čovječanstvo poznaje. Kad bismo kazali da unatoč njegovim dobro poznatim karakteristikama i dokazanim koristima, ipak slabo znamo o tom ljekovitom blagu, ne bismo pogriješili.