Broj 88

S koljena na koljeno prenosi se izreka da u Bosni mogu sve da ti halale osim uspjeha. Slična tome jeste i situacija u kojoj se poželi da komšiji crkne krava makar poslije toga crkla i onome koji je to poželio da se desi komšiji. Siguran sam da ovo nije naslijeđe muslimanskog društva i da je to jedan od ubačenih virusa u muslimansko tijelo. Musliman je onaj koji želi dobro bratu muslimanu. Naša historija nas pamti kao takve. Kur’an muslimansko društvo opisuje riječima: “...i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno...” (El-Hašr, 9). Ovako je opisana prva generacija muslimana, ona generacija na koju se ugledaju svi ostali muslimani.

Hrani se, još od davnina, pridodaju raznorazni dodaci da bi se postigao bolji ukus, ljepši izgled, bolji miris, duža trajnost i sl. Razvojem tehnologije u proizvodnji hrane porastao je i broj aditiva čijim se korištenjem postižu tražena svojstva hrane i ostvaruju bolji rezultati u proizvodnji.

Maslina, zimzelena biljka koja je još prije 6.000 godina donesena na područje Sredozemlja preko Azije, Irana, Sirije i Palestine, jedna je od najstarijih poznatih kultiviranih biljaka. Pripada porodici Maslineacae i ima životni vijek od 300 do 400 godina. Tačno porijeklo masline pravi je misterij. Perzija, veći dio Jordana i dolina rijeke Nil – svi tvrde da je počela rasti baš tamo. Spisi pokazuju da je uzgajana čak prije nego što je izmišljen prvi pisani jezik. Prvi su je uzgajali Kreti, 3.000 god. p. n. e., a Feničani su je prenosili na mediteranske obale Afrike i južne Evrope. Pronađena je i u egipatskim grobnicama, čak 2.000 godina p. n. e. Kultivacija masline proširila se na Grke, koji su je prenijeli Rimljanima. (oliveoilsource.com/page/history-olive)

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste i ime El-Muhejmin. U Allahovoj knjizi, Kur’anu, Allahovo lijepo ime El-Muhejmin spominje se samo jedanput. Tako Uzvišeni Allah kaže: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega – Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakog obezbjeđuje, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi; hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje Mu smatraju ravnim.” (El-Hašr, 23)

Mudri Lukman rekao je svome sinu: “Sine moj, kako god su ruže ukras svoga stabla, tako su odgojena djeca ukras svojih roditelja.” (Islamska čitanka, vjeronaučni priručnik)

Saudijska Arabija osniva Savez zemalja Crvenog mora

Saudijska Arabija započela je aktivnosti na formiranju novog regionalnog saveza u kojem želi okupiti zemlje koje izlaze na Crveno more i zaljev Aden. Šest zemalja je, čini se, zainteresirano za savez. Ovo područje je strateški važno za Saudijsku Arabiju i od vitalnog je značaja za svjetski pomorski saobraćaj. Saudijskoj Arabiji je ovo područje bitno u kontekstu natjecanja za regionalni utjecaj sa Iranom, Turskom i Katarom. Predstavnici Egipta, Džibutija, Somalije, Sudana, Jemena i Jordana, sastali su se 12. decembra 2018. godine u Rijadu kako bi razgovarali o saudijskoj inicijativi, no nije postignut nikakav konkretan dogovor. Međutim, najavljeno je da će se uskoro u Kairu sastati tim eksperata koji će usaglasiti tehnička pitanja.

Sastanku nisu prisustvovali predstavnici Eritreje koja ima 1.150 kilometara obale na Crvenom moru.

Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.” (El-Isra, 70)

Uzvišeni Allah razumom je odlikovao čovjeka nad drugim stvorenjima i razum je ono što nas uzdiže i omogućava nam da ostvarujemo svoje ciljeve.

Ako se osvrnemo na izvore islama, naći ćemo da itekako afirmišu intelektualni napredak. Prve riječi objavljene Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bile su: “Ikre! – Uči!”, kojima se kako njemu tako i cijeloj muslimanskoj zajednici naređuje stjecanje znanja, a i u drugim kur’anskim ajetima ukazuje se na vrijednost onih koji vjeruju i koji su učeni. U hadisima ćemo naći da su učenjaci nasljednici poslanika, da su oni poput blistavog Mjeseca u odnosu na zvijezde, i još mnogo toga što upućuje na vrijednost stjecanja znanja.

Uzvišeni Allah kaže: “Zar mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji prije vas minuše?! Njih je pogađala neimaština i bolest, i toliko su bivali potresani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali govorili: ‘Kada će doći Allahova pomoć!?’ Eto, Allahova je pomoć, doista, blizu!” (El-Bekara, 214)

Uzvišeni Allah ovim ajetom ukazuje na to da Njegovi robovi neminovno bivaju iskušavani raznim nedaćama i neprilikama, što je bio slučaj i sa prijašnjim generacijama. Iskušenja koja Allah daje Svojim robovima Njegov su nepromjenjivi zakon. Svako ko prakticira vjerske propise neminovno će zapasti u nedaće i iskušenja. Onaj ko strpljivo podnese neprilike koje se nađu na putu kojim hodi, iskrena je osoba koja je ostvarila potpunu sreću i ugodnost, a ko bude smatrao da su iskušenja ljudima poput Allahove kazne, te ga ona spriječe od ostvarenja cilja kojem teži, takav je neiskren u svom vjerovanju. Vjerovanje nije puka želja i isprazno nadanje, nego se ono djelima potvrđuje ili negira.

Uzvišeni Allah je poslaničku misiju čovječanstvu zapečatio Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, a poslanice upotpunio spuštanjem i objavom Kur’ana. Ono što je specifično za Kur’an, za razliku od ostalih ranijih objava, jeste to da će Kur’an do Sudnjeg dana ljudima pružati neporecive argumente svoje nadnaravnosti, tako da će se čovječanstvo, iz generacije u generaciju, iznova diviti i otkrivati Allahove ajete – dokaze i znakove. Uzvišeni Allah kaže: “Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina.” (El-Fussilet, 53)

Razmišljanje o Allahovim ajetima, izvlačenje pouka i propisa, te pronalaženje skrivenih značenja je prva stanica svakom učeniku, onome koji želi znanje, uputu i bogobojaznost. “Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!?” (Muhammed, 24)

Metode uspjeha u učenju

Ljepota života ogleda se u spoznaji Uzvišenog Allaha. Pitanja koje se sama po sebi nameću jesu: Šta je to čovjek spoznao ako nije spoznao svoga Gospodara? Kakav je život živio? Kako se duša uzdizala bez Njega?

Uzvišeni Allah je najveća istina i svaka druga istina ne bi bila stvarna bez Njega. Vjerujemo u Allaha i ubijeđeni smo u Njega kao da Ga vidimo, obožavamo Ga kao da Ga vidimo i znamo da nas samo On može uvesti u Džennet i spasiti Vatre užarene.

Jedna od najvećih muslimanskih zemalja je Pakistan. Pakistan, službeno Islamska Republika Pakistan, je država u južnoj Aziji. Graniči s Indijom, Kinom, Afganistanom i Iranom. Na jugu izlazi na Arapsko more, koje je dio Indijskog okeana. Neki kažu da naziv Pakistan znači zemlja čistih, međutim, što se tiče značenja ovog naziva ne postoji konsenzus. U Pakistanu se govori više od pedeset jezika. Službeni su urdu i engleski. Urdu ima mnogo sličnosti sa jezikom koji se govori u Indiji.

Ibn Mesud, radijallahu anhu, kazuje: “Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koji je grijeh najveći?’, a on je rekao: ‘Da smatraš Allahu nekoga ravnim a On te je stvorio.’ Rekao sam: ‘Doista je to veliko!’ ‘A koji je grijeh nakon njega najveći?’, ponovo sam upitao. Rekao je: ‘Da ubiješ svoje dijete iz straha da jede s tobom.’ Upitao sam: ‘A nakon njega?’ Rekao je: ‘Da činiš blud sa suprugom svoga komšije.’” (muttefekun alejhi)

“Kur’an je svjetlo u našim kućama. I alčak, kada hoće u nečijoj kući da zijan napravi, prvo razbije sijalicu i ugasi svjetlo. Tako i šejtan, prvo iz naših kuća udalji učenje Kur’ana i namaz, a onda on caruje i u kući radi šta hoće.” Ovim riječima je hafiz Ismet-ef. Spahić divno opisao važnost učenja Kur’ana u našim kućama. Učenje Kur’ana privlači meleke, bereket, sreću, nur i uspjeh.

Postavimo sebi pitanje: “Kad smo posljednji put učili Kur’an ili slušali učenje Kur’ana u svojim domovima?” Nažalost, našim kućama često odjekuju tonovi svačega drugog, mimo Kur’ana. Sami sebi činimo zulum, i otvaramo vrata šejtanu da nam iz kuće ukrade svjetlo. Za razliku od Kur’ana, puštanje razvratne muzike samo kućama povećava tamu, privlači šejtana, i povećava probleme.

U ovom tekstu želja mi je prenijeti neke od hadisa Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima on govori o sebi. Svi ovi hadisi uzeti su iz djela Sahihul-džamiu es-sagir, šejha Albanija. U osnovi, to je djelo napisao poznati imam Sujuti i nazvao ga El-Džamiu es-sagir. Šejh Albani napravio je klasifikaciju hadisa te razdvojio, prema svom mišljenju, vjerodostojne predaje od onih koje to nisu. U ovim hadisima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je o sebi, ukazujući na svoje vrline, rodoslovlje, misiju i slično.

U prošlom broju bilo je riječi o sekti haridžija nakon ubistva Alije, radijallahu anhu, koja se razvila u sektu sa određenim zabludjelim ubjeđenjima, metodama i praksama koje su uz određena prilagođavanja, modifikacije i evoluciju bila i ostala prisutna do današnjeg vremena, bilo da se radi o njihovom maloumništvu, neznanju, njihovom odnosu prema neistomišljenicima, smatrajući ih nevjernicima, posebno njihovom odbacivanju učenjaka, kao i njihovom stalno razilaženju i cijepanju. Na primjeru haridžijske sekte el-ezarika ova ubjeđenja došle su do izražaja, kao i njihova maloumna razrada tih zabluda, bilo u pogledu proglašavanja nevjernika onoga ko ne učini hidžru njima, ili se ne slaže s njima, gnusna pravila tevbe od ovih navodnih djela nevjerstva i širka. Također istakli su se i u pogledu još jedne karakteristike specifične svim haridžijskim sektama, a to je krvoproliće, bez ikakvih izuzetaka, nad nedužnima. Učenjaci, velikani i prvaci ummeta upozoravali su na njih, razotkrivali njihove zablude, ali takva je priroda tih zabluda, da ko lahko u njih upadne, teško se iz njih izvuče, ko se zadoji na izvorima smutnji i zabluda, takav će se teško zadovoljiti i smiriti sa Kur’anom i sunnetom, neće osjetiti spokoj i uvijek će tražiti nešto više, nešto mimo Kur’ana i sunneta.

U zimskim mjesecima vjernicima je otežano obavljanje nekih ibadeta, a to se posebno odnosi na pranje nogu prilikom uzimanja abdesta, pogotovo onima koji su primorani da rade vani. S obzirom na to da smo dužni da vodimo brigu prije svega o svojim ibadetima, a zatim i o svom zdravlju, neophodno je ukazati na neke propise koji će nam olakšati da propisno obavljamo ibadete, ali i da ne zanemarimo očuvanje svoga zdravlja. Jedan od tih propisa jeste propis mesha, odnosno potiranja po mestvama, čarapama, obući i ostalom. Propis mesha prenosi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetom mutevatirom, djelom i govorom, tj. prenosi se sa toliko puteva da je nemoguće posumnjati u propisanost mesha po mestvama. Ashab Džerir b. Abdullah, nakon što je obavio malu nuždu, a zatim uzeo abdest potravši po mestvama, rekao je: “Vidio sam Allahovog Poslanika da ovako postupa.” (Muslim)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi skidao mestve kada bi uzimao abdest, već bi potrao po njima, po vanjskom dijelu stopala, nikako po tabanima, a ukoliko ne bi imao mestve na nogama, ne bi ih oblačio kako bi mogao potrati po njima.

Savremena sredstva komunikacije omogućila su svim ljudima da u javnost iznose svoje mišljenje o svemu, analiziraju vjerske i društvene prilike, što naročito dolazi do izražaja na društvenim mrežama. Dostupnost informacija i sloboda govora, odnosno mogućnost izražavanja vlastitog mišljenja predstavlja blagodat i smatra se pozitivnim sve dok je u skladu sa islamskom etikom i bontonom. Međutim, primjetno je da dosta govora ili pisanja nije u skladu sa islamskom etikom ili pak autori iznose neprovjerene informacije, paušalne i neutemeljene kritike, jednostrane konstatacije, sudove, ocjene i potvaraju druge osobe, i na taj način nepravedno postupaju i izlažu živote drugih ljudi, njihovu čast, imetak, porodicu različitim neugodnostima, pa čak i ugrožavaju njihovu bezbjednost.

Mjesec januar simbolično je određen kao mjesec borbe protiv karcinoma grlića maternice. Ovaj mjesec nadalje je mjesec u kojem se obilježava Evropska sedmica prevencije raka grlića maternice, s ciljem edukacije i informiranja što većeg broja žena o važnosti pravovremenih pregleda kojim mogu spasiti svoj život. U našoj zemlji ne postoji, nažalost, tačan registar oboljelih žena, ali navode se približni statistički podaci od otprilike 25 žena na 100.000. A to ni u kojem slučaju nije brojka za zanemariti.

Svaka Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, riječ, svaki njegov postupak i pokret ukazivali su na savršenstvo njegove ličnosti, kako kao poslanika i Božijeg odabranika, tako i kao čovjeka koji je živio običnim životom, kao i njegovi ashabi. Svakodnevno se družio sa svojim ashabima, odlazio na trgove, nastojeći u svakom trenutku podučiti ashabe, ali i sve nadolazeće generacije, kakav treba biti jedan musliman. Svojim dostojanstvenim i umjerenim hodom, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, praktično je podučavao muslimane da među ljudima treba da se kreću bez imalo oholosti i nadmenosti. Njegovi koraci bili su srazmjerni, niti je žurio niti išao presporo. Kada bi hodao po ravnici, izgledalo je kao kada se neko spušta niz brdo – prvo bi petom dotakao površinu, a zatim ostalim dijelom stopala. Kada bi ga ljudi gledali, ne bi primjećivali u njegovom hodu lijenost. Tokom razgovora sa nekim od prolaznika, okrenuo bi se cijelim svojim tijelom prema sagovorniku, ukazujući mu time svoju pažnju.

Najduži vremenski period za čuvanje sjemenki je petnaest godina

Hladan zrak i prve pahuljice snijega nagovijestiše dolazak zime. Snijeg je promijenio izgled cijelom gradu: sve je bilo blistavo bijelo. Kuće su postale gotovo i neprepoznatljive, krovovi bijeli, jedino antene vire ispod snježnog prekrivača i dimnjaci iz kojih neprestano izlazi dim. Djeca rado dočekaju ove zimske čari i snježne vratolomije. Promrzli obrazi i crveni nosići postaše uobičajen prizor u Abdullahovoj malali. I Abdullah puno voli snijeg i zato je danas odmah poslije doručka s velikim ushićenjem obukao toplu jaknu, kapu, šal i rukavice, navukao čizme i istrčao napolje da sa svojim drugovima uživa u igrama na snijegu.