Broj 86

U prethodnom broju govorili smo o tome da je u pravilu svaka hrana dopuštena, da je zabranjeno samo ono što je Svevišnji Allah zabranio, a učiniti nešto zabranjenim isključivo je pravo Uzvišenog Allaha. Također smo pojasnili da su štetnost, nečistoća, ogavnost, opojno i narkotično dejstvo generalni uzroci zabrane hrane i pića.

Trumpov “ekonomski rat”, koji je objavio Turskoj zbog američkog pastora Brunsona, nije polučio željene rezultate. Nada u pad vrijednosti lire izjalovila se, a turska valuta polahko se stabilizira.

U svijetu postoji jedna veoma zanimljiva muslimanska zemlja koja se naziva Maldivi ili službeno Republika Maldivi. To je zemlja u kojoj je cjelokupno stanovništvo muslimansko i ta država se sastoji od 1.900 otoka grupiranih u 26 atola. (Atol je naziv za otok ili njih više koji imaju oblik prstena. Oblik prstena je nastao od korala. Neki prstenovi su u potpunosti zatvoreni i voda unutar prstena i izvan se razlikuje, dok neki prstenovi imaju izlaz na otvoreno more.) Govorit ćemo o geografskim karakteristikama ove zemlje, njenoj povijesti, dolasku islama, utjecaju cunamija iz 2004. i utjecaju promjena u globalnoj klimi.

Geografija

Na Maldivima je od 1.900 otoka naseljeno oko 200, a još 88 se koristi samo za turizam. Otoci se nalaze na površini od otprilike 90.000 km², dok kopno ukupno ima samo oko 300 km². Najveći otok je 5 km². Samo devet otoka je veće od 2 km². Prosječna prirodna nadmorska visina iznosi 1,5 metar. Najviša tačka je 2,4 metra iznad nivoa mora na otoku Villingili, tako da je ovo najniža zemlja na svijetu sa najnižom prosječnom visinom i najnižim vrhom. Maldivi imaju 644 km obale, a sa 298 km² površine, ovo je zemlja sa najmanje kopna u Aziji. Najveći otok Maldiva je Gan čiji je glavni grad Male.

Na bosanskoj vjetrometini smjenjivale su se razne ideološke i političke strukture, a malo ih je bilo dobronamjernih prema Bosni i Bošnjacima.

Od odlaska Osmanlija svoju politiku i ideologiju nametali su svi, od Austro-Ugarske do komunista, a ovi drugi su, po svemu sudeći, nanijeli najviše zla Bošnjacima. Komunizam, kao jedno od najvećih zala čovječanstva, oštetio je sve društvene strukture, a ono o čemu ćemo govoriti tiče se vjerskog života. U tom vremenu vjera je spala na jedan najniži nivo i svela se uglavnom na običaje. Oni koji su bili čvrsti osjetili su gorčinu komunističke vladavine, dok su oni koji su se povinovali njihovim idejama uživali dunjalučke privilegije.

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i El Džebbar. Ovo Allahovo lijepo ime spominje se jedanput u Kur’anu, u suri El Hašr: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakoga osigurava, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Onaj kojem se sve potčinjava, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!” (El-Hašr, 23.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ruku‘u i na sedždi govorio je: “Subhane Zil-džeberuti vel-melekuti vel-kibrijai vel-azame/Neka je slavljen vlasnik džebberuta...” (Ebu Davud i Nesai.)

U arapskom jeziku El-Džebbar ima značenje: onoga koji sve sebi potčinjava na ono što on hoće, onaj koji pomaže druge u nevolji i siromaštvu pa ih opskrbljuje i čini imućnim, onaj koji je snažni, veliki i uzvišeni, onaj koga niko ne može poniziti niti sebi potčiniti

Turska obnovila 108 džamija na sjeveru Sirije

Turska državna humanitarna organizacija Dinajet (TDV), krajem avgusta tekuće godine, izjavila je da je u zadnje dvije godine obnovila i renovirala 108 džamija na sjeveru Sirije. Radi se o mjestima koja su bila pod kontrolom Kurdske komunističke partije YPG ili Sirijske terorističke PKK, kako je već nazivaju. Ovu regiju, koja se proteže duž turske granice, oslobodila je turska vojska u akcijama Štit Eufrata i Maslinova grana.

Lokalno stanovništvo ovih regija veoma je zahvalno Turskoj na obnovi vjerskih objekata. Ahmed Jasin, imam glavne džamije u Azazu, izjavio je: “Sretni smo na pažnji koju nam pruža Turska kroz obnovu naših džamija. Mnogo smo zahvalni turskoj vladi i bratskom narodu koji nas nesebično u svemu pomažu.”

U djelu Sahihul-džamius-sagir ve zijadetuhu, šejh Albani bilježi pedeset pet vjerodostojnih hadisa koji počinju sa brojem tri, a ovo njegovo djelo zapravo je obrada djela El-Džamius-sagir, imama Dželaluddina es-Sujutija, rahimehullah. Tokom obrade ovog djela, šejh Albani razdvojio je vjerodostojne od nevjerodostojnih hadisa, i tako su, na temelju toga, nastala dva djela: Sahihul-džamius-sagir ve zijadetuhu i Daiful-džamius-sagir ve zijadetuhu, a to znači da je šejh Albani ocijenio hadise koji se navode u El-Džamius-sagiru ili kao sahih – vjerodostojne ili kao daif – slabe.

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kod koga se nađe troje, osjetit će slast vjerovanja: da su mu Allah i Njegov Poslanik draži od svih drugih, da voli čovjeka samo u ime Allaha, i da mrzi povratak u nevjerstvo, nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru.” (Buhari i Muslim)

Prenosilac hadisa

Enes b. Malik b. Nadir b. Damdam el-Ensari, Ebu Hamza i Ebu Sumama el-Medeni, bio je drug i sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, imao je deset godina. Kada je Enes b. Malik bio mali, njegova majka Ummu Sulejm, radijallahu anha, dovela ga je kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “O Allahov Poslaniče, moli Allaha za malog Enesa!” Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu moj, povećaj mu imetak i potomstvo i uvedi ga u Džennet!” Enes, radijallahu anhu, govorio je: “Doživio sam da se ostvari prvo dvoje, a nadam se da ću doživjeti i treće.”

Služio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve vrijeme njegovog života u Medini, tj. deset godina.

Iskreni vjernici duboko su uvjereni u to da činjenje dobrih djela donosi nur u srcu, blještavilo na licu, obilnu nafaku i ljubav u srcima stvorenja, stoga u svakom danu nastoje da učine neko dobro djelo. Međutim, da li je za spas na ahiretu dovoljno samo raditi što više dobrih djela? Nije. Mnogo je važnije sačuvati svoja dobra djela. Loša djela koja čovjek radi poništavaju dobra djela koja je uradio. U naredna dva hadisa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava nas upravo na tu mogućnost da čovjek uradi mnogo dobrih djela, a koja mu na Sudnjem danu neće biti od koristi. Prvi hadis odnosi se na međuljudske odnose, a drugi hadis odnosi se na odnos čovjeka i Allaha, dželle šanuhu.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znate li ko je bankrotirao?” Ashabi odgovoriše: ”Bankrotirao je onaj ko nema ni dirhema ni imovine.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Bankrotirao je od moga ummeta onaj ko dođe na Sudnji dan sa namazom, postom i zekatom, a vrijeđao je ovoga, onoga potvorio, nepravedno jeo imetak onoga, prolio krv onoga, udario onoga. Tada će se njima dati od njegovih dobrih djela, pa ako ih nestane prije nego što se svima oduži, uzet će se od njihovih loših djela i njemu natovariti, a zatim će biti bačen u Vatru.” (Muslim)

Posle nekoliko kišnih dana Amina je brižno iščekivala kakav će dan osvanuti. Nadala se lijepom danu, ali i pribojavala se kiše. Aminina dova bi uslišana, i ranom zorom Sunce obasja čaršiju a blagi povjetarac nagovijesti lijep i sunačan dan. Ovo je pravo vrijeme za današnji izlet koji je efendija Hasan još prije dvije sjedmice najavio za sve polaznike mektebske nastave. Amina je potpuno spremna za izlet. Spakovala je sendvič, vode i nešto slatkiša u torbicu i uputila se s drugaricom Asijom prema džamiji. Fatima je stigla malo posle njih. Čim efendija utvrdi da su se svi okupili, krenuše prema obližnjem parku.

Kur’an je Božija mudžiza, nadnaravno djelo, mudžiza koja je data posljednjem Božijem poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a koja je vječita, nadnaravna u bilo kojem vremenu ili prostoru. U pogledu izazova, Uzvišeni kaže: “Zato neka oni sastave govor sličan Kur’anu, ako istinu govore!” (Et-Tur, 34)

Sveobuhvatnost termina “govor” u ovom ajetu, kao i mnoštvo drugih ajeta, govori nam da je kur’anska nadnaravnost svojstvo svakog njegovog dijela, dio svakog njegovog harfa. Imam Sujuti kaže: “O tome koja je strana Kur’ana idžaz – nadnaravna i nenadmašna, njegovi istraživači davali su različite, raznovrsne odgovore. Svi odgovori i primjeri koji ih potkrepljuju približavaju nas ne samo širokoj teoriji idžaza nego, u nekoj mjeri, i tajni kur’anskog izraza, u kojem nijedan određeni dio idžaske naravi, nego je svaki ajet mudžiza.”

Na tom tragu, lingvisti su tragali za idžazom u svakom elementu kur’anskog jezika, od slova i glasa, preko riječi i strukture, do rečenice i cijelog diskursa. Od relativno “novijih” poddisciplina nauke o kur’anskom idžazu jeste poddisciplina koja proučava izbor riječi u kur’anskim ajetima. Ovdje tragamo za ljepotom izbora i preciznošću upotrebe svake kur’anske riječi. Svaka riječ u Kur’anu u potpunosti obavlja svoju funkciju u prenošenju značenja. Kur’an je objavljen na arapskom jeziku, jeziku običnih ljudi, koristi ista slova i iste riječi, no svaka njegova riječ upotrijebljena je krajnje precizno u datom kontekstu.

Približava nam se jesen kalendarski, a česte kiše i prilično hladnije vrijeme koje sa sobom nosi i mnoge viroze nagoviještava nam da ljetu došao kraj.

Izvori islama, plemeniti Kur’an i časni sunnet uče nas jednom velikom i važnom pravilu – pravilu davanja prednosti prioritetima u svakodnevnom životu. Podučavaju nas istinskom razumijevanju i poimanju prioriteta. Riječ prioritet obuhvata interese dunjaluka i ahireta. Odnosno, obuhvata šerijatske propise i ibadete. Vrlo je važno napomenuti da prioritete definiraju Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno tekstovi Kur’ana i sunneta, a ne naš ograničeni ljudski razum, emocije, strast, okolina i slično.

Nakon što bi posjetio svoje supruge, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio bi se u džamiju, stao pored stuba, koji su nazivali stubom muhadžira, a koji se nalazi u neposrednoj sredini Revde, te bi klanjao tehijetul-mesdžid. (Buhari)

Zatim bi sjeo u istočnoj strani džamije, naslonivši se na zid Aišine sobe. Ashabi bi se polahko okupljali oko njega, praveći halku jer je ovaj termin za sijelo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bio svakodnevnica u njihovim životima, pa je svaki onaj koji je htio da vidi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mogao bi to učiniti u ovom terminu. Broj onih koji bi se u ovom periodu družili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, varirao bi, zavisno od zauzetosti ashaba njihovim svakodevnim obavezama, te bi nekada, kada bi bio manji broj prisutnih, formirali kružok oko Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kada bi broj bio veći, onda bi se formirali safovi, po dva safa sa lijeve i desne strane Allahovog Poslanika... (Ebu Davud)

Tajna zdrave ishrane: halal-hrana

(1) Teško svakom klevetniku – podrugljivcu,

(2) koji blago gomila i prebrojava ga,

(3) i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti.

(4) A nije tako! On će sigurno biti bačen u Hutamu!

(5) A znaš li ti šta je Hutama?

(6) Vatra Allahova razbuktana,

(7) koja će do srca dopirati.

(8) Ona će za njima biti zatvorena,

(9) (plamenim) izduženim stupovima.

Sastav sure

Sura El-Humeze 104. je sura u Kur’anu. Prije nje je sura El-Asr, a poslije nje sura El-Fil. Sastoji se iz 9 ajeta, 30 riječi i 130 harfova. (Vidjeti: Hazin, Alauddin Ali b. Muhammed b. Ibrahim, Lubabut-te’vil fi meanit-tenzil)

Objavljena je poslije sure El-Kijama, a prije sure El-Murselat, te je tako 32. sura po redoslijedu objavljivanja. (Vidjeti: Ibn Ašur, Et-Tahrir vet-tenvir)

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, Koji je poslao Poslanika Svoga, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s Uputom i vjerom Istine da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! Neka je salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba, Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Uzvišeni Allah daje iz Svoje mudrosti da se dese određene stvari pa i loše, da bi se iz njih uzela pouka i nauk za one koji dolaze poslije, ili da neki zarade spram svojih postupaka u određenim kušnjama velike nagrade kod Njega ili zasluženu kaznu.

Razne vidove prevare i obmane koristili su smutljivci, da bi na kraju ubili plemenitog ashaba, halifu i predvodnika svih muslimana, Osmana, Allah bio sa njim zadovoljan, izazvavši pri tome veliku smutnju i strah među muslimanima. Iz toga nemira i zla rodila se sekta haridžija, samoobmanutih pokvarenjaka i smutljivaca. Istih onih koji su pokrenuli fitnu i ubili Osmana, koji su već dokazali da neprezaju ni od čega sve u ime 'istine', istine koju jedino oni mogu predstavljati i tumačiti. Alija, Allah bio sa njim zadovoljan, im nije valjao iako su njega htjeli za halifu. Okrenuli su se i protiv njega i svih koji nisu bili sa njima, tj. protiv svih muslimana. Podsticali su ljude protiv Alije, radijallahu anhu, što je našlo plodno tlo kod nekih bolesnih srca, počinili su mnoge zločine, misleći da rade Allahu ugodna djela, zločine koji do tad nisu zabilježeni. Skupina koju su okupili odvojila se u mjesto Nehrevan u Iraku, Alija, Allah bio sa njim zadovoljan, svim propisanim metodama pokušao je odvratiti ih od njihovih zabluda. Ali, oni su bili čvrsto ubijeđeni da su na pravome putu, Aliji, nije preostalo ništa drugo nego da ih suzbije vojnim putem, u čemu je i uspio Allahovom dozvolom.

“Oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah!’ – i istraju na pravom putu, neka se ničega ne boje, i ni za čim nek ne tuguju.” (El-Ahkaf, 13)

“Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan!’” (Fussilet, 30–32)

“Ti ustraj, kao što ti je naređeno, i oni koji su uz tebe, i ne prelazite mjeru, jer On vidi ono što radite.” (Hud, 112)

“Kur’an je samo pouka svjetovima, onome od vas koji hoće da je ustrajan.” (Et-Takvir, 27–28)

Sufjan b. Abdullah, radijallahu anhu, upitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu, za što nikoga drugog neću pitati.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Reci: ‘Vjerujem u Allaha, a zatim ustraj u tome!’” (Muslim)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ustrajte, blago li se vama ako ustrajete!” (Ibn Madža)

Allah Uzvišeni kaže: “O vi koji vjerujete, jedite dobra kojim smo vas opskrbili i Allahu zahvaljujte ako, doista, samo Njemu ibadet činite.” (El-Bekara, 172) Naredba u ovom ajetu upućena je samo vjernicima, a u 168. ajetu iste sure, ova naredba upućuje se svim ljudima, općenito: “O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, što je dozvoljeno i lijepo, i ne slijedite šejtanove stope! On vam je, zaista, neprijatelj očevidni.” (El-Bekara, 168)

Naredba je upućena posebno vjernicima, jer oni, ustvari, primaju pouku, i zbog svog vjerovanja, sprovode naredbe, a ostavljaju zabranjena djela. Vjernicima je naređeno isto ono što je naređeno i poslanicima: “O poslanici, lijepim – dozvoljenim jelima se hranite i dobra djela činite; Ja, zaista, dobro znam šta vi radite!“ (El-Mu’minun, 51)

Zahvalnost koja se spominje u 172. ajetu sure El-Bekara odnosi se na dobra djela i u njemu nije rečeno “što je dozvoljeno”, kao što se to spominje u 168. ajetu, iz razloga što vjernika njegovo vjerovanje sprečava da posegne za onim što nije dopušteno (dok to nije slučaj sa ostalim ljudima).

Allahove riječi: “...ako, doista, samo Njemu ibadet činite”, ukazuju na to da Allaha istinski ne obožava onaj ko Mu se ne zahvaljuje, te da konzumiranje lijepih i dozvoljenih jela vodi ka činjenju dobrih djela, i biva uzrokom njihove ispravnosti.

Zahvalnost na blagodatima koje su nam ukazane obavezno je djelo, jer ta zahvalnost održava blagodati trajnim i povećava ih, dok nezahvalnost prouzrokuje njihov nestanak i gubitak. (Sa’di, Tejsirul-kerimir-rahman)

Zbog toga su učenjaci kazali da je šukr – zahvalnost, ustvari, zadržavanje prisutnog i dolazak do izgubljenog. (Nesefi, Medarikut-tenzil)

Ovim ajetom Uzvišeni Allah obraća se vjernicima koji su potvrdili svoje vjerovanje u Njega i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji samo Njega obožavaju i Njemu se pokoravaju. Spominjući posebno vjernike, Uzvišeni Allah ukazuje im počast i odlikovanost mimo drugih. (Ibn Džerir et-Taberi, Džamiul-bejan; Kurtubi, El-Džamiu li ahkamil-Kur'an)

Nivo Tiberijskog jezera drastično opada

Tiberijsko ili Tiberijadsko jezero naziva se još Galilejsko jezero, Genezaretsko jezero ili jezero Kineret, Kinaretsko jezero, i najveće je slatkovodno jezero na teritoriju Palestine. Ovo se mjesto spominje i u Bibliji.

Dugo je 21, a široko oko 13 kilometara. Površina mu je 166 km kvadratnih. Najveća dubina mu je 43 metra. Nalazi se 209 metara ispod razine mora, što ga čini drugim najnižim na svijetu (na prvom je mjestu Mrtvo more). U njega se na sjeveru ulijeva i na jugu iz njega izvire rijeka Jordan koja se kasnije ulijeva u Mrtvo more. (International Lake Enviroment Committee)

Godine 1967. Izrael ga je okupirao u cijelosti, kao i Golansku visoravan s planinom Hermon. Početkom devedesetih godina 20. stoljeća uglavnom je naseljeno Židovima iz bivšeg Sovjetskog saveza koji su se odazvali pozivu Izraela da nasele okupirana područja Sirije i Palestine. Sirija i danas zahtijeva sjeveroistočnu obalu jezera.

Velik problem za Izrael predstavlja opadanje nivoa ovog jezera zadnjih godina. Nivo jezera trenutno iznosi 213,57 m ispod nivoa mora, što znači da je to 57 cm ispod donje crvene linije. Ovo jezero se, između ostalog, koristi i za snabdijevanje stanovništva pitkom vodom. Ovog ljeta isparavanje je samo povećalo probleme. Vlasti planiraju da sačuvaju nivo desalinizacijom morske vode i njenim ubacivanjem u Galilejsko jezero.