Ummet danas

Nakon pune dvije godine i nekoliko dana genocida u Gazi koji se uživo provodi pred očima cijelog svijeta stavljen je zarez na ovo poglavlje palestinske sage o otporu protiv izraelske okupacije koja traje više od 80 godina, dok svi mi skrušenim srcima i iskrenim molitvama Svevišnjem dove upućujemo da ovaj krhki mir potraje i da ishodi pregovora budu što bolji po Palestince.

U ovim okolnostima pišemo ovaj tekst koji je skromni pokušaj da se prenesu na naš jezik u brojkama razmjere počinjenog razaranja i rezultati genocidnog rata, iako svim srcem znamo da žrtve nisu puke brojke, i da je svaka duša jedan cijeli univerzum: "Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini -- kao da je sve ljude poubijao" (El-Maida, 32). Ove brojke prenosimo u nastojanju da se opiše trenutna situaciju u Gazi koja je, po svemu sudeći, najgora u historiji savremenog ratovanja, iako znamo da ljudski um pred ovako velikim ciframa staje i gubi moć procesuiranja i doživljavanja.

Sve oko nas mijenja se preko noći, obično bez upozorenja. Danas sam ja osoba koja najčvršće vjeruje da svijet nije savršen ni za koga. Najveći gubitnik je onaj koji vjeruje da je cijeli svijet dat isključivo njemu. Međutim, svijet nije njegov, a najvjerovatnije, ni vlasništvo nekog drugog.

Stojim na ruševinama svoje srušene kuće. Teška suza navire mi na oči, pecka mi obraz dok hodam preko ruševina. Sjećam se trenutaka koje sam u toj kući proveo sa svojom majkom, ocem, braćom i sestrama. Sjećam se svoga djetinjstva, mladosti i adolescencije, svoga plača i radosti, majčinog zagrljaja i očevog osmijeha, i svoje braće i sestara okupljenih oko trpezarijskog stola. Sjećam se svakog trenutka kada me je ova kuća udomila i srce me boli za svime što je nestalo preko noći.

Uzvišeni kaže: "Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: 'Vjerujemo', a da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah znao one koji su iskreni i one koji su lažljivci." (El-Ankebut, 2--3)

Teški dani ogole istinu o nama! Krize skidaju maske! Gaza nas je naučila da teški dani pokažu ko smo zapravo, koliko je ramena za koja smo mislili da su čvrsta, a ispostavilo se da su to podlokane obale koje se, pod prvim teretom, uruše u ponor. A ipak, ispod ruševina niknulo je tiho, postojano dostojanstvo. Škola dostojanstva!

Kada lovci u džungli žele uhvatiti živog slona kako bi ga pripitomili, suočavaju se s velikim problemom -- kako uhvatiti to golemo biće koje ih može u trenu zgaziti. I, zato pribjegavaju lukavom triku kako bi ga ukrotili.

Lovci najprije iskopaju duboku jamu na putu kojim se slon obično kreće, pa je pažljivo prekriju da se ništa ne primijeti. Kada slon naiđe, upadne u jamu i ne može izaći. Lovci ga, međutim, ne smiju odmah izvući, jer se boje njegove snage i bijesa. Zato pribjegavaju psihološkoj metodi. Podijele se u dvije grupe: jedni obuku crvenu odjeću, a drugi plavu, kako bi slon mogao razlikovati boje.

Poznavanje zakona Svemogućeg Allaha u vezi s Njegovim stvorenjima povećava vjerovanje i ubjeđenje kad god se jedan od tih zakona desi, ali istovremeno to je i pouka pojedincima i cijelom narodu u postizanju sredstava za uspjeh, odnosno usmjerenje kako da na najbolji mogući način iskoriste zakone promjene i zaštite se i izbjegnu gubitak blagodati i dominaciju neprijatelja.

Tlačitelji i nepravednici su saveznici jedni drugima, čak i ako se njihove religije, metode, doktrine, kulture i orijentacije razlikuju. Ugnjetavanje ih ujedinjuje čak i ako su međusobno podijeljeni, a njihova namjera da ugnjetavaju potlačene ujedinjuje ih čak i ako se njihovi ciljevi ugnjetavanja razlikuju.

Vrlo malom broju muslimana na našem području poznata je prava važnost i vrijednost Kudsa, odnosno Jerusalema, i mesdžida koji se nalazi u njemu -- Mesdžidul-Aksaa, odnosno džamije El-Aksa, a još manjem broju poznate su odlike i vrijednost njegove blagoslovljene okoline, koja se od davnina zove Šam. Nemoguće je pobrojati sve odlike Šama u jednom tekstu, pa smo zbog toga odabrali smo neke vrijednosti i odlike Bejtul-Makdisa na koje ćemo se podsjetiti.

Nikada nisam mogao ni zamisliti da ću jednom zastati da razmislim o uskoj vezi između ajeta časnog Kur'ana i umjetne inteligencije čije se granice i mogućnosti rapidno povećavaju iz dana u dan. U vremenu kada nas veliki jezički modeli (poput GPT-a i Claudea) fasciniraju svojim mogućnostima da imitiraju različite jezičke forme, a softveri generisanja slika (poput Midjourneya i DALL-Ea) zadivljuju nas svojim kompleksnim umjetničkim slikama, osjećam potrebu da se vratim Allahovoj Knjizi tražeći moralni i duhovni kompas koji će pokazati put kojim bi se mogle dalje razvijati ove tehnologije zarad dobrobiti i sreće čovječanstva, a ponajviše radi toga što čovječanstvo sada svjedoči velikom tehnološkom skoku koji izaziva velika pitanja o prirodi i granicama ljudskog znanja, o odnosu čovjeka i mašine, o budućnosti ljudske egzistencije u svijetu u kojem se konstantno povećava kompleksnost i neovisnost pametnih tehnologija.

Nusejrijski režim u Siriji, hvala Allahu, pao je krajem 2024. godine, čime je završena pedesettrogodišnja vladavina i tiranija oca i sina Hafiza Eseda (29 godina) i Beššara Eseda (24 godine). Mnogi su oblici njihovih zločina protiv svojstvenog naroda: ubistva, progon, tiranija, otimačina, kidnapovanje, rušenje gradova i sela, ucjenjivanje, ratovanje, masovne grobnice i drugo, a jedan od najsvirepiji oblika tiranije bili su zatvori i kazamati.

Da bi nam bilo jasnije kako su mogli tako svirepo ubijati i patiti svoj narod po zatvorima, važno je podsjetiti se na to ko su nusejrije, kojima pripada porodica Esed.

Nuklearni program predstavlja jedno od najvažnijih strateških pitanja za iranski režim. Kako bi osigurao njegovu zaštitu, Iran je van svojih granica rasporedio vojne grupacije koje koristi za očuvanje ovog projekta, koji je za režim istovremeno ključan i rizičan.

U novoj eskalaciji nuklearne krize, Iran je najavio aktiviranje nuklearnih pogona kao odgovor na kritike Odbora guvernera Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Odbor je Iran optužio za nedovoljnu saradnju u vezi s nuklearnim programom. Ova iranska odluka dolazi pod pritiskom SAD-a i evropskih zemalja, ali i u kontekstu izraženih međunarodnih nesuglasica o pristupu ovom pitanju. Sve ovo dodatno naglašava napetosti u jednom od najsloženijih problema savremene međunarodne politike.

Prema izvorima za bezbjednost koje je citirao Middle East Eye (MEE), Izrael je planirao zadržati Bashara al-Assada na vlasti pod pokroviteljstvom Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), dok bi uspostavio vojne i strateške veze s Kurdima na sjeveroistoku i Druzima na jugu Sirije.

Svrgavanje Asadove vlade poremetilo je izraelski plan da podijeli Siriju u tri bloka kako bi prekinuo njene veze s Iranom i Hezbollahom. Cilj plana bio je ograničiti utjecaj Turske na Idlib i sjeverozapad, koje kontrolišu grupe poput Hay'at Tahrir al-Sham (HTS) i pobunjenici podržani od Turske.

Na spomenuti plan aludirao je izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Saar prije mjesec dana, kada je rekao da Izrael treba uspostaviti saveze s Kurdima i Druzima u Siriji i Libanu. Saar je naglasio važnost političkih i sigurnosnih aspekata ovih veza. "Moramo razumjeti razvoj situacije u regiji gdje ćemo uvijek biti manjina i tražiti prirodne saveze s drugim manjinama", izjavio je Saar.

Genocid predstavlja najteži oblik zločina protiv čovječnosti, a međunarodna pravna definicija ovog pojma, prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (UN, 1948), obuhvata činove usmjerene na potpuno ili djelimično uništenje nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe. Genocid u Šahovićima iz novembra 1924. godine, u kojem je stradalo između 600 i 900 bošnjačkih civila, predstavlja primjer sistematskog uništenja bošnjačkog stanovništva u tom kraju. Ovaj masakr bio je rezultat unaprijed planirane odmazde zbog ubistva crnogorskog zvaničnika Boška Boškovića, za koje su nepravedno optuženi Bošnjaci, iako je ubistvo zapravo počinilo crnogorsko pleme Bulatovića. Ova činjenica ukazuje na problem ideološki motiviranih optužbi i manipulacija kojima su se tadašnje strukture vlasti koristile kako bi stvorile osnovu za eliminaciju bošnjačkog stanovništva.

Cionističko-iranski odnosi živi su primjer i oličenje onoga što je poznato kao makijavelističke političke igre, koje izgledaju drugačije od onoga što se događa u tajnosti i iza kulisa.

Ne kažemo da je u pitanju zavjera, već ko razumije karakteristike političkih odnosa među državama u sadašnje vrijeme, zna da ti odnosi nisu čista saradnja ili otvoreno ideološko neprijateljstvo, već se u njima prepliću saradnja i nadmetanje. U tim odnosima ponekad se dogodi vojna intervencija ne da bi se sukob riješio nokautom, već da bi se prikupili poeni i ojačala pozicija kada se skriveno ili javno postavi pregovarački sto ili pak dese pregovori putem posrednika.

Kad se čovjek rodi, sa njim se rode i iskušenja, nedaće, boli... Danas to jednostavno nazivamo -- problemi. Kada mu je melek dušu udahnuo, uz nafaku, životni vijek, i trenutke sreće, odredio mu je i kakve će kušnje, probleme imati, koliko će trajati. Kad bismo jednom riječju opisivali ovaj život rekli bismo -- smjena. Smjena tuge i sreće, iskušenja, problema i blagodati, imanja i nemanja... Sve je to život i ne postoji nijedan čovjek koji neće osjetiti ovu smjenu.

Uzvišeni Allah u suri El-Inširah uči nas da poslije teškoće dolazi olakšanje: "Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last!" (El-Inširah, 5--6), i to dvaput kaže, čime nam ulijeva nadu i optimizam u srce. Čovjek kao čovjek, slab, kao što i to kaže Allah u Kur'anu, teško podnosi trenutke nedaće, problema, kušnji, i volio bi da trenuci rahatluka vječno traju. Ali, pošto je dunjaluk prolazan, nije vječan, tako je i nemoguće vječno uživati na njemu.

Ljeto se bliži kraju i lijepi dani odmora i raspusta polahko se pozdravljaju s nama, a dolazi jesen, godišnje doba kada se učenici i studenti vraćaju u školske klupe, što neodoljivo poziva da se podijeli nekoliko riječi i razmišljanja na ovu temu. Tužno je što živimo u vremenu kada se škola, znanje i predavači često spominju u negativnom kontekstu, kao nešto od čega se strepi i zbog čega se ne može spavati. Školski sistem postao je noćna mora velikog broja učenika i studenata. Složenost ovog problema je takva da je zaokupila najveće stručnjake ovih oblasti, koji danonoćno rade na rješenju problema, koji glasi: Kako učenicima omiliti nauku? Kako adolescentu danas, kojem ništa nije interesantno, uzeti trenutak pažnje, da čuje nešto korisno, da to usvoji kao sposobnost koja će ga sutra učiniti korisnim članom društva. Sve su ovo pitanja i izazovi savremenog školstva, s kojima se mora suočiti.

Okolnosti u kojima živimo nekada imaju utjecaja na redanje prioriteta, kao i organizaciju određenih aktivnosti i djelovanja kako u privatnom životu, tako i u društvenim kretanjima. Islamska djela u nekim oblastima opširnija su zbog potrebe da se neki propisi detaljnije pojasne i da se upozori na određene devijacije koje su se pojavljivale u različitim periodima kroz koje je prolazila ljudska zajednica. Tako i samo pitanje porodice, njene organizacije, bračne zajednice i odgoja djece prolazi kroz različite faze shodno uređenjima društvene zajednice određenog doba i samih trendova života i ponašanja koji se pojavljuju u društvenim zajednicama.

Ljeto je uveliko nastupilo, vrućine dolaze i mnogi razmišljaju kako i gdje provesti godišnji odmor.

U ovom tekstu donosimo vam sastav jednog školarca, osnovca, odlikaša Amine Kujraković koja je imala zadatak da odgovori na pismo svom prijatelju iz dijaspore. Naime, riječ je o projektu koji provodi udruženje "Mali kreativci" a podržava ga Federalno ministarstvo za raseljene osobe i izbjeglice. Jedna od aktivnosti bila je i ta da djeca, čija je matična država Bosna i Hercegovina, a žive u Hrvatskoj, napišu pismo šta bi to voljela posjetiti u Bosni i Hercegovini. Nakon toga djeca iz Bosne i Hercegovine odgovorila bi na to pismo. Ovaj uvod veoma je značajan za sadržaj sljedećeg pisma jer je to izraz jedne mlade osobe i njenog načina prezentiranja Srebrenice. Riječ je o dvije važne stvari: da je predstavljen najznačajniji historijski momenat po kojem je Srebrenica i poznata u svijetu, a tome je i dokaz nedavno glasanje o rezoluciji, i o historijskim i prirodnim bogatstvima koji se mogu iskoristiti kako bi ovaj grad krenuo naprijed. Mi ćemo predstavljati sadržaj pisma kroz naslove kako bismo dočarali ovo što naslovom želimo reći. I ovdje treba napomenuti da je riječ o tome zašto bi neka osoba posjetila Srebrenicu, tako da, pored svih tužnih priča i prošlosti, treba ipak imati pozitivne misli i gledati pozitivno.

Adeti mogu da postanu ibadeti ukoliko se nanijete radi pokornosti Allahu. Tako odmor, spavanje i slično tome, mogu da budu ibadeti ukoliko time čovjek cilja odmor da bi mogao nastaviti svoju pokornost Uzvišenom Allahu. Time kažemo da bi politika života vjernika trebala da bude da maksimalno iskoristi sve ono što radi i pretvori u ibadet, pa tako da objedini dunjalučku i ahiretsku korist. U tom smislu želimo da i u ovom tekstu prezentujemo ideju koja bi mogla da postane adet našoj dijaspori, kao i onima koji žive u domovini da iskoriste potencijale koji su dostupni i time još više, zajedničkim trudom, unaprijede rad za islam i zajednicu muslimana.

Kada islamski učenjaci govore o određenim mudrostima propisivanja naredbi ili zabrana, o koristima koje nose neki ibadeti, možemo da, između toga, vidimo da se kao jedna od mudrosti hadža i namaza u džematu spominje zbližavanje muslimana. Time se govori kako se kroz te ibadete zbližava, jača i bolje upoznaje zajednica, odnosno njeni pojedinci. Neki čak za hadž koriste termin "godišnje konferencije muslimana", u čemu vide veliki potencijal u međusobnom zbližavanju i upoznavanju muslimana.

Naša polazna tačka je vječnost. Uzvišeni nas je stvorio za vječnost, dao našem ocu Ademu, alejhis-salatu ves-selam, da prije zemaljskog života osjeti život u Džennetu. Dolaskom na ovaj svijet opterećeni smo njegovim nametima, uživanjima, izazovima, pa tako zapostavimo svoj početak, svoju vječnost.

Uzimajući u obzir novonastalu pojavu u vezi sa ibadetom klanja kurbana, koja se najviše uvukla među muslimane koji žive izvan islamskih sredina, kao što su naprimjer muslimani Balkana koji žive u zapadnoj Evropi, odlučili smo po ovom pitanju da prenesemo mišljenje šejha Usejmina, rahmetullahi alejhi. Naime, radi se o zapostavljanju klanja kurbana u mjestu boravka i slanju novca za klanje kurbana u druge zemlje. Imajući u vidu da je Kurban-bajram pred nama, smatramo vrlo korisnim da se upoznamo sa ispravnim poimanjem ovog propisa, kako bismo imali dovoljno vremena da dobro razmislimo i ispravimo svoje shvatanje, te da ispravno postupimo u izvršavanju ovog uzvišenog ibadeta.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao na mezarje i rekao: "Kako bih samo želio da možemo vidjeti svoju braću." Ashabi upitaše: "Pa zar mi nismo tvoja braća, Allahov Poslaniče?", a on odgovori: "Vi ste moji ashabi, a moja su braća oni koji se još nisu pojavili." Oni opet upitaše: "Allahov Poslaniče, kako ćeš na Sudnjem danu prepoznati pripadnike svoga ummeta koji se još nisu pojavili?", a on odgovori: "Šta mislite, kada bi neki čovjek imao konje s bijelom pjegom na čelu i bijelim biljegom na nogama, da li bi ih prepoznao među potpuno crnim konjima?" "Svakako da bi ih prepoznao, Allahov Poslaniče!" Na to Poslanik reče: "Oni će na Sudnji dan doći bijelih i svijetlih lica, i bijelih i svijetlih udova, što su tragovi od uzimanja abdesta. Ja ću ih predvoditi ka Havdu." (Muslim)

Već godinama pričamo kako je Palestina rak-rana ovog ummeta. To je krajnja tačka na kojoj se propituje snaga ummeta, a očevici smo da je ta snaga veoma slaba. Ne želim da ovo bude jedan od tekstova koji će samo kritikovati arapske vladare i koji će svu krivnju prebacivati na njih. Naravno da je na njima najveća odgovornost, ali Palestina je ispit na kojem je čitav ummet pao. Izuzeci se mogu pronaći, ali to je sad najmanje bitno jer je ogromna bol i patnja koju doživljavaju naša braća i sestre (iako me je iskreno i stid pisati naša braća i sestre). Više nas može smiriti saznanje da će njih Allah obradovati šehadetom, da će im svu bol i patnju nadoknaditi na budućem svijetu, nego naša nada da će ummet izaći iz letargičnosti, a desit će se i to jednom, ako Bog da.

Bosanski daija Elvedin Pezić uspješno odbranio doktorsku disertaciju

Dana 25. 5. 1445. h. g., što odgovara 8. 12. 2023. godine, na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru zvanje doktora islamskih nauka stekao je vrijedni i voljeni brat, naš šejh Elvedin Pezić.

Ovaj događaj imao je posebnu vrijednost zbog mjesta, tj. institucije gdje je novo akademsko zvanje stečeno, zbog teme, a naročito zbog samog kandidata.

Šahdat Taha je u 85. godini života. To su godine koje bi mnogi poželjeli doživjeti, naročito što tada mogu uživati u benefitu penzionog sistema neke zapadnoevropske ili sjevernoevropske države. No, Šehdet nije iz tog dijela svijeta. On će se sada nasloniti na jedini preostali zid srušene kuće kako bi s nama podijelio priču svog života.

Djed Šehdet Taha, prema članku na Middle East Eye, svjedok je dvije nakbe (ar. katastrofa, nesreća). Prva je ona Nakba iz 1948. godine, a druga se upravo dešava sada i koju uživo pratimo iz Gaze.

U zadnje vrijeme sve su učestalije prirodne nepogode koje pogađaju našu planetu. Poplave, zemljotresi, klizišta, oluje, samo su neke nepogode koje su zadesile razne dijelove Zemlje u skorijem vremenu.

Ateizam ili na arapskom ilhad u lingvističkom značenju predstavlja odstupanje od namjere i cilja, okretanje od nečega, a arapski izraz potiče od riječi lahd, što znači pukotina u grobu. Ilhad je izraz namijenjen svima koji odstupaju od istine. Arapi nerijetko ateistom ili mulhidom nazivaju svaku osobu koja zastupa i širi bogohulno učenje (novotariju u dogmatici -- akidi, doktrinarnim zabludama), čak i ako vjeruje u Boga i Njegovog Poslanika. Nerijetko se ova riječ upotrebljava za nevjernike i otpadnike čak i ako su pripadnici drugih religija ili vjerskih sekti.

Ateizam u terminološkom smislu ideološka je doktrina koja poriče postojanje tvorca univerzuma. Ime je izvedeno iz grčke riječi atheos, što znači bez boga. Otuda je nastala razlika između pojma ateizam i deizam i agnosticizam iako u širem kontekstu svaki od ovih pojmova upućuje na isto značenje.

Pravac kao što je ateizam, koji u potpunosti negira postojanje Boga, bez sumnje će ostaviti negativne posljedice na čovjeka, njegovo ponašanje kao i na međuljudske odnose i društveno uređenje.

U više od deset gradova u Indiji, Hindusi pokušavaju na sudovima iznuditi presudu da se neke drevne džamije pretvore u hinduističke hramove. U zahtjevu za pokretanje sudskog postupka kao glavni dokaz naveli su da su te džamije prvobitno bile hinduistički hramovi i da su kasnije pretvorene u džamije. Ovaj novi talas hinduističkog religioznog žara zaoštrava odnose između Hindusa i značajne muslimanske manjine u Indiji.

Turci svake godine 29. oktobra slave godišnjicu utemeljenja Republike koju je 1923. godine proglasio Mustafa Kemal Ataturk, no rijetko obraćaju pažnju na deklaraciju koja je tome prethodila gotovo godinu dana. Naime, 1. novembra 1922. vlada u Ankari, na čelu s Mustafom Kemalom, ukinula je vlast osmanske vlade u Istanbulu. 

Odluka vlade u Ankari, koja je vodila oslobodilački rat protiv saveznika nakon Prvog svjetskog rata, imala je goleme posljedice, počevši od političkog sloma Osmanskog Carstva, preko proglašenja Ankare novim glavnim gradom, umjesto Istanbula, i transformacije Ataturkovih snaga u jezgro turskih oružanih snaga, sve do ukidanja većine onoga što se odnosi na historiju osmanske Turske, odnosno njenog društvenog, kulturnog i vjerskog naslijeđa.

Život vjernika i vjernice možemo podijeliti na dva velika perioda: period ramazana, jer je to posebno vrijeme, ili ramazanizam, i period između dva ramazana ili postramazanizam. Tako su nekako to gledale i prve generacije: pola perioda poslije ramazana dovili su da im se prime ibadeti mjeseca ramazana, a drugu polovicu dovili su da budu počašćeni sljedećim ramazanom. Što bismo mi jednostavno i rekli: Sve se nekako vrti oko ramazana. Mnogi vjerski tekstovi govore o posebnosti tog mjeseca i svih ibadeta u njemu, a posebno posta, tako da sve navedeno ima jake osnove. I mi smo ispratili ramazan ove godine i već smo se dobro vratili u onaj uobičajeni režim života koji živimo većinu vremena tokom godine.

Dnevne borbe unutar kompleksa Mesdžidul-aksa, kojima smo svjedočili prošlog ramazana, kao i skoro svakog prethodnog, koje su izazvale snage izraelskog okupatora, koje se koriste suzavcima i gumenim mecima kako bi udaljile vjernike iz same džamije -- nikako ne uspijevaju slomiti otpor hrabrih palestinskih boraca. Otpor umnogome ovisi o ljudstvu, čija se brojnost povećava pridruživanjem omladine iz Zapadne obale svojim sunarodnjacima u Kudsu, prilikom čega moraju proći dug put okružen bodljikavim žicama i vojnim patrolama.

Naša vrijedna dijaspora širom dunjaluka pokreće sve više inicijativa za kupovinu prostorija i objekata u kojima će biti smješteni islamski centri i u kojima će se učiti vjera, ali i čuvati islamski identitet. Neki džemati uspjeli su ostvariti taj cilj, neki su djelimično uspjeli i još se trude da vrate dugove za kupovinu prostorija, a neki još teže ka tome i uporno rade na skupljanju sredstava za ostvarenje tog cilja. Vjerujem da smo svi sretni i da su naša srca ispunjena radošću kada slušamo ovakve vijesti. Također, širom Balkana niču sve ljepša od ljepše džamije i islamski centri koji se grade po savremenim standardima koji ispunjavaju zahtjeve i potrebe vjerničke populacije. I to nije ni čudno, jer vjernička srca vezana su za džamije i svjesna su veličine ovih objekata i njihove važnosti i vrijednosti za muslimansku zajednicu.

Sloboda je u okviru čovjekovog pera, razuma i djelovanja kategorija vrijednosti o kojoj se neprestano piše, razmišlja i na čijem uspostavljanju, bar verbalno, rade mnogi globalni i lokalni faktori.

Čitajući raznu literaturu na temu slobode iz različitih naučnih disciplina, počevši od onih osnova slobode u filozofiji do onih dijelova koji se tiču prava kao nauke -- ljudskih prava i sloboda, nemoguće je ne primijetiti, a na prvi pogled i nevjerovatno, da među Bošnjacima postoji neko ko tako teorijski dobro razumije, a u praksi tako dobro provodi principe slobode kao tada fizički živ, a duhovno i tada i sada -- muftija akademik Muamer Zukorlić.

"...pitajte učenjake ako to vi ne znate." (En-Nahl, 43)

Ovaj kur'anski ajet dao je jasnu smjernicu kada je u pitanju rješavanje određenih dilema i nejasnoća onima koji dovoljno ne poznaju tematiku kojom se bave ili imaju potrebu da saznaju kako da pravilno postupe. Prije svega, ovo je pravilo u vjeri, a potom važna smjernica u životu za sve one koji žele da što više postupaju ispravno i da što manje griješe. Važno nam je i osvrnuti se na ovo pravilo kada je u pitanju naš društveni aktivizam. S obzirom na to da sve svoje pokrete želimo uskladiti sa islamskim načelima, i naš aktivizam treba da bude utemeljen na istim načelima i vrijednostima.

Maleni dječak iz dalekog Iraka uplakano je skupio ruke pod poljskim kišovitim nebom, samo nekoliko kilometara od bjeloruske granice. Pod tamnom i teškom maglom sjeo je ukrug sa svojim ocem, amidžom, amidžićima i rođacima -- njih sedamnaestero koji su se zaputili iz malog sela pored iračkog grada Duhoka. Sa njima je, čak, četveromjesečno dojenče i starica koja jedva hoda. Niko ne govori ni poljski, ni engleski, a samo jedan od njih govori arapski jer su oni, zapravo, Kurdi. Nekako preko prevodioca razumjeli smo da Enverova porodica već dvije sedmice boravi u šumi, luta između Poljske i Bjelorusije, a da posljednja dva dana nisu ni okusili hrane.

Ljudi žive u različitim društvenim zajednicama: neke su naprednije i razvijenije, neke slabije i manje razvijene.

"O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa." (El-Hudžurat, 13)

U ovom ajetu postavljeno je jasno univerzalno pravilo: ugled se kod Allaha postiže bogobojaznošću, a ne nečim drugim. Također, ajet govori da ljudi, i pored različitosti, treba da se bolje upoznaju, jer samo će tako uspostaviti dobre međusobne odnose i otkloniti brojne barijere i predrasude.

Svaki dan izloženi smo obilju novih informacija, vijesti, postova, analiza različitih eksperata, novinskih kolumni, komentara, javnih debata i slično. Kako ispravno postupiti? Islam je u tom pogledu definirao ispravan način postupanja: Ne prenositi sve! Ne širiti sve među ljudima, naročito kada se radi o jedinstvu muslimana, njihovim strateškim ciljevima, nacionalnoj bezbjednosti ili pak o fizičkom opstanku i bitisanju. Nije svako kompetentan za prenošenje i širenje vijesti. Naprotiv, intelektualni krugovi zajednice odlučuju šta je interes da se širi i prenosi. Bojati se za onoga koji se priklanja širenju neprovjerenih informacija da se na taj način odaje slijeđenju prokletog šejtana. A malo je onih koji će se toga spasiti. Zašto ne bi upravo ti bio jedan od njih?

Uzvišeni Allah rekao je: "Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno, šejtana slijedili." (En-Nisa, 83)

"Muftija Muamer Zukorlić, čovjek u kojem su se spojili znanje, hrabrost, elokventnost, odlučnost, etika i moral! Svojom argumentacijom i jasnoćom stavova ostavljao je bez riječi i daha političare, akademike, konkurente i voditelje različitih programa, koji su često željeli poraziti i "prizemljiti" muftiju.

"Ja sam bolji od njega..." (El-A'raf 12), bile su riječi Iblisa, neka je na njega Allahovo prokletstvo. To su riječi koje su napravile mnogo razdora i razilaženja u brakovima, prijateljskim odnosima, rodbinskim vezama i raznim projektima od opće koristi. Čovjek je po prirodi sklon da bude subjektivan, kao i da sebi daje određene privilegije i sebe smatra boljim od nekoga drugoga, a ako to bude izraženo u takvom stepenu da se može smatrati narcizmom, to može dovesti do katastrofalnih posljedica kako za tu osobu, jer može biti osnova za razvijanje mnogih drugih bolesti srca, ali i za zajednicu u kojoj djeluje, posebno ako se radi o osobi koja je društveno aktivna i učesnik u realizaciji projekata koji su od društvene koristi.

Izraelska okupacija, u kontekstu demografske borbe protiv Palestinaca, uspjela je izvojevati prevagu u bitki za natalitet unutar takozvane zelene linije (palestinska područja okupirana 1947. godine) po prvi put od 1960. godine.

Podaci izraelskog Državnog zavoda za statistiku ukazuju na to da je početkom 2020. godine natalitet jevrejskog stanovništva premašio stopu od 3,05 djeteta uz kontinuirani pad nataliteta palestinskog stanovništva, koji se zaustavio na stopi od 3,04 djeteta.

Jevreji su oduvijek bili opsjednuti demografijom i to u svim dijelovima Palestine, jer interne procjene ukazuju na izjednačenost stanovništva, 6,72 miliona Jevreja u odnosu na 6,6 miliona Palestinaca.

Svaki čovjek, bio muškarac ili žena, vjernik ili nevjernik, sanja i želi postati uspješna osoba u životu. Na internetu ćemo naći na stotine tema pod naslovom "Kako biti uspješan" ili "Kako uspjeti u životu", što jasno potvrđuje da je ovo pitanje veoma bitno za svakog čovjeka i da je njime u velikoj mjeri okupiran. Prije svega, moramo se zapitati: Šta je to, ustvari, uspjeh ili šta znači biti uspješan u životu? Većina ljudi smatra da je uspjeh u životu biti bogat, imućan, ugledan i popularan, završiti prestižan fakultet, imati dobro plaćen posao, zasnovati porodicu i izroditi potomstvo i nasljednike. Kako vidimo, ovdje se radi isključivo o dunjalučkim materijalnim uspjesima.

Tačno je da su sve ovo uspjesi u životu jednog čovjeka, međutim, s pravom se pitamo: Šta čovjek u suštini ima od ovih uspjeha i ostvarenja u životu i da li su oni, zbilja, uzrok njegove istinske i prave sreće? Gledajući sa aspekta islama i islamskog pogleda na život uopće, naći ćemo da sve navedeno nisu pravi i istinski uspjesi jednog čovjeka. Ako ovo nisu istinski uspjesi u životu jednog čovjeka, postavlja se pitanje: Šta je to pravi i istinski uspjeh u životu i ko su to, zbilja, uspješni ljudi?

Svake godine muslimani širom svijeta dižu lice prema nebu, pogledima punim nade traže tanane svjetlosne niti mlađaka, koji će osvijetliti srca vjernika donoseći im sreću, koji će osvijetliti njihove ulice i donijeti posebne ramazanske običaje. Svaka zemlja, naročito muslimanska, ima svoje ramazanske običaje koji se pružaju poput niti i povezuju taj “veliki islamski svijet”. Tako je ramazan mjesec ibadeta i noćnog namaza, mjesec dobročinstva i rodbinskih posjeta, mjesec sehura i iftara, ali svaka zemlja ima svoje posebne običaje i tradiciju koja svojom jedinstvenošću dodatno obogaćuje bogatu tradiciju muslimana.

Takva zemlja je Egipat, gdje ramazan ima posebnu boju. Egipćani, kao svi muslimani širom svijeta, obilježavaju ramazanske dane ibadetom, punim džamijama, u okrilju porodice i uz poseban “menu”. Ali, pored toga, egipatska kultura obiluje lijepim običajima koji daju “egipatskom ramazanu” posebnu draž.

Nikada nisam imao priliku da čujem da neko obilježava jubilej svog ljenčarenja, nerada i nepostignutih rezultata. Nisam imao ni priliku da vidim da neko u svojoj biografiju navodi vrijeme ljenčarenja, nerada i gubljenja vremena. Ljudi su se uvijek ponosili svojim radom na dunjaluku, a time će se ponositi i na ahiretu.

Temelj muslimanskog društva

Bosna i Hercegovina ima veoma brojnu i jaku dijasporu u odnosu na ukupan broj stanovnika, naročito ako uzmemo u obzir sve one koji su i prije zadnje agresije napustili BiH i bili primorani da se nastane negdje drugo. Poznato nam je da samo u Turskoj živi više od pet miliona onih koji vode porijeklo iz BiH, a među njima je veliki broj onih koji su do dana današnjeg uspjeli da očuvaju bosanski jezik i običaje. Mnoge zemlje jaku dijasporu smatraju svojom snagom, jer dijaspora je put priliva sredstava u matičnu zemlju, potencijalna snaga lobiranja za interese svoje zemlje i način da se više čuje i sazna u svijetu o samoj zemlji.

Postojanje džamije znači postojanje i aktivnost muslimanskog stanovništva na određenom području. Kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po dolasku u mjestu Kuba sagradio džamiju, a zatim i u Medini, novom centru muslimanskog bivstvovanja, tako su ga slijedili i muslimanski vladari koji su gradili džamije na novoosvojenim područjima. U nekom mjestu džamija se osnivala i tako da se određeni sakralni objekt pretvori u muslimanski prostor za obavljanje molitve, što predstavlja sasvim legitiman pravni postupak. O Aja Sofiji, džamiji koja je na takav način postala molitveni prostor, napisat ćemo nešto kroz prizmu muslimanskog stanja u tri historijska toka. Prvi od tih tokova jeste osvajanje Konstantinopola (današnjeg Istanbula) i pretvaranje Aja Sofije u džamiju, zatim vesternizacija Turske, ukidanje hilafeta i pretvaranje džamije u muzej i na kraju vraćanje Aja Sofiji statusa džamije.

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sigurno ćete slijediti običaje onih prije vas: pedalj po pedalj, lakat po lakat, pa kada bi oni ušli čak i u gušterovu rupu, i vi biste krenuli za njima.” “Allahov Poslaniče, misliš li na jevreje i kršćane?”, upitali su ashabi. “A na koga drugog?”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari)

Ovaj hadis nije samo upozorenje, on je i konstatacija, potvrđuje da će se to desiti, pa da li možemo analizirati kroz šta su prolazila društva sa kršćanskom ili jevrejskom većinom kako bismo uvidjeli šta nas očekuje!?

Jedan od načina sazrijevanja i učenja je i tzv. životna škola. U njoj učimo lekcije koje teško da možemo naći u školskim udžbenicima. To je jedan način školovanja koji je mnogo duži i naporniji od formalnog školovanja, čije lekcije znaju biti mnogo teže, a ispiti naporni i iscrpljujući. Takav je slučaj kada govorimo o životnim lekcijama kroz koje prolazi jedan pojedinac živeći prosječan životni vijek. Pa šta bismo tek mogli reći o životnim lekcijama kroz koje prolazi jedan narod i koje se uče stotinama godina?!

Kada je pojedinac u pitanju, svi savjetujemo jedni druge da učimo od onih koji imaju više završene životne škole od nas. Tako se zna reći da iskoristimo prisustvo osobe koja je “svašta prodeverala u životu” ili onoga koga je “život samljeo”. Time se želi reći da učimo iz tuđih iskustava kako i sami ne bismo prolazili kroz iste probleme i trpjeli ono što je neko prije nas trpio.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Nisam vidio da se iko više savjetovao sa svojim prijateljima, ashabima, nego što se Poslanik savjetovao sa ashabima.” (Tirmizi)

“...i koji se o poslovima svojim dogovaraju...” (Eš-Šura, 38)

Jedan od principa islama jeste međusobno savjetovanje. To je praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i smjernica koja je objavljena u Kur’anu u imperativnoj formi. Koristi toga su mnogobrojne, kako za pojedinca tako i za društvo. Svako ko istinski želi da bude što bolji i uspješniji, i koji želi dobro svojoj zajednici, pridržava se ovog pravila. Međutim, današnja društva sve manje teže ka tome ili, bolje rečeno, oni koji žele da imaju dominaciju nad ljudima i društvenom zajednicom.

Brojni reformatorski prijedlozi nuđeni su u toku posljednjih decenija, a mnogi duhovni doktori pokušavali su pronaći patentni lijek za bolesno tijelo islama. Ali, sve dosad bilo je uzaludno zbog toga što su svi ti pametni doktori – barem oni koji danas slušaju – stalno zaboravljali propisati skupa sa svojim lijekovima, tonicima, eliksirima, prirodnu dijetu na kojoj se temeljio rani razvoj pacijenta. Ta dijeta, jedina koju tijelo islama, zdravo ili bolesno, može pozitivno prihvatiti i asimilirati, jeste sunnet našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Sunnet je ključ za razumijevanje islamskog uspona prije više od trinaest stoljeća; a zašto to ne bi bio ključ za razumijevanje naše sadašnje degeneracije? Pridržavanje sunneta sinonim je za islamsko postojanje i progres. Zanemarivanje sunneta je sinonim za rastakanje i propadanje islama. Sunnet je željezna okosnica Kuće islama; a ako uklonite okosnicu neke građevine, zar možete biti iznenađeni ako se ona sruši kao kula od karata? Ta jednostavna istina, koju su skoro jednodušno prihvatali svi učeni ljudi u islamskoj povijesti je, kao što dobro znamo, danas vrlo nepopularna iz razloga povezanih sa stalno rastućim utjecajem zapadne civilizacije. Ali, to je ipak istina koja nas može spasiti od haosa i sramote našeg sadašnjeg propadanja.

Uzvišeni Allah pohvalio je razumom obdarene jer ta skupina razmišlja i analizira ono što se dešava oko njih, uzima pouke i shvata poruke: “...to su, zaista, pouke za one koji posmatraju” (El-Hidžr, 75). Štaviše, nama muslimanima naređeno je da iz svih događaja uzimamo pouke, pa tako i iz pojave pandemije korone virusa i drugih zaraznih bolesti. Uzvišeni Allah kaže: “…zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste obdareni” (El-Hašr, 2). Međutim, upitno je da li će svi ljudi uzeti pouku i shvatiti poruku: “To je pouka za onoga koji se bude Allaha bojao” (En-Naziat, 26). Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, plakao je i pojasnio razlog svoga plača riječima: “...Allah je objavio u ovoj noći ajet. Teško onome koji ga pročita, a ne razmišlja o njemu: ‘U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana zaista su znamenja za razumom obdarene...’ (Alu Imran, 190).” (Ibn Hibban, vjerodostojan)

Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna” (Sebe, 28); “Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik…’” (El-A’raf, 158).

Svako znanje koristi čovjeku, ali najvažnije je znanje o Uzvišenom Allahu. Traženje šerijatskog znanja jedno je od Allahu najdražih djela. Tokom stjecanja znanja čovjek ulaže mnogo truda i rada. Ovo je nekada trnovit put, ali donosi mnogobrojne i dugoročne plodove. Vijekovima poslije to koristi ljudima.

Za one koji tragaju za znanjem i izučavaju Njegovu plemenitu vjeru, Uzvišeni Allah pripremio je obilatu nagradu i visoke stepene u Džennetu. Na to upućuju mnogi tekstovi iz Kur’ana i sunneta. Uzvišeni Allah kaže u Svojoj plemenitoj Knjizi: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!’” (Ez-Zumer, 9)

Opservatorij za islamofobiju, koji je početkom 2018. godine osnovan u Luksemburgu, upravo je objavio svoj prvi Izvještaj o zastupljenosti islamofobije u Velikom Vojvodstvu, što je povod da u ovom broju časopisa El-Asr našim čitateljima ukratko predstavimo muslimansku zajednicu u Luksemburgu, s posebnim osvrtom na glavne zaključke objavljenog Izvještaja o zastupljenosti islamofobije u ovoj zemlji.

Uvod

Iako do sada ne postoje zvanični podaci o broju muslimana u Luksemburgu, njihov broj procjenjuje se na oko 30.000, što predstavlja 5% od ukupnog broja građana ove, s površinom od 2.586 km2, druge najmanje zemlje Evropske unije. Organiziranost muslimana Luksemburga na zavidnom je nivou. U zemlji je aktivno ukupno dvanaest džemata. Vrhovno starješinstvo muslimana Luksemburga, takozvana Šura (Shoura), predstavlja svojevrsnu federaciju od devet džemata. Preostala tri džemata nedavno su predala zvaničnu molbu za prijem u Šuru, tako da se može očekivati da će u narednom periodu doći do njihove integracije u okrilje ove za muslimane Luksemburga krovne institucije.

Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Musliman je brat muslimanu, ne nanosi mu nepravdu niti ga predaje neprijatelju; ko pomogne bratu u nevolji, Allah će mu pomoći u nevolji, ko otkloni nedaću muslimana, Uzvišeni Allah otklonit će mu nedaću na Sudnjem danu, a ko sakrije sramotu muslimana, Uzvišeni Allah sakrit će njegovu sramotu na Sudnjem danu.” (Muttefekun alejhi)

Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, kaže: “Da ispunim potrebu svoga brata muslimana draže mi je nego da klanjam hiljadu rekata, i da ispunim potrebu brata muslimana draže mi je nego da budem u itikafu dva mjeseca.”

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, imao je običaj reći: “Da izdržavam jednu muslimansku porodicu mjesec dana, ili sedmicu, ili onoliko koliko Uzvišeni Allah hoće, draže mi je nego da obavim hadž. A da svome bratu muslimanu poklonim tanjir hrane u vrijednosti jednog dirhema draže mi je nego da udijelim jedan dinar na Allahovom putu (u džihadu).”

Čuvanje esencijalnih životnih vrijednosti prijeko je potrebno jer su to najveća dobra nužna za čovjeka i njegov častan i dostojanstven život. Pored potomstva i časti, u te vrijednosti ubraja se i imovina. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko bude ubijen čuvajući imetak...”, a u drugoj predaji stoji: “Kome bespravno nasrnu na imetak, pa se suprotstavi i bude ubijen, on je šehid.” (Buhari)

Čak i prije islama, među prvim narodima ovih krajeva, nalazimo da se držalo do očuvanja časti i imetka. Tokom Trećeg ilirskog rata protiv Rimljana, 167. godine stare ere, na mjestu današnjeg Vranduka kod Zenice ugušen je Batonov ustanak. Zbog okrutnosti svojih neprijatelja, kako ne bi bile obeščašćene, žene sa djecom u naručju pobacale su se sa bedema u rijeku Bosnu. (Enver Imamović, Pregled historije Bosne, str. 18)

Hormuški moreuz, koji se nalazi između Omana i Irana i povezuje Arapski zaljev s Omanskim zaljevom i Arapskim morem, zauzima važnu stratešku poziciju za energetsku industriju u svijetu.

U regiji je 19. jula porasla tenzija nakon što je Iran objavio da je zaplijenio britanski tanker u moreuzu zbog “prekršaja pravila vezanih za prijelaz kroz moreuz” nekoliko sati nakon što je sud u Gibraltaru donio odluku o produženju zadržavanja iranskog tankera na trideset dana.

Dnevni prosjek transporta nafte kroz moreuz dosegao je dvadeset jedan milion barela u 2018. godini, što iznosi 21% svjetske potrošnje naftnih derivata, shodno navodima američke Administracije za energetske informacije (EIA). Ovo čini ovaj moreuz najvećim naftnim plovnim prolazom u svijetu.

“Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo”, treba biti naš životni moto kojeg bismo trebali biti svjesni u svakoj životnoj prilici, naročito u svom “ibadetskom životu”, jer se pred nama mogu naći prepreke koje nas mogu teško pogoditi i upropastiti naše dobro djelo. Jedna od najopasnijih prepreka jeste naša duša, za koju je Allah kazao da naređuje zlo – osim onome kome se Allah smilovao i koji Ga je zamolio da ga sačuva od njenog zla, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, koji je kazao: “Utječemo se Tobom od zla naših duša i naših ružnih djela!”

Prošli bajram-namaz u Teheranu održan je na musali imama Homeinija, a predvodio ga je vrhovni vođa iranskog režima Ali Hamenei.

Hamenei je iskoristio priliku da govori o političkim prilikama unutar i izvan zemlje. Oslanjajući se na ruski snajper Dragunov, Hamenei je, u svjetlu eskalacije odnosa između Irana i država u regiji, Irancima i ostatku svijeta odašiljao poruke iz kojih se može razumjeti da je spreman na rat.

No, govoreći o snazi svog režima i prijeteći i optužujući “vanjskog neprijatelja”, vrhovni vođa nije našao za shodno da iranskom narodu, koji živi u bijedi i neimaštini, progovori ni jednu jedinu riječ o budućnosti koja ih čeka, niti o njihovom teškom ekonomskom stanju. Umjesto toga, govorio je o potrebi da budu strpljivi i postojani i, kao i obično, govorio o velikoj obmani koju naziva “dolazećom pobjedom”.

Libijski general Halifa Hafter započeo je 4. aprila vojnu operaciju s ciljem zauzimanja Tripolija. Glasovi osude i protivljenja operaciji bili su poprilično “tihi”, a neki i licemjerni. Dok su ga pozivale da obustavi napad, neke zemlje su istovremeno Hafteru potajno dostavljale naoružanje i pružale logističku podršku kako bi odnos snaga prevagnuo u njegovu korist. I tu se ne radi samo o nekim arapskim zemljama, nego i o nearapskim, poput Francuske, Rusije i SAD-a. To su zemlje koje, očito je, pokreću njihovi interesi u Libiji. Pored želje da unište grupacije tzv. političkog islama, ove zemlje žele libijsku naftu. Osim toga, svaka od tih zemalja ima svoje posebne razloge koje ćemo pokušati rasvijetliti u nastavku.

U vrijeme halife Omera, radijallahu anhu, Iran je postao zemlja islama. Iz te zemlje poteklo je mnogo islamskih učenjaka koji su autoriteti u različitim islamskim naučnim disciplinama, poput hadisa, tefsira, fikha, usuli fikha, kao i u domenu historije islama i arapskog jezika, medicine, geografije i drugih naučnih oblasti. Dovoljno je spomenuti neki od iranskih gradova, popur Nejsabura, Džurdžana, Istahra, Belha, Reja, Kazvina, Serhasa itd., i u tvojoj memoriji pojavit će se ime nekog islamskog učenjaka ili naučnika iz tog grada.

Trumpov “ekonomski rat”, koji je objavio Turskoj zbog američkog pastora Brunsona, nije polučio željene rezultate. Nada u pad vrijednosti lire izjalovila se, a turska valuta polahko se stabilizira.

Odluka Donalda Trumpa da prizna Jerusalem kao glavni grad Izraela nije ništa manja po težini od zloglasne Balfourove deklaracije 1917. godine, jer ova deklaracija dala je cionistima državu na tlu Palestine, dok je Trumpova odluka utrnula i posljednji tračak nade onima koji su se uzdali u sporazum iz Osla.

Valja, pak, znati da je republikanski predsjednik svoju odluku u vezi sa Jerusalemom donio na osnovu stava i odluke svoje zemlje, koji postoji odavno, ali nijedan američki predsjednik do sada nije se usudio da tu odluku provede u praksi. Trumpu su u tome pomogle trenutne okolnosti na Bliskom istoku.

U sedmom hidžretskom vijeku, nakon što je dugo vremena bila potisnuta od strane različitih novotarskih akida u koje su zapali i obični muslimani i učenjaci, akida dobrih prethodnika ponovo je obasjala islamski ummet.

U to vrijeme islamski je ummet bio duboko podijeljen na različite devijantne pravce, poput ilmul-kelama, filozofije, kulta obožavanja kabura, vahdeti-vudžuda, na razne šiijsko-rafidijske grupacije, batinijske sekte. O mezhepskoj pristranosti i taklidu – slijepom slijeđenju, da i ne govorimo.

Šejhul-islam Ibn Tejmijja rodio se i odrastao u takvom ambijentu. Također, u vrijeme Ibn Tejmijje islamski ummet još se nije bio oporavio od udara Tatara i krstaša.

Britanske novine The Guardian u članku objavljenom 3. septembra 2017. donose strašne scene hiljada Rohinja muslimana koji su podvrgnuti etničkom čišćenju u Mijanmaru.

U današnjem vremenu na svim stranama svijeta raširile su se brojne smutnje i neredi, ubistva, mučenja, uništavanje i razaranje, tako da je neophodno govoriti o ovoj temi, tražiti rješenja za izbavljenje iz ove situacije i nastojati eliminirati njene pogubne posljedice. Na pogubnost smutnje ukazuje Mutarrif b. Šihhir, Allah mu se smilovao: “Zaista smutnja ne dolazi da bi uputila ljude, već dolazi da bi se sa mu’minom borila protiv njegove vjere.” (Hil’jetul-evlija)

Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Došli su vam Jemenci, a oni su najblažih i najnježnijih srca. Iman je jemenski, a i mudrost je jemenska. Hvalisanje i oholost su kod vlasnika deva, a blagost i dostojanstvo kod vlasnika ovaca.” (El-Buhari i Muslim) Sevban prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja ću stajati pored Havda (Havd je izvor s kojeg će piti ljudi prije ulaska u Džennet) i sprečavati sve ljude da piju, osim Jemenaca. Udarat ću štapom i usmjeravati vodu k njima.” Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je o širini Havda, na što je odgovorio: “Od ovog mjesta na kojem stojim do Ammana.” Kada je upitan o vodi Havda, odgovorio je: “Bjelja je od mlijeka, slađa od meda, dolazi obilno iz Dženneta posredstvom dva oluka, jedan je od zlata, a drugi od srebra.” (Muslim)

U noći sa petka na subotu 15. jula 2016. godine, u Turskoj je došlo do pokušaja vojnog udara i rušenja demokratski izabrane vlade. Pučisti su zauzeli zgradu državne televizije TRT, blokirali važne komunikacije u Ankari i Istanbulu. U to vrijeme Erdogan se nalazio na odmoru u Marmarisu. Pučisti su poslali specijalnu jedinicu sa zadatkom da ga uhapse ili likvidiraju, ali je blagovremena dojava komandanta Prve armije Umita Dundara omogućila Erdoganu da na vrijeme napusti hotel. Kada su pučisti napali hotel u Marmarisu, Erdogan je već bio na putu za Istanbul, a uskoro se putem televizije obratio građanima i pozvao narod da izađe na ulice. Odmah nakon njegovog obraćanja pučisti su počeli gubiti tlo pod nogama: narod je izlazio na ulice, policijske snage su oslobodile zgradu državne televizije. Za svega nekoliko sati puč je doživio krah.

Tokom posljednjih decenija šiijska se ideologija uvukla u mnoge sunnijske zemlje zloupotrebljavajući miroljubivost sunnijskog stanovništva i želju za međusobnim razumijevanjem i mirnim suživotom, i iskoristili su to za širenje šiizma i vlastitog utjecaja u zemljama regije. Ovo su postigli zahvaljujući dogmi tekijje (hipokrizije) koja im dopušta laganje i varanje oponenata, i zahvaljujući populističkoj retorici neprijateljstva prema Izraelu uz tobožnju brigu za palestinsko pitanje. Međutim, posljednjih godina, kada je šiijsko-rafidijski projekat ekspanzije u sunnijskim zemljama dostigao vrlo opasnu fazu, određeni događaji i previranja u arapskim zemljama nagnali su ih da pokažu svoje pravo lice. Zločini koje čine nad muslimanima, sunnijama, u arapskim zemljama vidljivi su svakome ko želi vidjeti istinu.

Na osnovu prvih vojnih udara ruskog zrakoplovstva i napada iranskih snaga možemo zaključiti da se rusko-iranska vojna intervencija poklapa sa Asadovom strategijom koja počiva na zadržavanju vojnog prisustva na području koje naziva “korisnom Sirijom”, a to su pokrajine Lattakija i Tartus, dijelovi pokrajina Homs i Hama te glavni grad Damask. Ovo zaključujem na osnovu činjenice da su ruske vojne snage (48 borbenih aviona, 6 tenkova i 35 oklopnih vozila) smještene u zrakoplovnoj bazi Hamimin kod Lattakije i mornaričkoj bazi u Tartusu, i s obzirom na to nisu u stanju izvesti kopnene operacije na područjima udaljenim od tih baza. Pored toga, ograničene ekonomske mogućnosti onemogućavaju Rusiji poduzimanje bilo kakve kopnene operacije širih razmjera na teritoriju udaljenom od njenih granica, naročito zbog međunarodnog pritiska i sankcija međunarodne zajednice kojima je Rusija izložena nakon aneksije Krima, pada cijena nafte, pada vrijednosti rublje i poskupljenja određenih živežnih namirnica za čak 30%.

Pored teksta o muzici, ovom prilikom navest ćemo još nekoliko fetvi vezanih za muziku, kako bi nam svima bile podsjetnik.

Prva fetva

Stalnoj komisiji za naučna istraživanja i izdavanje fetvi u Saudijskoj Arabiji, stiglo je pitanje: Mi živimo u Engleskoj. U privatnim školama tokom raspusta predajemo vjeronauku i arapski jezik djeci koja dolaze iz Indije, Pakistana, Jemena i drugih zemalja. Ta djeca u državnim školama uče muzičko i likovno radi zainteresovanosti, te kako bi im to pomoglo da razumijevaju i duhom budu prisutni. Kada dođu u naše islamske škole tokom rasupsta i ne nađu te stvari koje ih primamljuju, oni ih onda izbjegavaju. Da li je dozvoljeno da, kako bismo motivirali tu djecu, koristimo muzičke instrumente prilikom izvođenja ilahija, kao što je djeci dozvoljeno da se igraju igračkama i lutkama, kako bi se privukla da pohađaju ove islamske škole da bi se podučili svojoj vjeri?

U današnjem vremenu Allahove se granice olahko krše i Allahove se zabrane zanemaruju! Njegovi se propisi zapostavljaju! Ljudi sve više okreću glave od Allahove vjere! Zar se zbog toga ne zapitamo: “O Gospodaru, ako glave okrenemo šta će sa nama biti? Hoćemo li nekažnjeno proći?”

Merjem Sofić, kćerka Asmina i Amire, rođena je 3. oktobra 2002. u Vlaardingenu u Holandiji. Uspješno je završila osnovnu školu i trenutno pohađa prvi razred gimnazije. Allahovom, dželle šanuhu, voljom, uspješno je završila učenje napamet časnog Kur’ana i uskoro joj predstoji i polaganje hifza pred komisijom u Njemačkoj.

“Eto vam ‘vehabijske’ uleme! Njihov šejh Ibn Baz nevjernicima je proglasio sve one koji vjeruju da se Zemlja okreće oko Sunca. Još je i rekao da Zemlja nije okrugla, ali za ovo drugo nije izrekao smrtnu kaznu!” Ove riječi, u jednom ili drugom obliku, možete pronaći na desetinama pa i stotinama internetskih portala uglavnom na arapskom i engleskom, ali i na drugim jezicima, pa tako i na našem, uglavnom u kontekstu navodnog “raskrinkavanja vehabijsko-antropomorfističke ideologije” i njenih promotora. Oni koji već gotovo punih pedeset godina ove riječi potpuno zlonamjerno pripisuju šejhu Ibn Bazu uglavnom se mogu svrstati u tri kategorije: 1) sekularisti i ateisti, 2) šiije i rafidije, 3) određene grupacije ekstremnih sufija koji pod plaštom navodnog ehli-sunnetskog učenja često diskreditiraju postulate izvornog ehli-sunneta, što je tema o kojoj se posebno može govoriti. Da li je šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, uistinu negirao da je Zemlja okrugla? Da li je negirao okretanje Zemlje oko svoje osi i njeno kruženje oko Sunca? Da li je nevjernicima proglasio one koji u to vjeruju? Šta je u svemu ovome istina, a šta očita laž i potvora? Ovaj rad je skromni pokušaj da se svima onima kojima je stalo do istine i objektivnosti, bez obzira o kome se radilo i kojem intelektualno-dogmatskom miljeu pripadao, podastru činjenice i ukaže na istinu, ali i na laži i potvore koje su se do te mjere pomiješale sa dijelovima istine, da je laž preovladala, a istina gotovo u potpunosti potisnuta. Iako svjestan da će mnogi ovo istraživanje smatrati trivijalnim i nepotrebnim, na njega sam se odlučio prvenstveno iz želje da od velikana ummeta, šejha Ibn Baza, rahimehullah, barem kod onih koji razumiju naš jezik, pokušam otkloniti potvoru koja se već skoro pola vijeka veže za njegovu ličnost, te da, kada je riječ o ovom pitanju, pojasnim njegov stav koji je za života zastupao. Također, želja mi je da se dobronamjerni, ali u isto vrijeme neinformirani, a ponekad i izuzetno naivni muslimani upoznaju sa onim što je u cijeloj ovoj priči istina, a šta laž, kako bi se sačuvali ružnog i neprimjerenog govora o učenjaku koji je svojim znanjem i djelima zadužio cijeli ummet.

“Vojska Islamske Republike i Revolucionarna garda nisu samo zadužene da čuvaju granice, nego je njihova dužnost i da širom svijeta pronose akidetsku poslanicu vodeći džihad na Allahovom putu i šireći područja na kojima se primjenjuje Allahov hakimijjet.” Ovaj dio iz Ustava Islamske Republike Iran, odlično je tumačenje razloga zbog kojih šiijske skupine kontinuirano proizvode krize, izazivaju nerede i smutnje u različitim arapskim i nearapskim muslimanskim zemljama, pod mentorstvom rigidnog sektaškog režima u Iranu.

Nakon Homeinijeve revolucije, neke šiijske dogme pretrpjele su potpuni preobražaj. Sektaški režim postavio je sebi zadatak da širi nasilje i nered u islamskim zemljama, nazvavši to izvozom revolucije, a džihad, koji prethodno nije bio dozvoljen osim pod vođstvom imama, postao je sveta dužnost. Nažalost, svjedoci smo da svoj “džihad” sljedbenici ove sekte vode jedino protiv ehli-sunneta, dok su prema drugima izrazito pacifistički nastrojeni.

Nepravdu ove sekte na svojoj koži najintenzivnije osjećaju sunije u Iranu, koji su svakodnevno izloženi njihovom nasilju i nepravdi. No, uprkos ugnjetavanju kojem su izloženi, kod svoje braće iz drugih zemalja ne nalaze podršku, niti dobijaju pomoć. Štaviše, zagovornici zbližavanja sa šiijama ne samo da ignoriraju šiijsku nepravdu prema sunijama u Iranu, nego svojim djelovanjem nerijetko učestvuju u kreiranju lažne slike o šiijskom režimu.

Pojava ovog pokreta seže u osamdesete godine prošlog vijeka. Naime, 1986. godine skupina zejdijskih učenjaka na čelu sa velikim zejdijskim autoritetima, šejhovima Ahmedom Flitom i Medžduddinom el-Muejjidijem te drugim šejhovima, među kojima je bio i šejh Bedruddin el-Husi, osnovali su organizaciju Ittihaduš-šebabil-mu’min (Savez mu’minske omladine), čiji je cilj bio vjersko obrazovanje omladine zejdijskog-šiijskog pravca. Ujedinjenjem dva Jemena 1990. godine i tranzicijom iz jednopartijskog u višepartijski sistem, ova organizacija postaje Hizbul-hakk (Stranka istine) i predstavlja šiije-zejdije u političkom životu.

Šiijske horde uništavaju sunnijske džamije u Iraku i Siriji

Jedna grupa sunnija objavila je 2006. godine knjigu pod nazivom Mesadžid fi vedžhin-nar (Džamije na meti) u kojoj su imenom i fotografijom dokumentirali desetine sunnijskih džamija koje su šiijske militantne horde, podržane od sektaške šiijske vlade Nurija Malikija, potpuno ili djelimično uništile. Pored džamija koje su uništili šiijski militanti, knjiga evidentira i slučajeve napada na klanjače koji su se dešavali naročito u vrijeme sabah-namaza, te ubistva imama i hatiba koje su počinile ove horde.

Ehli-sunnet je poznat po baštinjenju džihada i odbrani vjere. Sunnije su ti koji su se suprotstavili nevjerničkim pohodima i oslobađali zemlje. Omer, radijallahu anhu, uništio je Perziju i Bizantiju. On je osvojio Jerusalem, a kada su ga zauzeli krstaši, oslobodio ga je sunnijski vojskovođa Salahuddin el-Ejjubi. Kada su Tatari poharali istočne dijelove islamske države, njihovo napredovanje zaustavio je sunnijski vojskovođa Sejfuddin Kutuz. Sunnijske vojske su te koje su granicu islamske države pomjerile do Kine, koje su osvojile Sind, Indiju, Afriku, Andalus, i proširile islam na sve krajeve svijeta. Nasuprot tome, islamskom ummetu šiije nisu dale ništa osim brojnih izdaja, ubijanja, atentata na velike vođe islamskog ummeta i kolaboriranja sa svakim neprijateljem koji bi nasrnuo na muslimane. Čitajte historiju njihovih sekti i država koje su osnovali, kao što su keramiti, fatimije (ubejdije), safevije, nusajrije (alevije). Njihova saradnja sa nevjernicima u borbi protiv sunnija je općepoznata, a fetve o obaveznosti borbe protiv sunnija “ukras” su brojnih knjiga izašlih iz pera njihovih autoriteta. U čitavoj historiji islama nećete naći da je neki šiijski vojskovođa osvojio barem jedan pedalj zemlje od nevjernika ili da je oslobodio makar jedno okupirano muslimansko selo.

Iranci moraju znati da se nalaze pred krajem svog ekspanzionističkog projekta gutanja arapskih zemalja (Iraka, Sirije, Libana, Jemena, istoka Saudije i zaljevskih emirata).

Sada je jasno razotkriven iranski savez sa Amerikom i Zapadom radi okupacije sunitskih zemalja. No, ono što je bilo moguće u prošlosti, više neće biti moguće u budućnosti. Ova sektaška ekspanzija stalno je bila pod zaštitom međunarodnog krstaštva koje je već slomljeno. Pustolovine Busha (sina), nakon njihovog poraza u Iraku, prisiljavanja američke i zapadnjačke vojske na povlačenje i gušenja u ekonomskim krizama koje će ih dovesti do bankrota i potpunog kolapsa, neće se moći ponoviti.

Još uvijek nije jasno šta se stvarno desilo na području Mosula i Kirkuka i ko su sunijske oružane grupe koje predvode borbu protiv Malikijevih snaga. Naravno, organizacija IDIŠ je planetarno poznata i njena ambicija da uspostavi svoju državu na tlu Iraka i Sirije je općepoznata. Ali, glavninu sunijskih snaga čine druge skupine od kojih je najistaknutije Vojno vijeće revolucionara iza kojeg stoje pobunjena sunijska plemena. Iako premijer iračke vlade Nuri el-Maliki nastoji iskoristiti činjenicu da je IDIŠ jedna od skupina koja se bori protiv njegove vlade, da bi sukob predstavio kao sukob između demokratske vlade i fanatičnih sunijskih terorista, dio analitičara upućenih u stanje u Iraku potvrđuje da postoje brojne sunijske oružane grupe koje su jednako snažne ili snažnije od IDIŠ-a i čija je uloga u posljednjim sukobima koji, sve je jasnije, prerastaju u pravi sektaški rat, kudikamo značajnija. Svjetski mediji, nažalost, potpuno su nezainteresirani za njih i za razloge njihove pobune kao i za njihove političke vizije i stremljenja. Stoga je ovaj članak pokušaj da se predstave vojne i političke snage sunija koje vode borbu protiv šiitske vlade Nurija el-Malikija, kao i da se ukaže na stav kurdskog vođstva kao i na njihove poteze vezano za posljednja događanja i političku situaciju u Iraku.

Rat u Siriji za Iran je vrlo važan, jer ako ga izgubi, izgubit će pozicije i utjecaj koji ima u Iraku, Libanu, Jemenu i nekim zaljevskim zemljama. Iransko vodstvo nemilice žrtvuje ljude i sredstva, jer oni taj rat moraju dobiti pod svaku cijenu. Prema informacijama sirijskih aktivista u zemlji, iranski režim mjesečno izdvaja milijardu dolara za funkcioniranje Asadovog režima. Iz tih sredstava izdvajaju se plate državnim službenicima i vojnicima. Ako bude potrebno, smatraju aktivisti, Iran će plaćati i dvostruko više, samo da bi sačuvali vlast Baššara el-Asada, jer je to ključno za održavanje iranskog sektaškog projekta. U vojnom domenu, Iran direktno komanduje Asadovim snagama na terenu preko general-majora Kasema Soleimanija (zapovjednika korpusa El-Kuds u sastavu Iranske revolucionarne garde, op. prev.) i drugih vojnih stručnjaka. Sve svoje paravojne formacije koje je oformila u Iraku i Libanu, poslao je na sirijska ratišta. Naprimjer, libanski Hezbollah primoran je da s najelitnijim jedinicama učestvuje na sirijskim ratištima, također i šiijske milicije iz Iraka, prije svega brigada Ebu Fadl el-Abbas, ali i niz drugih, manje eksponiranih.

Unazad nekoliko mjeseci režim Baššara el-Asada intenzivnim bombardiranjem iz zraka ruši grad Halep i gradove i sela u istoimenoj pokrajini, kao i oblast El-Gute, pored glavnog grada. Na taj način nastoje pojačati opsadu tih područja koja su pod kontrolom opozicionih boraca. Režim se vodi politikom “spržena zemlja”, nastojeći maksimalnim razaranjem ubiti što više ljudi, a onima koji prežive onemogućiti dolazak do sredstava potrebnih za život. U tu svrhu režim koristi uglavnom barel-bombe koje imaju ogromnu razornu moć, izuzetno ih je lahko i jeftino napraviti, a istovremeno štedi rakete koje su vrlo skupe. Može se slobodno reći da je sprečavanje opozicije da dođe do naoružanja za protuzračnu odbranu od strane SAD-a, indirektan krivac za trenutno stanje u Siriji, jer je uzrok produžavanja agonije civilnog stanovništva, a time se istovremeno onemogućava izjednačavanje snage zaraćenih strana koje bi natjeralo režim i njegove sponzore da preispitaju svoju politiku prema sirijskoj krizi.

Najgore što se može desiti jeste da usvojimo mentalitet žrtve, tj. da sve i svakoga počnemo kriviti za svoje stanje, ali bez praktičnog ulaganja napora da se stanje promijeni. Naravno, opravdana kritika ima svoje mjesto, potrebno je ukazivati na probleme, ali to ne smije postati samo sebi cilj. Prebacivanjem krivice na drugoga, ustvari odbacujemo vlastitu odgovornost za životne tokove i situaciju u kojoj se nalazimo. Ali to nije sve! Okrivljavanjem drugih, dajemo im pravo da upravljaju našim životima. Kao što znamo, prebacivanje krivnje gotovo uvijek prati i osjećaj “pravednog bijesa” koji upućujemo onima koji su nam učinili nažao. Da se razumijemo, nema ništa loše u emocijama bijesa, ljutnje ili bola. Emocije su dio ljudskog iskustva na Zemlji i mogu imati pozitivne učinke. Međutim, emocija bez rada je samo gubljenje vremena. Rješenje je – vjernici moraju preuzeti odgovornost i obavezu šireg društvenog angažmana i raditi na popravljanju velikog broja evidentiranih problema. U svemu tome moraju nastupati organizirano, proračunato i složno. Potrebno je preventivno i na svaki raspoloživi način reagirati, jer danas je stradala Hava, a sutra, ne dao Allah, to može biti neki drugi vjernik ili vjernica. Ne dopustimo da se vjernicima čini nepravda na takav način!

Helikopteri sirijske vojske samo u Halepu dnevno bace 40 do 50 bačvi (barel-bombi) na teritoriju pod kontrolom pobunjenika, zbog čega je spomenuto područje pretvoreno u ruševine, a većina građana izbjegla u mjesta sigurnija za život, javlja Anadolija. Ulice Halepa, na kojima su se nekada igrala djeca i okupljao veliki broj trgovaca, sada su puste jer je većina stanovnika izbjegla. Veliki broj zgrada u potpunosti je uništen, prodavnice su zatvorene, dok se povremeno mogu vidjeti samo slučajni prolaznici. S druge strane, preostali građani su svakodnevno na meti snajperista, zbog čega ne izlaze iz svojih domova bez velike potrebe. Inače, Assadova vojska već 45 dana svakodnevno baca barel-bombe na područje pod kontrolom pobunjenika u Halepu. (Izvor: AlJazeera.net)

Koristeći se sistemom “tajnog djelovanja”, Gülenovi sljedbenici svoj oblik tumačenja islama nameću preko odgojno-obrazovnih institucija u svom vlasništvu, znajući da je um djece i omladine najpodobniji za vršenje direktnog utjecaja. Njihov sistem odgoja obuhvata tzv. “stanove”, vrtiće, osnovne i srednje škole, te univerzitete. Trenutno u BiH pokret Hizmet u svom vlasništvu ima više stotina stanova lociranih u skoro svim univerzitetskim centrima, vrtiće, osnovne škole, Una-Sana koledže, te Internacionalni Burch Univerzitet. Na području BiH djeluje i izdavačka kuća Hikmet, posvećena prvenstveno objavljivanju Gülenovih djela, te knjiga ljudi iz džemata Hizmet.

Šiitski militanti na jugu Iraka provode najveći sektaški progon domicilnog stanovništva, dok lokalne i centralne vlasti šute. Šiitske milicije su, putem prijetnji i ubistva, progon prvo započele u području grada Ez-Zubejr, potom su proširili svoje djelovanje na Ebul-Husajb i druga mjesta u pokrajini El-Basra. Polovinom septembra 2013. godine dvojica braće, vlasnika prodavnice povrća u Basri, nađeni su ubijeni nakon što su dan prije toga oteti. Njihova otmica i ubistvo na svirep način samo je jedan u nizu brojnih sličnih slučajeva ubistva na osnovu identiteta, koji imaju za cilj progon pripadnika ehli-sunneta sa područja Basre. Šiitski ekstremisti ove zločine selektivno čine naočigled lokalnih vlasti Basre i centralne vlade u Bagdadu kojoj redovno stižu izvještaji o stotinama hiljada pripadnika ehli-sunneta koji ostavljaju svoje domove i ostalu imovinu u pokrajini Basra i sele u zapadni dio Iraka, kao i u zaljevske zemlje bježeći od prijetnji smrću.

Prijevod Kur’ana od strane Miće Ljubibratića Hercegovca pojavio se 1895. godine. Njegovoj pojavi oštro se suprotstavila ulema iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Crne Gore, ocijenivši ga antiislamskim. Dr. Hadžijahić navodi da ideja o tome da se Kur’an prevede datira još iz 1868. godine. “Po svemu se čini da je ovaj poduhvat bio motiviran prije svega političkim razlozima s tendencijom da se izdanjem prijevoda Kur’ana postignu kod Bosanskih muslimana određeni nacionalno-politički efekti...”. (Ibid., str. 44) Isti autor navodi da su listovi Srbija i Vila obavještavali o ovom poduhvatu. U listu Vila iznosi se inicijativa “da Ujedinjena Omladina Srpska izda taj prevod” i “ona bi tim putem najjasnije pokazala svoje mišljenje o svojoj isturčenoj braći”. To je bio i povod njegovog prevodilačkog poduhvata, kao i razlog zbog kojeg je u svom prijevodu koristio hrišćansku teološku terminologiju, te se kroz čitav njegov prijevod nalaze takvi izrazi poput: Gospod, Djevica, prozba, slava, prorok, Milosrdni itd. Bitno je napomenuti da je Mićo Ljubibratić bio pravoslavni sveštenik, te da nije poznavao islamsko učenje, kao ni arapski jezik. Kur’an je preveo sa ruskog, a ruska verzija prijevoda prevedena je sa francuskog. (Dž. Latić, “Prevođenje najljepšeg govora”, str. 829., Glasnik, br. 9–10, 2003.)

Opozicione političke stranke u Tunisu već dva mjeseca (tj. od jula ove godine, op. prevodioca) vode žestoku kampanju protiv vladajuće koalicije koju predvodi islamistički pokret En-Nehda, s ciljem rušenja mlade tuniske demokratije. Opozicija je iskoristila “pobunu” protiv egipatskog predsjednika Mursija i njegove vlade na čelu sa Hišamom Kindilom da bi 8. jula osnovali front Tamarrud po uzoru na istoimeni egipatski pokret, objavljujući da je njihov glavni cilj raspuštanje Nacionalne ustavotvorne skupštine i rušenje vlade i predsjednika drž‍ave.

Ovi napadi počeli su nedugo nakon što je vlada, predvođena pokretom En-Nehda, uspjela prevazići negativne posljedice atentata na ljevičarskog političara Šukrija Bel-Ida u februaru ove godine, a u kontekstu priprema za okončanje prijelaznog perioda. U periodu u kojem je vlada poručivala kako je spremna na dijalog sa opozicijom i voljna saslušati njihove zahtjeve, u jutarnjim satima 25. jula desio se atentat na člana ljevičarskog Narodnog pokreta i zastupnika u Nacionalnoj ustavotvornoj skupštini Muhammeda el-Berahimija. Tuniska opozicija iskoristila je ovaj događaj kako bi dala novi zamah pozivima na “pobunu” i “zapaljenje” narodnih masa protiv vlade. Pojavili su se zahtijevajući nemoguće i tako uveli zemlju u novi val političke krize čiji su rezultati neizvjesni i nakon mjesec dana od njenog nastanka.

U vremenu kada su islam i muslimani izloženi ismijavanju i napadima sa svih strana, i kada se zaboravlja muslimanski doprinos globalnoj nauci i baštini, govor bivše izvršne direktorice kompanije Hewlett-Packard, Carly Fiorine, rijedak je pozitivni primjer koji potvrđuje nemjerljivu ulogu islama i muslimana u širenju svjetla nauke i dobra u mračnim vremenima ljudske historije. Poslušajmo njene riječi:

Prve sedmice nakon vojnog udara u Egiptu pokazale su da tzv. revolucija, 30. juna 2013., nije ništa drugo do “lažna trudnoća”. U suštini, to je jak udarac procesu promjena i reformi u arapskom svijetu te unazađivanje demokratskog napretka kroz vraćanje na vlast snaga bivšeg režima “odjenutog u novo ruho”.

Nema sumnje da su demonstracije 30. juna bile masovne i da su odraz nezadovoljstva velikog broja građana politikom predsjednika Muhammeda Mursija i Muslimanske braće, što se ne može zanemariti. Te demonstracije pokazale su da pokret Muslimansko bratstvo nije uspio pridobiti druge političke opcije, niti formirati širok patriotski savez koji bi štitio stečevine revolucije kojom je svrgnut Mubarak. S druge strane, pokazale su uspjeh pristalica bivšeg režima u uspostavljanju saveza sa vojskom te liberalnim, nacionalnim i ljevičarskim snagama, što je rezultiralo stvaranjem krize općeg nepovjerenja prema islamistima, naročito prema Muslimanskom bratstvu, unatoč tome što se taj savez nije zasnivao na bilo kakvom programu osim na zajedničkom cilju svrgavanja Mursija i uklanjanja islamista sa vlasti.

Prebačena je u stan u Homsu gdje je zatekla petnaest drugih djevojaka. Vojnici su ih čuvali, a nadgledala ih je jedna žena koja ih je pripremala kao "poklone" osobama koje nisu poznavale, međutim, većina njih su bili policijski službenici. Kada je uvedena u stan, s nje je rastrgana odjeća, da bi kao i sve ostale djevojke ostala samo u unutrašnjem vešu. Na tom mjestu Nur je prvi put silovana. Nakon toga prebačena je u policijsku stanicu "Palestinski odjel" koji je u sklopu sirijske vojno-obavještajne službe gdje je proživjela sekunde, minute, sate i dane koje je teško opisati, a Nur je rekla samo nešto od toga. Cjelokupni period zarobljeništva u zatvoru, Nur je, kao i sve ostale zatvorenice, provela u unutrašnjem vešu uprkos nesnosnoj hladnoći koja je bila jedan od njihovih neprijatelja. Udarci, mučenja, posebno "elektrošokovima", i silovanje bilo je nešto uobičajeno. Prvo bi im bile date injekcije koje bi njihova tijela učinila vrelim poput vatre, zatim bi im dali injekcije u vrat koje bi paralizirale svaki njihov otpor prije nego što bi počeli sa silovanjem. Nur je silovana, silovana, silovana… I prestala je brojati… Nekada bi čula da određeni oficir naređuje vojniku da siluje djevojku, a ovaj bi odbijao govoreći: "Ne mogu, i ja imam kćerku, sestru..", da bi mu bilo rečeno da je to vojna naredba. Brojni su načini mučenja kojima su oficiri i vojnici izlagali Nur, kao i sve ostale silovane djevojke, a ona ih ne želi spominjati, pokrivajući svoje lice na kojem se zrcale neizmjerni bol, tuga i gađenje.

Posredstvom muslimanskih trgovaca u doba halife Haruna er-Rešida, 172. h.g. / 788., islam stiže u Burmu i ubrzo se širi zemljom jer su ljudi obasjani svjetlom tevhida u velikom broju hrlili u islam oslobađajući se tame paganstva, nevjerstva i širka. Sultan Sulejman-šah na području Arakana osnovao je islamsku državu koja se održala oko tri i po vijeka – postojala je od 1430. do 1784. godine. Tokom tog perioda njom je vladalo 48 kraljeva, muslimana, a posljednji je bio Selim-šah tokom čije se vladavine država Arakan proširila na područja nekih susjednih država. Imenica Arakan sastavljena je od riječi ara – Arapi, i kan – zemlja, i znači zemlja Arapa, jer je to bila slobodna i nezavisna islamska država u jugoistočnoj Aziji. Međutim, nakon što je okupirana od strane Burme – Mijanmara, postala je jedna od deset pokrajina Unije Burma. U Burmi egzistiraju brojne religije, a većina stanovnika ispovijeda budizam, a sama Burma je epicentar budizma i stjecište budista iz cijelog svijeta koji tokom čitave godine hodočaste njene hramove i kipove svojih božanstava.

Više uopće nije čudno čuti za muslimane (ili ih vidjeti vlastitim očima!), nazovimo ih praktičare (jer u životu prakticiraju islam i islamske propise) koji godinama (barem sezonski) žive u bosanskim čaršijama u kojima, na relativno maloj udaljenosti od džamija, posjeduju vlastite kuće ili stanove, međutim, ovakve niko od redovnih posjetitelja obližnje džamije ne poznaje iz jednostavnog razloga što ih u džamiji nikada nisu ni vidjeli. Ako su ih i viđali, to je bilo nekada davno, prije nego su zakoračili stazom koju smatraju ispravnom, a koja u stvarnosti ne vodi nigdje drugo do u očitu zabludu. Bez obzira šta ovakvi govorili ili na koji način opravdavali svoje bježanje od džamija, ono što čine je neislamski, nešerijatski i nesunnetski, i u to ne sumnja niko ko iole poznaje islamsku doktrinu s jedne, i njihove navodne ''argumente'' s druge strane. Ovaj, nazovimo ga suludi trend, nije fabriciran od strane istinskih i eminentnih učenjaka islamskog ummeta niti ga je kao takvog podržao iko od njih, već je on uglavnom proizvod plasiran od strane ili totalnih neznalica koji su sami sebi uzeli za pravo da tumače primarne izvore šerijata i shvataju ih na način kako oni smatraju da treba, ili od ljudi koji pri sebi imaju osnove šerijatskog znanja, ali su daleko od toga da mogu i smiju biti autoriteti za kojima se treba povoditi.

Ovaj serijal tekstova započeli smo u cilju buđenja visokih ambicija i uzvišenih težnji kod tragatelja za znanjem, navodeći primjere iz života selefa – ispravnih prethodnika, koji su svoj život posvetili stjecanju znanja. Prethodni tekst posvetili smo primjerima koji govore o njihovom saburu, strpljenju u ponavljanju usvojenog znanja i učenju novog, kako bismo vidjeli da oni svoje znanje nisu stekli nikako drukčije osim uz veliki trud i napor, i strpljenje u ponavljanju tog znanja. Tragatelj za znanjem ne treba klonuti ukoliko mu se učini da slabo pamti i brzo zaboravlja, već neka se prisjeti primjera selefa koji su stotinama i hiljadama puta obnavljali naučeno kako bi im trajno ostalo u pamćenju i srcu. Pored obnavljanja, jedna od karakteristika menhedža ispravnih prethodnika u traženju znanja jeste i dugotrajna ustrajnost na tom putu, o čemu ćemo navesti nekoliko primjera.

Zahvaljujući Uzvišenom Allahu, broj 50 (septembar/oktobar) islamskog časopisa El-Asr ugledat će, inšallah, svjetlo dana. Od prvog broja El-Asra, koji je izašao 1. 11. 2003. godine, pa sve do ovog jubilarnog 50. broja, proteklo je vrijeme ispunjeno mnoštvom truda i rada kako bi se bilten El-Asr preobrazio u islamski dvomjesečni časopis. Povodeći se za riječima našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Onaj ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Allahu!'' (bilježi Tirmizi, hadis je vjerodostojan, vidjeti: Sahihu Tirmizi od Albanija), želim se prvenstveno zahvaliti, poslije zahvale Allahu, braći u džematu Hidžra koji su se nesebično založili i posvetili pozivanju u Allahovu vjeru islam kroz različite da'vetske aktivnosti od koji su najvažnije izdavanje islamskih knjiga, islamski časopis El-Asr, naučni seminari i drugo. Vrijednost tih da'vetskih aktivnosti utoliko je veća ukoliko znamo da su utemeljene na principu iskrenog djelovanja u ime Allaha, a čak i ako se nešto i zaradi prilikom realizacije ovih projekata, ponovno se vraća u nove da'vetske aktivnosti. Također, naša braća iz džemata Hidžra u mnogim situacijama doniraju dodatna sredstva i za druge da'vetske aktivnosti, kada to situacija zahtijeva. Isto tako, želio bih se zahvaliti svojim šejhovima, daijama – dopisnicima El-Asra, šerijatskom savjetu časopisa na njihovom neumornom radu isključivo radi Allaha, bez nadoknade, i na njihovim vrijednim savjetima i prijedlozima. Zahvalio bih se i braći u redakciji El-Asra koji su ''nevidljivi'', iza zastora, što im neće, ako Bog da, smetati kod Allaha, jer je njihov rad i zalaganje kod Nega subhanehu ve te'ala , inšallah, poznato i vrednovano. Isto tako, zahvalio bih se braći koja neumorno rade na distribuciji El-Asra diljem Bosne, Sandžaka i dijaspore. Redakcija El-Asra nije u mogućnosti da im to u potpunosti materijalno nadoknadi, stoga molim Uzvišenog Allaha da im ukabuli njihov rad, jer mi znamo da oni troše svoje vrijeme i materijalna sredstva, a zasigurno najbolja nagrada je kod Uzvišenog Allaha. Također bih se zahvalio našim vjernim čitaocima koji su nam ukazali povjerenje i koji prate ovaj islamski projekat.

U trenutku kad su mnogi muslimani u velikim iskušenjima, donosimo vam jednu radosnu vijest koja će, barem na tren, razveseliti vjernike i vjernice. U četvrtak 21. 6. 2012. / 1. ša’bana 1433. h.g., u Mekki je uručena idžaza (diploma) za položeni hifz sa lancem prenosilaca do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dvojici bosanskih hafiza i jednoj hafizi: Neziru Šariću, Muharemu Bajriću i Mineli Šarić-Gološ. Troje spomenutih hafiza proveli su proteklih mjesec dana u Mekki učeći Kur’an pred muderisima Mekanskog harema, gdje su proučili cijeli Kur’an napamet po kiraetu imama Asima, rivajetima Šu’beta i Hafsa. Za dobivanje idžaze vrlo je važno da hifz bude čvrst, a pored toga prilikom učenja muderisi su strogo pazili na tedžvid hafiza. Ovo je ogroman uspjeh jer cijeli Kur’an je naučen napamet i čak štaviše, nivo tedžvida dvojice hafiza i hafize bio je izuzetno visok, inače idžaza ne bi bila uručena. Ovime se nastavlja tradicija Bošnjaka da učenje Kur’ana prenose od muderisa Mekanskog harema. Vrlo interesantan podatak jeste to da je posljednji hafiz koji je diplomu, tj. idžazu uzeo u Mekanskom haremu bio Abdullah Kaukčija 1256. h.g., dakle, prije 177 godina.

Ako će biti pitan onaj kome je nepravda nanesena, kako li će tek biti ispitivan onaj koji je nasilje učinio?! Šta može da kaže i čime da se pravda zločinac?! Nesumnjivo da će žrtva tražiti da se kazni onaj ko je prolio njenu nedužnu krv pred Onim koji upravlja svim i kojem ništa ne može izmaći. Zločinci se boje da ih ne dostigne ovosvjetska djelimična ljudska kazna. Čak i kada bi se sa njima postupilo isto onako kako su oni činili sa svojim žrtvama, to ne bi bilo uzvraćanje istom mjerom, samim tim što su svoje žrtve ubijali bespravno i bez razloga, a oni bi, u ovom slučaju, bili kažnjeni pravedno i sa razlogom. Ko će odagnati bol ucviljenoj majci i u njene neprospavane, nemirne i brižne noći donijeti smiraj? Zar se ubijeno dijete može majci vratiti, ili ženi muž pojaviti, ili sestri brat nestali odnekud doći…?! Zar je žrtvi satisfakcija to što će zločinac odležati nešto vremena u zatvoru ili što će ostatak kostiju žrtve biti sahranjen i njegovi najbliži znati gdje je ukopan?! A koliko i koliko je onih neznanih a još uvijek traženih od svojih dragih, za koje se neće nikada na ovom svijetu naći nekog traga. 

Iranu, koji je izložen zapadnim vojnim prijetnjama, svrgavanje sirijskoga režima ne znači samo gubitak Sirije i libanskog Hezbollaha, kao najvećih iranskih saveznika, nego smatraju da će to ohrabriti Zapad na dodatne pritiske na iransku državu s ciljem rušenja njenog sadašnjeg sistema. Sve to će utjecati na iranske saveznike da se odlučno suprotstave eventualnom Turskom učešću u vojnom savezu protiv Sirije. Rusiji i Kini vrlo su dobro poznate američke namjere u svrgavanju iranskoga režima, koje su, nakon okončanja libijskog pitanja, usmjerene na preuzimanje dominacije u regionu i reduciranje tržišta ruskoga naoružanja. Ruski interesi u ostanku na vlasti sadašnjeg sirijskog režima ogledaju se u korištenju morske baze Tartus koja se smatra zadnjim uporištem Rusije u Sredozemnom moru. Također, Kina ima zajedničke interese sa Iranom i Sirijom u kojima Iran igra glavnu ulogu u snabdjevanju Kine sirovom naftom, što je ujedno i najvažniji faktor kineske ekonomske superiornosti u predstojećem vremenu. Kina vrlo dobro zna američku namjeru za smanjenjem kineskog ekonomskog uspona koji nagovještava da će se Kina preobraziti u svjetsku silu u naredna dva vijeka. Ovo su činjenice koje Turska mora imati u vidu ukoliko se odluči za učešće u vojnom djelovanju protiv Sirije.

Događaji u Siriji itekako se tiču nas muslimana Bošnjaka i to iz više razloga. Sirija, kao dio Šama, je zemlja koju je Allah blagoslovio te smo s te strane imanski vezani za nju i njene stanovnike vjernike, sljedbenike Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su dio nas, našeg ummeta i naše vjere. Zabludjela sekta čiji pripadnici već više od četrdeset godina vladaju Sirijom ima nekih svojih korijena i na našim prostorima jer se mogu naći prijevodi njihovih knjiga kod nas. Jedna od takvih je i knjiga “Razgovor čovjeka sa životinjama” koja se pripisuje nepoznatim autorima pod nazivom “Ihvanu es-safa”, a koji su bili sljedbenici ove sekte i koji su zagovarali univerzalnost svih vjera i posebno isticali stare grčke filozofe. Imali su svoja tajna tumačenja kojima su zanegirali vanjske aspekte vjere što, u suštini, vodi i negiranju Allahove jedine priznate vjere islama. Djelovanje šiija imamija među Bošnjacima je sasvim očito, donekle i pod pokroviteljstvom naših najvećih vjerskih i političkih faktora, i to putem Iranske ambasade i drugih udruženja koja su pokrenuli na našim prostorima.

Ove godine učesnik u spomenutom programu hafiza hadisa u Mekki, u ogranku muttefekun alejhi, bio je mladi hafiz Abdullah Porča koji nas je prije dvije godine obradovao stjecanjem idžazetname i seneda u Kur'anu, o čemu smo svojevremeno pisali. Naime, hafiz Abdullah uspio je položiti napamet usmeno i pismeno sa najvišim ocjenama od strane stručne komisije i pohvalama voditelja programa šejha Jahje sve hadise muttefekun alejhi koje prenose Buharija i Muslim u svojim sahihima. Pored toga, dobio je cjelokupni program koji je posebno priređen za hafize hadisa kojeg može prenositi na kandidate koji pokažu kvalitet i zainteresiranost. To je za sve nas vrijednost koja se ne može procijeniti. Svakako da je to na prvom mjestu Allahova blagodat koja zahtijeva veliku zahvalnost Uzvišenom Gospodaru, a nakon toga trud koji se uloži od strane hafiza hadisa kao i rezultat odgoja i usmjerenja roditelja i posebnog programa obrazovanja. Hafiz magistar Muhammed Porča, otac hafiza Abdullaha, kao i njegov otac hafiz Fadil, muhaffiz svih u porodici, imali su veliki utjecaj, sa Allahovom pomoći, u postizanju ovakvih izvanrednih rezultata i fascinantnog uspjeha. Neka ih Uzvišeni Allah sve nagradi najljepšom i najvećom nagradom i pomogne, podrži i zaštiti u nastavku širenja naše izvorne nauke.

Zaštita granica tzv. Izraela i kontroliranje naoružanih grupacija kao što je Hezbollah i drugih, shodno kriterijama i pravilima političkih igara, jer su usmjerenja tih grupacija povezana sa sirijskim režimom koji sve do sada nije prestao biti bezbjednosni ventil za granice tzv. Izraela, sprečavajući svake istinske vojne pokušaje koji imaju za cilj da židovima zagorčaju opstanak na Džulanu ili da zaplaše židovske okupacione snage unutar okupirane Palestine. U slučaju pada sirijskoga režima, Židovi, miljenici Zapada, strahuju od pojave sunnitske nacionalne vlasti u Siriji koje će voditi operaciju oslobađanja okupiranoga Džulana i na taj način će otvoriti nova vrata otpora na tim mirnim i bezbjednim granicama, preko kojih će se spojiti grupa Palestinskog otpora čije se vođstvo nalazi u Damasku, prijestolnici Sirije. Inače, Beššar Esed, predsjednik Sirije, je istinski vladar tzv. Izraela, kako su to izvijestile židovske novine ''Hartis'' koje su ukazale na postojanje stanja zabrinutosti unutar židovskih krugova od pada sirijskoga režima, dodajući da se mnogi u Tel Avivu mole za zdravlje i opstanak sirijskoga režima koji nije bio u ratu sa Židovima od 1973. godine uprkos stalnim parolama i javnom iskazivanju mržnje prema Židovima.

Sirija se nalazi unutar "šiitskog polumjeseca" koji se, shodno šiitskim planovima, proteže od Libana, preko Sirije, Iraka, Irana, država Arapskog zaliva, pa sve do Jemena. I usljed tih veza šiitska da'va u Siriji je ojačala. Zbog važnosti Sirije za šiije, iranska i Hezbollahova pomoć prisutna je u očuvanju nusejrijskog režima. Ta pomoć došla je do izražaja u sadašnjim demonstracijama. Poslali su svoje uvježbano ljudstvo i vojnu opremu u Siriju koje ubija demonstrante, zarobljava ih, muči i ponižava. Tako su demonstranti prikazali zarobljene šiitske špijune unutar Sirije, a i brojni svjedoci govore o prisustvu iranskih i Hezbollahovih dobrovoljaca i naoružanja, a naročito su do izražaja došli šiitski snajperisti.

Šiitske namjere u Bahreinu usmjerene su u pravcu rušenja sunnijske vlade u Bahreinu i postavljanja šiitske vlade koja će služiti njihovim interesima u tom području, a naročito ugrožavanjem saudijskih vitalnih interesa koji se nalaze na nekoliko desetina kilometara, kao i osnivanje šiitske države koja će biti polazna tačka za dalja ostvarivanja iranskih interesa u državama na području Arapskog zaljeva, kao što su Kuvajt, Saudija, Katar, Emirati i Oman. Vrlo je važno napomenuti da zadnji događaji u Bahreinu nisu jedini, već su im prethodili drugi događaji nakon Iranske revolucije 1978. godine koji su imali isti cilj – uspostavljanje šiitske vlade. U cilju ostvarenja svojih namjera, Iran je mobilizirao sve moguće vjerske, ekonomske, medijske i druge potencijale kako unutar Bahreina tako i van njega.

Arapske novine ''Bliski Istok'', koje izlaze u Londonu, prenijele su 9. februara 2002. god. govor bivšeg iranskog predsjednika Alija Ekbera Hašima: “Iranske snage su se borile protiv talibana i imaju udio u porazu talibana. Da nisu pomogle u borbi protiv njih, Amerikanci bi se ugušili u afganistanskoj prašini. Amerika treba da zna – da nije bilo iranske narodne vojske, ona ne bi mogla da obori talibanski režim.” Sličnu izjavu ponosno je dao i iranski potpredsjednik Muhammed Ali Ebtehi na kraju Zaljevske konferencije 15. januara 2004., a koju u Ebu Dabiju godišnje organizira Emiratski centar za strateške studije i istrage. Tom prilikom izjavio je da je njegova zemlja pružila Americi mnogo pomoći u njena dva rata protiv Afganistana i Iraka, potvrđujući da ''bez iranske saradnje, Kabul i Bagdad ne bi tako lahko pali''.

U posljednih nekoliko sedmica svjedoci smo značajnih i velikih događaja i promjena u islamskom svijetu, naročito u Tunisu i Egiptu, s tim da postoji velika mogućnost da se prenesu i na druge islamske države. U različitim sredstvima informiranja spomenuti događaji definirani su i nazvani na različite načine, zavisno od samoga pogleda na njih i uloge islama u životu osoba koje se bave tim događajima. U ovome tekstu ne želim da analiziram šerijatski propis vezan za te događaje, jer to pripada učenjacima islamskoga ummeta, nego želim ukazati na neke najvažnije pouke i poruke tih istih događaja, jer nas je Uzvišeni Allah podstakao da spoznamo ono što je zadesilo prethodne narode: "Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su završili oni koji su poslanike u laž ugonili.“ (Prijevod značenja Ali Imran, 137)

U do sada iznesenim dokumentima i informacijama čini se, a Allah najbolje zna, da će muslimani izvući deblji kraj. Informacije koje su vezane za muslimansku populaciju dosta su opasnije od informacija koje se odnose na njihove protivnike, jer ih dovode u neugodne položaje i narušavaju odnose sa njihovim komšijama i narodima. Objavljeno je da pojedine arapske države imaju tajne odnose sa židovima i na taj im način daju legitimitet u Palestini, zatim da Turska napreduje u svojoj politici i u svom regionu i da njen premijer mrzi židovsku tvorevinu iz vjersko-islamskih pobuda, te da taj isti premijer posjeduje račune u švicarskim bankama. 

Jasir el-Habib, osuđenik i bjegunac iz svoje bivše domovine Kuvajta, tom je prilikom plasirao niz laži i potvora na račun naše majke Aiše, Allah bio s njome zadovoljan, ističući da je Aiša neprijatelj Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je predvodnica žena u Džehennemu čiji je zločin potvrđen iznad sedam nebesa. U svom govoru, Aišu je nazvao pogrdnim imenima, okarakterizirao ju je nevaljalicom, neodgojenom, osobom koja puno psuje i čiji je jezik pokvaren, ustvrdio je da je otrovala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je bila razlog ubistva 30.000 muslimana, da je učinila sedždu zahvale kada je čula da je Alija ubijen u mihrabu, da je svojim nevaljalim postupcima zaprljala stranice historije i da je na Poslanika slagala hiljade hadisa, tako da je već sada u Džehennemu, čak štaviše u njegovom najdubljem dijelu.  

Turski narod, kao i njihova vlada, pokazuje iskrene napore da pomogne istinu i obespravljene Palestince, za razliku od Irana čije vođstvo zasigurno Palestinu doživljava kao predmet cjenkanja sa Zapadom i Amerikom. Ipak, moguće je da obični iranski narod, ili barem dio njega, gaji iskrena osjećanja spram Palestine. Da bi Turska uspješno nastavila pružati pomoć, trebamo znati da je ponuda iranske Revolucionarne garde da prati turske brodove zbog njihove zaštite očita laž i pokušaj zamagljivanja šamara koji je Turska dala Izraelu.

Prave scene radi pokrivene Bošnjakinje kako bi iznašli povod za napuštanje sjednice i tako prebacili krivicu na druge, prvenstveno na Bošnjake. Na kraju su, kada im je ponestalo ''demokratskih'' argumenata, poručili da će, ako se tu nađu pokrivene Bošnjakinje, dovesti u parlament grupu ''momaka'' sa Romanije, u majicama na kojima će biti likovi Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Na ovaj način otkrili su svoju četničku ćud i svoje prave zločinačke namjere. Gdje su te ''demokrate'' i zastupnici kada treba zaštititi ljudska prava Bošnjaka u entitetu koji je pod njihovom upravom? Zašto ne spriječe napade na džamije u svetome mjesecu ramazanu i ne dovedu pred lice pravde počinioce? Također je čudno da se predloženim zakonima ne pokušava precizno definirati "vehabizam" ili "selefizam". Da li je to nemoguće ili se ustvari tako i hoće, kako bi se krug potencijalnih terorista povećao i proširio djelokrug hapšenja, čime bi se "zakonskim okvirom" omogućilo hapšenje bilo kojeg Bošnjaka.
Nedavno smo bili svjedoci nemilog događaja u Bugojnu, odnosno napada na policijsku stanicu, nakon kojeg su uslijedili drugi događaji direktno ili indirektno vezani za njega, od kojih svakako najviše pažnje privlače postupci srpskih predstavnika u državnim institucijama koji su kulminirali traženjem zabrane nošenja nikaba i zabrane "vehabija" i "selefija". U ovome tekstu ne želimo se baviti analizom događaja u Bugojnu, da li je u skladu sa islamskim normama i da li je počinjen u njegovo ime, jer je o tome već dosta rečeno i napisano. Relevantne islamske institucije, islamski učenjaci i radnici na islamskom polju iznijeli su islamski stav po tom pitanju, tako da je onaj koji je to pratio mogao zaključiti da taj čin, ukoliko je počinjen u ime islama, nema nikakve veze sa islamom i njegovim sljedbenicima. Ovdje želimo analizirati istinske namjere onih koji žele izglasati određene zakone, te šta je nama Bošnjacima činiti naspram date situacije. Obaveza je ukazati i pojasni put grješnika i zlikovaca kako bi ga muslimani upoznali i udaljili se od njega: "Tako Mi potanko izlažemo dokaze, i da bi očevidan bio put kojim idu zlikovci." (Prijevod značenja El-En'am, 55)
Nevinost dok se ne utvrdi krivica
Svi se slažemo, barem u teoretskom segmentu, da je osoba nevina sve dok se ne utvrdi njena krivica. Međutim, naša je stvarnost u dosta slučajeva suprotna prethodno spomenutoj činjenici. I prije nego što relevantne državne institucije iznesu svoje mišljenje i sud po određenom događaju, određene osobe, krugovi, mediji i drugi iznose svoje stavove i osude, ne čekajući službenu potvrdu. U svojim osudama i stavovima oslanjaju se na "neimenovane", "bliske", "dobro obaviještene" i druge izvore. Pristrasnost, bombastični naslovi, generalizacija, huškanje, iznošenje neargumentiranih kvalifikacija i slično predstavljaju sredstva kojima se žele postići zacrtani ciljevi. Na ovaj način narušava se novinarska profesija, objektivnost, pravda, ljudsko dostojanstvo, ljudska prava, kao i druge pozitivne društvene norme. U svemu tome najžalosnije je učešće i pojedinih bošnjačkih medija i intelektualaca, koji izgleda uopće ne razmišljaju o riječima svoga Gospodara, u prijevodu značenja: "O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!" (El-Maide, 8); "Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" (El-Isra, 15); "I kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika, i da obaveze prema Allahu ne kršite – eto, to vam On naređuje da biste to na umu imali" (El-En'am, 152). Stoga se onda ne treba čuditi kada se u sredstvima informiranja nađu sljedeći naslovi: "Razbijeno jezgro vehabija u Republici Srpskoj", "Policija RS-a privela pet osoba zbog neovlaštenog posjedovanja oružja", "Tekfirije pozivaju Bošnjake da ne stupaju u bh. vojsku i policiju", "Teretnjak za vehabije" i mnogi drugi, s tim da se, nakon završetka događaja, u dosta tih naslova obistini narodna izreka: Tresla se gora, rodio se miš.
Istinske namjere islamofobičnih ''režisera'' iz RS-a
Događaj u Bugojnu i drugi koji su uslijedili izbacili su na površinu određene srpske državne dužnosnike koji zahtijevaju izglasavanje zakona o zabrani nošenja nikaba i zabrani "vehabijskog" i "selefijskog" pokreta, pravdajući svoje zahtjeve bezbjednosnim razlozima, opasnošću po državu, pridruženju Evropi, slijeđenjem određenih evropskih država u tome i slično. Pitanje koje se nameće jeste: Da li su te osobe zaista iskrene u svojim namjerama i izjavama? I da li su opravdani njihovi stavovi, razlozi i strahovi? Ili se iza toga kriju drugi daleko opasniji pokušaji nasrtanja na Bošnjake i njihove vjerske i kulturne vrijednosti? Možda bi osoba koja ne poznaje dobro prošlost i sadašnjost Bosne, te iste "predlagače zakona" mogla prihvatiti, ali onaj ko poznaje historiju Bosne i ko ih je iskusio na svojoj koži, dobro zna ćud tih prerušenih vukova. Zar te iste "demokrate" nisu oborile na desetine zakona koji se tiču samoga jačanja države Bosne i Hercegovine i njenih institucija? Ne žele da osude genocid nad Bošnjacima, a istovremeno dozvoljavaju četničke šetnje po manjem entitetu? Prave scene radi pokrivene Bošnjakinje kako bi iznašli povod za napuštanje sjednice i tako prebacili krivicu na druge, prvenstveno na Bošnjake. Na kraju su, kada im je ponestalo ''demokratskih'' argumenata, poručili da će, ako se tu nađu pokrivene Bošnjakinje, dovesti u parlament grupu ''momaka'' sa Romanije, u majicama na kojima će biti likovi Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Na ovaj način otkrili su svoju četničku ćud i svoje prave zločinačke namjere. Gdje su te ''demokrate'' i zastupnici kada treba zaštititi ljudska prava Bošnjaka u entitetu koji je pod njihovom upravom? Zašto ne spriječe napade na džamije u svetome mjesecu ramazanu i ne dovedu pred lice pravde počinioce? Također je čudno da se predloženim zakonima ne pokušava precizno definirati "vehabizam" ili "selefizam". Da li je to nemoguće ili se ustvari tako i hoće, kako bi se krug potencijalnih terorista povećao i proširio djelokrug hapšenja, čime bi se "zakonskim okvirom" omogućilo hapšenje bilo kojeg Bošnjaka. Iz pisanih i usmenih riječi koje su izrečene oko pojave "predlaganja zakona" mogu se izvući sljedeće prave namjere tog akta:
● Iznalaženje zakonskog okvira za ostvarivanje zlih namjera kao što su hapšenja Bošnjaka pod izgovorom prijetnje "vehabizma" ili "selefizma" i njihovo neosnovano optuživanje s ciljem zastrašivanja, prisiljavanja na napuštanje svojih ognjišta, osporavanja prava na povratak i napose ostvarivanja genocidnih namjera i etničkog čišćenja nakon što to nisu uspjeli ratom i oružjem. Zadnji događaji u Bosanskoj Dubici i Bosanskom Novom najbolji su pokazatelji rezultata sprovedbe tih zakona. Hapšeni su ljudi čija je krivica bila "prečesto posjećivanje džamija", "život na osami i nepristupačnom mjestu", "malo duže brade", " pokrivene žene", čak i ako nisu pokrivene u potpunosti nikabom. U ovim slučajevima nije bilo važno što nije nađen nijedan dokaz protiv tih opasnih ''vehabija" i što su pušteni isti dan na slobodu. Važno je da se nešto ''radi'' i da to ''objektivni'' mediji prate kako bi se pokušao minimalizirati izvještaj američkog State Departmenta u kojem se jasno navodi da RS slabi državu Bosnu i Hercegovinu i onemogućava njenu efikasnu borbu protiv terorizma.
● Pokušaj izazivanja međubošnjačkog sukoba, odnosno sukoba između Bošnjaka u državnim, policijskim i vjerskim institucijama i takozvanih "vehabija" ili "selefija". Na ovaj način žele nametnuti samim Bošnjacima da hapse i sude svoje najbolje i najhrabrije sinove odbrambenog rata 1992. – 1995., čime bi ''jednim kamenom ubili dva vrapca''.
● Pokušaj dokazivanja postojanja opasnih islamskih terorista i bijele Al-Kaide u Bosni i Hercegovini, koji predstavljaju opasnost za Bosnu, region i cijelu Evropu, i sa kojima se treba obračunati na svirep način, tako da se stekne dojam da Srbi i Republika Srpska brane Evropu od najezde islamskih terorista i da je sa takvim osobama nemoguće živjeti u zajedničkoj državi, stoga otcjepljenje Srba od Bosne, otimačina bošnjačke zemlje i počinjeni genocid, kako to oni plasiraju, predstavljaju potpuno opravdan i legitiman potez.
Međutim, muslimani su uvjereni da će Allah osujetiti ove loše namjere i da čestiti Bošnjaci neće dozvoliti izglasavanje tih nepravednih zakona: "I nevjernici počeše smišljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje" (prijevod značenja Ali Imran, 54); "Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade" (prijevod značenja Ali Imran, 120).
Naša obaveza
● Svaki pojedinac iz bošnjačkog korpusa morao bi shvatiti istinsku pozadinu predloženih zakona i dati svoj doprinos u njihovom neusvajanju jer su upereni protiv Bošnjaka i njihovih vjerskih i kulturnih vrijednosti. Bošnjački političari trebaju ispoštovati i opravdati ukazano bošnjačko povjerenje, ispuniti svoja obećanja i ne dozvoliti izglasavanje nepravednih zakona: ''I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!" (Prijevod značenja El-Isra' 34) Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Nema nijednog roba kome je Allah dao da bude pretpostavljeni svojim podanicima, a da mu Allah neće, kada umre, zabraniti ulaz u Džennet, ukoliko bude varao svoje podanike." (Muttefekun alejhi)
● Isto tako bošnjački učenjaci, intelektualci, radnici na polju islamskog misionarstva, moraju ujediniti svoje snage u pojašnjavanju Bošnjacima prave pozadine predloženih zakona i mobilizirati sve svoje potencijale kako bi spriječili izglasavanje spornih zakona: "A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati i da neće iz nje ništa kriti, oni su je, poslije, za leđa svoja bacili i nečim što malo vrijedi zamijenili; a kako je ružno to što su u zamjenu dobili!" (Prijevod značenja Ali Imran, 187)
● Eventualne pogreške i neispravne interpretacije islama potrebno je ispraviti u duhu islama, vraćajući se Allahovoj Knjizi i sunnetu našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako nam je to naređeno prilikom razilaženja oko određenog pitanja: "O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše" (Prijevod značenja En-Nisa, 59); "Ma u čemu se razilazili, treba presudu dati Allah. To vam je, eto, Allah, Gospodar moj – u Njega se ja uzdam i Njemu se obraćam." (Prijevod značenja Eš-Šura, 10).
● Bošnjačka sredstva informiranja trebala bi se pridržavati islamskih normi i profesionalno-objektivnog novinarstva u izvještavanju, a ne dolijevati ulje na vatru kako bi postigli što veću čitanost i popularnost ne birajući sredstva i put da to ostvare, jer im to ništa neće koristiti kada dođu pred Gospodara svih svjetova da polažu račun za svoja djela: "...on ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije" (prijevod značenja Kaf, 18).
● Naša poruka onim osobama koje krivo interpretiraju islam i izvršavaju islamom neispravna djela jeste da se boje Uzvišenog Allaha, da znaju da će doći pred Njega na Sudnjem danu, da ne čine nepravdu svojoj braći muslimanima, da ih ne opterećuju preko njihovih mogućnosti, da ne prouzrokuju probleme koji će imati dalekosežne posljedice, da ne daju povoda našim dušmanima i neka pitaju učene kada ne znaju, kako im je to naredio Uzvišeni Allah: "Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im – pitajte sljedbenike Knjige (ili učenjake) ako ne znate" (prijevod značenja En-Nahl, 43).
Molim Uzvišenog Allaha da nam ukaže na istinu i učini nas njenim sljedbenicima, i da nam ukaže na neistinu i udalji nas od nje. Amin!

Bošnjačka rana koja se otvara svakog 11. jula 

Rekao je Mustafa el-Šek'a, profesor islamske filozofije i član akademije islamskih istraživanja u Egiptu: "Napad na hidžab i nikab primjer je "hladnog" rata na islam. On je neprestani i raznoliki kršćansko-cionostički rat. Nekada bude "hladni" kao što se dešava sa nikabom a nekada "uzavreo", obznanjen i jasan kao što se dešava u Palestini, Iraku i Afganistanu. Prolijevaju se rijeke muslimanske krvi, a niko da se pokrene". A u Bosni dojučerašnji četnici i drugi dušmani Bošnjaka, a današnje demokrate, pokušavaju dokusuriti ono što nisu uspjeli njihovi preci komunisti – ateisti. Žele obrisati sa lica zemlje jedno islamsko obilježje nakon što su porušili toliki broj drugih islamskih obilježja kao što su medrese, džamije, hanovi, mezarja i pobili veliki broj muslimana, imama, uleme i silovali na hiljade naših sestara i majki...